Београдске новине

Islasi: dnevno u jutre, ponedjeljkom posfijt pedne Pretf lita: za 1 mjesec u Beogradn I ■ krajevima zaposjednntim od carsko i kraljevskih četa K HW u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini I Dalmadji k 2-*» Izvm ovog područja . . . K S■■ ■" Dglasi po cljenikn. =■■■ UrednlStvo: BEOORAD, Vuka KarUilča ul. M). Telefon broj 67. — Upravm, primanje oglasa I pretplate: Kneza Mihajla nl. broj >8. Telefon broj 25.

Godina II.

Prodaje se: u Beogradu i ■ krajevima zaposjcdnutim od carsko i kraljevsklh četa po cijenl od u HrvatskoJ-Slavonljl, BosniHercegoviul I Dalntarijl po cijeni od izvan ovog područja . . .

61 i

8 h 12 h

Žestoke borbe kod Kolomeje. — Francuzi u Solunu apse grčke časnike. Odbijeni su svagdje englesko-francuski napadi.

RATNI IZV3ESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 4. jula. Rusko bojište: U B u k o v i n i su naše čete suzbile pojedina ruska nadiranja. Kod KoI o m e j e traje i daije borba sa nesmanjenom žestinom. Napadi koje su Rusi izvršili zapadno od grada nijesu mogli prodrijeti. Na sjeveru, jugoistočno od 'l 1 u m a s z a, austro-ugarske i njemačke eetc uspješno su napredovale. U Wolyniji jc neprijatelj pokušao da naše prodiranje zadrži napadima u masi. Svuda je suzbijcn s teškim gubicima po njega. Talijansko bojište: Naš front izmedju mora i M o n t e s e i B u s i nalazio se s večeri i cijele noći pod najtežom topovskom vatroni i neprekidno je napadan. Najveći napori neprijatcija bili su ovom prilikom upravljeni protivugrebena istočno od M o nf a 1 c o n e, koja su naše pučko-ustaškc . čete i protivu sedam napada potpuno [ održaie. Nadiranja Talijana protivu našiii položaja kod B a z n i, na M o n t e C o s i c li i istočno od S e 1 c a tako isto su odbijena, djeiimično borbom prsa u prsa. Pred Monte St. Micliele spriječila je već naša topovska vatra prodiranje neprijateljske pješad : je. Sjeverno doline Sugana propali su talijanski napadi protivu našili položaja na gornjem dijelu potoka. I sjeverno od gornje doline P o s i n a suzbile su naše čete jako neprijateljevo nadiranje. Jučer je zarobljeno 177 Talijana. Nadporučnik Jovan F o i n d oborio je svoju treću neprijateljsku letibcu. Balkansko bojište: Stanie nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. Hofer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Beriin, 3. juli. Zapadno boj'šte: Produženje englesko-francuskih napada sa obje strane S o m m e, nije sjeverno od rijeke postiglo u opšte nikakve dobiti. Neprijateij je pretrpio izvanredno velike krvave gubitke.

Južno od rijeke povukli smo prekj noći diviziju, koja se jučer nalazila u preprečnim položajima, u druge poiožaje. Borbena djelatnost na armijskim frontovima koji nisu bili napadnuti, ostala je ista. Zapadno od M a a s e frattcuski su pokušaji da nam ponovo otmu osvojene rovovske dijelove na v i s u 304, do-' veli su do rnanjih pješadijskih borbi. Istočno od Maase neprijatelj se jc i dalje zamarao uzaludnim napadima protivu utvrdjenja Thiaumont i visa ,.f11 a d n a z e m 1 j a“. Pri jednom od lili napada on je uspio da prodre u naše prednje rovove. od prflike 600 metara jugo-zapadno od utvrdjenja, aii je bio odmah suzbijen. Jugo-zapadno od utvrdjenja V a u \ nalazi sc od noćas u našitu rukama ,,v i s o k a b a t e r i j a D a m 1 o u p“. Zarobljeno je 100 vojnika a zaplijenjeno je nekoliko mašinskih pušaka. Francuska ođjeljenja, koja su prodirala protfvu njemačkih položaja u šuini ,,i-e i>retre“ (sjevero-zapadno od Pont-a-Mousson-a), odbijena su bez velike muke. U mnogobrojnim vazdušnim borbama u toku jučeranjeg dana oboreno je'šesr neprijateijskih letilica. Cetiri od rjih u našim linijama. Poručnik M u 1z e r oborio je ovom prilikom sedittog svog protivnika, a poručnik Par- j s c h a u šestog. Odbranbenom vatrom | oboren jc jedan neprijateljski dvoploč- | nik nac! D o u a i, a drugi prekjučer istočno od P e r v y s e. Dva neprijatelj- | ska izvitb'ačka lialoaa oborili su naši letači u predjelu Verduna. Istočno bojište: Ruske torpednjače udružene sa linijskim brodont ,,S 1 a v a“ bezuspješno su bombardcvale kurlandijsku obalu istočno od Raggasena. Naše ib obalske baterije obasuše uspješnom vatrorn, a jednovremeno su ili tukli i naši ietači. ,,Slava“ je pogodjena. Na rnnogim mjestima fronta vojski gencrala pl. H i n d e n b u r g a, neprijatelj je pojačao svoju vatru i preduzeo je u više malia napade, kojima je samo kođ M i n k i j a (sjeverno od S m o r g o n a) uspio da prenese u naše položaje, iz kojih je protivnik uskoro opet otjeran ostavivši 243 zarobljenika. Giupa vojske generala princa Leopolda Bavarskog: Rusi su napaii posiije topničke pripreme od njekoliko sati sjevero-istočno i istočno od G o r o d i š t a i s obiju strana željez-

