Београдске новине

Itlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom posffje podna.

Prodijt se: • Beogradn I ■ krajeviaia t»-

•esjednutim od carsko i kraIjevskih ćeta po djeai od n Hrvatskoj - Savonijl. BocniHorcegovioi I Dalmacjji p* cijeni ad izvaa «•( podrvćja . . .

Prttflita: za I mjesec ■ tteef rad» I ■ krajevima zapinji dnirttm od carake i kraljevskfh teta K W» u Hrvatakoj-SlavoBtjl, ttoaniHercegoviui i Daltnacfji R3"C8 irvan evof podnrija . . . K» i>;. r li si po djrni’.a, ai l

6k

8 h 12 h

Uredatttvo s BEOORAI), Vuka Karadžka uL 1«L Tetetoa braj «7. — Uprsv n, prtmanie eflsua i pretplate : Kneza Mlhajta ni. kroj 38. TaMoa bn| ZK

Br. 150. BEOGRAD, petak, 14. juli 1916. Godina II.

Njemački uspjesi na Verdunu. — Amerika priznaje nove podmornice trgovačkim brodovima.

RATNI IZVJESTAJ!. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. , K. B. Beč, 13. jula. Rnsko bojište: U Bukovini i južno od Dnjestra pri nepromijenjenom položaju nema nikakvih naročitih dogadjaja. Zapadno i sjevero-zapadno od Buczacza neprijatelj je ponovo bacao jake snage protivu savezničkih četa što stoje pod zapovjedništvom generala grofa B o t hm e r a. Dok se jedan dio njegovih napadnih kolona skrhao već kod naših prepriječnih sredstava, pošlo je drugom dijelu za rukom da prodre u mali dio naših položaja, ali ga je i ovdje opet izbacio ubrzo zatim izvrŠeni protivnapađ njemačkih i austro-ugarskih pričuva, tako da su propali svi napadi protivnikovi; zadobismo mnogobrojne rnske zarobljenike. Na Stochod u odbile su naše čete jedan napad s obiju strana željezničke pruge od Sarnya za Kowel; inače u tome kraju nije bilo naročitih dogadjaja. Izvještaj ruskog glavnog stožera od 11. jula ide tako daleko da tvrdi, da su čete generala B r u s i 1 o v a od početka ruske ofenzive zadobile 266.000 zarobljenika. Ma da je već dovoljno poznata neobjektivnost ruskih izvještaja, vrijedi još jednom ukazati na to. da ovaj broj zarobljenika, što ga Rusi objavljuju, nije mnogo manji od ukupnog broja naših četa, koje su u opšte na sjevero-istočnom bojištu u toku posljednjih pet nedjelja bile ozbiljnije angažovane u borbama. Talijansko bojište: Jučer je opet bilo življih borbi izmeđju Brente i Ečave. Na Pasub i u ođbili smo talijanski noćni napad. U dolini Posine odbili smo pod neprestanom jakom neprijateljskom topničkoin vatrom ponovljene napade talijanskih patrola. U tim smo borbama zarobili jednog časnika i 108 vojnika. Poslije neobično žestoke topničke pripreme jučer poslije podne napadoš'e ponovo jake neprijateljske snage na naše poiožaje u prostoru M o n t e R aPodlistak. Ratne novine. Mnogo što šta novoga stvorio je i izazvao ovaj svjetski rat, ali u ove novine ne dolaze nikako i ratne novine, koje sačinjavaju danas već obilnu i bogatu iiteraturu. Počeci ovoga ratnog novinstva dopiru čak u srednji vijek. Car Maksimilian izdavao je listove sa otvorenim ciljein, da se u njima govori u korist njegova preduzeća. Mihael Aitzing izdavao je „Messrelationen" u kojima je javljano o borbama izmedju kneza Uebharda Waldburskog i nadbiskupa Ernesta bavarskoga; u 16. pak stoljeću izlazili su slični listovi kako u Donjo-Saksonskoj tako isto i u Veneciji. Medjutim kao pravi prvi ratni list ima se smatrati novina koja je početkom rata 1794. g. izdavalo giavno zapovjedništvo carskih i kraljcvskih vojski u Holandiji. Naziv lista bio je: „Oeprfifte Tagschrift der gesammten kombinierten Armeen“ (Proverni dnevnik cjelokupne kombinirane vojske) i izlazio je u njemačkom i francuskom izdariju. Više časnika glavnoga stožera radili su na uredjivanju istoga. Nekoliko godina docnije u Napoieonovim ra f ovima nailazimo već na čitav niz ratnih hstova. 1809. god. izlazio je pod uredništvom Friedrich Schiegei-a od 24. juna do 16. decembra iist „Oesterreichische Zeitung" i to u svcga 52 broja. Samo jedan jedini broj izašao ]e Iist ,,R u s s e“ 1812. god. što ga je u ruskom logoru izdavao profesor Rambach na njemačkom 1 ruskom jeziku. Od veiike važnasti bio je u godini 1813. iist ..Z e itung ans dpm Feldiager“. Osnivač *voga lišta blo je ruskl general

