Београдске новине

CIJENA 2 FILIRA.

Broj 1. BEOGRAD, subota 1. januara 1916. GODIŠTE II. UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26.

Posjet vrhovnog zapovjednika vojske Njegove Carsko i Kraljevske Visosti maršala nadvojvode Fridrika u Beogradu. Svečano otvaranje željezničke cuprije. U četvrtak je, 30. decembra, bilo svečano otvaranje željezničke čuprije, u prisusivu vrhovnog zapovjednikaaustro-ugarskih vojska, Njegove Carsko i Krakevske Visosti maršala n a dvojvode Fridrika, čuprije, koju je odmah u početku rata porušila srpska vojska i koju su nakon zauzeća Beograda odmah opet izgradile austro ugarske i njemaeke željezničarske čete. Nadvojvoda je naročito došao u Beograd da prisustvuje kod ove slave, koja je od najveće historijske važnosti i ujedno jasan znak, koliku pažnju i skrb naša uzvišena vladalačka kuća doprinaša zaposjednutoj Srbiji. U 9 sati prije podne stigao je nadvojvoda sa svojom pratc jom posebnim dvorskim vozom u Zemun. Odavle se je uputio automobilom do početka samog mosta, gdje su ga dočekali visoki dostojanstvenici, i kod njega se javili. Bio je tu ministar rata feldzeigmeister barun Krobatin, generalni guverner, preuzvišeni gospodin podmaršal grof Salis-Seevvis, u pratnji svog šefa generalnog stožera podpukovnika Otto Ge 11 i n e k, zapovjednik mosne brane i gradski zapovjednik generalmajor K u h i n k a, dalje generalmajor Rhon von Vrbas, koji je zapovjedao postrojenim četama, na koncu predsjednik beogradske policije podpukovnik Cre va to. Pošto je nadvojvođa primio prijavke [ posvetili su prisutni vojni sveštenici ćupriju. Zatim je slijedilo razmatranje ćuprije i maršal je prvi pješke prešao preko mosta, gdje ga je đočekao automobil i j njegova pi atnja. Odavle se ođvezao maršal (la pregleda postrojene čete, koje su bile postavljene od ulice Miloša Velikog, i to od raskrsnice Nemanjine ulice do ulice kralja Milana. Ove su čete bile jake odprilike tri i po ratna bataljuna, zajedno sa njemačkim četama, koji su u redovima stajale sa svojim austrijskim drugovima. Nadvojvoda je najpomnije pregledao—eete, sa mnogim ođlikovanim vojnicima razgovarao, i na koncu podijelio odlikovanja na

austro-ugarske i njemačke časnike, koji su bili zaposljeni kod gradnje mosta. Poslije toga otišao je nadvojvođa pješke u časničku menažu, koja se nalazi u prijašnjem srpskom „oficirskom domu“, gdje je bilo defilovanje četa. Poslije defilovanja pozdravio je nadvojvoda govorom časnike austro-ugarskih i njemačkih željezničkih četa, pa im so u ime previšnje službe zahvalio na izvanrednom radu oko podizanja mosta. Zatim je nadvojvoda otišao u veliku dvoranu kasina, koja je bila krasno uregjena od podpukovnika T e i i - a. Ovdje je obdržao nadvojvoda cercle, gdje su mu policajni predsjednik podpukovnik Crevato i ostali funkcionari predstavljeni, našto je nadvojvoda pregledao fotografije iz srpsko- ] bugarskog rata, koje su nagjene u jednoj ovđašnjoj knjižari. Prema programu morao bi bio nadvojvoda pregledati Kalimegđan i konak, ali pošto je đefilovanje četa predugo potrajalo, vratio se je nadvojvoda automobilom preko drvene latne ćuprije u Zemun, ođakle je opet otputovao dvorskim vozom. Prošlost i budućnost. Današnjim danom započinje nova godina 1916. — treća godina najvećeg sviju ratova. U mirno doba svatko se veseli današnjemu danu, ali kraj sveg veselja i opšte radosti, nikoji misaoni ćovjek nije za- j boravio, da položi sebi račun o prošloj godini. Na temelju ovog računa postavlja svaki svoje nade za buđućnost. Zaista bi bilo nedostojno, da s radošću i s veseljem stupimo u novu godinu. Nedostojno bi bilo, kad istodobno hiljade i hiljade naše braće prolijevaju na raznim bojištima svoju krv. Sve naše želje, naše misli i naše nade moraju biti ozbiljne, dostojne ozbiljne ove dobe. Ali više nego ikada, baš taj dan treba da pogledamo u * 1 prošlost, jer na njezinom temelju možemo ; sebi postaviti više nego pravu sliku budućnosti; sliku — sigurne pobjede. Kako je bilo na novu godinu 1915.! Sasroa je drugačiji bio tada položaj AustroUgarske i njezinih saveznika. Rusi su sa silnim svojim vojskama stajali duboko u Galiciji i prijetili granicama njemačke carevine. Makar je Srbija bila u više krvavib |

