Београдске новине

Strana ž. - 6. septembra 1916. ^ — — —

ruje nikakve naklonosti. Najveću privlačnost na Rumunje očigleđno su imali pariski Monte Carlo. Najomiljeniji jezik kod vodećih krugova u zemlji jeste francuski. A francuska vlada ranije kao i sada nije niŠta propustila, da održava i podhranjuje te simpatije naravno dijelom vrlo sumnjivim sredstvima, makar to bilo čak i uličnim pjesmama i orfeumskvn pjeva£icama. U vezi sa političko-vojničkim vezama sa Rusijom, od vremena generala D biča-Zabaljkanskoga pa do 1878.godine, mnogi su mladi boljari otišli u Petrograg, gdje su kao članovi velike aristokracije na dvoru kao i u gardi igrali veliku ulogu. Razumije se, da je j^a dodirna tačka izmedju Rumunjske i Rusije bila i zajednička pravoslavna vjera. Do u toku zadnjih 50 godina svi su ti uticaji bili u opasnosti, da ustupe mjesto novom, trećem uticaju — n j emačkom. Ne samo da je dinastija njemačka i da su mnogi prinčevi služili u pruskoj gardi: i na privrednom polju sve ie većeg maha uzimao njemački ugled. Preko pola milijarde njemačkoga novca uloženo je u rumunjska preduzeća, a od rumunjske spoljne trgovine skoro je puna trećina otpadala na Njemačku, dok su francuski i ruski prijatelji daleko zaostali. Poređ svega toga na kraju krajeva se pokazala jača duševna konstrukcija narodna, koja se, s pravom ili bez prava smatrala romanskom, a koja je u stvari kao što smo naveli polovinom slovenska, bez obzira na privrednu korist i na diplomaciju vladarevu. Sasvim je dobro Što je kocka pala; sad bar znamo na čemu smo. Što se nas tiče, mi innogo više volimo otvoreno nepri’ateljstvo, nego li skrivenu ali upornu mržnju.

lieMni sud o flustro-usarskoj monocnijl. Značajan članak John Gustava Christensena. K. 13. Malmoe (Švedska), 5. sept. Glavni urednik najuElednije švedske novine ,,S k a n s k a Aftonbladet“ Johu Uustav Christe.nsen objavljuje u svom listu članak, u kojem crta svoje utiske o posjetima u Austro-Usarskoj. Chtflstensen veli, da se u Svcdskoj svako mora da čudi prilikama u austronjrarskoj inonarkiji za vrijeme rata. U ovom odsudnom času stoje narodi monarkije čvršće jedno uz drugoga, nego ikada prije. Austro-Ugarska jc znala, kao inalo koja država, da pravo s'hvati svoju kulttirmi zadaću. Svjetska če povjesnii_a jednom priznati monarkiji veliki k ii 11 ur a n r a d, kojega Je ona izvršila u P o s n i i HercegovlnL l-'o piščevom mnijenju je monarkija morala već prije najoštrije postupati protiv hezohrazne 1 iibjesne S r b i j e. Da su Rusija i i:ngleska pustiie u miru, da Austro-Ugarska ovrši svojti kazncnu ekspediciju u Srbiji, samo da očuva svoja najsvetija prava, a kasnije istupili kao posrednici za mir, danas bi Evropa uštedila m n o k ti krv i očuvala se najstrašnljeg rata. Evropa ne bi hila ntšta izsubila, kad bl bili kažn j e n i poludivlji S r b i, kojl bi se na taj način naučili, kako treba da se viada clvillzirana država. Ali oni, koji su tražili rat, gOvorili su o suverenim pravima Srbije i ako su otti dobro znali, da se ova država kompromitovala plaćenim ubicama, kojlsuovu nesretnu državu učinili I e g 1 o tn razbojništva. Ovaj je rat narode Austro-Ugarske monarkije još više sjedinio i ojačao njiltovu unutarnju snaeu. Sa raznih se strana potcijenjivala vojna stiaga Austro-Ugarske monarhije u ovom svjetskom ratu. Ovo je bilo potpuno krivo. Austro-Ugarska je monarkija na istoku morala, da.se odupire ruskoj najezdi, a na jugu da skrši snajtu Srbije i Crne Gore, koje su bilc dobro opremljcne od Francuske i Engleske, dok je rta jugu napaJmita* od podlog saveznika, čije su četc od junačke austrougarske vojske tjerane od Jednog planinskog vrha do 'drngog. 1 zadnja ruska bujica slomiia sc na karpatskoj brani. Ob-

