Београдске новине

Br. 37.

dnevno u jutro. Ponedeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu i u krajevima , zaposjednutim od carsko i n h kraljevskih feta po cijeni od u u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini i Oaimacijl po cijeni od 8hel. izvan ovog područja . . 12 „ = Oglasi

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevlma zaposjednutlm od carsko i kraljevskih ieta K 1 58 u Hrvatskoj-Slavonljl, BosniHercegovinl I Dalmaciji K 2 40 | | izvan ovog podrućja . . K 3‘po cljeniku. -si , .

Uredništvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. Uprava, prlmanje oglasa I pretplate.: BEOGRAD, Ćubrlna ullca 3.

BEOGRAD, ponedjeljak, 20. marta 1916. Godina II.

Napadaj na carsko I kraljovski bolniekl brod. Potopljena francuska torpednjača. Zvanično se objavljuje: K. B. Beč, 19. marta. Zapovjedništvo mornarice javlja još o napadu na austrijski bolnički brod „Elektru 14 : Na 18. t. mj. napala je sa dva torpeda neprijateljska podmornica nedaleko Šibenika, kod vidnog vremena i sunca bez prethodnog signala naš bolnički brod „Elektru", koji je jedanputa pogodjen i teško oštećen. Jedan se je mornar udavio, a dvije su bolničarke teško ranjene. Ne može se zamisliti veća povreda medjunarodnog prava. Francuski razorač potopljen. Isto prije podne naša je podmornica pred Dračom potopila francuski terpedo razarač tipa „Fourche“. Razarač je odmah potonuo. Carsko i kraljevsko zapovjeaništvo mornarice.

RATNI IZVJEŠTAJI. lzvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Zvanično se javlja: K. B. Beč, 19. marta. Rusko bojište: Na Dnjestru i na besarabijskom frontu življa topovska paljba. Mosna je brana kod Uscieczko bila preko noć pod jakom minerskom vatrom. Danas u jutru je neprijatelj razbio minu po nekolikim topovskim pripremama, poslije čega je slijedio napad ručnim granatama. Uslijed razbijenosti morala se sredina odbranbene linije u rovu nešto natrag uzeti. Svi su ostali napadi odbijeni, pri čemu je nekoliko Rusa zarobljeno. Talijansko bojište: Srazmjerna je mirnoća na donjoj Soči trajna. Naši pomorski letači osuli su ponovno sa bombama talijanske baterije na ulazu Idobba. Grad Gorica beše od neprijatelja sa najjačim kalibrima napadnuta. Na Tolmeiner ćupriju nastavile su naše trupe bezuspješno napade, prodreše preko druma Selc-Ciginj i zapadno San Maria dalje u napred, i izvršili su više protiv napada na zadobivene položaje. Pa i na

Siidgrafu M r z 1 i V r h izbačen je neprijatelj iz jednog utvrdjenja. On je pobegao, bilo je zarobljenika. Dejstvo artilerije na Kartner frontu povišavao se na odseku Fella i pružao se do Kamm-a. Front Dolonita, naročito prostor C o 1 - a d i L a n a, zatim naši položaji kod M ater i LuganaTali pojedine tačke zapadno-tirolskog fronta stajahu jednovremeno pod živom neprijateljskom vatrom. Jugoistočno ratište: Mirno.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. ,Wolffov uređ* javlja: K. B. Berlin, 19, marta. Zapadno bojište: Sjevero-zapadno od Vermel1 e s južno od L a B a s s e e, vratili smo od Engleza 2. marta, nakon žestoke paljbe i minerskom borbom 5 osvojenih malih dobitaka. U rasutim neprijateljskim opsadima, zarobljeno je 30 preživljenih. Protivnapadi su odbijeni. Grad Lens napadnut je opet sa teškom engleskom vatrom, dok je medjutim taj dan na lijevoj obali M a a s e protekao bez ikakvih osobitih dogadjaja. Danas u jutru su francuski pokušajni napadi na „Toten Mann“ i zapadno još s početka ugušeni. Na desnoj obali bila je topnička vatra s vremena na vrijeme znatno pojačana. U isto vrijeme razvile su se na mnogim mjestima južno od grada Douaumont i zapadno od sela Vaux borbe u pojedinim odbranbenim pravcima, koje još traju. Iz 4. marta napuštenog mje-ta kod Thiaville (sjevero-zapadno od Badonviller) opet su rastjerani od jednog njemačkog odjelenja. Kad su razbili neprijateljske podzemne položaje i zarobili 41 vojnika, vratili su se naši ljudi natrag u svoje rovove. Napadi obostranih letača bili su vrlo jaki. Naši su letaći napali na željeznieku prugu LairnontVerdun i Epinal-Lure-VesouI, kao i južno od Lyona. Bačenim su bombama neprijateljskim na Metz pozlijedjena 3 gradjana. Sa jedne francuske flotile, koja je napala Mtihlhausen i Habsheim, behu 4 letelice pogodjene. t' neposrednoj okolini Mtihlhlausena pali su kao žrtva za vri’eme napada 7 mrtvih i 13 povrjedjenih. U Habsheimu ubijen je jedan vojnik.

