Što da se radi?

derane! — ne možeš ni razumjeti, pa kako da ne potvrđuješ, — _

Kirsanov je rekao, da je on vrlo pažljivo pregledao bolesnicu i da se posve slaže s Karlom Fedorovićem, — bolest je neizlječiva, a agonija mučna, i uopće je svaki sat, što Sa bolesnica mora da proživi, izlišna patnja. Stoša on drži, da čovječnost zahtjeva od konsiliuma, da prepiše bolesnici dozu morlija, poslije koje se ne će više probuditi, Nagovorio je konsilium, da · ponovno pregleda bolesnicu, pa da odluči hoće li primiti njegov predlog. Tako i učiniše, kapa-

citeti su migali očima pod dojmom nerazumljivog objašnjavanja Kirsanova, i vrativši se iz sobe bolesnice odlučiše, da zaista treba učiniti kraj patnjama i prepisati veliku dozu morfija,

Zatim je Kirsanov pozvonio i zamolio slugu, da pozove Polozova. Polozov uđe. Najvažniji je od mudraca uljudnim žalosno — svečanim na-

činom i veličanstveno —' mračnim plasom saopćio riješenje konsiliuma., ~

Polozova je kao gromom ošinulo, Očekivati

smrt, pa makar i skoro, no ipak ne znaš je li baš posve sigurna, — i najednom čuti, da je za pola sata više ne će biti među živima, to su dvije posve različne stvari, Kirsanov je napeto posmatrao Polozova. On je očekivao efekat, no ipak.je stvar bila suviše dirljiva; nekoliko je časaka starac čutio, posve poražen, — »Ne treba! Ona umire uslijed moje tvrdoglavosti. Pristajem na sve, Hoće li ozdraviti?« — »Svakako, reče Kirsanov. · ; a Kapaciteti bi se bili vrlo razljutili, da je bilo vremena za to, t. j. da su pogledavši jedan drugoga vidjeli: »eto, i mojemu je drugu kao i

480

\