Što da se radi?

još tako veliki dodatak k svome novcu, mogao je da se upusti i u velike poslove pa je nakon deset godina postao milijunaš. Žena mu umre ıon se preseli u Petrograd, što prije nije činio, jer ona bijaše navikla provincijalnom životu. Su je Još više radio, te su ga nakon par godina držali za višestrukog milijunaša., Djevojke i udovice, mlade i stare, udvarahu mu, no on nije htio da se po drugi puta ženi, — jer je sačuvao duboku uspomenu na svoju Ženu, no Još više poradi toga, što nije htio, da Katja, koju je vrlo volio, dobije maćehu.

Polozov bi doskora bio stekao i deset miliJuna, da se bavio zakupom monopola, no on toga nije trpio, već je smatrao poštenim poslovima jedino poduzeća i dobave. Njegova braća milijunaši smijahu se takovom razlikovanju i imahu pravo. A on je uvijek dokazivao svoje: »irgovinom se bavim, no ne ću da me grabež obogati«. No po prilici godinu dana prije toga, kako se njegova kći upoznala s Vjerom Pavlovnom, pružio se vrlo jasan dokaz, da se njegovi trgovački poslovi malo razlikuju od monopolskih poslova, i ako je prema njegovom shvaćanju ogromna razlika među njima. On je imao veliko poduzeće platna, cipela ili druge kakove robe, ne sje·ćam se pravo. Jednom se, — budući je bivao svake godine sve tvrdoglaviji i uslijed poodmaklih godina, uslijed vječnih uspjeha, i uslijed poštovanja, koje je uživao, — posvadi s nekim čovjekom, kojega je nužno trebao, razljuti se te ga ispsuje i stvar postade ozbiljnom. Rekoše mu iza nedjelje dana: »pokori se, ili ćeš skrahirati«. == »Ne ću.« — »Skrahirat ćeš«, »Svejedno, Ne ću«, Nakon mjesec dana rekoše

464.