Što da se radi?

— Da, Saša, tako je. No čini mi se, da postoji još i jedan drugi razlog. Hoću da govorim o sebi i o tebi. Reci mi, mili moj, jesam li se ja mnogo izmijenila u one dvije nedjelje, što me nijesi vidjeo. Ti si onda bio vrlo uzrujan, pa ti je moglo izgledati veće no što je uistini bilo. Kako ti se sada čini?

— U ono si vrijeme znatno oslabila i bila “ si blijeda.

— Vidiš li, mili, sad sam shvatila, da upravo to dira moj ponos. Ta i ti si mene silno ljubio, Pa zašto nije i na tebi borba ostavila posljedica? Nitko nije mogao opaziti, da si ti u ono vrijeme bio blijeđi ili slabiji, Zašto si ti to lakše snosio? ·

— Eto, zato su tebi toliko omilili stihovi, gdje se Katja radom oslobađa tuge. Ti bi htjela znati, jesam li i ja iskusio što slična. Da, to je istina. Ja sam prilično lahko snašao borbu, jer nijesam imao vremena, da se njome bavim, Kadgod bih joj više pažnje posvetio, morao sam više i patiti, no dnevni me je rad silio, da zaboravljam na to. Trebalo je baviti se bolesnicima, spreinati se k predavanju, U one rijetke dane, kad sam imao više slobodnog vremena, osjećao sam, da mi sile malakšu. Čini mi se, kad bih nedjelju dana bio slobodan, da bi me misli dovele do ludila,

— Tako je. I ja sam u posljednje vrijeme shvatila, da u tom leži glavna razlika među nama. Treba imati posao, kojega ne možeš odgoditi, koji je neminovan, — onda je čovjek mno8o Jači, -

— Ta ti si imala mnogo posla, a i sad ga imaš,

408