Što da se radi?

kojoj je disao čovjek, te je uzduh postao čišći i pun kisika. Taj je osjećaj sličan onomu, kakav ti pruža topli, sunčani dan, kad se griješ na suncu, no velika je razlika u tom, što se svježima i toplina razvijaju u samim živcima, i ŽivCi

ih smjesta primaju, bez da se ta sila potroši na -

kakove elemente, koji dolaze posredi.«

»Vrlo mi je drago, što sam na vrijeme zabacila onaj neprijatni običaj. Istina je: treba da ništa ne smeta cirkulaciji krvi. ] onda je posve prirodno, što je koža postala nježnija, One sitnice toliko kvare nogu. Čarapa se mora sama držati, — pa je linija postala pravilnija«.

Ne prolazi to tako skoro, prem sam ja samo tri godine nosila steznik, No naše nas ha-_ ljme i bez steznika previše stežu, Je li i to će proći kao što mi se i noga ispravila? Da, prolazi, donekle prolazi; tako mi je drago. Kako

je nesnosan današnji kroj haljina! Trebalo bi,

da se već jednom shvati, koliko su Grkinje bile pametnije, Naš kroj haljina nam kvari stas, no moja se linija popravlja, — kako mi je to

drago!

Kako si lijepa Vjeročko! Kako sam srećna, Saša!

I slatke riječi, Kao govor struja, Njegov smiješak TI poljubac, -

Mili druže! pogasi Svoje poljupce;