Istočno bojište: Očekivani su ruski napadi bili uloženi vrlo snažno na frontu Drisv j a t i-P o s t a v y, a s obe strane kod Naroczkog jezera. Na svim položajima je neprijatelj sa neobično velikim gubicima odbijen, Na položaju kod Naroczkog jezera palo je 9270 Rusa. Naši su gubici sa svim neznatni. Južno ed Wieszniew-jezera došlo je samo do pojačane topničke borbe. Balkansko bojište: Stanje je u opšte uzev nepromijenjeno. Jedna naša vazdušna brodarica je u nor'i 18. marta napala južno od Soluna flotu entente kod Kara-Burun. Vihovno vojno vodstvo.

Houo junočko djelo entente. Torpedovanje bolnlčkog broda „Crvenog Krsta“. Bečki dopisni i brzojavni ured, javlja, da je na 18. t. mj. prije podne pogodjen torpedom bolnički brod austrijskog Crvenog Krsta „E1 e k t r a“, na putu iz sjeverne Adrije za južnu Dalmaciju. Jedan se je mornar udavio, dvije s u bolničarketeško ranjene, dok se je sam brod nasukao. Pošto svaki bolnički brod uz oba boka, na dimnjacima, a i na glavnom jarbolu nosi vidljivo znakove i barjak crvenog krsta, to je na svaki način pometnja već sama po sebi isključena. Prema tome je izbačen torpedo na „Elektru“ u promišljenojzlobnojnainjeri, na svaki način potunut „neprijateljski brod“, bez obzira jel to ratni brod, ili on služi drugoj, a u prvom redu svrsi čovječnosti. U ratu se dogadja često, da se puca na ranjeničke vozove, transporte ranjenika ili sanitetske kolone, ali to su većim dijelom pometnje, koje valja ispričati. Inače se svaka od ratujućih stranaka čuvala do sada, da se ne ogriješi o zakone ženevske konvencije. Iznimka su dosada bili jedini Talijani, koji su nedavno iz bijesnila radi svojih poraza u punom smisluriječibombardovali bolnicu Crvenog Krsta na G o ri c i. Ovakav se postupak potpuno podudara sa talijanskim shvatanjem prava, vijernosti i zakona, pa nećemo pogriješiti, ako i ovo novo junačko djeio — torpedovanje jednog bolničkog broda — stavimo na račun Talijana. Do sada se baš nijesu ponijele junački talijanske

podmornice, kao ni čitava golema mornarica entente. Zapovjednik podmornice, koja je torpedom napala na bolnički brod „Elektru”, na svaki je bio način odlučio spasiti čast talijanske zastave. ; Opasno nije htio navaliti na ratni brod, i jer se on brani i puca, a ova okolnost nikako ne prija talijanskom junaštvu. Ali jedan bolnički brod se može braniti, a što je još važnije, uz vijest o potopljenju jednog bolničkog broda može sigurno pridodati i vijest, da je poginulo toliko i toliko neprijateljskih vojnika, jer ranjeni se ne mogu nikako spasiti. Da su ovi neprijateljski vojnici ranjeni i teško ranjeni, to je za javnost entente, kojoj treba pobjeda na svaki način, skroz nuzgredna stvar. Iz ovih je razloga junačka talijanska podmornica vrebala na „Elektru", koja je plovila bezbrižno u nadi, da i sami Talijani poštuju barem prava i zakone čovječnosti. I radi tog krivog svog uvjerenja leži danas ovaj brod nasukan, a u Italiji u bjesomučnom veselju slave pobjedu. Ali ostali se kulturni svijet mora zgražati i za ovaj besprimjerni kukavičluk nema druge ocjene od — s r a m o t e! $ Uzbudjenje zbog torpedovanja „Elektre". (Naroćiti brzojav .Beogradskih Novina') Beč, 19. marta. Sveopšte vlada veliko uzbudjenje radi torpedovanja pomorskog bolničkog broda „Elektre", tim više, što je brod bio označen na vidljivom mjestu kao bolnički brod, pa je svaka pometnja isključena. „Elektra” je bila uredjena za 270 raranjenika. Austro - Ugarska. Austro-ugarske čete u Carigradu. Sultanova pohvala. K. B. Carigrad, 20 marta. Selamliku prošlog petka prisustvovalo jei austro-ugarsko topništvo sa glazbom. Poslije molitve gledao je sultan sa prozora džamije defilovanje ovih četa. Austro-ugarski vojni punomoćnik generalmajor P o m i a n k o w s k i bio je na sultanov poziv prisutan u carskoj loži. Sultan, koji je sa veseljem gledao defilovanje četa u više je navrata istakao lijepo držanje austro-ugarskih časnika i vojn i k a.

