Što da se radi?

donose joj kite cvijeća, On kaže: »Smrtno je žalosna moja duša, Mač mi se zabo u srce. Brinite se i vi, Vi ste nesrećni. Zemlja je — dolina suZa,.« — Ne, ne, mene onda nije bilo, reče svijetla ljepotica,

4,

Ne, one kraljice ne bijahu meni slične, One još uvijek vladaju, no carstva se njihova ruše. Nakon poroda svake od njih, počinje se rušiti prijašnje carstvo, I ja sam se rodila tek onda, kad je počelo propadati carstvo posljednje između njih, No otkako sam ja na svijetu, njihova carstva sve brže i brže propadaju, i propast će posve. Ja ću zamijeniti sve, njih će nestati, a ja ću sama vladati svijetom, No one su morale kraljevati prije mene, bez njih ne bi moglo doći do moga carstva. |

»Ljudi bijahu poput životinja. Oni su prestali biti životinjama, kad je muž stao cijeniti ljepotu žene, No žena je tjelesno slabija od muža, a on je bio grub. Onda je sve odlučivala snaga. Muž je sebi prisvajao ženu, ona je bila njegovom svojinom, njeBovom stvari. To bijaše carstvo Astarte.

Kad se muž više razvio, stao je Još više cijeniti ljepotu žene i klanjati se njenoj ljepoti. No njena svijest ne bijaše još razvijena. On je cijenio samo njenu ljepotu, a ona je mosla misliti samo ono, što bijaše od njega čula. On je govorio, da je samo on čovjek, ona ne, — 1 ona je zaista vidjela u sebi samo dragocjenost, koja pripada njemu, — nije smatrala sebe čovjekom. To je carstvo Afrodite. · :

436 _