sta i Monte Interotto; kao i svi raniji, tako je i ovaj napad propao pod najtežim gubicima za Taiijane. I dalje na sjever ostali su bezuspješnl svi pokušaji neprijateljevi da prodre u naše položaje. Jugo-istočno bojište: Stanje nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmarSal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 12. jula. Zapadno bojište: Borbe, koje su započeie 10. jula poslije podne s obiju strana druma B ap a u m e—A lbert, u Contalmais o n, i u šumi M a m e t z, kao i kod šumice Thronnnes produžene su najvećim ogorčenjem. Južno od rijeke Somme Francuzi su pri jednome svome dobro pripremljenom velikom napadu na frontu BelIoy—Soyecourt pretrpili osjetan poraz. Napad se potpuno skrliao u našoj vatri. Tako su se isto povukli u neredu i sa velikim gubicima, manje snage, koje su bile krenule protiv L a M a i s n e 11 e—B a r 1 e u x. Na više mjesta Champagnske fronte, i to istočno i jugoistočno od R e i m s a, sjevero-zapadno od M a ss i g e s a i sjevero-zapadno od F1 i r y odbijenu su francuski djelomični napadi. U oblasti M a a s e bilo je samo manjih borbi na lijevoj obali. Na đesnoj pak obali privukli smo svoje položaje bliže utvrdjenju Souville i Lauff e e, kojom " smo priiikom zarobili 39 časnika i 2106 vojnika. Jaki neprijateljski protinapadi potpuno su odbijeni. Njemačka predstražarska preduzeća jugo-zapadno od D i x m u i d a, te jugo-zapadno od Cerny-a (u oblasti Hisne), te istočno od Pfefferhaus e n a imala su uspjeha. Jedan engleski dvoplošnjak natjeran je da se kod Athiesa južno od Perrone spustl u naše redove. Jeđna neprijateljska ietiiica pala je kod Soyec o u r t-a. drugu je oborila naša obranhena vatra kod Chattaucort-a Kod D o m b a s I e zapadno od M aa s e oborili su naši letači jedan osmatrački balon. Istočno bojište: Spriječili smo pokušaj prelaza slabih ruskih snaga preko D v i n e zapadno od Friedrichsstadta, kao i nadiranje južno od jezera N a r o c z.