rana T t r o 1 a 1 Junačko branjenje U g a rs k e spada u najveća djela. koja pamtt svjetska povjest. Chrlstensen pominje nepokolebivo narodno povjerenje u načelnika glavnoga stožera monarkije Conrada p 1. HStzendorfa, te daje tzraza svome divljenju bolničkoj organizaciji i uredjenju Javnog potpomaganja, kao f o tfiibavi prema bližnjem, koji se nalazi u austro-ugariskim zarobljeničkim logorima. Na kraju on veli, da su narodi monarkije sađa kao i ranije nepokolebivo odlučeni, da vode rat do sretnoga k r a j a, a sve ukazuje na to, d a ć e i m to i poći za rukom.

Rat sa Rumunfshcm. Njemački lzvještaj. Balkansko bojište: Pođ uspješnim borbama izmedju D unavaiCrnogamora prodrll smo đaije. Kod K o č m a r a (sjevero-zapadno od Dobrica) bugarska je konjica u neredu odbaciia rumunjsku pješadiju i zarobila je 10 časnika i preko 700 ljudi. Na mnćedonskom bojištu položaj je nepromijenjen. Prvi zapovjednik glavnog stana . pl. L u d e n d o rf. Vazđušnl napad na Constancu. K. B. Berlin, 3. septembra. Zvanično se objavljuje: Njemačke pomorske letilice izdašno su gadiale bnmbama pristanišna postrojenja, stovarišta žita i zejtina u Constanci, kao i rtisku krstaricu ,,K a g u 1" i četiri razarača, koji su ležali u pristaništu. U prkos žestokom bnmbardovanju svi su se letači zdravi vratili. Rusl prelaze preko Dunava. (Naročiti br/ojav »Beograđskih Novina«! Ženeva 5. septembra. Iz Bukarešta se javFa: Rusi su otpočell prelaz preko Dunava. U Ezakosu rumunjsko je stanovništvo obasipalo ruske vojnike cvijećem. Austrljskl diplomati živl I zdravi. (Naročiti brzoiav „Beogradskih Noviita'.) Haag, 5. septembra. Pretna jednom brzojavu holandskog poslanstva u Bukareštu, od 2. o. mj„ članovi austro-ugarskog poslanstva u Bukareštit živi su i zdravi. General Ivannv u Bukareštu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novlna".) Bukarešt, 5. septembra. Ovamo je prispjeo giavni zapovjednik ruskih če.ta u Dobrudži, gencral I v a n o v, primljen je od mnogih ugleđnih lica. Veli se, da će sutra biti primljen kođ kralja. Neutralnost Holandije. K. B. Haag, 5. scptembra. Nizozemska vlada će, kako „Staatekourant“ izjavljuje, zauzeti posve netitralno držanjc u ratovima iztnedju držav*, s kojima je Nizozemska u prijateljstvu, daklem u ratovima izrnedju Rttmunjske i Austro-Ugarske, Rumunjske i Njemačke, Rumunjske i Turske, kao i Runtunjske i Bugarske. Srpske čete u Rumunjskoj. (Naročiti br/Ojav »Beogradskih Nuvina*) Beč, 1. septemlra. Petrngradski brzojavni ured javiia, đa je u Rtjmunjsku stiglo 60.000 s r p s k i h vojnika. Ova vijest ponova zasvjeđočava pretjeranost, s kojom se našj protivnici služe. U Besarabiji se jedino obrazuju slaba srpska odjeljenja, koja će se vjerovatno pomiješati sa ruskitn jcdinicama, da bl prolijevali svoju krv za sile sporazttma. No njihova je snaga odveć neznatna, da bi one mogle ma gdje imati odsudnog uticaja na tok operadja. U momentu, kada je '.skrsla pomenuta vijest na rumunjskom se zemljištu u npšte nije još naktzio ni jedan srpski vojnik. Rumunjski kralj u Brasso-u. (Naročiti br.ojav »Bcogradskih Novina.; Ženeva, 5. septembra. Rumunjski kralj naiazi se sada u Brasso-u, gdjc očekuje Bratianove nove prijedioge o novom sastavu vlade.

