Београдске новине

Strana 2.

Beograđ, utorak

Beogradske Novine

7. marta 1916.

Broj .29.

hiljada izgubljenih pušaka nisu nikako znaci 0 kakvoj osobitoj pobjedi. To se mora i u samoj Italiji priznati. Salandra lma samo jednu jedinu utjehu, a ta je, da ni vladama ostalih ententnih država ne ide bolje. U Engleskoj, u Francuskoj i Rusiji, svuda kritika uzima riječ, koja je dosad voljno ili nevoljno ćutala, i ta rijeo biva svakim danom sve oštrija. U Rusiji, gdje prvo dolazi car pa poshje blagi Bog, ispomažu se time, što se nesnosnim kritioarima prosto pritisne pjesnica na usta. U Engleskoj još se neprestano pokušava laganjem, koje se pokušava, da se samo tim zadahne novim životom, što se protivnici obasipaju neobuzdanom grdnjom. U Francuskoj pak ne pomaže više ni brutalna siia, ni lukava laž, jer pijesnice Nijemaca udaraju već na vrata Verduna. Dakle u svima zemljama entente vlada nezadovoljstvo s tokom dogadjaja, koje je u toliko jare, u koliko se teže može ugušiti. Opojenost, u koju su narodi bili bačeni, davno je nestala. Na njeno je mjesto došlr prvo nada, pa onda tamni prkos. Nada je isčezla, a prlcos je razmrskan pud silom udaraca, koji padaju na vojsku entente, narodi postepeno đolaze do svijesti i zabtjevaju račun od svoje vlade. Ove se danas još mogu protivu kritike da odbrane raznim načinima. Ali se ipak nalaze pojedini, koji se pojavljuju kao govornici razuma i trezvenosti. Ne može više daleko biti dan, kada će svi narodi u jednom glasu podići svoje optužbe. I od tog dana mi ćemo biti u stanju da jednom 1 o miru govorimo. Historijska zapovjest. „Streff!eur’s“ vojni list objavljuje slijedeću pomjena vrijednu zapovjest zapovjedništva 14. brdske brigade: Časnici i vojnici moje hrabre 14. brdske brigade! Pristupa se djelu ! Pred vašim pogledom podiže se gordi Lovčen, koji gospodari Bokom Kotorskom. Samo pobjedjujući njega, sačuvali bi jako važno ratno pristanište Kotor, kome neprijatelj prijeti. Znajuči ove prilike, bila je još od početka namjera vojnim vodjama, da uzmu Lovćen. U tome nas nisu spriječiie ovi teški, smjeli visovi, niti neprijatelj, koji nas je gore očekivao! Druga preprjeka se pojavila, koja je onemogučila izvršenje ove namjere; nevjerni saveznik, koji je našu obalu želio i da bi štedio svoju vojsku tražio, a i ijspio, da mi Lovćen napustimo. Ova preprjeka je uklonjena ! Sramna izdaja, koja je nama učinjena je nju uklonila. Put je otvoren! Časnici i vojnici 14. brdske brigade ! Velika je čast i odlikovanje za 14. brigadu, što je glavno vojno zapovjedništvo vojske, nju izabralo da riješi ovaj lijepi zadatak. Vi ste se u svim dosadašnjim, često, vrlo teškim bitkama hrabro borili, i sada vam otadžbina povjerava, da izvršite najteže i da požnjete besmrtnu slavu. Ova borbena oblast je još isto, i upravo dobro, koje pripada 14. brdskoj brigadi. Ovdje će ona pokazati šta ume: mi moramo gore, mi ćemo uspjeti. Oči cijele monarhije su na nas upravljene sa puno nade! Svaki pojedini gradjanin sa grozničavim nestrpljenjem očekuje, da mi ovo djelo izvedemo i. usklik „Hura“, kojim čemo neprijatelja napasti, odjeknuti će mnogotisuća puta u svima krajevima naše otadžbine! Silan je, kao ovaj brijeg, naš zadatak! Snažna, kao ovaj zadatak, naša pobjeda! I naše djelo biti će najljepši list slave u bujnom vijencu naših junačkih osvajanja! Časnici i vojnici moje brigade ! Ja imam čvrsto povjerenje u vas! Vi ćete napred, u jakom poletu, opojeni veličinom našega zadatka, zanešeni žarkim oduševljenjem i imajuči samo jedan jedini cilj: Uzeti Lovćen i zadržati ga za sva vremena, za cara, kralja i domovinu. Conrad, pukovnik.