Tettenborn, po rodjenju turinžanin, koji je septembra 1813. bio u Luneburgu i koji je, dobivajući povoljne vijesti, došao na misao, da ih pomoću lista više rasprostre. 23. septembra 1813. g. davao se prvi broj toga lista u Lfineburg-u besplatno. Cilj svoj postizavao je ovaj list sjajno; dopirao je čak u opkoljeni od saveznika Hamburg i pridobijaše tarno pristalica za oslobodjenje. Kao saradnici na ovome listu bili su izmedju ostalih čak i jedan Jahni VarnhagenodEuse. Ovaj list išao je sa glavnim stanom čak do u Francusku gdje je završio 16. brojem na francuskom jeziku svoju djelatnost. I u pruskom glavnom stanu izIazio je u isto doba jedan list, koji je dotjerao do 79 brojeva. Kad se je 1815. god. Napoleon vratio sa Elbe i rat opet otpočeo, oživješe ponova i ratni listovi. Austrijski državni kancelar knez Metternich izdao je 30. maja knjižaru Bartolomeju Herderu, osnivaču izdavačke knjižare što i danas još postoji, naiog, da smjesta opremi jednu ratnu štampariju, koja se na jednim kolima može smjestiti i da je što ie moguće prije prenese u c. i k. dvorski !ogor“. Tstovremeno dohio je na svoju molhii Herder dozvolu, da oo osnovi koju će on pođnijefi i pošto hude svaki put od strane c. i kr. vlasti cenzurisan. smije izđavat' jedan ratni Tist. Prvi broj fstoga izašao je 24. juna datiran sa „Oiavni stan u Heidelberg-u“ i sa progiasom: „Ovaj Iist iziaziće u cilju bržeg rasprostiranja nainovijih zvaničnih izvještaja svake nedjelje četiri do šest puta. prema koiičini ma- 1 terija!a“. S obzirom na kratko trajanje rata imao je i ovaj iist malo brojeva. Pošto su naime saveznicl ušli u Paris, napustio je Herder daije izdavanje lista. 'Ratna štamparija pak ostala }e

Na fronti Stochoda položaj se u glavnom nije promijenio. Napali smo na ruska odjeljenja, koja su pokušavala, da se utvrde kod Janovke na ifjevoj obali rijeke. Ni jedan se Rus nije vratio na drugu obalu. Ovdje kao i na pruzi K o w e 1—K o v i c zarobljeno je jučer još 800 vojnika. U toku posljednja dva dana zarobiii smo izvjestan broj časnika i 1932 vojnika, te zaplijenili 12 mašinskih pušaka. Naše letačke eskadre prođužile su svoje napade istočno od Stochoda. Oboren je jedan neprijateljski balon. Balkansko bojište: Nije bilo značajnih događjaja. Vrhovno vojno vodstvo. Položol IM pod vlošću silo sporazumo. Silna karakteristika odnosa i položaja u krugovima Srba, koji se sada bave u inostranstvu, rukovodi nas da se malo pozabavimo s novim tipom srpske emigracije. Pod srpskom emigracijom razumijevamo one Srbe, koji su prilikom dogadjaja od prošle jeseni ma iz koga razloga našli za shodno da pobjegnu u inostranstvo, ili su bili prinudjeni da odstupe sa ostacima srpske vojske. Većinom su to bili imućni i ugledni ljudi, kojima je pošlo za rukom, da se na vrijeme prebace preko granice i da se dokopaju koje neutralne iii savezničke zemlje. Oni što zaostaše, koji većim dijelom pripadaju siromašnoj klasi, zavidljivo su gledali te „srećne ljude", kojima je pošlo za rukom, da se još blagovremeno sklone ispred strahovite vladavine austro-ugarske vojske, koja se očekivala, i koji će sad u mirnom skloništu prijateljske zemlje moći sačekati svršetak rata. A emigrirani Srbi, kad su stali nogom na savezničku zemlju sjetili su se s bolom i iskrenim saučešćem svoje braće, koja će sad izvjesno morati podnijeti do kraja tešku sudbinu slomljenih naroda. Od tada je prošlo tri četvrti godine, dovoljan razmak vretjiena za kritično ispitivanje tadanjih nada i strahovanja. Posmotrimo prvo stanovništvo, koje je ostalo. S punim pravom možemo izjaviti, da i medju njima od najokorjelijih i nepomirljivih protivnika Austro-Ugarske, koji c. i k, četama ne mogu oprostiti što su samostalnu Srbiju slomili, nema ni jednoga, koji bi danas još zbog toga osjećao bol, što je propustio, da u zgodno vrijeme pobjegne u inoštranstvo. Od grozeće strahotne vladavine osvajača nijesu oni ništa osjetili. Čvrstom rukom i čak do početka septembra u Parisu. U njemačko-francuskom ratu izlazili su njemački ratni listovi u Reims-u i Versailles-u, ali izgleda da nijesu bili bog zna kako rasprostrti, jer se jedva nalaze tragovi od istoga danas. Poslije ove historijske reminiscencije, da govorimo sada o ratnim listovima, što ih je sadanji rat izazvao. Njihov broj idc u desetine i stoga se moramo ograničiti da ovdje progovorimo samo o najvažnijim i najrasprostranjenijim Iistovima. Od austro-ugarskih ratnih Listova, na prvome mjestu imamo da spomenemo „Tiroler Soldatenzeitung" koji je list tu skoro i svoju godišnjicu slavio. To je naš najstariji ratni list, koji je otpočeo izlaziti novembra 1914. god.. kada se je od pokretnoga rata prešlo u pozicijoni rat na ruskom bojištu i to blagodareći podsticaju c. i k. vrhovnog zapovjedništva. 17. novembra 1914. izašao je list pod nasiovom: „Soidatenzeitung der k. u. k. I. Armee“ i dotjerao je 22. maja do 85 brojeva. Kad je generai-pukovnik Dankl pri početkti^ rata sa Italijom preduzeo zapovjedništvo zemaljske ohrane u Tirolu. nromiienio je list ime i dobio novo ..Tirpler Soldatenzeitung“, pa je prvi put izašao 2. iuna 1915. god. Isoočetka je list vodio brigu o tome. da četama dostavlia najnovije vijesti. pošto dnevni listovi još tada ne dospijevahu brzo i svakodnevno i u strijeljačke rovove. Kad se je ovo noslije izmijenilo „Tiroler Soldatenzeitung“ postade malo po malo list. koji je donosio napise i članke naših vojnika i časnika. Pored kniiževnih radova naših ratnika list je donosio i sbka sa bojišta. karikature. prirodnc skice i posljcdnji brojevi ovoga vojničkoga Hsta stoje u pocledu na tekst, siike i tipografiju rta izvanredno

