Београдске новине

Broj 17. PRILOG

Utorak 8. februara 1916.

Beocrađske Novine

LI staklenoj bašti sila spo- U^apeninskoj kraljevini iz dana u dan raste neJ raspoloženje protiv engleskog saveznika, pošto razuma. se ovaj, držeći se strogo Grevovog principa, da

Na ovom mjestu je već jedanput ukazano na to, kako sile četvornog sporazuma, s vremena na vrijeme osjećaju potrebu, da strogo zvaničnim izjavama pokažu svijetu slogu, koja megju njima vlada. Tom prilikom smo bili primijetili, da je ovu čuvenu slogu nesumnjivo teško zalemiti, jer se inače u ministarskim uredima sila sporazuma ne bi o tome tako mnogo debatovalo i sve uvijek zvanično objavljivalo. Od strane centralnih vlasti i njenih saveznika ne čuje se nikad nešto o nekom ratnom savjetu, o putovanjima ministara, i ne može se nikad pročitati, da se javlja za neko radosno sporazumijevanje, koje je Bogu hvala opet uspostavljeno. Sile četvornog sporazuma sjede u jednoj staklenoj bašti, i njihova štampa, u svome prigušenom jedu stara se uvijek za to, da ovaj staklenik bude providan, tako da nam je i sa protivničke strane lahko, da pogledamo u intimnosti sporazumne brače, i da u komedijama, koje oni megjusobno igraju, nalazimo stalno bogate zabave. Istine, koje Talijani predbacuju Englezima, Francuzi Talijanima i Rusima i Etiglezima, Englezi opet Rusima i Talijanima, na tnanje ili više uvijen način, više je nego divna kita dokaza toliko hvaljene sloge sila sporazuma. Ktome treba još primijetiti, da je u Francuskoj, Engleskoj, Rusiji i Italiji cenzura mnogo strožija nago u Austro-Ugarskoj i u Njemačkoj, tako da i najmanja kap otrova, koja bi se u kojem listu sila sporazuma pojavila protiv koga saveznika, nesumnjivo ima i zvanično odobrenje. Navesti čemo ovdje u izvodu, iz novinstva sila sporazuma, razne stvari, oko kojih se članovi sila sporazuma — razumije se u purioj saglasnosti — prepiru. ltalija protiv Engleske. Tu na prvom mjestu doiaze predbacivanja, koja Italija čini svome zajmodavcu Engleskoj. U

je rat samo trgovina kao i sve ostalo, drži vrlo rezervisano prema svom sada nepouzdanom poslovnom prijatelju Italiji. Kada se to na engleski prevede, i kada to Englezi izvode, onda je to sasvinr nesnosno. Glavna optužba, koju Talijani podižu protiv Engleza to je pitanje o dovoženju uglja. Prije rata je Italija skoro sav svoj ugalj dovozila izključivo iz Njemačke, i kada se je po engleskom nagovoru riješila na vjerolomstvo protiv svojih bivših saveznika, tražila je prije svega osiguranje, da će joj se iz Engleske dati potrebne količine uglja. Engleska je do sađa dala samo peti dio količine, koju je obećala dati, i to po cijeni, koja je čak i za bratsku ljubav sila sporazuma i suviše visoka. Šta Rusi vele o sebi a protiv drugih. A kako sada izgleda u Rusiji? Ruski vojni kritičari hvale se baš time, da je „glavni cilj besarabijske ofenzive postignut i | da je jedan veći dio neprijateljskih četa povučen sa Balkana. 11 Šta će na to reći Loyd George, koji je tek nedavno sa neke visine objavio cijelom svijetu, da se pouzdanje sila sporazuma u konačnu pobjedu osniva na tome, što je ,,genij“ engleskog vodstva razumio stvaranje sve novih i daljih bojišta, da raspača snagu Austro-Ugarske i njenih saveznika. A eto sada dolazi Rusija, i { po mišljenju ruskog vojnog stratega, uspjeva da privuče na sebe tu snagu Austro-Ugarske. To su pitanja, o kojima se samo zvanično u Rusiji može raspravljati. I svemu tome dolazi sve veća oskudica Rusije, te agrarne države. Posljednja žetva nije odgovorila očekivanjima. Ali to samo po sebi ne bi još bilo od tolikog značaja. Ali rgjavo je rukovanje željeznicom učinilo baš, da su najveći gradovi ostali skoro bez ikakvih životnih namirnica. Za ostalo povećanje bijede u Rusiji doprinose mnogo i nesavjesni spekulanti.

