Београдске новине

Izlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: n Beogradu I u krajevima za- _ , posjednutira od carsko I kra- h tl ljevskih <eta po cijeni od 0 Hrvatekoj-SIavonijl, BosniHercegovini I Daimacijl po cijeni od 8 h Izvan ovog podružja . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjesec u Beogrndu 1 o krajcvima zaposjednutim od carsko i kraljevskih £eta K i'50 u Hrvatskoj-Siavoniji, BosniHercegovini I Dalmacjji K2 40 Izvan ovogpodručja . . .1(3-—

Oglasl po cijeniku.

UredniStvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ui. 10. Telefon broj 67. — Uprava, primanje aglasa i pretplatc: Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Godina II.

Turske čete u Istočnoj Galiciji odbile ruske nalete. — Zadržato rumunjsko nadiranje u Erdeiju.

RATNI IZVJEŠTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 9. septembra. Istočno bojište: Front protiv Rumunjske: U borbama obostrano druma P e t r os z e n y—H atsze? odbacile su naše čete neprijatelja do 4 kilometara iza njegovih prvobitnih položaja. Nov jak neprijateljski napad protivu desnog krila te grupe dao je povoda da se ona povuče u ranije položaje. Nekolikl neprijateljevi pokušaji, da sa pješadijom i konjicom napreduju protivu visova zapadno od C s i k-S z e r e d e, osujećcni su. Inače 'je stanje nepromijenjeno. Front generala konjice nadvojvode K a r I a: Poslije mnogih uzaludnih juriša jakih neprijateljskih snaga protivu visova istočno doline Ćlli o, zauzeo je neprijatelj pojedine dijelove odsjeka toga fronta, Na ostalim dijelovima našeg karpatskog fronta vladao je juče srazmjerno mir. U istočnoj G a 11 c i j i jugo-istočno I južno Brzezanya pukušao je juče ponovo neprijatelj da probije naše redove. On je svuda odbijen pretrpivši velike gubitke. Hrabro držanje t u rs k i h č e t a, koje se u tome predjelu bore, mora se naročito istaći. U tim borbama neprijatclj je izgubio 1000 Ijuu zarobljenicima i 5 mašinskih pušaka. Front princa Leopolda bavarskog: Stanje je nepromijenjeno. Talijansko bojište: Na frontu izmedju Monte S a n{o i mora bila je živahna neprijateljska topnička vatra. I na t i r o 1 s k o m frontu neprijatelj je gadjao nekoliko odsjeka, ali bez uspjeha. Odbijene su neprijateljske predstraže i odjcljenja, koja su pokušavala da na pojedinim mjestima krenu naprijed. — Jedna talijanska letilica bacila je oombe na Nabrežinu, štcle nije bilo. Jugo-istočno bojište: Nema nikakvih promjena kod c. i k. četa. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. H6fer, podraarSal.

Izvješta] turskog glavnog stana K. B. Carigrad, 9. septcmbra. Irakško bojište: Nikakav dogadjaj. Naruskom frontuuPerzij i bilo je čarkanja na desnom krilu istočno od H a m d a n a. Kavkaško bojište: Na desnom krilu uznemirivalo je naše topništvo neprijatelja u njegovim radovima na utvrdjivanju. U raznim odjelima došlo je do sukoba obostranih izvidnica i do pomjesnih borbi. Dva mjesna napada, izvršena od dva neprijateljska bataljuna, odbijena su, te su tom prilikom zarobljeni poviše vojnika i jedan kapetan. U centru je bilo sukoba izmedju izvidnica, koji su okončani u našu korist. Jedan slab odjel neprijateljske pješađlje, koji je pokušao da napadne jedan dio naših u naprijed pomaknutih položaja, suzbijen je i knao je gubitke. Tom prilikom smo zaplijenili množinu pušaka i ostalog oružnog pribora. U vodama od Smirne naše je topništvo pucalo na jedan neprijateljski transportni brod i na jedan ncprijatcljski monitor. Ovaj, sav u plamenu, pobjegao je, a transportni brod, pogodjen od dva naša topa, povukao se nazad ka ostrvu S a m o s u. Šest malih neprijateljskih ratnih brodova osuli su paljbu na nezaštićeni grad A1 e k s a n dretu. Šteta, pričinfena na našim gradjevinama, malena je, dok je naprotiv zgrada amerikanskog konzulata totalno porušena. Ljudskih žrtava nije bilo. Na ostalim frontovima nema ništa značajnoga.

