Što da se radi?

ljine, pa misli: »on ima pravo«, — i smiješeći se a dotakne se rukom prsiju: »ima pravo«! Ah, šta to mislim, ta to nije u vezi s onim uspomenama! Da, onaj prvi sastanak bijaše vrlo originalan, Kad sam dijelila čaj, rekoh: »Stjepane, zar nemate slatkog vrhnja? Ne može li .se gdje dobiti?« — »Nemamo, i ne možemo nigdje dobiti.,« — »Dobro, sutra ćemo to uređihi. Mili, ti neprestano zaboravljaš pušiti«, Najednom ulete u sobu dva studenta, pa budući u velikoj. žurbi, ne opaze Vjere Pav-

loevne, — 3»Aleksandar Matvejić, imamo zanimljiv slučaj, govore oni hvatajući daha, — sad su dovezli čovjeka, rijetka pojava, — slijedi la-

linski naziv, koji je označio bolest toga subjekta. Vrlo je zanimljivo, Aleksandar Matvejić, i treba mu smjesta pomoći. Mi smo pače došli na kolima.« — »Žuri se, mili, da mu pomogneš«, reče Vjera Pavlovna, Sad su je tek opazili studenti, pa pozdravivši je, odvedu sa sobom svoješa prolesora. »Hoćeš li se od onuda ravno

meni vraliti?« — pila ga na rastanku, »Da,« Dugo ga čeka, Dođe deset sati i jedanaest, sad više nema: smisla da čeka, Ona se dabome ne uzrujava, jer njemu se nije moglo ništa dogoditi, no koliko 6a je zadržao ovaj zanimljiv slučaj, Bogzna je li spasao onog čovjeka? — Da, Saša je imao mnogo posla, Vratio se tek drugi dan ujutro, bijaše težak i zanim-

ljiv slučaj, »Jesi li ga spasao, Saša?« — »Da,« __ Kako (oj da si fal:o rano ustao NJE Jesam uopće ni legao.« — »Nijesi ni le6eao? Da :

ne zakasniš ovamo, nijesi ni legao, bezbožniče

· 7: ” · v. .. rOSAIKCC 7 Izvoli sad leći i spavati čitavo prije podneha- 4 zumiješ?« ZUPA.

26