PodlistaJc. flczviias Rtimunj". Snaga t uticaj dvajti niemenata stalno se mijenja, tako da čovjck u svakom takvom slučaju mora suninjati, koji će od tih dvaju elemenatia nadvladati, da li dinastija ill narod. što se Balkana tiče to se na ovo pitanje rnoŽe vrlo Jednostrano odgovoriti. Naime, kudgod pogledamo vidimo, da su vladari izvršili sve što su htjeli. a da su u njihovoj ruci narodi bili Kao vosak. Jedini Izuzetak u toni pogledu predstavljaju Srbi, a!i se ne može rećt, da je ta okolnost bila srečna po njih, a opet ni kod koga balkanskog naroda nijeste mogli u većo] mjeri naći potvrdu onoga što sam rekao, nego 1i u Rumunjskoj. Ta šta je tamo bio nart'd i država prlje no što su cnump došli Hohenzoilernci, a šta Je poslije bilo? Prije njih Rumuniska takoreći nije bila ništa, a po njihovom doiasku u zcnw Iju Rumunjska je u toku Čitave jedne generacije, do jeseni 1915. godine bila odlučan faktor na Đaikati-j. Objašnjeuje za maii znaćaj što ga je u toj državi na donjem Dunavu do • sada imao sam narod, treba tražitl u njegovom porijeklu. Naime to porijeklo nije nikako jednostavno. Pogledajmo

na primjer kako restaurirani rimski vojni tabur, kao što je Saalourg. Po i tamošnjim ralazima nmže se dan danji jasno utvrditi, da rimski vojnici, koji su tokom godina sačinjavall njegov garnizon, najvećim dijelotn nijesu bili porijeklom iz Italije, već većim dijelom iz zetnalja. kojima je rimsko carstvo tek docnije bilo ZHvladaln, i u kojima je tck skoro priie tnga tli pak J- š nikako bio uzeo maha Ihtinski jez'k. Tu je bilo Spanaca. Perzijanaca i Arana ZvaniČtii vojnički jczik u tome mozaiku naroda hio je naravno latinski. Sada su se pak u iogora sa sviju strana stica'i trgovci i torbari. prodavačice i druge žcnske, scliaci iz t.koiiue, koji su prodavaii živ«nne ramirnice te seoske sfarešine i ugledni ijudi iz okoline, koji bl službenim pr.slom imaii da r.azgovaraiu sa propretorom i nižim zapovjednicima. Djeca koju bi leginnarci izradjali sa dovcnlcnim ženama ili sa žeuama iz okuline naućiii bi vcč kao materinji jezik latmski, ma đa su ga r.aravno govorili vrio nesprelno. Tako re razvio kao saobraćjjni jez.k, nezgcapan iskvaren varvarski lati.nski fez.k, koji se mijenjao pod uticajem domaćega jezika. U Galiji, u Spauiji i na južnim padinama Alpa olakšao je sfvaranje tih romanskiii dijalekaia izdnšnim naseljavanjem talijauskih gradjana i isluženih vojulka. Ali to nije bio slućaj na

