Архив УНС — Листови странака
NOVAC KROJI ISTORIJU
INTERVJU PREDSEDNIKA RPJ TITOGRADSKOJ “POBJEDI”
Kako se suprotstaviti postojećoj i sasvim izvesnoj eksploataciji i izrabljivanju Ne treba štajkovati samo protiv malih plata već i protiv onih koji vode do ekopomskog iscrpljivanja radništva
U PRAVOJ POPLAVI osnivanja raznih političkih partija i stranaka interesovalo nas je, kakvo mjesto u tom košmaru ima i šta o tome misli radnička klasa, radništvo, pa smo razgovarali sa osnivačem i predsjednikom Radničke partije Jugoslavije, Milosavom V. R. Jovanovićem, novinarom sindikalnog lista „Rad”, jednim od inicijatora Fonda solidarnosti za pomoć svima koji ostanu bez posla iz političkih razloga, koji je od strane Predsjedništva CK SKJ 1987. godine osuđen kao pokušaj stvaranja druge partije. • Šta je osnovni cilj vašeg osnivanja? Da li treba poistovetiti pojam radničke klase i Radničke partije? - Samo organizovano radništvo može se suprostaviti postojećoj i sasvim izvejsnoj eksploataciji; izrabljivanju. Svaka njegova neorganizovanost razbijenost, odgovara vladajućoj ili vladajućim partijama. Pasivnost, razočaranost, demolarisanost, nepoverijivost u sve što je novo, filozofija iščekivanja ili ~svi su oni isti”... sve je to trenutno karakteristično za sadašnje političko raspoloženje radništva sve to takođe, pogoduje vlastodršcima. Ta ista pasivnost i neorganizovanost radništva dovela ga je do ruba ekonomske propasti. Nije slučajno da su komunistički vlastodršci sa strahom gledali na sve oblike izvan instrucionog organizovanja i da su se sa takvima najžešće obračunavali. Znali su da su i oni upravo na takav način, uz pomoć legalnog i još više ilegalnog organozovanja dočepali vlasti. Zato mi naglašavamo u Programu da je „Radnička partija Jugoslavije samostalna politička organizacija „radne snage”, koja je kroz vjekove samo mijenjala gospodare, vlatodršce, poslodavce, a radi se o tome da „radna snaga” može i mora da bude i politička snaga. Što prije postane politička snaga to je bolje po radnu snagu. ANTIRADNIČKI ZAKON • Šta mislite o štrajku? - Štrajk je sveto pravo radništva i njeogovo najubojitije oružje Međutim ne treba štrajkovati samo protiv malih plata yeć protiv onih reformskih snagć koje vode politiku ekonomskog i socijalnog iscrpljivanja i osiromašivanja radništva di njegovog potpunog kolapsa Štrajkujemo protiv onih koji su donijeii Zakon o platama, a sebe su, i one koji treba da im štite leđa (upravni, sudski, državni organi - Vojska, policija) izuzeli od tog zakona. Štrajkujemo protiv onih koji donose Zakon o štrajku po kojem, ako bi bio usvojen, ne bismo nikada mogli ostvariti pravo na štrajk jer
je SIV predložio ustvari Zakon protiv štrajka. e Zakon o piatama izaziva različita, pa čak i kontraverzna mišljenja ? - Zakon o platama je antiradnički zakon, on je antoreformski, antiekonimski, jer ograničene piate daju i ograničenu produktivnost. Plate na ledu, proizvodnja na ledu. Sve je tako smišljeno da čitavu privredu traba dovesti pred stečaj jer će se tako lakše rasprodati u bescijenje onima koji su tu privredu jednom već opljačkali i doveli je svojim nestručnim i korumpiranim radom u bezdanje. Ovaj period je period teškog lova u mutnom. Mi smo već prodati a da to i ne znamo. Neko je to debelo naplatio. Jugosiavijom upravlja Međunarodni monetarni fond dolari i marke. Bezakonje je na sceni jer ono odgovara vladajućem i vladajućim državnim organima. e Privilegije ? - Više ni privilegije nijesu ono što su bile? Privilegije se danas graniče sa kriminalom. Privilegija su rastočile Jugoslaviju. One su je pojele, popiie, progutale. Privilegija je dobiti nacionalnu penziju a naciju si uvio u crno. Činjenica je da su socijalističke velmože živjele i žive bolje od bilo kog pravog princa. Na ovim našim prostorima dogodio se čak i narod, ali u privilegije niko nije dirnuo. Pogrešno je uvjerenje da se radi o malim sredstvima. Naprotiv, riječ je o ogromnom bogatstvu koje je trenutno van upotrebe, a vraćanjem radništvu i državi moglo bi biti i izvor ogromne dobiti. Radnička partija traži da se sve što je opljačkano od radništva i države to i vrati. To se naravno mora učiniti na zakonit način, bez odmazde i nasilja. Na kraju, bez demagogije, danas ima dosta onih koji gladuju, , koji žive krajnje siromašno i bijedno. VLAST KAO PODVALA 0 Birokratija, demokratija / rad? - Jedna od najtfećih sramota 1 podvala koju sam slušao trideset godina je da smo neradan narod, da su radnici lijeni, neradni. Prirodno, bez ikakvog idealizovanja radništva, imamo i takvih, ali zašto Engleska, Francuska, ili Amerika nemaju problema sa neradnicima? Zato što dobro plaćaju svoje radnike, radnike su optuživali da su neradnici oni koji su sjede'li u komitetima, sindikaInim vijećima, privrednim komorama, oni koji su zemlju vodili pravo u provaliju. Bila je to teška i tragična podvala, Birokratija se može pobjediti radom samo ako je taj rad dobro i pravedno plaćen. Birokratija se ne pobjeđ-