ničke pruge Baranović i—S u o v. Protiv odjeljenja, koja su prodrla sjevero-isfočno od G or o d i š t a, još je u toku espiešan protivnapad. Na drugim injesiima neprijatelj je svagdje natjeran da okrene ledja. ostavivši mnoge mrtve i ranjene. Grupa vojske generala pi. L i nsingena: Jaki ruski protivnapadi sjeverno i jugo-azapadno od L u c k a niiesu biii u Stanju da zadrže naše nastupanje. Veliki konjički napadi kuka\mo su se slontili. Broj zarobljenika popeo se za njekih 1800 Ijudi. Vojska generala grofa B o t lt m era: Jiigo-istočno od mjesta Tlum a c z. naše čete vode borbu. koja teče uspješno po nas. Balkansko boj'šte : Položaj je ncpromijenjen. Vr'rovno vjjco v dslvo Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 3. jula. Irakško bojište: Nema promjena. U južnoj Pcrziji odslupili su Rusi na 28. juna noću od Kezrevabada i prešli preko H arunabada sa glavnom svojom snagom prenta M a h i d ž a t u. Jake zaštitne snr.ge, koje su ostale ti Harunabadu nu.rale su pred našim prednjim četama odstupiti, pa su na 29. juna povukle se na svoju glavnu snagti. Kavkasko bojište: Na desnorn kriiu nije bilo nikakovili važnih dogadjaja. Pucali smo s tispjehorn na neprijateljska logorišta i mjesta, gdje su sc počeie skupljati neprijateljske čete. Na iijevom krilu utvrdjuju naše čete položaje, koje su oduzeli neprijatelju posljednjili dana sjeverno od C' o r u li a. Na desnom krilu pokušao je neprijatelj ofenzivu, ali je odbijen. Zarobiii jir.o ntnogo neprijateljskili vojnika, a zapiijenili rattiog mater jala. Neprijatelj jc pokušao da učini prcpad na naše položaje u prirrorju, al: je teškim gubicima odbijen. Inače netna ništa novoga.

Jedna audljencija kod prilestolonasljednlka Aleksandra. 23. augusta 1915. u Kragujevcu. Bilo bi besmisleno đanas još qrikupljati dokazc za krivicu dinastije Karagjorgjevića i Pašićevc vlade za slotn Srbijc. No ipak srnatramo, da nam je dužnost da srpskom narodu damo sve tiovc i novc dokaze o lome, kako njcgovi raniji vlasnici tt svojoj nevjerojatnoj lakomislenosti baš ništa nijestt propnsiili da ga dovcdn dotle. Jer, n prkos njiltovoj slijepoj odanosti Rttsiji, isključeno je da su bilo kralj Petar, bilo prijcstolpnasljednik Aletsandar, a najmanje pak Pašić bili toliko slijepi, da ne vidc pravo stanje stvari Oni ga nijesu htjeli vidjeti, pa su dalje vodiii obmanuti narod na putu, koji ga jc doveo do