TotraKun. .Stojimo u dvadeset i šestom mjesecu rata. Više dakie od dvije godine nastoji more neprijatelja, da skuče pod svoju vlast srednje evropske države. Oni kod toga upiru svu svoju snagu i sa svih dijelova svijeta skupljaju razne pomočne čete, da one proljevaju svoju krv za njima posve stranu stvar, dok dvije najjače države izvan Evrope — Sjedinjene Američke Države i Japan — puštaju da njibove industrije rade svim snagama, samo da savezu naših neprijatelja ne’isteče ratni materijal. Ljudstvom, ratnim materijaiom i liovcem mogu sile sporazuma da rade i stvaraju što žele i su-

deći po ovim momentima, morao bi da bude uvjeren svaki čovjek, da je konačni poraz središnjih vlasti neizbježiv i morao bi da se čudi, što ova katastrofa još nije nastupila. K tome još dolazi, da se iz redova neutralaca svaki čas po jedan privuče silama sporazuma i od sakritog postaje otvoreni neprijatelj, pa jć na taj način nekada trojni sporazum postao snažan savez desetorice. Svaki ovaj od novih neprijatelja pobudio je u savezu siia sporazuma nove nade. Treba se sjetiti samo bijesnila i veselja u štampi sila sporazuma kada se je Italija, jedina evropska velesila koja je u ovom ratu ostala neutralna, poslije dugih pokušaja iznudjivanja konačno se ipak odlučila na svoj razb: j iički rat! Činilo se tada, da je spašena stvar boraca za kulturu i slobodu svib velikih i malih naroda i u Parisu, Petrogradu i Lcndonu izčekivali su skorasnji dan konačne pobjede. Razočarenje je bilo tim veće, kada talijanske vojske poslije više od godinu dana borbe nijesu mogle d^.poboljšaju položaj sila sporazuma na bojištu i ako je Italija imala da obračuna samo sa jednitn neprijateljem, kojl je istovremeno morao da se bori i još na dva bojišta. Danas na početak treće godine rata ispunila se još jedna nada sial sporazuma: R um u n j s k a. Pol miliiuna novih bajoneta, pol milijuna svježiii ratnika stupilo je u borbu na znamenitom zajedničkom frontu. Što n : je mogla Italija sigurno će moći Rumunjska. A srec'išnje vlasti, koje po opštem mnijenju stoje na rubu svoje vojne snage, pozdravIjaju svog slarog saveznika a novog neprijatelja, da mu u drugoj sedmici rata zarobljuju 30.000 vojnika i otimaju važno strategijnko utvrdjenje, koje je imalo za zadaću, da brani unutrašnjost vlastite zemlje. Ovo je utvrdje.nje palo jurišeitj u prvom naletu i uništene su sve ratniecosiaove neprijatelja jednakom snagom i svježošću, kao da su središnje vlasti tek čas prije dovršili svoju mobilizaciju. Tutrakan! Ovo će ime stajati na časnom mjestu u povjesnici svjetskog rata. Ovo ime više nego sve pobjcde u prvoj i drttgoj gcdi-i rata, govori i dokazuje našu snagu, našu nadmoćnost. Jedina tvrdiava, koju su mogli naši neprijatelji da osvr ie bio je P r ž e m y š l, ali ovu tvrdjavu nije mogao neprijatelj da uztne jurišem; nego je prisilio na predaju gladju, poslije obratte od v i š e m j e s e c i. I ovu je tvrdjavu ncprijatelj držao u svojim rukama vrlo kratko kukavno vrijeme i on je opet izgubio i to nakon jednog jedinog jttriša. Koliko su tvr-

