Београдске новине

I z I a z I:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: n Beogradu I u krajevima za- p , posjednutim od carsko i krm- Q JJ ijcvvkih Ceta po eijcnl od n Hrvatskoj-Slavonlji, BosnlHercegovini I Dalmaciji po cijeni od Izvan ovog podruija .

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu 1 n krajevima zaposjednutlm od carsko I kraljevskih četa K 1*50 u Hrvatskoj-Slavonlji, BosniHercegovini 1 Dalmacijl K 2 40

DredniStvo: BEOORAD, Vuka Karadtića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje oglasa I pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Godina II.

Vis Stara Vi’pczina uzet je na jurii. Uspješan napad naiih letilica Vaionu. — Nova pohjeda poručnika Banfielda nad dvijema francuskisn ietiiicama.

RATNi IZV3ESTA31. izvještaj austro-ugarskog generainog stožera. K. B. Beč, 16. avgusta. Rusko bojište: Front konjičkog generala nadvojyode K a r I a: U prostoru Capula proširismo svoje uspjehe zauzevši najurišvis Stara Wypcina. Borbe su u toj oblasti vrlo ogorčene. Austro-ugarske čete ponovo o d b iše vrlo jake ruske napade kod Horozanke zapadno od M o n a st e r c z y s k e. Na jednorne mjestu bilo je protivniku pošlo za rukom da prodre u naše rovove, ali je protiviiapadom opet izbačen. Front maršala pl. H i n d e n b u rg a: Južno oa Hulevica na S t oc b o d u nastavismo u s p j e š n o na r d i r a n j e, inače nije bilo važnijih dogadjaja. Talijansko bojište: U g o r i č k o j oblasti ponovio je protivnik svoje žestoke napade na naše visinske položaje istočno od linije S a 1 c o n e—V e r t o 1 b a i kod O p p ac h i o s e 11 e. Gotovo svuda je napad odbijen već samom našom vatrom. Na mjestima pak, gdje je protivniku pošlo za rukom, da se uvuče u naše prednje rovove, izbačen je našim protivnapadom. Tako naše čete o ^ r ž a š e sve položaje, naniješe protivniku teškib gubitaka, te zadobiše 480 zarobIjenika, od kojih jedan potpukovnik i 8 drugib časnika, 6 mašinskib pušaka i 2 sprave za bacanje mina. Naročitu Iivalu zaslužiše u ovim borbama poljski lovački bataljun br. 24. te dijelovi 24. i 48. pješ. puka. Kod Z a g o r e propade napad nekolikib neprijateljskih čcta već na prepriječnim sredstvima pred našim položajima. Na d o 1 o m i t s k o m frontu posada našeg položaja na Rofređdu odbila je u borbi prsa u prsa jedan neprijateljski napad. Protivu odsjeka M o n t e Z e b i o i M o n t e I n t e r ot o krenuše, — poslije žestoke pripreme topničkoin vatrom i bacanjem mina, — manja neprijateljska odjeljenja, koja su lako odbijena. Jugo-Istočno bojište: Nema ništa značajnog. Dogadjajl na moru: Noću izmedju 14. i 15. avgusta izvršilo je jedno odjeijenje pomorskib letilica napad protiv V a 1 o n e i imalo je uspjeha svojim pogocima na jednu obalsku bateriju, na logorište baraka, na jedno stovarište i na jedan brod, izaZAavši mnogobrojne požare. U prkos žestokoj obrani sve su se letilice vratile nepovrijediene. 14. o. m. prije podne napalo je 7 neprijateljskih letilica grad T r s t. One su bile francuske i zaštićene trima francuskim borbenim letilicaina i neprijateljskim torpednim jedinicama i motornim ćamcima, koji se držahu na otvorenom moru. Njekoliko letilica uzdigoše protiv njih. Poručnik B a nf i 1 d pri m o ra o j e j ednu neprijateljsku letilicu, da se spusti i to usred zaliva. Njezina je posada jamačno ranjena. Poručnik je zatim gonio drugu letilicu, koju je u vazdušnoj borbi n a t j e r a o da brzo padne kodMiranare. Posaga ove letilice je tom prilikom poginula. Sa sviin izlomljena letilica F. B. A. 3C8 pala je u naše ruke. Neprijateljske letilice bacile su više bombi