!z talijanskog parlamenta. Ziirich, 5. marta. U parlamentarnim krugovima je povedena riječ o tome što su u svima čitaonićama u talijanskom parlamentu zabranjeni stranilistovi, koji dolaze preko Š v i c a r s k e u 11 a ! i j u. Dozvoljeno je samo držanje talijanskih i francuskih novina. Stanje u Italiji nije se moglo bolje i tačnije ocrtati, nego je to učinjeno gore navedenim brzojavom. Čak i poslanici i senatori n e s m i j u d a s az n a j u i s t i n u. Prema tome nije čudo, što je odmah pri sazivu komore ne manje, nego 58 interpelacija odnosno ove stvari, predano. Isto tako se da objasniti, što je vlada bila protiv svakog dnevnog reda, na osuovu koga bi došlo do pretresanja ratnog stanja. Vladin dnevni red se sa velikom većinom primio, ali ne s toga što vlada uživa tako veliko povjerenje parlamenta, već stoga, što se poslije propasti Cme Gore i poslije bezuspješnih pokušaja na Soči danas u Italiji stoji pod utiskom, da je talijanska stvar u svjetskom ratu tako reči svršena i da se ne može likviđiranju pristupiti samo zato, što velike borbe na ostalim položajima nisu privedene kraju. Nasledje od Salandre neće sad nitko da primi. Dakle jačina Salandrovog kabineta u unulrašnjoj situaciji, jeste posledica njene slabosti u spoljnoj politiei. Saland ina Pirova pobjeda. Rim, 6. marta. Na pitanje šta bi se dogodilo, da Grčka pristane na zahtjeve četvornog sporazuma, izjavio je državni tajnik Borsarelli, Grčka se nije oduprla trgovini četvornog sporazuma i nije im pričinila nikakve teškoće pri posjedanju Soluna. Ona održava pri svem tom svoju neutrainost. Talijanska vlađa se pašti, da održi dobre odnose sa Grčkom. Pošto su nekoliko njih govorilo o prosvjetnom budjetu, izjavio jeSaiandra, da mu je nemoguče da 58 predatih interpelacija iznese na dnevni red. On je zato odbio, da odgovori na sva ona pitanja koja zadiru u opseg vojske. Na to je pjedložio socijalista Dugoni, da se dnevni red bar u toliko promijeni, što će se prvo pretresati privrjedni budžet. Salandra se izjasnio protiv ovog predloga, koji je najzad odbijen sa 228 glasa protiv 38.

Rusija u nevolji. Rat je konačno izgubljen. Dakle ni prednji govor gospodina Sazonova nije ništa pomogao: u ruskoj dumi čuli su se ozbiljni govori, koji stoje sasvim u suprotnosti sa optimističkim mišljenjem ruske vlade i koji ocrtavaju stvar Rusije kao sasvim propalu. U dopunu izvještaja o debati u dumi javlja se naknadno: Socijalista Čeidce ocrtava naročito pesimistički današnji položaj Rusije. Produženje rata je krajnja besmislenost, i Rusija ne moše ništa više da dobije. Rusija je sama izgubila na bojištu više ljudi, nego li sve ostale zaraćene države ukupno. A ovi strahoviti gubici na bojištu još su srazmjerno neznatni prema izgladnjelim i propalim milijunima, koji su propali kao žrtve rdjave ekonomne uprave. Rusija je tako upropašćena, da u ovom ratu ona ne predstavlja više ozbiljnu činjenicu. Optimizam ministara sasvim je pogrješan; ta svijet je već naviknut, da je duma rdjavo obavještena. Stiirmer već radi po primjeru Suhomlinova, koji je hvalio „besprikornu spremu ruske vojske", kada uopšte u Rusiji nije bilo nikakve municije. Saslušajte samo vojnike, koji dolaze sa bojišta; svi su očajni na bojištu, kao i u zemlji. Ruski narod propada, tri četvrtine jedva što može, da živi. U Rusiji nema više nijednog čovjeka, koji o ovome ratu iđealistički misli. Ako tako nastavi, vlada nije u mogućnosti da spriječi raspadanje carstva. Čeidce je iznio mnoge dokaze u prilog toga, da dokaže potpunu dezorganizaciju u državi. Ali cenzura je zabranila objavu tih dokaza. Šulgin, koji je došao sa bojišta, veli za opšti položaj, da je o č a j a n. Vlada bi trebala, da se pripremi na tešku budućnost, koja predstoji, kako drugo povlačenje ne bi imalo katastrofalne posljedice kao prvo povlačenje. Bilo bi potrebno, da se izvrši potpuna izmjena sistema rada. Za sada nema nikakve veze izmedju vojske i vlade. Kada je počelo povlačenje prestao je glavni zapovjednik da izvještava vladu, zato nije ni preduzeto nikakvo staranje za izbjeglice. Ministar je bio toliko pretrpan poslom, da mu je u posljednjem trenutku bilo nemoguće ma šta korisno da uradi. Što se tiče cilja samog rata, govornik je napao

Sazonova. Miljukov je takodjer govorio o velikoj bijedi u Rusiji. Opštim nezadovoljstvom oslabljena je Rusija, prijestoljnica izgleda kao pred kakav gradjanski rat. Vojnici nazivaju već Petrogradpetom frontom. Vlada nema uopšte nikakvih simpatija za narod, jer se cio njen podstrjek za rad sastoji u hladnom egoizmu. Progresista Jefrinov ukazuje na potrebu podizanja državnih finansija, koje se nalaze pred katastrofom. Rezervisano držanje poijskog Kola. Stranka poljskog Kola odlučila je, da ne daje nikakvu izjavu o poljskom pitanju, jer je ! to medjunarodno pitanje. Ruska vlada je, dakle, kao odgovor na svoja primamljujuća obećanja Poljacima dobila od njih odbijajući odgovor, jer poljsko Kolo smatra poljsko pitanje kao medjunarodno, a to. će reći, da se Poljaci ne samone nadaju ,,o s 1 o b o d j e n j u“ Poljske odstaneRusije, nego da na to i ne reflektuju. Strah od Rumunjske. U „Birževija Vjedomosti" saopštava narodni zastupnik Aleksandrov, da se u guberniji H e r s o v, Jekaterinoslav i svoj okolini uporno održava glas, da ne treba preduzimati nikakve poljske radove, jer će u proljeće doći ruinunjska vojska i sve odnijeti. Ovi glasovi se održavaju u cijeloj južnoj Rusiji i nanijeli su znatne štete.

Političke vijesti. Uzaludno mamljenje. Belgija ponovoodbija, da pristupi londonskom sporazumu. Sa stvari entente, po njenoj sopstvenoj ocjeni, mora da stoji rdjavo, ili upravo sa svim rdjavo. Prije nekoliko dana mi smo saopštili o zajedničkom svečanom uvjeravanju, koje je ententa našla za nužno, da učini Belgiji, da bi pridobila belgijsku vtadu da pristupiti londonskom sporazumu odnosno zajedničkog zaključenja mira. Ova akcija završila se tada jednim ' nasjedanjem, ali je ententa nije napustila, jer se inače belgijska vlada nebi našla pobudjena — da donese ponovnu odluku, kojom pristupanje londonskom sporazumu izrično odbija. O tome se iz Amsterdama javlja: Posljednjih je dana održan pod predsjedništvom kralja A 1 b e r t a ministarski savjet, koji se isključivo bavio opredjeljenjem Belgije prema londonskom sporazumu o zasebnom zoključenju mira. Svih jedanaest ministara prisustvovali su savjetu, ’koji je sa 9 protivu 2 glasa odbio pristupanje Belgije. Ententi mora đoista da rdjavo ide, kad se toliko zauzima oko Belgije, od koje ne može očekivati nikakvu pomoć, a s druge strane i Belgija odbija težnju zajednicu sa ententom — i ako nema više ništa da izgubi. galkanske vijesti. Govor ministra Radoslavova u sobranju. K. B. Sofija, 4. marta. U sobranju odvratio je ministar predsjednik Radoslavov na izjave oporbenih govornika, te ponajprije dao odušku svojoj radosti nad velikom promjenom, koja je nastupila u ođnosima oporbe naprama vladi kad su oporbene stranke izdale protiv vlade proglas na narod, u kojem su okrivljivale vladu, da hoće strmoglaviti zemlju u pustolovinu. Danas ove stranke otvoreno podupiru vladinu izvanjsku politiku, a to je glavna stvar. Govornik zatim prikazuje dogadjaje, koji su sklonuli Bugarsku na sudjelovanje u ovome ratu, kao koncentriranje novih srbskih četa, koje su ugrožavale sigurnost bugarske granice; nadalje note Sazonova, gdje se Bugarska uz prijetnje poziva, da prekine odnose naprama Austro-Ugarskoj i Njemačkoj, te n k-sti Turskoj rat i t. d. Na sve ove izazove ne bi mjeuna v!ada mogla drugačije odgovoriti, nego li je odu 'vorio sadašnji bugarski kabinet. Stojeći medju dvjema zaraćenim stranama, Bugarska je jedino željela, da može ustrajati u svojoj neutralnosti. Ali položaj, što se je stvorio uslijed Tmkureštskog mira, te držanje obiju zaračenih stranaka, od kojih-je svaka zajamčivala Bugarskoj kompenzacije, na koje je ona imala pravo, samo pod uvjetom, ako sudjelujemo u ratu, sve je to prisililo zemlju, da udari drugim pravcem. Da je kabinet ispravno postupao, dokazuje posljednji govor, što ga je Sazonov izrekao u dumi. Sazonov je izjavio, da se prebacuje ruskoj diplomaciji što nije bila kadra prisiliti Bugarsku okupacijom Dedeagača, da se pridruži Četvornom Sporazumu. Saopčilo nam se je, da će se eventualno zaposjesti