bitaka poražena, morali smo sa svojom vojskom odstupiti, jer smo naše čete nužno trebali na drugim frontovima, osobito na sjeveru, protiv ruske najezde. Na koncu je i savezna Ruska, koju je objest sporazumnih sila bila natjerala u rat, bila napadnuta na tri fronta. Nikada nijesmo silnu premoć Rusije, Francuske i Engleske toliko osjećali, kao u ovaj čas — na koncu godine 1914. Svaki čas su se nadali naši neprijatelji. da će nas smlaviti. Nije bilo bolje ni u prvim mjesecima godine 1915. Pržemišl je pao nakon jimačke obrane, a mOijoni su ruskih četa nasrtali na karpatske bedeme. Neizmjerni su bili gubici Rusa, ali na junačkom i besprimjernom otporu austro-ugarskib četa razbila se je strašna ruska bujica: karpatske su prašume postale grob ruske moći i snage. Kada se je moskovski kolos izmorio, taj su čas npotrijebile centralne vlasti, da rade. Sa mnogo slabijim silama, nego što je još bila ruska vojska, nakon najužasnije bitke probite su u maju ruske linije na Dunajcu kod Gorlicza. Pobjeda je siijedilapobjedu i nečuvenom brzinom, da joj u bistoriji nema primjera, protjerani su Rusi iz Galicije. Pržemišl i Lavov su zaposjednuti, a ruska je vojska, najveća vojska što ju je svijet ikada vidio i upamtio, razbijena do nogu bježala u svoju zemlju. Koja razlika! Austro-Ugarska je vojska, makar za viže od đvije trećine slabija, svoju zemlju uporno i junački branila i konačno obranila. Rusi nijesu mogli zaustaviti pobjedonosno prodiranje austro-ugarskih i njemačkib vojski, a njihove su tvrgjave, za koje je podignuće dala Francuska 25 miljardi franaka, pale lako jedna za drugom, pobjednicima u ruke. Austro-Ugarska je imala braniti samo jednu tvrgjavu. Ovn su Rusi morah pođsijedati punih sedam mjeseci, izgubib su kod toga više od sto kiljada ljudi i nikada je ne bi bib zauzeli, da im nije došla u pomoć glad. Koliko su slavniji junački branitelji Pržemišla od branitelja ruskih tvrgjava Varšave, Novo-Georgijevska, Kovna, Ivangorada i Brest-Litovska, koji se nijesu osjećali sigurnima ni za jakirn bedimima, neg'o svoj „pobjedonosni uzmak“ nastavljali, dok ib nije zaustavila zapovjed vlastitih njihovib saveznika Francuske i Engleske. Organizator je ovog „genijalnog uzmaka“ veliki knez Nikolaj Nikolajevič prognan u Kavkaz, gdje će imati u zadšju prilike