nad zalivom, ali bez znatne štete po nas. U koliko se do sad zna, poginule su dvije osobe, osim ovih jedna je teško, a jedna lal.o povrijedjena. Jedna je eskadrila naših pomorskih letilica u noći od 14. na 1*5. o. m. uspješno bombardovala neprijateljske baterije na ušću Soče i vojna postrojenja uRonchi i Vermegliano. Postignuto je njekoliko punih pogodaka, a primjećeno je i njekoliko požara. Naše su se letilice povratile nepovrijedjene. Načelnik glavr.og stožera mornarice. izvještaj njemačkog vojnog vođstva. K. B. Berlin, 15. avgusta. Zapadno bojište: Od jučeranjeg podneva ponovili su Englezi svoje napade u liniji O v i 1 e r s B a s e n t i n 1 e P e l i t, pa su ih nastavili sa velikom ogorčenošću sve do u kasnu noć. Oni su na drumu T h i e p v a 1 P o z i e r e s prodrli u naše prednje položa : e, ali su jučer u jutro opet iz njib izbačeni. Ostali engleski napadi, koji su slijedili s vremena na vrijeme odbijeni su potpuno i neprijatelj je pretrpio znatne gubitke. Francuzi su dva puta pokušali da prođru izmedju M a u r e p a s a i H e m a, ali su svagdje odbijeni. Izmedju potoka Ancre i Somme traje topnički boj. Na ostalim dijelovima fronta nijesu se đogodili nikakovi osobiti dogadiaji izuzev življa čarkanja jugo-istočno od Arment i er es a i nekim mjestinia oko Ar t o i s a i na desnoj obali rijeke M a a s e. Istočno bojište: Front maršala pl. Hindenburga: Odbijeni su svi ruski napadi na Luth jugo-isločno od Brodya. Front generala konjicenađvojvode Karla: Vojska je genera'a grofa B o t h m e r a odbila vrlo krvavo sve ruske napade preduzete u odsjebu Zborow — Koniuchy, na drumu koji od Brzezany i Potutory vodi za Kozowa. Balkansko bojište: Istočno od Dojranskog jezera navalio je jedan neprijaleljski bataljun na bugarske prednje straže, ali je odbijen. Vrhovno vojno vodstvo. Njemački vazdušni napad na Englesku. K. B. Berlin, 16. avgusta. Wolffov ured javlja, da su njemačke pomorske letilice na 13. ov. m. ponovo navalile na neprijateljske letiličke stanice u Papenholm iLebara, kod ostrva Oesel. Postignut je veliki uspjeli, a njemačke su se letilice povratile sve nepovrijedjene, inakar je neprijatelj podržavao jaku topničku vatru iz obalnih bateri,a i svojih la ja. Načelnik adminlnrg stožera momarice. Izviešta] turskog giavnog stana. K. B. Carigrad, 15. avgusta. Kavkasko bojište: Na lijevom krilu rnzagnaše naše čete neprijateljske izvidne kolone kao i u nckolikim klancima neprijateljska odjeljenja, koja kao da su radila na utvrdjivanju rovova. U središtu i na lijevom krilp, kao i na pojedinim obaiskim dijelovima bilo je samo sudara izniedju izvidnica, a po negdje i pomjesne puščane borbe. Na- ostalim frontovima nije bilo nikakvih operacija od značaja.