Nolnovlje Drzojnvne vljestl. Uzrujanost francuske štampe. (Naročiti brzojav .Beogradskih Novina'.) Ženeva, 20. marta. Francuska štampa napada ogorčeno vladu,

što ona prikriva pravo stanje na bojištima Francuski je narod jednako toliko patriotičan, koliko i izobražen, da mu se mogu javljati i najozbiljnije vijesti. Strah Engleske pred njemačkom mornarlcom. (Naročiti brzojav .Beogradskih Novina) London, 19. marta. »hovoje V r e m j a« javlja iz L o ndona, da su u engleskim pomorskim krugovima uvjereni, da njemacka mornarica sprema za proljeće velika poduzeća. Već se sada primjećuje velika pooštrena sprema njemacke mornarice, pa su već u Sjevernom moru izložene neprijatno velike količine mina. Bernhard Shaw protiv Rusije. (Naročiti brzojav .Beogradskih Novina'). Rotterdam, 20. marta. Bernhard S h a w piše u jednom članku : Engleska je diplomacija učinila Rusiju svemoćnom. Samo je mobilizacija Rusije izazvala teški ovaj rat. Moramo nastojati, da stvorimo ligu zapadne civilizacije. Ne će biti mira, dok ne bude sklopljen mir izmedju Francuske, Engleske i Njemačke. Tjelesa talijanskih pomoraca na dalmatinskom primorju. Graz, 20. marta. „Tagespost' javlja iz Dubrovnika : Zadnjih dana donijelo je more na dalmatinsku obalu i na kraj obližnjih otoka tjelesa talijanske pomorske momčadi. Tjelesa su se nalazila u stanju potpunog raspadanja, te su smjesta ukopana. Identičnost još nije utvrdjena. Oko vrata jednome mrtvacu nadjena je kesica sa 30 lira, kod drugog dragocjeno prstenje. Stvar se tiče verovatno momčadi sa potopljenog talijanskog krstaša „Giuseppe Garibaldi “. Talijanske socijaliste za mir. (Naročitl brzojav .Beogradskih Novina') Lugano, 19. marta. U talijanskoj komori kritikovao je socijalista Mazzoni, što su u zvaničnom stenogratskom zapisniku izbrisane sve izjave socijalista u pjtanju mirra. Valjda se nastoji spriječiti, da narod doznadc istimi — da imacie ljudi u Italiji, koji želc niir.

Iskreni talijanski biskup. (Naročiti brzojav .Beogradskih Novina'). Lugano, 19. marta. Talijanski listovi javljaju, da je biskup u V e n t i n i g I i c prigodom otvorenja bolnice u San Remu držao govor, koji je ne- , ugodno dirnuo sve prisutne. Biskupov govor kojim je izrazio sumnju, da će se ikada moći ostvariti veliki narodni I talijanski ideiali ne iznašaju novine, j jer ga je zabranila cenzura obzirom valjda na osjetljivi patriotizam Talijana. Znač a j n o j e s t svakako, da se je biskup usudio ovako govoriti u prisustvu kral j i c e-u d o v e, koja je takodjer bila došla na svečanost otvorenja bolnice.