djava na istoku Nijemci i vojske Austro-Ugarske monarhije u posljednjim dviju.godinama zauzele i čvrsto zadržale- u svojim rukama. Ovitn se imenima pridružuje do dalnjega tt Tutrakan i slava će ovog ratnog djela jasnije sjajiti od prvih dana ovog rata. Jer mi stojimo danas u trećoj godini rata, krvavog ratar, mi stojimo na kraju jednog ljeta, u kojem su naši neprijatelji pokušali sa sviju strana i sa svim svojim snagama da izvojuju odluku, pa tko bi vjerovao štampi si!a sporazuma, mi smo danas vojno i privredno iznjttreni i izmoreni, pa nam ne preostaje ništa drttgo, ncgo da ponizno molimo za mir. Ove priče, koje naši neprijatelji vole da pričaju sebi medjosobno i došaptavaju neutralnom inostranstvu, bačene su jeđtiim jcdincatim udarcem u prašinu. Rumunjska, koja je .svojim svježim vojskama bila još jedina i nova nada sila sporazuma, osjeća sada snagu svojih bez nužde izazvanih neprijatclja, osječa snagu našeg napada i p'jesnice, što sigurno niie prijatno izazivačima rata u Bukareštu. Rumunjska prcživljuje iste one gorke časove, koje mora da preživi Italija, koja se nai...da jeftinim uspjesima, a sad mora da upozna gorčinu činlenice.... Mnogo brže nego Italiji, proći ćc b'ies bnknea u Rumunjskoj, a njihovo će probudjenje biti još kukavnije i žalosnije. Ali gospodin Bratinanu, on je to želio, želio je to i sam kralj i tako će Rumunjska morati da podje putem, kojega je sebi sama izabrala i na kojein Tutraican sitiiriio neće da bude posljednja pos t a j a.

cubrudža. Ruiminiska i Btigarska imale su suvu granicu, samo južno od Dunava; ova je granica do 19 1 3. godine 'šia od S i 1 i s t r e na Dunavu, pa do M a ngalije na Crnom moru, a poslje bukareškog mira od T u t r a k a n a na Dunavu pa do Bafčika na Crnom moru. Svojim ucjenjivačkbn držanjem 1913. godine, Rumunjska ie dobila, kao što joj ime kazuje, šumovitu oblast De li brmana i važni nmstobran kod S i 1 i s t r e. Istočno od I’nije SilistraBalčik-DohTtidža prima karakter pus t a i c, i ije talasasto aluvujaho zemIjište guta Sc.v vodeni talog, da se stanovnlštvo. vrlo b. gato stokom može snabd.eti vodom iedino kopanjem vrlo dnbokib bunara. Čitavim kilotnetrima ne možeie naći ni jedno drvo. Sjeverni pak dio I lobrudže, k >ji se penje n pravcii i reina DunaVu. b^gat je u šumi. te iamc iio vlada opisana oskudica u vod' Do iS73. gođirie gratiičile su se ovč;e 'J u r s k a i R u s i j n, a 'rečeno vodine Runutrjska 5e m.ora’a primiti Pobrudžu tt nnknadu /a B e s a r a b i j u, ko ;11 ioj ;e rteo zaltvabii savez 'ik. U Dobradži ».alazimo na dvije grandu/.ii