Gencrnl Konjice l podadmlral nodoojvodt Korlo Fronjo Joslp. Talijani: mišljahu da će oni riješiti svjetski rat; da će poslije kraktih, brzili udara zadcbili naš trgovinski gla\ni grad Trst i sra r oslavni vladičanski Tncnt, to je I' lo njiliovo gordo vjerovanje. Ali su se tr/o zađovoljili, da oko na.Šeg iugozapadn-./g fronta u*=ile oružni čvrst: pojas, koji se - ravnn straliovitim kandžarna — posttpeno, ali sigurno razbijai o otpor I rabnh branioca na vječnim brdima Tirola, na grebenima karnijsko-julianskih Alpi i na bujnoj Soči. Poslije su došli majski dani ove godine. Na talijanskoj granici bilo je u toku zime sve više i više mirnije, dok najzad 15. maia nije otpočeo izdajnike da briše orkan željeza i oiova, koji nain je prokrčio put u neprijateljsku zemlju.... Talijanski front razriven!... Hiljadama i hiijadama zarobljenih!.,. Jedno utvrdjenje za drugim pada!... Naši na visoravni „sedam opština“ i sa onu stranu Posina nizine! Asiago, Asiero uzeti!...“ Pobjednički usklici dizahu se. Obnoviše se svetc uspomene na Mortaru, Novaru i Custozzu. I onda je došla vijest: starostavnu i pune časti dostojuu zastavu vojske od 1848. i 1866, unio je nasljednik prijestola u neprijateljsku zemlju! Nada se oružnc sile ispunila, mladi vojnički život bio je krunisan , . . Nađvojvođa Karlo Franjo Josip pripada c. i k. vojsci od 1. novembra 1903. LHanski puk, koji je nosio ime viteškog nadvojvode Otta, bio je sretan da toga đaoa kao poručnika uvrsti u svoje redove ^na svoga glavara. Premješten dragonskom puku br. 7., otišao je princ u scptembru 1905. u prvi eskadron toga puka u Kuttersciiitz kod Bilina, i od tada su počele vojničke godine učerja'l bBtisanja nešeg prijestoionasijednikd. Jvadvojvoda Karlo Franjo Josip bio je poručnik. Kao svaki drugi on je obučavao i vodio svoj vod, jabao je i vježbao remonte, izđržctvao je vojarne i krnjušnice; ništa nije smatrao kao sitnicu. U prvim nianevrima vidimo ga daleko pred frontom kao zapovjeđnika izvidnice. 2iveći ii kasarni, družeći se sa časnicima cskadrona on se bio tako saživio sa svojim vodom i pnkovskim drugovima, da će prva godina službe ostati trajna i živa uspomena. 1. novembra 1906. đobio je nadvojvoda Karlo Franjo Josip drugu zvijezdu. Radost njegova povodom unapredjenja bila je pomućena teškim bolo:n uslijed jednovremene smrti oca mu. Na kratko vrijeme prijestolonasljednik se rastao sa Iotrinškim dragonerima. Nastanio se na Hradšinu, da se oda pravnim i državnim naukaina. Najčuveniji naučenjaci njeinačkog i češkog sveučilišta u Pragu, kao Pfaff, UIbrich, Braf i Ott bili su nastavnici prljestolonasljednikovi. Za vrijeme divizijskih i pukovskih vježbanja u maju 1907. vidimo prijestolonasljednika privremeno ponovo na čelu svoga starog i obljubljenog voda u Dobrožanu. S proljeća 1908. rastao se sa Pragrrn da stupi u službu u 5. eskadron 7-ih draguna u Ait-Bunzlau. Koo nasljed iku krune dato je nadvojvoči i više vojničko obrazovanje. Pukovnici su upoznali princa sa svima granama ratne nauke. Prilikom carskih manevera kod Vcsprima, St. Veita n/Cilanu, Vel. Meserića, upozna se on na strani svoga ujaka nadvojvode Franje Ferdinanda sa zadacima i radom višeg zapovjedništva. Medjutim je nadvojvoda Karlo Fra»jo Josip postao 1. novc :bra 1909. konjički satnik i zaf5ovjednik 5. eskadrona 7-mih draguna u Brandsisu n/Elbi. „Eskadron vadvojvode" i danas je sjajna uspomena ,,Lotrinšana“. Razne sitne brige i napori stvorili su odnos izmedju vodje i vodjenih, što je prijestolonasljeniku podarilo vlast nad srcem i voljom svojih vojnika.