Podlistak. Ukrajinska seoska kuća. Nastanjeni smo u ugodnoj odaji lijepo okreI * e ukrajinske kuće. Porodica spava u kuhinji ) ia velikom ognjištu, a više odjelenja i nema. | vtoja odaja u selu na Seretu je bijelo okrečena i veoma čista, niska sa širokim, malim prozorima. U uglu stoji ogromno drveno ležište na kome je slamarica. Da li je to bračna postelja? To vam neće seljaci kazati. Duž dva duvara su škrinje u kojima su platnene i vunene dragocienosti, i veliki zavežljaji nepredene vune od ovaca. Peć su vojnici sa blatom i kainenjem ozidali, ona brzo i dobro grije. Kroz mali prozorski otvor ulazi hladnoća. Čitavi mlaz pokvarenog vazduha bazdi iz ovih malih otvora, čim se odaja naloži. U mojoj slamarici je gnijezdo miševa. Oni Jmi noću intimno i nametljivo dolaze, dok ih opet IjZdan pokret — hui — ne otjera u slamu. Ja isvake večeri metnem u drugi ugao po komad tokolade i radi tog komada me oni iznevjere. Seijanka se sklanja dogod je ja ne oslovim. 'tuž joj je kao vojnik u Tirolu. Ona spava na ognjištu u kuhinji sa njeno dvoje djece, starim ocem i nekim rogjakom sa sela, koje su Rusi posjeli. Na uskoj drvenoj klupi u istoj odaji spava i moj sluga. On je učitelj iz Šlezije. Krut je i visok kao telegrafska bandera i izgleda, da je njegova najveća nesreća, što ne može da se :spravi u ovoj niskoj odaji. Izgleda mi, da bi

seljanka i starac ušli kod mene na ćaskan e, al im on neda. Pronašao sam jednog podčasnika, koji razumije njihov jezik. Dao sam maloj parče čokolade, koje je ona prihvatila ručicama i tako nježno i meko primakla njenim malim, crvenim ustima, da sam bio tako nesrećan kao Bocklinov Triton na Nereidi. Istog dana sam na ulici vidio djevojku, koja je sigurno biia odbjegla, kad su Rusi ušli u selo, a sad se opet vratila. Žene i djevojke su je pozdravljale, rukovale se, Ijubile joj ruku i dodirivale joj čelo, potom je i ona njima Ijubila ruku. Ovo sve, izvedeno je sa najvećom svečanošću i otmenošću. Kada sam po podne napustio kuću, naišla je žena iz kuhinje, pogledala za mnom, i nasmiješila se. Na jednom nismo bili više strani. Pri povratku sam se svratio u kuhinju da zovem moga siugu, sa mnom je bio i tumač-vojnik. Krakati učitelj skoči sa klupe, a ja sam pozdravio seljane. Starac je skinuo kapu sa sijede glave, žena se spustila sa sjedišta, a oboje mi ukazaše klupu, da sjednem. Mala djeca i ružna, neljubazna djevojka, sjedila su na ognjištu i trijebila pasulj. Seljanka je mlada, sa plavim očima preko malog, lako povijenog nosa, sa lijepim ustima i bradom. Crna marama obavija njeno lice i diže se u trougao luk kao u ntirnberške madone. Na njoj je bijela košulja sa debelim crveno-plavim vezenim zaponjcima. Sjedio sam malo i naše se prijateljstvo sve više učvršćuje. Starcu sam dao duvana, a malim čokolade. Kad u veče odlazim u menažu, ispraćuje me starac