gradjcvir.e, jednu iz sadašnjice, a drugu iz dalelte prošlosti. Prva je veleljepni černa vodskl most, preko kojega prelazi preko Dunava željeznička pruga Bukarešt-Konstanca. Ovđ je jedna cd najveličanstvenijih tvorevina savremene tehnike. Samo dio ovog mosta. koji vodi preko glavnog rukava dunavsko? ima pri visini od 38 m nad vodenotn površmcm 15 lukova od 61 m *£irine, 4 luka od po 140 m i jedan luk od 190 m, ne računajući tu dijelove mosta, što vode preko ostalih đunavskih rukava i povodne oblasti dunavske! Ona druga pak znamenita gradjevina, koja potsjeća na nekadanju davno prošlu kulturu, jeste granični bedem ,.limes“ cara IV a j a n a, koji se proteže od Černavode do Konstance. Ovo je veliki kameni bedem, a ispred njega se nalazi rov sa frontom prema ittgu, dok je u zaledji zaštićeno jednitn kamenim zidom i rovom frontom okrenutim sjevcrtt. Skoro na samom Dtinavu, kod Adan Kilisija Ieži Trojanov pobjedni stub, koji je ovaj imperator podigao u slavu svoje pobjede nad Dačanima, a koji je tu skoro restarriran. Slavni pruski gen°ra! pl. M o 1 t k e, koji je za vri.ieme svoga turskoga službovania, pronutovao po naredjenju sultana Mabmnda II. Dobrndžu zaiedno sa svojim drinrom pl. Vjnckeom, omsao je u svciim nismima iz Turske Trajanov granični bedcm. Oboiica su prusl ih’ časnika već onda ntvrdili, da bi. "sliied teren c kili nril’ka. bilo vrlo teško, ako ne nemoguće, izvesti zamtsao karnla kroz Dobrudžu, od zavijutka riieke, pa do Crnog mora. koiim bi se ob>i?1o dtmavsko ttšće. O ovotne je n'ann tada mnogo diskutovano. Uorkos tome. ta se misao i docniie u više' maba pojavljivah, đr-k S?da nohebu kanala zamjeninje |e!jez n ička pruua. Dokle je go’d Dobrudža bila turska, Tttrska je carevina u svima svojim ratovima sa .Rusijom imala da vodi borbu na dobrudžanskom zemljištu, satno što- ti napadi nijesu uvijek bill podjeđnake siline. Uprkos pustog, replodnog i siromašnog u vodi karakte r a zemlie, koja je od četa, koje su ovdje operisale zahtjevala ve’ike napore i strašne žrtve od boleština, Dobradža je uvijek mamila ruske vojskovcdje, kao najbliži put za Carigrad. Tako su ovdje vrđiene borbe gođina 1773, 1774, '1809 ! 1811 (za vrijeme Karagjorgievog nstnnka'), pa 1 S^R'0. Malo mjesto K i č i k K a j n a r d ž e jir oistočno od Si'ishe prrslavilo se ru koturskim mirom, koji je ovdie zaključen, a kojim je Rusija sebi za čitave decen : je zngarantovala prola" kroz D a rd a n e I e. Sjajne p-lvede ođnesoše ovdje nad Tnrcima 1774 gođ. Suvor o v i K a m j o n s k i i koJ Pa~ard tka, snchšnjeg Dobriča, a naročito Dibić-Zabalkanskii kod Kulevdžc, i” nf ristoč i o od Š u m n n a. Ova je z?d"ju pobj da otvori ! a mtt gen'ralu Dibićn proko Balkana i clo tvrdoga Jedrena, kojega ;c tada i zar^eo. 7a vrijeme rt’sko-t- rskov r ata pnk. JS78. go tadaš 'je operac'ie ruskog gen' i rf>!a Z i m m e rmatina na frontu S u m e n—V a r n a as-^M

Podlistak. OBjno-jeosrafsitl položnj Rumunjsko. Što se tiče geografskog položaja Rumunjske u vojnom pogledu, najvažniji je riječni zaštitni zid dottjeg Dunava i gorska kosa sedmogradskih Karpata. Prvi čini većim dijelom grandcu prama Bugarskoj, potonji sa svojim južnitn i istočnim ruboni granicu pranta Sedmogradskoj i Bukovini. Dunavska linija. Kao granica iztnedju Rumunjske i Bugarske dolazi u obzir komad Dunava od Željeznih Vrata do Turtukaja u duljini od preko 450 kilometara, onda se dalje nastavlja od 160 kilometara duge linije Turtukaj—Balčik, koja graniči s Dobručotn, prama jugu do Crnog mora, dočim se Dunav u svom najdonjem toku okreče prama sjeveru do Galca i počam od susjednog Renia rastavlja sa svojim najšjevernijiiu rukavom ušća kod Kilije rumunjsko podrttčje od ruskog. Ispod Žeijeznih Vrata širi se Dunavovo korito i do početka Delte zadobiva ■srednju širinu od 1000 do 2500 .metara I dubljinu od 7 metara, aii imade na mjestlma dubljine do preko trideset metara. Korito je vrlo nepravilno pa stoga podvrženo neprestanim promjenama radi povodnja i leda. Osim što se stvara više ostrva, teče Dunav do Silistrije Jednim tokoni,