propasti. Što se njilt lično tiče, oni su se bili postarali, da ib taj pono ne proguta, a sile sporazuma, taj moloh, kojemu su prinijeli svoj tiarod na žrtvu, podigao im jc zlatan most preko kojega su ugodno i bezbrižno prešli u progonstvo. Jedan prijašnji srpski ininistar finansija, kome tti njegovi lični protivnici ne mogu odreći poštenje i patrijotizam, stavio nam je na raspoloženje ovaj izvještaj sa audijencije, što ju je imao 23. augusta 19f5. g. sa prijestoljonaslednikom Alcksandrom, kada ga je ovaj pitao za mišljenje i savjet. da poslij; nc usvoji to tniiljenje i ne poslttša dali mn savjet. No čujmo samoga ministra: U početku rata, 1. augusta 1914. g, skknio sam se u Solut, gcije sam boravio sve do 15. jula 1915. g„ kada sam riješio, da se sa porodicom opet vratim u Srbiju. Izabrali Kragujevac. u kojentu sam mladost proveo, za mjesto boravišta; poslije dugog i mučnog puta stigoh tamo 15. augusta 1915 god. U Kragujevcu se tada nalažaše vrliovna komanda i sa njoine glavni zapovjcdnik srpske voj'ske, prijestolonasljednik Aleksandar. U toku godina imao sam već čast da razgovaram sa Njegovim Visočanstvom. Prijestolonasljednik jc znao, da nijesam pristalica radikalne stranke i da sain od 1879. g. odan privrženik Austro-Ugarske, ali da sam se ipak uvijek trudio, da objektivno siiditn o postavljenim mi pitanjlma i da na njilt odgovaram iskrcno, bcz ikakvog uzdržavanja. S toga me je, uskoro po mome doiasku 23. augusta 1915 — pozvao k sebi. ispočetka smo govorili satno o ravnodušnirn stvarima, dok se prijestolonasijednik najzad nije obazrivo približavao stvari, koja mti je dala povod za ovu audijenciju. Ja sam imao utisak, kao da se Nj. Vis. bori sa satnim sobom, što je prinudjen da siuša savjet od čovjeka, koji nije bio prijatelj njegovih zvaničnih savjetodavaca. No isprva litio se kanda uvjeriti, da li narn se gledišta razilaze vcć i u slivatanju uzroka ovog rata. S toga tni on postavi pitanje, smatratn li ja. da su se zahtjevi, postavljeni u austro-ugarskom ultiniatumu, mogli primiti, a da se pri tom ne vrijedjaju najživotniji srpski interesi. Ja lnn rekolt: To ne' Ali zato je trebalo gledati, da do toga ultimatuma u opšte i nc dodje. Valjalo je kloniti se blagovremeno svega onoga, što je moglo dati povoda tako čcmu. Po momc najdubijem uvjerenju, fo je bilo moguće, a mi, Srbi, mogli smo na taj način lijepo da izbjegnemo rat. — „Dobro", reče prijestolonasljednik. „Protiv svega toga nemam šta da kažem. Ali šta misiite o sadarijoj situaciji? Šta biste tni vi savjetovali da činim, pa da iz'nje izvučem koristi?“ Ja mu odgovorilt objektivno: ,,U tu ciij trebalo bi prvo razmatrati vojnički i politički položaj, a vojnički središnjc vlasti očigledno bolje stoje od našili saveznika. Prodiranje njemačkih četa u Francttskoj i Poljskoj, odbijanje Ru-