Podlistak. Dragi kamen u ratu. Trgovina sa dragem kamenom bila je od uvijek a i sada ostaje sa izvjesnim ograničenjem medjunarodna, pošto svi narodi sa velikim vrijednostima, uzimaju udjela na tržištima, koje se od početka rata ne mogu niti smiju premještati. Za mudru trgovinsku politiku, koja se ne plaši trenutnih velikih žrtava, pošlo je u toku mnogih godina za rukom engleskom sindikatu, da priugotovi stabiine odnose na tržištima dragoga kamen;, koje će i sada, bez osobitih teškoća, izdržati veiike i teške probe. Tako je drago kamenje time, nalik kao i zlato, dobilo izvjesnu stalnu vrijednost, koja se time ispoijava, što se pri ovim raznovrsnim kurzevima i kapitalima, koji su izloženi opasnostima često, kao i zlato, ulaže u drago kamenje. Ruske kapitaliste, na primjer, čak i nekoliko velikih knezova, čija se imena naravno, u ruskim listovima ne donose, smatraju za dobro, da kupuju zlato i drago kamenje, pošto ne poklanjaju ni malo vjere papirnom novcu i u takvom ulogu ne plaše se najneznatnijeg gubitka. Kako Georg Nikolaus u posljednjoj svesci „Umschau"-a izvodi, u trgovinskom obrtu, po jednom izvještaju sa tržišta krajem decembra 1915. vrijednoet kamena je skočila od početka rata sa 7%. U Amsterdamu su pored nikad neprekinute porudžbine iz Amerike, koje je Sjevema Amerika i prije i potom osvajala na svjetskom tržištu dragoga kamena, stigle i iz Berlina, Beča i sa Orijenta. Udio njemačkih mina za pokriće svjetske potrebe bio je prije rata vrlo veliki — on je iznosio četvrtinu ukupne produkcije i pružao se najviše na malo kamenje, jedan prihod, koji je engleskim vlasnicima mina u Južnoj Africi od dugog vremena bio vrlo neugodan. Kako su engleske /

mine u Kaplandu do prije kratkog vremena potpuno skrhane, bila je razmjena na svjetskom tržištu u stovarištima velikih stndikata i prodajnih udruženja pokrivena, koje su postale ukupnim produkcijama minskih. Što je za Njemačku zanimljivo organizacije. zidane sa velikim rezervama na čijoj sredotačci stoji londonski sindikat, jedno privatno poduzeće, koje ima osnovu da prenese natrag na njemačke trgove, od kojih je jedan danas glavni član svjetskog poduzeća. Kako drago kamenje, u najprostijem kvalitetu, koje se ne može glačati, a za industriju imaju veliku vrijednost, engleska je vlada izvoz neizradjenog dragog kamena zabranila, kao što i holandsko glačanje sa naročitim agentima nadgleda, da na taj način svaki izvor uvoza odsječe. Ukupna dobit u Njemačkoj u trgovini dragoga kamena iznosila je u 1913. godini 48 milijuna maraka. Ako se i sada postigne nova dobit, imaće se blagodariti raznim ustanovama, koje su iz njej mačke snage postale i koje će moći osigurati da se izbjegnu veći gubici. Da li je Peary bio na sjevernom polu? Prepirke o postignuću sjevernog pol& za koju se držalo da je okončana, ponova je iskrsia. Znaio se, da je admirai Robert E. P e a r y, od početka još, imao da se bori sa naučnim protivnicima, koji su mu čisto i jasno rekli, da on nije bio na sjevemom polu. Ovi protivnici nisu se mogli ućutkati, jer je svijet, kratko pred tim doživio napade na E p o k a, koji je tvrdio, pa i sada tvrdi, da je on prije Peary-a bio na sjevernom polu. Uprkos tome pošlo je Peary-u i njegovim pristalicama, bar u zvaničnim krugovima, za rukom da se vjeruje u njegovo otkriće. Amerikanska vlada unapredila ga je za admirala, i ako se već tada u koni gresu našlo protivnika, i na osnovu je svog

pređavanja Peary od svih velikih geografskih društava, kao pronalazač sjevernog pola slavljen i odlikovan. Ali nikako nije potpuno umuklo osporavanje i on je tako našao novu hranu, da razna ostala navedena otkrića Peary-a nisu izneta na ponovno ispitivanje. Najjači protivnik je Peary-ov amerikanski član komore Helgesen iz Nordakota, koji je porjeklom Norvežanin. On je tu skoro, pri opomeni zvanične karte zemljišta sjevernog pola nakongresu u Washingtonu održao govor, koji je u cijeloj Americi proizveo veliko interesovanje. U svome govoru osvjetlio je Helgesen posljednje ekspedicije s kartom u ruci, i otud je izvukao zaključak, da Peary nije mogao otkriti sjeverni pol. Svršetak govora Helgensensa je ovaj: „Ja tvrdim sa pouzdanošću, da Robert C. Peary nikad nile dokučio sjeverni pol ill ma koje drugo mjesto u blizini te geografske tačke. Peary je do sada ostao dužan zaključnim dokazom, da je on dospio do sjevernog pola. I kad je on pomorskom odboru izjavio, da je sav material podnio, koji se nalazio u njegovoj svojini, bilo je jasno, da on svoja tvrdjenja, da je on dospio do sjevemoga pola, neće nikad moći dokazati. Helgesen je izjavio na to vladi, da će pomoću hydrografskog ureda Udruženih Država izraditi novu kartu predjela, kako bi naučnici svjetski saznali, da pronadjena „otkrića" Peary-ova, koja su do sada na karti označena, nisu priznali ni jedna društva u Ujedinjenim Državama. I zatim je imao riječ Peary, ali će nekako teško ići, da neprekidno tvrdi, da su drugi lagali. On će na kraju krajeva jednom morati dokazati, da on istinu govori. Vjerski obićaji kod arbansklh muslimana. Poznato je iz historije, da su zauzećem Arbanije od strane Turaka mnogi krščanski Arbanasi primili islam. Ovo o- i

