Što da se radi?

_

zgrada, od kojih bi i jedna dostojala da uzveliča ljepotu i slavu najljepše današnje prijestolnice, Imade tlisuće i tisuće kipova u tim hramovima i u cijelom gradu, Jedan bi takav kip dostajao da učini onaj muzej, u kojem bi stajao, prvim u čitavom svijetu, Ljudi su, što hodaju po gradu prekrasni, Svaki mladić, svaka bi žena ili djevojka mogle biti modelima, „Radin, živ i veseo je flaj narod, njegov je život svijetao ı lijep, Kuće, koje nijesu raskošne izvana, iznutra pokazuju bogatu ljepotu i veliko umjeće naslađivali se, Svakoj se stvarci možeš diviti, I svi su ljudi tako divni, tako umiju shvaćati ljepotu; žive, da ljube i da se naslađuju krasotom, Eto, vraća se prognanik u grad, kojega žitelji su ga svrgnuli; on se vraća zato, da opet zapovjeda, što svi znadu, Kako to, da se nijedna ruka ne diže protiv njega? Na kolima pored njega sjedi žena neobične ljepote i moli narod, da ga prime; govori, da je ona njegova pokroviteljica, A narod, klanjajući se njenoj ljepoti, vraća vlast Pizistratu, njenom ljubimcu, Eto suda; suci su namrgođeni starci, — narod se može zanašati, no oni toga ne poznaju, Areopag je poznat zbog neumoljive strogosti i pravednosti, i bogovi i božice prepuštahu „areopagšu riješenje svojih slvari, Mora pred njih doći žena, koju svi smatraju krivcem velikih prekršaja, Ona mora umrijeti, ta pogubna Alfin, svaki je sudac to u duši već odlučio, Pojavi se okrivljena Aspazija, a oni svi padnu ničice pred njom govoreći: tebi se ne može suditi, ti si suviše krasna! Nije li to carstvo ljepete? Nije li carstvo ljubavi?

— Ne, reče svijetla ljepotica: — mene tada još nije bilo, Oni su se klanjali ženi, ali je nijesu

28 ) 433