sa iz Gaiicije i Bukovine, to su sve značajni uspjesi, koji ukazuju na definitivnu pobjedu; osim toga su Njemačka i Austro-Ugarska tehnički i vojnički kud i kamo bolje opremljeni nego li svi naši prijatelji. S toga s pravom mislim, da treba predvidjeti pobjedu središnjih vlasti. Ako to pak nastupi, tada će Srbija iinati najviše da propati, ako se sada biagovremeno ne spase. Jer poslijc pobjcdc središnjih vlasti, ni jedna od siia sporazuma ne bi se zauzela za Srbiju. Zapadnoevropske držaVe. Francuska i Engleska imaju u najboIjem siučaju financijskog interesa u Srbiji. Italija se več sada otvoreno pokazuje kao suparnik na Jadranu, a Rusija ćc na krajti krajeva po svonte običaju radije stati na bugarsku, nego li na srpsku stranu. S toga je Srbija po momc niišjjcnjn upućcna. da se pridržaVa središnjili viasti. Sada je došao dvanaesti čas za takvu politčku i vojničku promjenu fronta. To isprva ne bi baš bilo tako lako, ali bi se moralo učiniti, pošto bi u protivnom slučaju Srbija imala više da propati, no što je ikada patila u svojoj teškoj prošlosti. Na svaki način da bi vi izgubiii prijesto a Srbija u najmanju ruku Macedoniju. Jer očevidno je, da središnje vlasti pokušavaju da dodju u vezu sa Turskom, a to najbrže i najlaške mogu postiči preko srpskog zemljišta. AIi ako bi mi njemačkim i austro-ugarskim četama dopustili slobodni prolaz kroz Srbiju, postaće izlišito stupanje Bugarske ti akciju, koja će sigurno nastupiti, ako dobrovoljno ne zadovoljimo potrebc ratniii operacija središnjih vlasii. Ako li pak dodje do toga, da Bngarska stupi u akciju kao saveznik središnjih vlasti, to za Srbiju predstavlja najveću opasnost; stoga sam slobodan da Vam savjclujem: da se odmait codje u vezu sa središnjim viastima u cilju, da im se omogući spajanjc sa turskom vojskom. što brže to bolje'. Pjjjcstolonasljeduik me je pažljivo Sctslušao. Pošto završilt sa svojitn objašnjenjima zapita me on: „Kako b. mogao praktično, da se ostvari vaš prijedlog?* 1 Ja odgovorih: „Deialje eu ja za kratko vrijeme razrad ; ti i podnijeti Vaševn Visočanstvu. Ali prije toga morate se prvo odlučiti, lioćete ii u opšte u načelti priniiti moj savjet. Inače bi ove pojedinosti bile preu'nitrene. Ali ja lioču Vaše Visočanstvo podsjetiti na jedno jedino ime, koje će biti dovoljno, da Vašem Visočanstvu objasni tok mojih misli. To je ime ,,Bcrn“. Prijcstolonasljcdnik me zatim zapita, da li bi ja cvcntualno bio voljan, da se primuti izvodjcnja cijeloga zadafka. i’ošto ja izjavih da sam voljan. on ustade sa slolice, potapa me prijateljski po ramenu i rcče mi: ,,Nc bojtc sc, g. ministre, mi i naši saveznici izaći ćemo iz ove borbe nesumnjivo kao pobjednici. Neiria nikakvog povoda, koji bi opravdavao iz-

Podlistak. Beožtnd pofi carom Knrlom VI. 1717.—1739. od Todora Stefanovića-Vilovskog. (Nastavak). Njemačko stanovništvo težilo je za starim privilegijama i pravima, koje je Beograd uživao za vrijeme ugarskih kraljeva a koja su imaii i ostali slobodni kraljevski gradovi. Ova želja medjutim bila je u direktnoj suprotnosti sa načelom postavljenim za organizaciju novozadobijenih zemaija i stoga nije imala kod vlade nikakva uspjeha. Što se tiče zanatskih i privrednih odnosa, to je i ovdje valjaio mnogobrojne smetnje savladati, koje su cvjctanju zanata i trgovine s početka bile na putu. Kako kod domorodaca, tako i kod doseljenika bilo je malo imućnih Ijudi, ali zato mnogo ološa, koji je smetao i škodio pravim zanatlijama svojim iakomišljenim radom. Poglavlto je krčmarstvo bilo zanimanje na koje se tužilo i gradjanstvo i viasti. U jednom izvještaju F. M. L. grafa Marulli-a od 7. jula 1731., dakle posiije ,,regulacije“ grada Beograda tuži se o tom: ,,što svaka pridošlica, koja je uzela koju sobu pod najam kupila jedno ili dva bureta piva ili ih uzajmila, u cilju zadobijanja zarade, prima na stan svakovrstan oioš i bezobrazan svijet i taj posao produžuje dok ne propadne i druge ne prevari". Nije dakle nikakvo čudo, što u jednom produktu iz onoga doba nailazinto zabilježeno, da je u njemačkom dijelu grada i pored nare-

