Архив УНС — Листови странака

i kod nas, kao i izvanredno poznavanje zakonomernosti formiranja i razvitka nacije kao određenog tipa Ijudske zajednice. Zato što je, pre svega, poštovao činjenice i što ih nije nasilno gurao u napred iskonstruisane šeme nego ih valjano naučno obradio, uopštio i sistematizovao, Kardelj je mogao da sasvim lako dokaže subjektivnu proizvoljnost u Staljinovim radovima koji se odnose na ova pitanja. Praksa pokazuje da se Staljinova koncepcija o budučem spajanju nacija kao nekom procesu spajanja jezika, nacionalnih osobina, kulturnih dostignuća i nasleđa, pa čak i nasilna asimilacija malih nacija mora jednostavno odbaciti, јег protivreči objektivnom istoriskom razvitku. ~Put zbližavanja i spajanja nacija ne vodi, dakle, ргеко asimilacije ili čak spajanja jezika. Nasilna sredstva koja bi imala da deluju u tom pravcu ne mogu biti ništa drugo nego izraz kapitalističkog imperijalizma ili birokratsko-despotskog hegemonizma. Takve tendencije će uvek naići na otpor naroda“ - završava Kardelj svoja razmatranja ovog problema ~na pojačana osećanja nacionalizma i zatvaranja u sebe.“

111 U sklopu teoriskih pitanja i njihovih uspešnih rešenja, kdja se mogu naći u Kardeljevoj raspravi, potrebno je još neka od njih posebno istaći. Tu bi, na prvom mestu, dolazile njegove naučne analize koje se odnose na opštesocijalne i kulturne uslove koji su svojim postojanjem detsrminisali pojavu nacije kao društvene asocijacije. Upravo, u tom delu svoga rada, kao i u onom gde govori o procesu spajanja nacija, Kardelj je otkrio bitne nedostatke StaIjinove koncepcije o naciji i nacionalnom pitanju, da bi posle toga dao i nova rešenja ove sociološke problematike. U sažetoj, ali dovoljno dokumentovanoj i izvanredno objektivnoj kritičkoj analizi stvarnog Staljinovog doprinosa u oblasti nacionalnog pitanja, Kardelj je ukazao da su neki njegovi stavovi, a posebno isticanje prava nacija na samoopredeljenje, u svoje vremo odigrali pozitivnu ulogu u radničkom pokretu, a posebno su bili značajni za akciju proletarijata u Rusiji i Austro-Ugarskoj, tim poznatim „tamnicama naroda." Međutim, Staljinovo učenje o naciji uzeto u celini ostalo je na površini i zato njegova teorija nacionalnog pitanja nije mogla u savremenim, veoma kompleksnim socijalnim uslovima da bude potreban snažan putokaz naprednim socijalističkim snagama u rešavanju savremenih problema međunacionalnih odnosa. Ta površnost i neshvatanje uloge i funkcije nacije dovela je Staljina na monstruozna shvatanja o odnosima koji bi trebalo da vladaju među socijalističkim zemljama, a koji upravo znače negaciju čak njegovih ranijih stavova. Ovi nenaučni Staljinovi zaključci morali su da nađu i svoj materijalni odraz u njegovoj politici, koja je našim narodima posebno dobro poznata.

84

SOCIJALIZAM