f | a daije doljc do Braile razdijeljen je tok rijeke. Lijevo su granica podnožja dolinc ilovaste samo na gdjekojoj pruzi odmah uz rijeku svršavajuče strtnine vlaške ravnice. Desno pada do rijeke Timoka istoćno-srpsko gorje, dalje niz rijeku sjevernobugarska ravan i visoravan Dobruče, skoro sve sa strmim, visokim (u okolici kod Ruščuka 60 do 80 metara) ilovastim, kafkada pećinastim strtninama do Dunava. širina podnožja đoline jest do početka Delte vrlo protnjenljiva (2 do 14 kilometara). Ono je đd Vidina radi velikih poplava Dunavovih pritoka s Iijeve strane mnogo močvarno, neprohodno i puno ntalilt jezera, osobito izmedju Silistrije i Braile. Čitava je Delta Dunava močvarna, puna hiljada vodenih žila, prašuina od trske. Prelazl. Preko Dunava vodi u donjem toku željeznički most kod Černe Vode, koji ide preko 15 kiiometara poplavljenog područja, pa na više viadukta prelav.i rukav i glavnu rijeku, gdje su dugi mostovi 420 i 750 metara. Bila.je projektirana gradnja mosta izmedju Turna Severina i Kladove za svezu obostranih željezničkih pruga. Prelaz preko Dunava u njegovom donjem toku najteži je vojni pothvat, ne gledajuć još na veliku množinu potrcbnog ratnog mostovnog materijala za to. Interesanlan je ratnopovjesnl primjer prelaza rtiske vojske preko Dunava g. 1877. kod Zimnice. Na 27. juna preveženo je ladjom 25.000 Rusa, da zauzmu komad obale na onu stranu. Od 28. juna do 1. jula trajala je gradnja donjeg pontonskog mosta, a od

18. jula do 1. avgusta gradnja gornjeg mosta na splavima. Taj je pothvat uspio, a to valja pripisati poglavito prilično pasivnoj obrani. Donji tok Dur.ava opasuje rumunjskobugarska dunavska nizina. Sjeverno od Dunava proteže se ona kao vlaška nizija do ivice Karpata, južno od Dunava prostire se sjeverno-bugarska ravan s ma’om strmeni do sjevernog podnožja Balkana. Istoeno završuje gola visoravan Dobi uče. Vojna važnost ove nizije sastoji u tome, da njom može dobro iči vojska svakog oružja i svakim pravcem, pa je to po tnme dobar teren za manevriranje. Kad ic kiša, onda oteščaje ilovasta zemaljska kora kr'etnje četa, a kad je suša, siina prašina. Novo stečeno područje Dobruče itnade tu osobitu vojnu važnost, što Runnitjjska posjeduje prugu Dunava od Turtnkaja do ušča na obje obale, pa tako mnže svoje bojne si'e skupiti nesmetano južno od ovoga dijeia riieke, dočim bi Bugari ntorali posvnda tek forsirati Dunav. Po tome se može Dobruča smatrati kao neka vrst mostobrana, kojt vrlo pomaže provali na bugarsko područje. Ivica sedmogradskih Karpata. Južna ivica ovih Karpata proteže se u duljini od 300 kilometara. Goiie na južnoj ivici, koje se prostire od klanca Torcsvara do zadnjeg prodora Dunava* (Bazias —Turti-Severin), najvišl je i najdivljiji dio čitavog okoliša sedinogradske gorske kotline. Glavni greben dosiže prosječnu visinu od 1300 do 1900 metara, ali s mnogim

vršcinia koji strše nebu pođ oblake do 2500 metar'a, a medju tiina jc naj .eća visočina Negoj (2540 metara). To je skroz nekultivirano, pusto, -mnogo pećinasto aK pinsko gorje s gustom šumom, koje ss prama sjeveru odmah spušta, a pranta jugu, dakle prtmia Rumunjskoj prelazi polako u zemlju od brda i humaka. Ta se gorska zotia može preći samo preko Porte Orientalis i onda vozeći se prodorom rijeke Scbila i Alute, stoga ima biljeg „teško prohodnng područja“ za vojsku. Ali mi smo vidjeli u galićkim Karpulima i u Tirolskoj, da je ta vojna oznaka izguoila svoju prijašnju važnost. Istočna ivica proteže se uzduž scdmogradske granice oko'o 250 kilometara. Ovo gorje pokazuje karakter divljega, poderanog, jako šutnovitog, samo mjestimice dobro probodnog ,,sredogorja“, koje itnade prosječnu visinu grebena od 1200 do 1700 metara. Hrbat, gdjc je razmedje voda, nalazi se skoro samo tia sedmogradskom tlu, pada bnzo i stnno prama zanadu, a piama istoku proteže se dugl razgranjeni izđanci. