Београдске новине
Broj 30. BEOGRAD, četvrtak 9. marta 1916. GODIŠTE 11
UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., SVI SE DOPISI SALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.
RATNIIZVJEŠTAJI.
Izvještaj austro-ugarskog generalštaba. K. B. Beč, 8. marta. Javlja seizglavnogstanaratneštampe: R u s k o b o j i š t e : Na bojištu vojske general-pukovnika nađvojvođe Josipa Ferdinanda vodila se i u toku jučerašnjeg dana snažna bitka. Inače nema nikakvih važnijih đogadjaja. Talijansko i balkansko bojište: Svuđa je mir. Zamjenik glavara glavnog stožera podmaršal pl. Hofer.
Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 8. marta. Wolffov brzojavni ured javlja iz glavnog stana ratne štampe: Zapadno bojište: Francuzi su dockan uveče pokušali bjezuspješno da izvrše protivnapad na položaje, koje srno mi osvojili istočno odMaisons de Champagne. Na zapadnom kraju se još vpdeborbe ručnim granatama, ali se već sada može reći, da je napad potpuno odbijen. Na lijevoj obali Maase, da bi se još više popravili naši položaji kod Douamonta, i na obroncima Cote de Talou, izvršen je napad u dužini od 6 i dubini od 3 kilometra. Osvojena su sela F o r g e s i R e g u e w i 11 e, vis R a b e n i šnma Cumierics. Protivnapadi Francuza odbijeni su sa krvavim gubicima po njih. Poginuo je najveći dio neprijateljske posađe osvojenih mjesta, o s t a t a k je p o s a d e o d 58 č asni ka i 3277 vojnika zarobljen. Osim toga smo zapljenili 10 topova i jošdosta ratnog materijala. Kod Woevre izbačen je neprijatelj i iz posljeđnjih kuća kod Freunes. Tamo je zarobljeno 11 časnika i preko 700 vojnika. Zapljenjeno je i nekoliko mašinskih pušaka. Naši avijatičari bacali su s uspjohom bombe na mjesta zapadno od Verduna, gdje su bile ulogorene neprijateljske čete. Istočno bojište: Na više đijelova fronta odbijeni su djelunični ruski napadi. Zeljeznička pruga Ljabowiczki (jugoistočno od B a r an o w i c z i) L u n i n e c, na kojoj je bio živ
željeznički saobraćaj, zasuta j > od naših avijatičara sa uspjehom bombama. B a 1 k a n s k o b o j i š t e : Nema ničeg novog.
Izvještaj francuskog generalnog stožera. Priznanje njemačkog uspjeha kođ Verduna. K, B. Bcč, 8. marta. Iz glavnog se stana ratne štampe javlja: Izvještaj francuskog generalnog stožera od 7. marta 3 sata. U Argonnima odbili smo nekolike pokušaja neprijatelja, da zaposjedne jedan lijevak kod Haut Chevauchee. Naša artiljerija produžila je gadjanje neprijateljskih spojnih puteva. Zapadno od Maasa Nijemci su bili u stanju pomoću žestoke vatre prodrijeti u okolini Regnievilla ida krenu duž željezničke pruge. Žestokim napadom, koji su Nijemci u istom trenutku preduzeli protivu visa 265, uspjeli su, da i pored velikih gubitaka, koje im je nanijela naša artilerija, zauzmu isti vis. Mi držimo selo Bethincourt, šumarke zapadno od Krahnvalda, Cumieresa i gornji dio kote O i s a. Artiljerijska borba trajala je u toku noći istočno od Maasa, u pređjelu od Brasa i Hardaumonta, kao i u Woevrue; borba je bila vrlo jaka. U odsjeku Fresnesa povukli smo se do podnožja kote Lor a i n e s a. 11 sati. U Argonnama gadjali su naši odbranbeni topovi u predjelu Avocourta jedan neprijateljski aeroplan, koji je pao u naše redove. Oba su avijatičara, koji su ranjeni, zarobljeni. Zapadno od Maasa trajala žestoka vatra s granatama teškog kalrbra. U toku dana neprijatelj je umnožio svoja preduzeća pješadijom izmedju Bethcourta i Maasa. Njegovi su napadi bili suzbijeni, osim u odsjeku Krenw a 1 d a, gdje se neprijatelj mogao utvrditi. Zapadno od Maasa trajao je žestok artiljerijski boj u predjelu šuma kod Hardaumenta. Nijemci su prođrli u opkope iz kojih su odmah našim protivnapadom istjerani. U Woevru je neprijatelj zauzeo selo Fresnes poslije kratke borbe, koja mu je nanijela teške gubitke. U V ogesima gadjali smo logor kod Dienfenbacha, istočno od Mtilbacha, i rovove neprijateljske u predjelu W a 11 w a j 1 e r a.
