Što da se radi?

upravo vi došli na to mjesto, to Dmitrij Serdejić smatra najboljim, za sve vas, riješenjem, Srdačno vas pozdravljam, Nesvršeni medicinar.

i VO ja ZaGNO IN O -

Što je to? Poznati glas... Gledam, tako je! On je, on pronicavi čitatelj, kojega smo tek nedavno izagnali, jer se tako slabo razumio u umjelnost, On je opet ovdje, i opet Je pronicao, i opet nešto znade!

— A, ja znadem, tko je to napisao . ____No ja brzo zgrabim ono, što mi prvo dođe pod ruku, — bijaše to ubrus, jer sam prepisavši pismo nesvršenoS medicinara sjeo za doručak, — pograbim taj ubrus, začepim njime usta pronicavom čitlatelju govoreći: »No pa kad znadeš, onda šuti, Čemu trubiš po gradu?«

FH, Petrograd, 25. avgusta 1856. god.

Milostivi Sospodine,

Hoćete li shvatiti, koliko me Je vaše pismo obradovalo! Od srca vam hvala. Vaši bliski odnošaji prema pokojnom Dmitriju Sergejiću daju mi pravo, da vas nazovem svojim prijateljem. Gotovo iz svake riječi, što ste mi je napisali, izvire karakter Dmitrija Sergejića. On uvijek istražuje najskrivenije motive svoje duše i osobito uživa, ako ih može objasniti svojom teorijom egoizma, Uostalom, to je navika cijeloga našeg društva. I moj Aleksandar drži se toga. Kad biste čuli, kako on tumači svoje djelovanje u pogledu naše stvari. Kaže, da i on sve radi po računu koristi, sebi u prilog,

384