Београдске новине

slazi utornikom, četvrtkom i nedjeljom.

CIJENA 4 FILIRA.

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE NOVINE“, ETAPNA POŠTA 131.

RATNI SZVJEŠTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog štaba. K. B. Bcč. 12. fcbmara. Zvanično se javlja iz glavnog stana ratne štampe:

R u s k o b o j i g t e: Jučer je opet odbijeno više napada bkih izvidnica. Dolazilo je i dojače puščane rbe. Pošto jc neprijatelj upravio vatru ojih teških topova na šančeve naših pred■aža sjeverozapadno od T a r n o p o 1 a moli smo ih mi napustiti posle podne. Rusi zauzeli od nas napušteno položaje, ali odmah još iste noći, našim snažnim pronapadima opet isterani.

Talijansko bojište: Na primorskoj fronti vodi s« od piije koliko dana živa artilerijska vatra. Ivod itsch-a osvojilc su naše četc danas utra ncpriiateljske položaje u kraju Romm. Zapljenile su 3 mašinske pušake i robile 73 vojnika. Balkansko bojište: Zapađno od Tjrane pokušale su laanske čete, da povrate od nas osvoic položaje. Naše čete odbilc su sve tainske napade. Zamjcnik glavara glavnog stožcra podmaršal pl. Hofer.

Nova pobjeda njemačke flote. Mjeniačka velikodušna odmazda za L 19. K. B. Berlin, 11. februara. Njemačka vrhovna vojna uprava javlja: Noću izmegju 10. i 11. februara, priom jednog torpedskog prodiraja, naišle naše lagjice, 120 morskih milja istočno engleske obale, na nekoliko krstarica, je su se odmah dale u bjegstvo. Naše ;jice pustile su sc u gonjenje i potopile novu englesku krstaricu „ Arabis“ i imale jedan torpedski pogodak najednoj drugoj Aarici. Naše torpednjače spasile su zapo'dnika ,,Arabis“-a, dva časnika i 21 jnika. Naše boračke snage nisu imale iakve povrijede ni gubitaka. Glavar admiralnog siožera. # . Najhladnijim načinom saopštava njemački niralni stožer jednu novu sjajnu pobjedu nječke mornarice i odgovara velikodušnim spasaljem brodolomnih na najplemenitiji način. Iko je bilo napuštanje brodolomnih njemačkih nika Zepelina L 19 od strane engleskog kaana Staphensa, čiji je nečovječni postupak goslovio još i engleski londonski biskup.

Docno uvigianje. in. U prošlom je članku, pokazano po primjeru Bugarske, kako je Rusija samo privirlno pomagala nacijonalne težnje balkanskib naroda, da bi ib poslije iskoristila za svoje vlastite imperijalističke težnje. Mogao je, da se navede i još jedan drugi primjer, Rumunjska, koja je na očajno zapomaganje Rusije u rusko-turskom ratu, priskočila u pomoć ruskoj vojci, koja je bila poražena pod Plevnom, i kojoj je ! Rusija poslije u znak blagodarnosti oduzela Besarabiju. Ali i Bugarska i Rumunjska imadu mudre političare, koji uvijek umiju jasno da posmatraju pravo stanje stvari. Tome i treba pripisati što Rumunji i pored sviju sjajnih obećanja od strane Rusije | i Francuske, u ovome ratu nisu stali na stranu njibovu, i ostali su vijerni svojoj pobtici neutralnosti čak i u trenutku, kada je ruska vojska milijuna bila i na Karpatima. Otuda i dolazi, da je Bugarska odmjerila usluge, koje joj je mogla učiniti vjerna i nekoristoljubiva Austro-Ugarska, i samovlasna-sebična tobožnja velikodušna i darežijiva Rusija, pa se stavila na stranu Austro-Ugarske. Samo Srbi ubvatili su se u mreže ruskog panslavizma, koje je Rusija bacila na Balkan, da u njib uhvati sve balkanske narode. Dok je dinastija Obrenovića vladala Srbijom bili su glavni principi srpske politike mudrost i jasnoća. Da li je onda prevlađala u Srbiji ljubav ili državnička mudrost, o tome ne treba raspravljati, jer j u politici nemaju prava da presugjuju osjećaji. Na svaki način pak izabrala je Srbija tada jedini pravi put, na kome je bilo mogućno njeno razvijanje: iskreno prijateljstvo sa Austro-Ugarskom, sa kojom je Srbiju vezivalo stotinu veza, na polju industrijskom, finansijskom, trgovačkom, znanstvenom, društvenom i uopšte na svima drugim poljima. Ab sve se to promijenilo u trenutku, kada je Petar Karagjorgjević dao ubiti posljednjeg Obrenovića, i kada je sjeo na njegov prijesto. Tirne je on prekršio sebi put prijateljstva sa Austro-Ugarskom, i morao je potražiti priključenje na Rusiju. Karakteristično je i to, što ova ista Engleska, koja se danas predstavlja kao zaštitnik Srbije, čitav niz godina nije pri; znavala Petra Karagjorgjevića za kralja Srbije, i njega isto kao i svi ostali dvorovi, izuzimajući samo Rusiju, nije htjela da primi u zvaničnu posjetu. Petar Karagjorgjević je bio žigosan, i morao je, ako je

btio da se održi, da se baci Rusiji u naručaje, gdje se u pogleđu etike i morala najvećim dijelom gaje još azijatski pojmovi. Povijest ruskih careva, počinjući od Petra Velikog do mediokriteta, koji danas drbčući sjedi na njegovom prijestolju, ispunjena je čitavim nizom ubijstava i zločina, tako da je u tom pogledu srodstvo Petra Karagjorgjevića sa ruslcim dvorom još iz rauije vrlo srdačno. On se i dušom i tijelom odao u službu ruskom caru, i još od samog početka našao je oslonac u časnicima zavjerenicima, koji su nesrećnog Alelcsandra i njegovu ženu zaklali iz „državnili obzira“, i koji su samo pod njim, koga je štitila Rusija, mogli još da nagju zaštitu za sebe. Pašić im je prišao, jer je u tome predvigjao najveće koristi za sebe, i svoj veliki talenat stavio je u službu Petra Karagjorgjevića i njegovih pristaša. Uspjeli su, da zasjene srpski narod i da ga zavedu s puta, koga je on do tada uvigjao kao jedini pravi put. Prouagjen je san o velikoj Srbiji, naslikan najdrastičnijim i najprimamljivijim bojama, tako da ne treba da začudi nikoga, što se tako vatreni i častoljubivi narod, kao što je srpski narod, zanio ovim snovima. Sve je stavljeno u službu ove zanesenjačke ideje i promet i trgovina i — što je najgore i najviše za osuđu — vaspitanje omladine. Sve je bilo samo sredstvo za nesavjesnu agitaciju, koja je svoju borbu protiv dotadašnjeg prijatelja i zaštitnika Srbije Austro-Ugarsku, ispisala na krv i nož na svojim zastavama. (Slijedi još jedan članak.) Austro-ugarsko prodiranje u Arbaniju. ITema najnovijim vijestima austrougarske čete posjele su Tiranu, koja je udaljena na oko 25 kilometara od Draća. Tirana je dugo vremena bila prijestonica Esad-paše, koji je ovdje namjestio svnj glavni stan, i ovdje sa talijanskim novcem sakupio znatnu vojsku. Ali izglcda, da niu je sađa, kada se približuju austro-ugarskc čete, prešla volja za borbu. Prcma raznim vijestima iz talijanskog izvora on sc je povukao na jug, da sc ovdje sastane sa talijanskom vojskom. Obe ove „udružene snage“ izgleda, da su napustile i Drač. Ne bi se čak moglo reći, da li će se usuđiti da prime borbu kod V a 1 o n e. Vijesti o tome vrlo su pro tivurječne. Izgleda, cia su u italiji potpun izgubili glavu zbog brzog napredovanj austro-ugarske vojske kroz Arbaniju i zbo