Francusko-engleske Ijubaznosti. Na kraju da navedemo još nekoliko francuskih vijesti upućenih na englesku adresu. Clemanceau smatra za potrebno, da u svome listu „L’ Homme Enchaine“, uputi sa gorkom ironijom prijekore svome engleskom savezniku, obraćajući se najvišem repingtonu, koji u ,,Times“-u daje opet novi nauk ratne metode. Clemanceau pozdravlja u njemu zastupnika istine, koju je Engleska već češće imala prilike da čuje sa francuske strane. „Napravimo", | piše on, „kraj sa našim ekspedicijama. 600.000 Ijudi poslali smo na razna bojišta na istoku, i rasparčali se. I sanr sam dozvoho, da se upustimo u dardanelsku avanturu, koja je, na osnovi netačnih obavještenja naših ministara, bila potpuno pogrješno vogjena. I megjutim primoralo nas je povlačenje iz Carigrada (Clemanceau misli ovdje na Dardanele), da se poučimo, da smo mi, kao I i cio svijet, bili u potpunoj neizvjesnosti, kakvu su hazardnu igru igrala gospoda Poincare i Delcasse Snage inoraju biti koncentrisane tamo, gdje leži težište, na francuskoj fronti. I najmanja nezgoda na našern bojištu i mi ćemo vidjeti, kako se naši Solunjani (on time misli na pristalice solunskog poduzeća) sklanjaju iz Soluna ... U Poljskoj, ili u Belgiji (to je opet na englesku adresu) očekuje gospodin Sazonov odluku. I talijanski ministar kolonija gospodin Martini govori tako, da ne može biti ni sumnje o potrebi koncentrisanja snaga — na vlastitom frontu. „Pisao sam“, nastavlja on dalje, ,,da ponovno ukrcavanje vojske iz solunske ekspedicije ne bi niukoi liko uticalo na konačno riješenje rata, pošto ! toj vojsci nije pošlo za rukom, i neće poći za rukom, da spase Srbiju. To ] povlačenje ne bi niukoliko uticalo na [krajnji i rezultat, kao što neće uticati ni povlačenje sa Galipolja poslije ogromnih žrtava. Megjutim poj staje sve teže, da se poprave pogrješke, u koliko se približuje čas, da opet progovore austro-ugarski I i njemački topovi. Kako su kod nas počinjene

kroz kapiju čak na ulicu, i kad ga onda, zbog hladnoće, vratim, poljubi mi ruku i pokloni se. Od kad sam u ovom selu, pada mi često Kina na um. U Buczaczu je jednoga dana glavnom ulicom prošao vod seoskih mladića. Stupili su u vojsku i marširali stanici, koja je ležala na jednom visu. Za njima su išle djevojke i žene sve u bijelo. Kada su bile gore na brijegu, gdje put skreće stanici, i kada je časnik počeo komandovati oviin vodom, tada sve žene stadoše i otpočeše, da pjevaju. Čistim glasovima odpjevale su jednu kratku, tužnu strofu. Pjesma je odjeknula i nju su prihvatili mladići. Tužno je odjekivala ova glazba kao jesenja oluja, koja donosi zimu. Žene su se opet vratile. Mladići grunuše u jedan voz. Na jednom oni nisu bili više umjerena djeca, mirni ukrajinski seljani. Osjetili su, šta je svijet i njihov temperamenat je buknuo. I na mojim ukućanima sam ponekad primjetio naglu promjenu. U času se njihov ljubazan razgovor i povjerijiva veselost preobratila u hladnoću i neljubaznost. Izmegju prozora visi niz svetih slika, jedna do druge ragjenih u masnim bojama sa likom pravoslavnih svetitelja, a preko okvira visi kita uvelog bosiljka. U sobi se osjeća goretina sirovog drveta i dim, koji ne progje kroz prozor, štipa za oči. Seljanka mi pokazuje kovčeg sa platnom. Sa nama je i starac i tumač. Tu leže velike i teške bale platna pretkane šarenim prugama. Preko stola i klupe raširene su slične marame. Tu su i razni ćilimi i ženske košulje sa bogato