Što da se radi?

x

— Jstina je, — reče ozbiljno Katarina Vasiljevna, — Polozov se u početku nije mogao dosta načuditi takovim razgovorima, no sad se već navikao pa je mislio: »ta i ja sam čovjek bez predrasuda. Bavio sam se trgovinom, oženio irgovačku kćer, | – Slijedećeda se dana taj razgovor produžio na taj način:

— Pripovijedali ste mi o svojoj ljubavi prema Solovcovu. Što je to? To bijaše ...

— Sjednimo, ako vam je pravo, Umorila sam se hodajući, | :

_— Dobro... djelinjasto čuvstvo, koje ne pruža nikakove garancije. To vrijedi, da se smiješ, sječajući se, ili žalostiš, jer ima tu i tužna strana. Spašili ste se jedino zato, što je stvar došla u ruke čovjeku kao što je Aleksandar.

| oj

— Matvejić Kirsanov, nastavi on kao da se nije ni mislio zadržati kod riječi »Aleksandar«. Bez njega biste umrli od sušice ili zbog kojega nevaljanca. Iz toga su se mogle steći misli o nezdodnosti onog položaja, što ste ga vi zapremali u društvu, Vi ste to i učinili. Sve je to vrlo lijepo, no sve je to iz vas učinilo pametnijeg i boljeg čovjeka, a nije vam pružilo iskustva o tom, koji će vam muž najbolje odgovarati. Znate tek, da trebate čestita čovjeka, a ne lopova, — i to je sve. Žar Je to dovoljno, zar će svakoj čestitoj ženi dostajati samo da joj i muž bude čestit? Ne, potrebno je sasvim drugo iskustvo, Jučer smo odlučili, da bi se jedino udovice morale udavati, Zar ste vi udovica? Sve Je io go-

508