Što da se radi?

mojih misli u samoći. Kod toga bijaše zaposlena samo Jedna strana čovjeka, ona, koja naj-

manje freba odmora, — naime misaona,. Sve je ostalo spavalo. A pri tom je razgovor imao koristan, praktičan Cilj razvijanje intelekta,

plemenitosti ı enerdije u mojim' mladim prija-

teljima. To bijaše rad, ali lahak, ne umarajući t. J. takav, koji je ORO MO Pe što su bile drugim radom potrošene. Tu nije ličnost stavljala svojih zahtjeva; tu su spavale sve strane moje duše izim misli, A misao je radila bez ikakove primjese ličnih čuvstava prema ljudima, s kojima sam razgovarao, stoša sam osjećao prostranost kao da sam u samoći Ti me razgovori mogu reći, nijesu ni lišavali samoće. Tu ne bijaše ništa slična onim prilikama u kojima mora prisustvovati čitav čovjek«, »Znadem, kako je škakljivo izgovoriti riječ „dosada”, no ne smijem toga prećutati. Da, uza svu svoju ljubav prema njoj, ipak sam osjetio olakšanje, uvjerivši se, da među nama ne mogu više postojati odnošaji, koji bi nam omogućili prijašnji život. Došao sam na to po prilici u ono vrijeme, kad je i ona počela opažati, da je za mene tegšotno udovoljavanje njenim. zahtjevima. Onda mi se budućnost prikazivala u noVoj i prijalnij joj formi za mene. Uvidjevši. da se naši prijašnji odnošaji ne mogu uspostaviti, stao sam razmišljati o tom, — moram” i opet rabili škakljiv izraz, — kako da se što prije riješim i odbacim položaj, koji mi bijaše nesnosan. Evo dakle tajne onoga, što bi se modlo činiti velikodušjem čovjeku, koji bi bio zaslijepljen priznanjem spoljašnosti stvari, ili koji ne bi bio mogao proniknuti u motive. Da, meni se Je jednostavno

378