Uzvišena tačka u životu carskog princa bio je 21. oktobar 1911. Tog dana je sveštenik blagoslovio vezu nadvojvode Karla sa dražesnom princesom Z i t o m iz doma B o u r b o nP a r m a. Po sebi se razumije, da je inlada sreća prijestolonasljednikova biIa i radosna svečanost za „Lotarinžane“. Kada su poslije nekoliko nedjelja prijestolonasljednički supružnici prispjeli u Brandeis, pretvori se njihov ulazak u triumfalni pohod kakav sarno iskrena ljubav može da izvede. Kiša cvijeća padala je na kola, a sa zažarenim očima pratili su sumporno-žuti draguni svoga nadvojvodu i njegovu suprugu u dvorac. Visoka gospoja postade zaštitni angjeo puka. Carobno Iijepi dani u Brandeisu n/Elbi brzo se završiše. Puk bude premješten 11 istočnu Galiciju. U istočnoj Galiciji je nađvojvođa izdržao vježbe sa svojim eskadronom. Nešto nialo docnije — oktobra 1912. —■ izraženo niu je Najviše zadovoljstvo. 1. novembra 1912. imenovan je nadvojvoda Karlo Franjo Josip za majora pješadijskog puka br. 39. — Godine su učenja i vojničkog bitisanja bile završene. Sa dosta tuge rastao se tada prijestolonasljednik sa „Lotarinžanima“. U pješadijskom puku br. 39. primio je nadvojvoda Karlo Franjo Josip zapovjedništvo prvog bataijuna u Stiftkasarni u Beču. Sa istom savjesnošću i jcdnakom zbiljom, što je princa još kod 7-mih draguna odlikovalo, djelovao je on i kao zapovjednik bataIjuna. Sa ovim je pukom nadvojvoda izdržao logorovarije u Brucku n/Lajthi i sve vježbe na ratnom strjelištu. Teški i vrlo naporni zadatak pješačenja u ratu, koji može doći, prijestolonasljeđnik je saznao i svom je zbiljom slivaćao zadatak pješadije, koja riješava bitku. On je već tada umio da cijeni značaj „kraijice oružja“. Vježbanje s većim jcdinicama usavršile su razumljevanjc o sarađnji oružja. 1. maja 1914. nadvoj/oda Karlo Franjo Josip unapredjen je za potpukovnika. Posiije je došao 28. juni 1914., kada je stanovništvo mbnarhije vikalo od bola. srđžhe i zaprepaščenja, i kao što se brzo pokazalo, uzdrmao svo kopno, — taj je dan dvostruko pogodio mladog princa. Kuršum ubice otrgao mu je u.iaka, roditeljskog staraoca i savjetnika, a sarajevski zločin približio mu je jcš i teški zadatak, o kome dan ranije nije ni slutio. Put u najviši dvorski stan u Ischl spojio je kratko vrijenie poslije prokletoga atentata, cara i prijestolonasljednika u za.iednički bol i zajed»ičko savjetovanje. 25. jula 1914. nadvojvoda Karlo Franjo Josip imenovan je za onkovnika u husarskom puku hr. 1. Sad počeše da se redjaju svjetsko-povjesnički dogadjaji. Ultimatum u Beogradu, djelimična, opšta mobilizacija, svjetski rat! . . . U tim najvećim borbama svih vremena mi vidimo prij , *stoIonasljedn ; ka prvo nadvojvode Fridrika, s kojim je odmah poslije obrazovanja vrhovnog vojnog zapovjedništva pošao na hoj»o polje. U toj duhovno] radionici operišuće vojne shage nčestvovao je prijestolonasljednik nckoliko mjeseci u razviianju dogadjaja. U tome su vremenu bile priicstolonasljedniku povjerene važne misije. On je od 21. đo 26. januara 1915. proveo kod cara Wi!helma u njemačkom glavnom stanu. 15. jula 1915. knenovan je prijesto1onasdlj»nik za genera’-majora i podadmirala, pošto mu je Njegovo VeIičanstvo još 3. oktcbra 1914. podarilo glavarstvo pješadijskog puka br. 19., istog mjeseca krst za vojne zasluge sa ratnom dckoracijom, zatim u junu 1915. veliki krst Stjepanovog reda. Jedno, vremeno sa naimenovanjem za gene-

