Što da se radi?

deći po onom, što je vidjeo on, nakon svoga povratka, No kad je on otputovao u Moskvu, ja sam osjećala, da je odlučio nešto neobična. Vidjela sam, da se želi osloboditi svojih poslovnih veza u Petrogradu, da što prije otputuje. U poslijednje sam dane češće opažala žalost na njegovom licu, na onom licu, koje umije skrivati tajne, Osjećala sam, da se sprema nešto odlučnoga i jakoga, Kad je odlazio, bijaše mi strašno tužno, tužno. I slijedećega dana, bijah žalosna, treći sam dan ustala još tužnija, kad li mi Maša donese pismo. Kako sam onda proživjela čas, sat, dan, — to vam je poznato. Zato, druže-moj, sad sam još bolje upoznala snagu moga raspoloženja naprama Dmitriju Sergejiću. Nijesam ni sama znala, da je to čuvsivo tako jako. Da, druže moj, sad znadem, no i vi znadete, pošto vam je poznato, da sam onda odlučila rastati se s Aleksandrom, Osjećala sam čitav dan, da mi je život uništen, da mi je otrovan za uvijek, Poznato vam je, kako sam se djetinjski radovala pismu mojega dobroga druga, pismu, koje je promijenilo moje misli (vidite li, kako se oprezno izražavam. Bit ćete zadovoljni samnom, druže moj). Nama je sve to poznato, Jer je Rahmetov pošao da otprati vas, pošto je mene smjestio u vlak, Dmitrij Sergejić i on bijahu u pravu govoreći, da Je potrebno otputovati iz Petrograda, da se ne naruši onaj efekat, poradi kojega se nije Dmitrij, Sergejić žacao ostavili mene čitav dan u strašnim mukama. Zahvalna sam mu za njegovu nesmiljenost, On i Rahmetov imahu pravo, kad su savjetovali Aleksandru, da me

.

391