Fngleskl IzvještaJ. ' k ' K. B. Lonđon, 5. scptembra. 4. septembra prije podne učinlo je neprijatelj protivnapade na naše novozadobivene poiožaje sjeverozapadno od majura M o n q u e t, ali je bez muke odbijen. Sjeverno od majura F a 1 f e n o n s naše su čete po podne zadobile Još nešto malo zemljišta. Na tom dijelu fronta vodi se ogorčena borba. Izmedju Ancre i Somm e, osim jake topovske borbe nema., šta da se javi, Borbe u Hafcđcniji. Francuski izvještaj. K. B. Paris, 5. septeml.J. Baikanska vojska. Na frcntu S t r u m e u pred elu D o j r a n s k o g jezera bilo od vremena na vrijeme kanonade t sukoba medju izvidnicama. Zapadno od O strovskog jezera olako je suzbijen od Srba jedan bugarski napad. Na ostalim dijelovima toga fronta nema ničega novoga. Engleski Izvještaj. K. B. London, 5. septembra. Glavni zapovjeđnik britanske vojske kod Soluna javlja, da je neprijateljsko topništvo na desnom krilu Dojranskog fronta znatno pojačalo svoju djelatnost. Na frontu Strume položaj je nepromijenjen. Dosadanji bugarskl uspjesi. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«; Stockholm, 5. avgusta. • Bugari su zaposjeli do sada u istočnoj Maćedoniji 17 utvrdjenja, čija vrijednost preiazi 100 milijuna, ae računajući veliku količinu municije. Austro-Ugarska. Ugarskl sabor. K. B. Budimpešta, 5. septembra. U 11 sati prije podne otvorio je predsjednik Pavle pl. Beftthy sjednicu parlamenta. Prvi je govornik bio ministar-prcdsjednik grof T i s z a. On je naveo, da je Ruiminjska obmanu'a monarhiju, ali da je ona sada već spremna da odbije svaki napad. K ar o I y i e v a stranka primila je govor ministra predsjednika sa silnom bukorn. Zatim je rtimnnjski poslanik S*evan Pop-Csics6 pročitao izjavu loJalnosti. Slijedeći govornik, grof Albert A p p o n y i izjavio je da vlada posliie svega što t se dogodilo, ne može više vršiti diktatorsku vlast. Rumuniski je upad došao neočekivano, ali to nikako ne izvirijava vladu. Orof Julije Andrassy veli: Moglo se računati na to,*i trebalo je računati s time. da će se nad nami izvršiti prepad. Ministar spoljnih poslova nfje pokazan dovolino obazrivosti. B ug a r i se nijesu dali prevariti. Grof Mihailo Karolyi veli: Oiof Czerninjeu Rukareštu radi-otpravl.ianja poslanlčkih dužnosti. Ministar predsjednik pak ima povećanu odgovornost usiijed toga, što Je Izazvao smjenjivanje Berchthoidovo l dolazak Burianovza ministra spoljnih poslova. Oni koji su krivi ovim đogadjajima, moraju napustiti svoje pcložaje. Dunavska konferencija. K. B. Budimpešta, 5. septcmbra. Prllikom svečanoga ručka, priredjenog učesnicima dunavske konferencije, a na kojemu je vladu zastupao ministar prosvjete J a n k o v 1 c h, načelnik budimpeštanski dr. B a r c z y napio je zdravicu caru i kraiju Franji Josipu, njemačkom caru i bavarskom kralju. Zdravicu su propratiii burnim uskbcima. Predsjedtifik opštine Đ 1 e y e r zahvalio se u 'nie njemačkih predstavnika na pozdravu 1 zakijučio je govor sa poklikom „živio" na adresu viteške, snažne i istrajne ugarske

Srfjeda

BroJ 204.'

| nacije. Na Inicifativu poslanika IfelJa Iz Regensburga priređjeno je skupljanje u korist erdeljskih bjegunaca. Rezultat skupljanja dao Je vrlo vciiku sumu, Ministat prosvjete Jankovich nazdravio je gostima. Bečki načelnik dr. W e i s s k i r c hn e r rekao Je, * pozđravljen burnim usklicima: „Kad su Nijemcl i Magjarl složni ne samo da je osigurana budućnost monarhije, nego je data jednovremena i najjača garancija za srednju Evropu. Govornik je izrazio svoje najtoplije saučešče za erdjeijske bjegunce i saopštio je, đa je bečk< opštinski odhor dao 10.000 kruna za uhlažavanje nevolie erdeljskih bjegunaca. Govornik je zaključio sa zđravicom gradu Budimpešti. njegovom zaslužnom predsjedniku opštine i gradskom zastupništvu. Ministar u Linzu. K. B. Linz, 5. septembra. Ministar financija Leth, koji je došao radi pregleda financijske uprave, izjavio je prilikom prijema činovništva fnancijske uprave o novom poreskom zakonu i o zadatku financijske uprave, da će trajno osigurati ravnotežu u državnom gazdinstvu. On je živahnom naklonošću raspravljao f o mogućnosti jedne privredne akcije za pomoć državnih službenika.