ral-majora razrješen je nadvojvoda: Karlo Franjo Josip dužnosti u vrhovnom vojnom zapovjedništvu. Njega je očekivao jedan važan zadatak. Kao zastupnik najvišeg zapovjednika vojske nadvojvoda Karlo Franjo Josip imaoi je, da posjeti sve čete. Tako se prijestolonasljednik upoznao potpuno sa svim bojištima, vodjama, oružjem, tehničkim i etapnim uredjenjima velikei c. i k. a djelimično i savezne njemačke vojske. Svima je on isporučio pozdrav, carev i njegovo priznanje. On je učes-< tvovao u iskazivanju žalosti boraca za onc, koji su pali na tlu domovine, na prijateljskom i neprijateljskom tlu. Koji je prije toga pritajivao kakvu brL rnogao ju je prijestolonasljedniku sa svim slobodrio i otvoreno saopštiti. On je s neumornim strpljenjem i velikim interesovanjem saslušao svaku riječ svakog pojedinog. Koliko je on njibi raspoložio, potkrijepio boračku volju, • mnogima poklonio utješne riječi, te je tako sve za sebe zadobio! Mladi Habsburgški potomak postade za kratko vrijeme obožavaoc cijele vojske. S njome, koju je vidio veselu u pobjedi, čvrstu u teškirn trenucima, skromnu U radosti, pouzdanu u tugi, kojoj je poklonio Ijubav i vjernost, spojila ga je brza vcza, što mi možemo ubrojati kao veliki dobitak ovog rata. 12. marafa 1916. — povjesnički dan — imenovan je nadvbjvoda Karlo 7 ranja Josip, jednovremenim unaprcđjenjem za podmaršala i podadmirala, za zapovjednika jednog zbora. Već njekoliko dana docnije prijestolonasljednik je u svojoj zapovjesti, punoj usbićenog poleta, pozdravio svoje čete. Dolaskom prijestolonasljednika u južnl 1 irol otpočeo je u zborskom domašaju vrlo živaban život. Svaki je pojedini to znao i osjećao: Sad će Talijani osjetiti pijesnicu kazne! A da se njeni zainajl čvrsto i vješto Izvedu, o tome se pobrinuo nadvojvoda odlučnošću dostojnog divljenja. Nije tu bilo ni jednog puka, nl jedne baterije, komore, bolnice, ni jedne poljske pekarnice, gdje prijestolonasljednik nije probavio izvjesno vriieme, da bi došao u lični dodir sa časnicima i momčadijom i stvorio nioralnir osnovu za pObjcdu. On je svoju Iičnost žrtvovao, da bi zadobio jedan z! or, koji je trebao da sjaji sviin vojničkim vrlinama c. i k. vojske. Boračka snaga nadvojvode sastojala se iz sinova alpijskih zemalja, iz Magjara I Rumun ia. — jedno malo šarenilo iz velikog austro-ugarskog šarenila naroda i narodnosti. ,,U 'tvom je Iogoru Austrlja!“ Ova pjesnička izreka, rodjena za vrijeme borbi Austro-Ugarske sa Italijom, dobila je nov smisao i živu sadržinu. Prvih dana mjeseca maja pukovl su došli na visoravan Vielgereutha. Noću i danju prijestolonasljednik je stajao pred svojim stanom, da lirabre, svjesni da se njihova sreća nalazi u njegovim rukama, još jednoin pozdravi, prije no što otpočne velika borba. 15. maja oipočela je bura. Oeneralpukovnik nadvojvoda Eugen, vodj jugo-zapadne vojske, opredijelio je prijestolonasljednikov zbor da na visoravni Lafrauna i Vielgereutha otpočne borbu. Nadvojvoda Karlo Franja Josip rukovcdio je sa visoravni proIotnom. Osvojenjem Costa d‘ Agra i Monte Costrom bio je pocijepan talijanski pojas. Sjajnim pcletom išlo se dalje naprijed. Vis za visom je osvajan. Na.izad su Talijani napustili svoje glavne grudobrane Campomolon — Valbona Toraro skoro bez borbe. Njihov je otpor pri našem silaženju u Posina dolinu slomljen u krvavim borbama na Monte Cimone, c. i k. čete ušlc su i u Arsiero, salzburžani jurlšali su A'.onte Cengio ist" , čno doiine Astico, a lovci Friaforu. Prijestolonasljednikov se r’ or zađržao na ograncima visoravnl