Što da se radi?

zlatna i prekrasna poput jutarnjih oblaka, što se vide nad onim goramale

O Erdi O Sonne!

O Glick! O Last! O Lieb', o Liebe! So goldenschon, VWie Morgenwolken Auf jenen ri6h n«

— Sad me. li poznaješ, je Hi? Sad Zaadeš, da sam ja dobra. No nili me ti, niti itko drugi

poznaje u svoj mojoj krasoti, Gledaj, | što je bilo, · _

što jeste, i što će biti. Slušaj i gledaj:

\Wohl perlet im Glase der purpurne Wei, Wohl glanzen die Augen der Gaste...

Na podnožju brda, blizu šume, između cva– tućega grmlja i gustih dvoreda uzdiže se palača.

— Hajdmo tamo.

One idu, lete,

Raskošna slava, Pjene se čaše vina; svima se sjaje oči, MBuči se ı šapuće, smije i potajno stišću ruke i daju se nečujni poljupci, — »Pje- sama! Pjesama! bez pjesme nema potpunog veseljal« Diže se pjesnik, Na licu mu se čita nadabnuće, njemu povjerava priroda svoje tajne, njemu priča povijest svoj smisao, a život se u slikama vidi iz njegovih pjesama,

___ Čuju se riječi pjesnika i pojavljuje se slika.

Nomadski šatori, „Unaokolo pasu ovce, konji i deve, Podalje je šuma maslina i smo-

431