Hezauisnost Poljske. \ Nezavisnost Poljske. 'ZboruVaršavl. K. B. Varšava, 5. septenibia. Wolffov ured javlja: Klub pristaš.a za uspostavljanje poljske države prirediše zbor posjećen od 5000 lica radi izjašnjenja povodom rumunjske objave rata 1 njen učinak na poljsko pitanje. Priniljena je rezoliucija, u kojoj se veli, đa je poraz Rusije neophodni prethodni uslov za espostavljanje Poljske, rezolucija đaije navještava da su želje Poljaka upravijene n a što ranije p r o k 1 a m o v a n j e poljske države, da bi oni što prijo mogli učestvovati u borbi protiv Rusije. Riješeno ie, da se pošalje brzojav ministru predsjedniku T i s z i, u kojemu se tzjavljuje simpatija Ugarskoj, koja je na prvom mjestu ugrožena rumunjskim napadom. U njemu se veli, da saveznički narodi moraju zajednički odbiti napad koji prijeti od Rusije. Oduševljen prijem gradske samouprave. K. B. Ljublin, 5. septembra. Listovi radosno pozdravljaju mjere samouprave, koje su naredjene novom uredborn. Oni vele, građska je uredba jedan čin, koji dostojnim načinom odgovara načelima demokracije i jednakos t i.

l’azflušn! napafl na Lonđon. Nove pojedinostL K. B. Berlin, 5. septembra. Wolffov uređ saznaje slijedeće pojedinosti o napadu na L o n d o n. Od londonske tvrđjave gadjano je u toku od četirJ sata nekoliko puta sjevero-zapadni diđ grada i city. Mnogobrojni požarf i rušenje kuća pokazaše uspjeh napada. Drugi vazdušni brodovi napadoše u Norvvtchu tvornička l tvrdjavska postrojenfa; i ht« mo je došlo do jakih požara i eskpiozija, U Ozfordu, Harwichu, Bostonu i na H u m 1 u, gad.iani su bombama refleks torske baterije i industrijska postrojcnja, pri čemu su takodjer izazvani veliki požari. U Yarmouthu, gdje je gadjana I linara i letiiište ućutkana je feđna baterija. U N o 11 i n g h a m u napadnuta su vojnička 1 tvornička preduzeća. požar koji je ovdje izazvan mogao se vidjeti još i- *0 milja. Vazdušni hrodovi za vrijemi napa* da bili su Izloženi najžešćoj vatrL »11 'tl napadi na njih bili. bezuspješni. Engleskl izvještaj. K. B. London, 5. septembra. Reuterov ured javlja: Noćas izvršila Je jedna njeinačka vazđušna flota sastavijena od 13 vazdušnih brodova dosad najstrašniji napad na Englesku. Poprište napada bile su .istočne grofovije, a ciij je bio