djenog smanjivanja broja gostionica, preostalo još 200 gostionica. 5 ) Trgovci i obrtnici do duše su odmah svima silama radili na tome, da što prije dodju do svojih esnafskih privilegija, ali su kod vlade nailazili na neznatno interesovanje za tu stvar. Bude im do duše dozvoljeno, da svoju djecu sami obučavaju i oslobadjaju ali postavljanje formalnih esnafa sa svojim vlastima ne bi im dozvoijeuo 6 ). I. srpski grad beogradski, koji se nalazio izvan utvrdjenja duž Save i na zapadnim padinama vračarskim (otprilike na mjestu današnje Kraljice Natalije i Lomine ulice), uživao je izvjesnu mjeru samouprave, time što je imao po davno ustanovljenom pravu, da bira kneza (gradskog sudiju i četiri porotnika), koji su upravljali opštinskim poslovima. Osim toga imali su srpski gradjani beogradski lakozvanoga trgovačkog sudiju, koji je jednovremeno bio i poglavar trgovačkog esnafa. Kao ugleđni i cijenjeni trgovci, koji nijesu imali samo velikih veza sa seoskim svijetom nego i sa inostranstvom, oni su uživali veliko blagovoljenje, a naročito vojnili vlasti. Sam princ Aieksandar W(irttem-

5 ) Broj gostionica i kafana je veliki (u dunavskom gradu bilo je ! 40). Njihov se broj ima dakle da smanji na 48. H. K. R. Rcg. 1724. febr., nov. 168 F.xp. ,; ) H. K. R. Reg 1724. Febr. Ro. 168. Exp. Godlne 1723. bilo jc u njemaćkom gradu od zanatlija: 12 kasapa, 8 pekara, 4 pivara, 2 kirurga, 11 obućara, 3 čizmara, 12 krojača, 2 zlatara, 8 stoiara, 5 bravara, 3 staklara, 4 kovača, 4 kolara, 8 bačvara. 3 tokara (trakslera), 2 zidara, 3 gradjevinara, 1 časovničar, 4 sarača, 2 sedlara, 3 sapundžije, 3 proizvodjača perika, 2 šešerdžlje, 2 kožara, 3 vrtara, 6 ribara, 3 užara, 2 limara, 3 krznara, 2 lecedera, 1 čcšijar, 1 svilar, 1 ožtrač mačeva, 1 pletar čarapa, 1 kalajdžija, 1 puškar, 1 dugmar I 1 livac.

bergski toplo je preporučio u Beču inolbu srpskih gradjana za potvrdom pravila njihovog trgovačkog esnafa. Pošto je Karlo VI. primio jedno izaslanstvo beogradskih trgovaca izdao je 1723. godine ukaz, kojitn se zadovoljava ova želja gradjana srpskoga grada. U toj je privilegiji obećavao Kario VI.: ,,Da se sve što su gradjani srpskoga grada u Beogradu naveli u svojim pravilima, sve i svašta što ona sadrže svagda i u svakoni pogiedu priznaje kao punovažeće . . . da se iinese u earske privilegije kao pravilo, da se svakada trgovci i njihovo potomstvo u savskome gradu na osnovu carske milosti kao takvi potvrdjujii“. 7 8 ) Od ostalih narodnosti zastupljenih u Beogradu obrazovali sti osim Jevreja još i Grci i Jermeni naročite opšttne, koje nijesu uživale naročite zaštite od strane vlasti, ma da je bilo mnogo pokušaja od njihove strane, da dodju do većih prava; naročito su Jermeni bi!i zapeli iz petnjili žila, da postignu priznanje svoga viadike Vertabreta. '• ^ ^ J e v r e j i stajali su tada pod uobičajenim ograničenjima onoga vremena, te nijesu uživali nikakvu naročitu

') H. K. R. Aug. U deputaciji, koja je otišla na carskl dvor u Beč da moli za potvrdu pravila bcodradskog trgovačkog esnafa nalazill su se slijedeći beogradski gradjani: Maksim Hadži Petrović, Adam Branković, Novak Petrovlć, Stojko Jovanović, Sleva Radlvojevlć, Radosav Slmeonović, Maksim Pctrovlć, Prota Petrović, Radovan Radovanović, Petai Vukcvić, Nikola Tomić i Stojan Vukovfć. Iz akata se takodje vidi, da je još 1724 godine neki Avram Gjurić sa većlnom od 76 glasova izabran za gradskog sudiju srpskog ili „rackog" grada Beograda te potvrdjcn od adminlstracije za kraljevinu Srblju i uveden u dužnost.

