Архив УНС — Листови странака

šta će o njima reći neki rukovodioci drugih partija. Mišljenje radničke klase i naroda o svome rukovodstvu za njih nije mjerodavno. Tako se desilo da naši narodi naša radnička klasa o rukovodstvu socijalističke Jugoslavije imaju jedno mišljenje, a neki rukovodioci drugih partija sasvim drugo. To ih nije natjeralo na razmišljanje otkuda taj raskorak i ko tu griješi, da li radnička klasa i narodi socijalističke Jugoslavije, ili рак oni koji upomo insistiraju na svojim metodima odnosa sa socijalističkom Jugoslavijom. Postavlja se takođe pitanje otkuda pojava da rukovodioci drugih komunističkih partija daju ocjene komunistima Jugoslavije ili rukovodiocima partija drugih zemalja. Zar nisu članstvo partije i radnička klasa dotične zemlje pozvani da donose sud i ocjene o svome rukovodstvu. Zar je spojivo s proleterskim intemacionalizmom vršiti propagandni. politički i dmge vrste pritiska radi promjene rukovodstva jedne socij aiističke zemlje. Zar se u prošlosti nijesu dešavale pojave da su zbog takvih metoda stradali mnogi pošteni komunisti u nizu komunističkih partija. Proleterski internacionaiizam ne zahfijeva samo njihovu naknadnu rehabilitaciju, već i otstranjivanje svega onog negativnog što je dovelo do žalosnih pojava kako unutar pojedinih partija tako i u međusobnim odnosima među komunističkim partijama. Pošto je danas još uvijek takva situacija da se bez pomoći Lenjina teško može dokazati ispravnost ili pogrešnost pojedinih gledišta, potrebno je vidjeti kako je Lenjin gledao na problem proleterskog internacionalizma. „Nije suština u deklarisanju internacionalizma pisao je Lenjin već u tome da se umije biti, čak i u najtežem vremenu intemacionalista na djelu“ (Lenjin, tom 24, str. 62—63). „Interesi proleterske solidamosti govorio je dalje Le— drugarskog jedinstva klasne borbe radnika, zahtijevaju najpuniju ravnopravnost nacija kako bi se otstranili makar i najsitnije nacionalno nepovjerenje, otuđenost, podozrenje, neprijateljstvo“ (Lenjin, tom 20, str. 267). Koliko su, naprimjer, razne kampanje protiv Jugoslavije malo vodile računa o tim i takvim Lenjinovim upozorenjima. Koliko su te kampanje, koje su se vodile pod parolom borbe za interese proleterske solidarnosti, izazivale kod nas otuđenost, podozrenje, nepovjerenje.

РОЈАМ I SUŠTINA PROLETERSKOG INTERNACIONALIZMA

37