odlučnom voljom pristupila je austrougarska uprava zadatku, koji ju očekuje, da ponovo stvori redovne prilike. Vijerni pratilac čvrstine pak bila je blagost i pravičnost. Gdje su lijepe riječi, prijateljske napomene obećavali uspjeh, nigdje se tu nije upotrebljavala kakva oštrina i strogost. S najboljom voljom i bogatim srestvima, koja austro-ugarskoj vojsci stoje na raspoloženju, radilo se na tome, da se srpskom narodu povrati mir i zadovoljstvo, ti osnovni uslovi napredovanja. Taj je rad uspjeo. Svi neutralni, koji su u posljednje vrijeme putovali po Srbiji, dali su izraza svome divljenju o tome, kako je to moguće, da se u tako jako opustošenoj zemlji i srazm erno za tako kratko vrijeme povrati redovan život u tako visokoj mjeri. Stanovništvo, koje je u najvećem strahu očekivalo c. i k. vojsku i strepilo za svoj život i svoje imanje, -sa svim se prevarilo. Mjesto krvoločnih tirana ono vidi iskrene prijatelje, koji se trude da poboljšaju sudbinu srpskog naroda. Ne manje jako prevarili su se i Srbi, koji sad u inostranstvu žive. Ono što su očekivali, moguće je da su u početku i našli, ali su mjeseci prolazili, rat jošneprestano traje, Srbija se čvrsto nalazi u rukama Austro-Ugarske i položaj se emigriranih Srba temeljno izmijenio. Nestalo je one prekomjerne iskrenosti, kojom su u početku srpski bjegunci u savezničkim zemljama bili primljeni, a* nestrpljenje, zlovolja, male neprilike bolna peckanja ogorčavaju sada život emigriranim Srbima. Ostaci srpske vojske, s čijim su se spasenjem siie sporazuina tako mnogo hvalile, nemaju nikakva uzroka, da tome „spasenju" budu naročito blagodarni. Suprotno uvjeravanjima sila sporazuma i njihovih vlastitih vodja oni su opet otjerani na kasapnicu. Veliki dio mora kod Soluna engleskim i francuskim saveznicima da vrši izmećarsku službu i da stoji na najopasnijim mjestima, opet drugi dijelovi leže pred Verdunom, da za višu ideju odmazde budu od stranih zapovjednika povedeni u sigurnu smrt. Tako što nijesu sebi zamišljali srpski borci, kad su bili Krfu na domaku. Tada su obećavale sile sporazuma, da će srpskoj vojsci povratiti Srbiju, sad pak oni vide, da oni treba da osvoje Francuskoj Elsas I Emigrirani Srbi moraju sad mirno uviditi, koliko su se prevarili kako u neprijatelju, Austro-Ugarskoj, tako i u prijatelju silama sporazuma. Neprijatelj brigu brine i čuva zaostali dio srpskog naroda