Jedan engleski glas o bicl na Verdunu. Originalan izvještaj „Beogradskih Novina" Rotterdam, 8. marta. „Manchester Guardian" piše: Najveća je ludost smatrati njemačko prodiranje ka Verdunu drugačije, a ne u ozbiljnoj svetlosti. Mi sumnjamo da će ententa moći ponoviti eksperimenat ofensive.
Evakuacija Valone. Originalan isvještaj „Beogradskih Novina". Lugano, 8. marta. Po vjestima milanskih listova, talijanski podanici u Valoni prevezeni su na talijanskim brodovima u Bari.
Engleska i borba oko Verduna. Pred Verdunom grme austro-ugarski i njemački veliki mužari. Sa gvozđenom energijom utiskuju se njemačke divizije u zaraćeni pojas pred Verdunom i sa uzđržIjivom zabezeknutošću, bi'igom i bojažnošću cijela je Francuska uprla svoje poglede na front, lcoji se je sada uslijed odlučnog p'rotivnika uzdrmao. Ma da francuski listovi počinjući od ozbiljnog mjerodavnog „Journal des Debats* pa do frivolnog šaljivog „Le Matin“-a trube sve moguće glasove spokojstva, lcojima zavaravaju svoju zemlju, Verdun već nije nikakav grad, nema nikakvoga značaja za strategijski položaj, a najzad i onako bješe plan Joffre-ov, da -Verdun napusti. Da li će se francuski narod sa ovim nevrijedećim utjehama zadovoljiti ili neće, sada je ovog trenutka sasvim beznačajno. Pa i mi nećeino o tome ništa govoriti, da li će Nijemci osvojiti Verdun — što posvjeđočavaju obična pitanja ententnih ministara. Mi ovoga puta hoćemo govoriti više o psihoh škom trenutku, koji je ocl strane ententc iz mržnje i sebičnosti potisnut iz svjetske povjesnice. I opet vidimo jednoga člana entente uklještenog, i opet vidimo kako drugi članovi entente gledaju, ne usudjujući se u samrtupj nevolji pružiti ma i uajneznatiju pomoć svome savezniku. Tko je naučio u ovim danima čitati novine, taj će u promuklom vrisku Francuza sasvim jasno uočiti strah. Centralne vlasti čuju to, ali kod francuskih saveznika ostaje nečujan, kao i onaj očajni vrisak balkanskih naroda Srbai Crnogoraca. Polako, u prkosnjene herojske hrabrosti, Francuskaćebiti prinudjena da.klekne. A tako isto nemiče se ništa ni na engleskom, ruskom, pa ni talijanskom frontu. Mi nečemo reći, da nema dobre volje, ali nema snaga. Rusija se u svojoj posljednoj vefikoj ofenzivi i u svojoj „pobjedi“ na Kavkazu skoro istrošila, a snaga Italije bila je od uvijek većinom na riječi, nego li u ratovanju. Ostaje samo Engleska. Engleska bi mogla pomoći! Onako od oka brojeći ima u Elandriji i svjevernoj Francuskoj skoro 800.000 vojnika. Taj ugleđan broj energično upotrebljen mogao bi možda Francuzima donijeti pobjedu, za kojom oni tako čeznu. U istini su Englezi tamo — amo pokušavali prodiranje prerna Nijemcima, ali sve to bješe bez odredjenog plana, tako labavo, da se jasno opaža zlovolja. Na francuska prebacivanja, odgovorila je engleska vlada preko svojih listova, da ofenziva u Flandriji neće moći imati uspjeha