braćanje bilo je naročito izmedju 1687. i 1750. god., u toliko više, što se je sveštenstvo sve više gubilo i time narod nije imao postojanosti za staru vjeru. Franjevačka pokrajina je najurena a doseljeni kaludjeri su se rasturili po cijeloj njihovoj otadžbinu. Najdocnije su primili islam katolici u oblastima Mati, Lurija i Kosovo Polje. Ovi posljednji su primili islam samo providno, ali su u srcu ostali katolici, ili, bolje rečeno, bili su jedna mješavina islamsko-katolička. Kod njih dijete krštava katolički sveštenik, ali i hodža čini svoje. Oni praznuju Božić, Uskrs i druge priznike ali ne posjećuju crkvu. Oni uzimaju avdest pet puta dnevno , vrše molitvene ceremonije, ali sadržina molitve ejipak oče naš i druge kršćanske molitve. Poste za vrijeme ramazana, a održavaju i kršćanske postove. U njihove kuće ima hodža isto tako pristupa kao i Franjevac. Zašto oni nisu sasvim u jednu ili drugu vjeru prešli je još i danas u javnosti nepoznato, a neće se ni sada dublje ispitivati. Ovi ljudi se nazivaju skriveni katolici, arbanski Laro'mani. Karakteristični su i Arbanasi u Mati i Luriji. I oni muslimani, koji su prešli iz katoličke vjere, takodje nisu, strogo uzevši, ni muslimani, ni katolici. Oni vrše jednovremeno i muslimanske i katoličke crkvene obrede. Ima slučajeva gdje je jedan brat musliman, a drugi katolik ; katoiik daje svoju kćer muslimanu za ženu, a musliman svoju kćer katoliku. Sa primanjem islama muslimani su i svoje groblje odvojili od katoličkog. No kako su njihovi očevi i djedovi sahranjeni na katoličkom groblu, to ga se muslimani sa poštovanjem sjećaju, i često se to opaža u javnom i I vjerskom životu. Tako na primjer, ako se

na katoličkom groblju drži kakva služba božija njoj prisustvuju i musiimani. Kad katolički sveštenik o kakvim praznicima majke Božije osveti katoličke I kuće, tada posjećuje on i kuće muslimana, gdje takodjer vrši osvečenje za što dobije od njih dar. O ovim i sličnim običajima zna i viša srkvena uprava, ali ona ovo trpi, da ne bi narušila mir. Kod jednog katoličkog sveštenika sreo sam muslimanskog slugu, koji je vršio dužnost crkvenja- j ka. Takodje mi je poznato, da muslimani poslije službe sa groblja nose pokretljive oltare kući i tamo čuvaju. Poslije već spo>menute službe božije na groblju održe za- i jednički ručak muslimani i katolici. U istoj rodbini i porodici mogu jedni pripadati jednoj, a drugi drugoj veroispovjesti. < Misteriozan šum. To je bio strah u mimoj četvrti, — Chateau-d-eau u Parisu. Od nekog vremena čuo se svakog dana u jutru zagonetan, potmuo šum, čiji izvor niko ne mogade protumačiti. Poslije dugog savjetovanja, slože se, da zagonetni šum može dopirati samo od Nijemaca. Glave pune mašte objašnjavale su tvrdeći, da se to odnosi na bušenje jednog podzemnog kanala, kojim hoćeNijemci, koji su kod Soissona, da prodru u glavno mjesto Francuske. Brzo su izvještene novine o ovom paklenom planu „Boches“-a i vješti reporteri budu odinah izaslani na Chateau-d’eau. „Matin'-u poslije dugog istraživanja podje za rukom da riješi zagonetku: To je bio rad bezazlenih pekara, koji su prouzrokovali tajanstvenu larmu. Sa velikim triumfom objavi „Matin“ ovo otkriće svojim čitaocima, i da bi ih potpuno umirio, dodaje on, da gradjenje jednog tunela od Soissona do Parisa — jedan pravac od sto kilometara, tačno bi trajalo 10 godina. Sada spavaju Parisiije opnt nešto mimije.