. „ Beogragsk e Novlne \^ A Rrlza u Crfkoj. Grčka primila zahtjeve sporazuma. K. B. Atena, 5. septembra. Rei- ov ured javlja, da je Grčka primila u potpunosti zahtjeve sporazuma. Kontrola nad poštom i telegrafom već je počela. Kralj Konstantin popušta. K. B. Rotterdam, 5. septembra. „Rotterdamski Courant" javlja iz Londcns: Kako ,Times“ doznaje, izjavio je kralj Konstanttn poslanieima četvornog sporazuma, da je gctov, da promijeni politiku Grčke. Prestolonasljednik ne prima se prijestolia! (N'aročiti brzojav „Reogradskih Novina'.) Atena, 5. septembra. Prijestolonasljednik uporno odbija da se primi vlade posiije nasilno izvojevane abdikacije njegovog oca. Diplomati sila sporazuma pozvali su u Grčku prinčeve Andriju i Nikolu da izvrše pritisak na prijestolonasljednika u tome smislu. Veliko savjetovanje. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novin-i") Atena, 5. septembra. Sutra će biti veliko savjetovanje, na kojem će kralj saslušati sve svoje ugiedn'e savjetnike, izuzev Venizeiosa, sa kojime se kralj ne želi upuštati ni u kakva savjetovanja. Oružanl napad na austrijske dipiomate. (Naročiti brzojav ..Beogradskih Novina“.) Rotterdam, 5. septembra. ,Daily Telegraphu* javljaju iz Atene: U nedjelju u jutru vozio je jedan automobil piema E I e v s i s u, u kome su se nalazili sekretar i dva činovnika austrougarskog poslanstva. Pošto je očevidno bilo, da su oni imali namjeru da razgledaju flotu sporazuma u Pireju, to su se za njima u drugom automobilu vozili engieski agenti, stigli ih i pucali su na njih, poslije čega su se oni predall. Jedan je od putnika u automobilu ranjen. Talijansko-grčki sukob. (Naročiti br/Ojav »Beogradskih Nov'ina«; Ženeva, 5. septcmbra. U Prevezi su iskrcatie talijanske čete. Tom je prilikom došlo do sukoba sa grčkim Četama. Tvrdi se, da je iskrcano i 15.000 Portugalaca. Veličina saveznlčke flote. (Naročitl brzoiav „Beogradskih Nt>vlna“.) Atena, 5. septembra. Englesko-fraticuslca flota, ukotovlj«:na kod ostrva Egine, broji 33 jeđinica, i to 33 razarača, 2 krstarice i 2 remorkera. PrebF*«li grčki vojnici. K. B. London, 5. septembra. Reuterov ured javlja po sigumim !zvorinia, da su 60 vojnika 63. grčkog pješačkog puka pobjegii i-pridružili se Bugarimi. E:r!;2 na zapaSa. Francuski izvještaj. K. B. Paris, 5. septembra. 4. septembra 8 sati u veče: Na S o mm 1 nije nepiijatelj noćas pokušavao, da povrati položaje, koje su im Francuzi oteli i brzo učvrstill. Rdjavo vrijeme smeta borbena preduzeća. Do sada je od neprijatelja oteto četrnaest topova, a bilo je i zarobljenika. Na desnoj obaii Maase vođila se borba ručnim granatama u predjelima istočno i sjeveroistočno od H e n r y a, gdje su Francuzi bili u potpunom dobitku. Svega je u tom odsjeku zarobljeuo 400 neprijateljskih vojnika. Svi njeinaćki napadni pokušaji protiv fransu^kih položaja u V a u x i šuini od Chapitre odoijeui su vatrom naše posade. Nešto malo istočno opažen je i suzbijen našom vatrom napad njemačkih četa n trenutku kad su se pojavile. Neprijatelj se brzo povukao u svoje rovove, pošto je prethodno preti-pio osjetne gubitke. Na ostallm dijelovima fronta prošla je noć na miru.

donjern Dunavu. Dodušo je Trnj.aa i tamo smjestio izvjestnn broj kolonista, ali ne može biti s'imnje. da su <>ni svi propali u hurama ve;i!:c seobe naroda. Tako je pr< šlo skoro hiljadu godina. dok su se u zeniiii. kojoirf su naizmjence vladali Himi. Avarci, Ugri, Pecenjezi. Knmanci I djdomično Bizantinci, onet začull ronianslti glasovi. No oni, koji su taj jezilc govoriii mijesu btli starosjedioci na doojem fti navn > eć su btli došli iz inosiranstva kao nomad.-ki čohani, koji su nekada živjeli izmedju Pinda i Jađrana, i ko>k su sačuvali svoj romnnski govor i posljie pnda zapadno rimske carevine. OstatkJ od pastirskin plemena na'azltno još « sada, oko Jv«je trećine ntilijuna nuh u Tesa! ! ji. Arbaniji i zanadnoj Maćcd'uiLji. No jezgro tili plemena. koji »u prcšli p. elco Dnnava raširilo se po staroj. Pakiji f od godinc 1300. razvili su se do narpda. koji danas brcji ( >ko jeJ -.nacst niiiijima duša. Doduše od nj»ii sno §<.st i po mil.jnna žive u kraljevim Rum(injskoj: Uir.,i<o0 ima u Besar ihiji. 3 3 niil.juna n AustioUgarskoj. a n.jziu'tiutf, dijclovi žive u Srbiji u timočkoin i kjrajiškoin okr:tgu, kao i u Bugtsrskoj u vidlnskoj c'nlasti. Kakav je sada jezik toga naroda'-* Po njegovom sklopu po svojoj gr«tmatici (izuzev io, što se ćDn pnkracuie na kraju njećt, I još nckih os<A)inaj. taj je jezik rorua nskl, Ali to uikako ue