visokom stupnju. Srodan list ovome je: „Karnisch-Julische Kriegszeitung“, čije javljanje stoji takodjer u vezi sa počinjanjem talijanskoga rata. Oodišnjicu svoga izlaženja proslavio je list izdavanjem jednog „svečanog" broja, koji prosto predstavlja malo ratno umjetničko djelo. I ovaj koruški ratni list poglavitu pažnju obraća na književno i umjetničko savršenstvo i mi s radošću konstatujemo, da u ovome pravcu imade i uspjeha. Kad jednom bude bilo mira, cijenićemo brojeve ovih dvaju ratnih listova kao dragu uspomenu na dane borbe. Danas ovi listovi ispunjavaju svoj dnevni zadatak, jer je njihovim izlaženjem stvorena mogućnost, da naši vojnici pomoću istih iskazuju i svoje radosti i tugu i nesalomljivi humor. Broj listova, što izlaze u sastavu njemačkih vojski, naravno da je miiogo veći i mi se ograničavamo, da ukažemo samo na njeke od njih, koji su najviše istaknuti. Najpoznatiji i u književnom pogledu najviši je list: „Liller Kriegszeitung", koji i u pozadini ima veiiki krug čitalaca svojih. Osnivači i izdavači ovoga lista su romanopisci Paul Oskar Hncker i Oeorg pl. O m p t e d a. Ovaj iist izašao je prvi put n decembru 1914. god. i hio namijenjen vojsci prljestolonasljednika Rupprechta bavarskoga: stan Hsta bio je iz početka u jcdnoj maloj štampariji n Lillu, razutnije se vrlo skromno namješten, posteneno medjutim stvarala se sve veća i veća udobnost. Lfst ovaj, što izlazi desef puta mjesečno. daje se vojnicima besnlatno i izdan.’e danas iznosi 90.000 primieraka. Medjutjm ovaj list n ! jn prvi. što je nočeo izlazjti na nenrijateHskom zemIjištu: prv! je „Armcezeitime", list. osnovan u drugoj vojscl. koju je tada vo-