uje birokratijom i neradom. e Gdje je uzrok pada standarda, šta koči napredak radničke ktase koja bi morala biti na „viasti"? - Najveću podvalu koju su mogli da smisle komunistički vlastodršci jeste to da radnička klasa treba da bude na vlasti, odnosno da je na vlasti. Oni su u ime te zabiude vladali četrdeset godina, četredeset godina su ekspioatosaii radnika, eksploatisali su klasu koja je navodno na viasti. Zaveli su diktaturu nad radnicima i u ime diktature proleterijata. Radnike su, treba i to reći najviše izdali radnici, počev od metalskog radnika josipa Broza, pa do svih onih koji su odlazili iz preduzeća na plaćene sindikalne i partijske funkcije od opštine do federacije. VELIKA RANA « Kosovo? - Kosovo je djeio istih onrh Ijudi koji su ekonomski i politički kosovizirali Jugoslaviju i zbog toga još nijesu odgovarali pred narodom. Kosovo i uopšte nacionalni sukobi su djelo isključivo komunističkih vlastodržaca koji su u ime lažnog bratstva i jedinstva, ispod žita radili čas protiv jednog, čas protiv drugog naroda, a sve u svemu radili su protiv cijelog naroda, protiv svih nas. Radnička partija Jugosiavije je podržala orijentaciju da Kosovo bude u nadležnosti države Srbije. Smatramo da nije ispravno što se iz jugoslovenskih i drugih nacionalnih država podstiču separatističke akcije na Kosovu, kao što mislimo da se ponekad Srbija miješala u odnose tih republika. Kosovo je, na žalost, jedina veiika rana i pitanje je da li će se uskoro, i da li će ikada ta rana biti zaliječena. Kosovo je postalo grobnica ogromnog državnog i radničkog kapitala. Tamo se ne radi, tamo nema države. No, nadam se da će poslije usvajanja Ustava SR Srbije sve krenuti pravim putem, da će se i na Kosovu moći mirno i slobodno živjeti i raditi. • Federacija i konfederacija? - Realnost je da su se republike do te mjere osamostalile da su postale nacionalne države. Realnost je da će se one još više osamostaljivati. Zato smo mi još na Osnivačkoj skupštini RPJ, održanoj 1. maja u Beogradu, u Programu zapisali i predložili da SFRJ promijeni ime u Ujedinjene države Jugoslavije jer bi takav naziv više odgovarao karakteru sadašnjih odnosa među republikama. Radnička partija Jugoslavije inače zalaže se za Jugoslaviju, za jedinstveno tržište rada i kapitala sa jedinstvenom valutom i poreskim si-
stemom, jedinstvenom i depolitizovanom armijom, armijom koja bi morala pratiti reforme u društvu pa se i sama brilagođavala tim promjenama. Koliko je radnička kiasa kriva za postojeću ekonomsku i političku krizu? - Pa kriva je utoliko što se nije na vrijeme organizovaia, pobunila i maknila sa vlasti one koje su joj radili o glavi. Previše se zadovoljavala mrvicama, milostinjom vlasnodržaca. To ne bi smjelo više nikad da se ponovi, a ponoviće se ako se radništvo ne bude organizovalo, ponoviće se ako mu bude krenulo da se ujedinjuje sa nacionalistima, umjesto da se ujedinjuje protiv svojih vlasnodržaca koji ih eksploatišu i koji će učiniti sve da ih i dalje eksploatišu. • Nezavisni sindikati i Radnička partija? - Postojeći sindikati, možda ne baš i sva postojeća rukovodstva, četrdeset godina su radili protiv radništva, potpisivali sve ugovore i sporazume na štetu гаdništva. Lično ne verujem mnogo u transformaciju postojećih sindikata, ali u skladu sa demokratijom i pluralizmom neka sami radnici odluče kojem će se sindikatu privoljeti. Radnička partija Jugoslavije podržava osnivanje nezavisnih sindikata, aii će podržavati i postojeći sindikat kad god povede pravu bitku za radnike. « Nezaposlenost? - Nezaposleni izdržavaju tešku robiju i izdržavaće je sve dok se ne organizuju iako verujem da će se sa višestranačkim sistemom, sa ulaskom mješovite svojine i stranog kapitala, nešto njihov položaj poboljšati. Međutim, pošto se radi o ogromnoj armiji nezaposlenih vlasnici kapitala će pokušati da je zloupotrebe kao jeftinu radnu snagu. Radnička partija to neće dozvoliti, ali da bi u tome bili uspješni potrudićemo se da nezaposleni organizuju i svoje saveze ili udruženja kako bi mogli na organizovan način da vrše „pritisak” na one koji ih izrabIjavaju. Za početak nezaposlenima se može pomoći i tako što bi se sve prostorije dojučerašnjih društveno-političkih brganizacija stavile njima na raspolaganje i neka to izdaju kao poslovni prostor i od tih para, koje sada bivši komunisti uzimaju za svoj politički marketing, neka osnivaju svoja preduzeća. I sva Dedinja ima treba staviti na raspolaganje, jer pretvorivši ih u turističke, obrazovne, zdravstvene, kulturne pa i proizvodne objekte moći će se zaposliti značajan broj mladih radnika.
Dragoslav Milačić
PMfffl
23