va£i za smn riječnik riiniuniskoga jezika. Ovaj s« posljednji velikim dljelon'. sastojl iz s 1 o v e .1 s k i li korjciui. a ona druga polo v -na uAodjc još n kako n : je romanska. vcć sa svoje strarre se dijeli u tri grupc, t i a č k o-i I i r sk oarbansku. te grupu sas*avljcnu iz riječi pozajmljenHi iz turskogo. grčkoga, francuskog i magjarskog jezika, a najzad u grapu praromanskih korjena. kojih je u jezlku već bilo prije unošenja francuskoga uticaja. Bukareška „S e a r a“ (Večer) 8 osobitom je oštrinom rušila ugled Jonescov 1 njegovih pristaša, koji su iz sebičnih raz!oga činill propagandu za Rusiju. I otkrića 0 razgranjenom ruskom uhodarskom sistemu, te o intcnzivnom poslovanju ruskih agenata, koji su nagovarali narođ da se seli u Rusiju, obilježuje držanje ovoga iista, koji na žalost nijc bio osobito raširen. Sasvlm poseban položaj medju ovim Hstovima zauzimala Je s pravom JVl o 1 d ava“, koja je bila uredjivana prema savjetima l uz suradjivanje uglednog državnika Petra Carpa. Llst je uredjivao odiični 1 dalekovidni zastupnik Burgil Arfon sasvim prema načelifha rano preminulog prvog rumunjskog kralja, te se mogao pohvaliti već i znatnim uspjeslma. List je bez milosfdja pozivao na red rusotilske „rodoljube“, te otvoreno propoviiedao, da se spas Rumunjske nalazl samo u pristajanju uz središnje vlasti.

Predjašnji ministar financija, a današnjl uplivni vodja konzervativaca, Aleksander Marghiloman, pfosvjedovao je vrlo često u svom listu „Steagul“ (siovenska riječ ,,Stijeg“ sa zapostavljenim članom) proti utjecaju ruskih 1 ođ sila sporazuma plaćenih clemenata na narodno mišljenje, te je jedanput otvoreno napisaoi „Sto se višc bistrt smućenost, koja je na* stala bespomoćnošću vladinom prema huškanju Filipescovom, gubi Filipescu sve više tlo pod nogama“. I tako se može reći, da Je bukareško novinstvo stajalo u svojoj većini pod kohnim ruskim i franceskim utjecajem, dok se pokrajinska — tako ,,Opina“ (Mišljenjc) i „Telegrafu" (Brzojav), koji izlaze u moldavskom glavnom gradu Jassy-u vrio snažno odupiralo prijestolničkim žurnalističkim glasovima. Na koncu vaija spomenuti, da su “u Bukareštu lziazila i dva dobra njemačka lista: „Der rumanische LIoyd“ 1 „Bukarester Tagblatt", koji su junački zastupali središnje vlasti, te bili n najtežim časovima ratne propagande utjeha l zaštita austro-ugarskih l njemačkih državljana u Rumunjskoj.Razumije se, da su ovi listovi po-< sljednjih mjeseci služili za nišan najbjesnijih i najsramotnijih napadaja, što su ih smagali ententski novinari u Rumunjskoj.