od uništenja, „prijatelj" mediutim vodi srpsku omladinu, koja je dopala u njegovu vlast, za svoje ciijeve u smrt, a Srbima, koji sa za vojsku nesposobni i kod njega potražili zaštite, pretvara život u pravi pakao. Tako neumoljive istine sve jasnije kazuju, kojim putem treba srpski narod da podje, pa da spase svoju budućnost! * * Jedan ugledan Srbin, koji je u doba zaposjednuća Srbije bio još oduševijen pristalica radikalne stranke i neprijatelj Austro-Ugarske, šalje nam sad jedno pismo, u kojemu nam javlja za gorka iskustva, što ih je on učinio kod „savezničkih sila sporazuma", sa željom, da obavijesti svoje ovdašnje sunarodnjake. Pisac ovoga pisma bio je duže vrijeme u Svajcarskoj, Francuskoj, na Krfu i Solunu, prema tome može mu se vjerovati da govori na osnovu vlastitog iskustva. Prikazat ćemo čitaocima u gliavnom sadržinu njegovog pisma, izostavljajući njeke stvari lične prirode: U prkos intenzivnome radu srpskih agenata u Švajcarskoj, do sada nije pošlo za rukom, da se skloni na povratak na Krf veći broj Srba, te je otišlo samo njekoliko jadnika, koji nijesu imali od čega da žive. A nije propušteno nikakvo sredstvo, da bi se u tom pogledu postigao uspjeh. Konzulati su obustavljali izdavanje pomoći, a činovnicima izdavanje plate. Srbi nemaju povjerenja u sile sporazuma, jer su dogadjaji posljednjih mjeseca kod ovdašnjih Srba znatno podigli ugied središnjih vlasti, a smanjili ugled sporazuma. Od ruske se ofenzive Srbi ne nadaju bog zna čemu. Izvještajima francuskih i zapadno-švajcarskih listova vrlo malo vjeruju, pa i opšte ne vjeruju. Kako Francuzi, tako i Talijani gaje najveće nepovjerenje prema Srbima i pokazuju to u svome držanju prema njima. Srbin, pa ma imao i potpuno ispravan pasoš ne može prijeći francusku iil talijansku granicu, koji su to ipak pokušali, zadržavani su po osam dana na granici, izlagani svima mogućim šikanama, te najzad vraćeni sa granice. Nepovjerenje je sila sporazuma, a specijalno Francuza prema Srbima toliko, da su srpski pukovi na Krfu, u Biserti i najzad sada u Solunu smješteni odvojeni jedan od drugog, da bi im se onemogućilo medjusobno dio B u 1 o w, i koji je počeo izlaziti u vrijeme, kada je nastupanje na Paris zaustavljeno. Za bivšu njemačku južnu vojsku odredjen je list „Kriegszeitung des Korps Marschall“, koji je za nas u toliko od većeg interesa, što služi i austro-ugarskim vojnicima. Taj je list osnovan koncem oktobra 1915. god. poslije pobjedonosuoga pohoda od Karpata do Strype, i u svome broju na novu godinu donio je u faksimiiu pozdrave prijestoionasljednika Karla Franje Josipa i vrhovnog zapovjednika vojske nadvojvode Friedricha, upućene vojnicima. Od sviju ratnih listova svega se jedan bukvaLno štampa u streljačkoin rovu, uslijed čega se ponosno i naziva ,,Im Schutzengraben“; štamparija ovoga lista je tako mata, da liči na lutkinu sobu i svugda se nosi sa vojnicima. Najveće izdanje od svih ratnih listova — skoro njekoliko stotina hiljada — ima list ,,Feldpost“, po izgledu i sadržini svojoj vrlo skroman listić, koji je namijenjen četama na obalania istočnoga mora. Najnovije pojave u njemačkoj ratnoj literaturi su ,,An Flanderns Kuste“ — polumjesečni list za pomorski zbor i ..Sozialdcmokratische Feldpost“, koji se istina u Berlinu uredjuje i štampa. Skoro dobrih dva tuceta ratnih listova nijesu u ovom površnom prikazu spomenuta. od kojih svaki ima svoju raznoiiku sudbinu. Cesto pntuju oni sa vojskama, moraju povremeno i da ohustave izlaženje I provode život pođ isto tako surovim i iznenadnim okolnostima i pril'kama. kao ? sami vojnici, za koje sn namljenjeni i koji ih sami sastaviiaju. T ba5 ta okolnost đaje o\dm listovima osobitu đraž, koja 'h — za raziiku od kolega iz nozadine — čmi đostojn'jim pažnje.