piiv'ilegijn. Izdvajanje njihovo u naroč'ii kraj i tipućivaiije na vlastiti opštinski sud t. zv. .Indenhof, kao naročito plaćanje jevrejske poreze t. zv. ,,Toleranzgelde" bili su spoljni znaci pntiska, koji je vršen nad njima. Domoroci medju njima, španski Jevreji baviii su se senzalskim i mjeničnim poslovima, dok su se Jevreji — doseljenici većinom zanimali liferacijama i no\ čanim poslovima, kojima su neki pur činili velike usluge vojnim vlastiina, zašta im je naročito zalivalio princ Aleksandar W(irttembergški. Tom prilikotn valja napomenuti, da jc položaj domaćih španskiii Jevreja bio kud i kamo povoljniji od položaja doscljenih magjarskih i poljskili Jevrcja, pošto su Španjolci kao turski podanici prerna odredbama požarevačkoga mira imali da plaćaju samo tri na sto carine na uvezenu robu.") Ozbiljan trud, koji jc 8) Pored svega toga položaj Jevreja ni najmanje nije bio zavidan, pošto su domaći, španski Jevrejl. bili siromašni, a doseljeni njemački, magjarski i poljskl Jevreji bili omrznuti i izloženi priličnim gonjenjima razne vrstc od strane kameralnih činovnika. opanskili jevreja bilo je u Beogcadu oko 33 familija medju njima i takvih, čiji potomci još i danas žive u Beogradu, Zemunu, Novom Sadu, Budimpešti i Beču. Tada su se po odlasku Turaka slijedcćl Špnnjolđ prijavlli kao beogradskl gradjani: Salomon Levi, Moša Halajditl, Avram Koin, Jakov Adaj, Elija Adale, Josif Tajtacak, Mordohaj Leditf, Sabetaj Almtizlini, Menahem Pasefik, Aron Tubu, Mcna Galamldc, Menahem Bina, Simeon Isak, Isak Gerson, Juda Maniel, Janid of Elijakim, Josif Benazrcm, Avram Koen, Jakov Hlršl, Ruen Jakov, Haid Kulbo, Mojsije Maniel. Josii Lece. Kananel, Hirsclil Moyzis, Samullo Nlsim i Joel Matias. Iz Izveštaja gencrala O’ Dwycr-a od 24. maja 1718. Od doseljcnth Jcvreja bilo jc 1 takvih, koji su raspolagali veliklm kapitalom, kao Aron Hlrschl, braća Kepich, Jakov Fraenke i Samson Fraenkl; ovi su docnije naročito kao vojni liferanti činili

ulagala vlada da razvije trgovinu i obrt u gradu Beogradu kao i u cijeloj zcnilji nailazio je na velike smetnje uslijed opštih prilika u zemlji. U toine pogiedu su naročito odredbc trgovinskog i plovidbenog ugo\ora zaključenog sa Turskom 1718. godine u turskom Požarevcu ometale razvijanje trgovinc i obrta na području srpske provincije. Srpski trgovci naime radili su najviše sa srpškom. a njemački sa bečkom robom, dok su trgovački poslovi u užem smislu bili u rukama turskili podanika, u koje sti prvenstvo spadali Španjolci, poštu su oni kao što rekosmo imaii da plaćaju samo tri na sto od vrijednosti uvezene robe. Time je ne samo trgovina na vcliko, nego čak i prodaja na malo postala gotovo isključivim monopolom turskih podanika. Evo kakva je razlika bila izmedju rada turskog i austrijskog trgovca, koji radi s Turskom, dakle u ovoni slučaju izmedju Nijemaca i Srba: Turski trgovci plačaii bi u Turskoj 3 fl. od sto na prvoj austrijskoj pograničnoj stanici i još 3 fl. te najzad turskom agi u Beču 2 fl. dakle ukupno 8 fi. od sto. Austrijski pak podanik plaćao je u Beogradu 7 fl. 30 kr. te u Beču 10—15, pa i 20 fl. dakle triput više nego što je imao da plaća turski podanik.

znatnih usluga vojnuj upravi. Prema tome izgleda da izvještaj kamerainog činovnlka Terlichskrona (dvorskl kameralski arhiv 28/11 1719.) u kojima se gotovo svi Jevreji označavaju kao gladnice, nije blo vrlo objektivan. U ostalom njegovi Izvještaji datiraju još iz prvoga doba, u kojemu za Jevreje nije bilo vclike zarade.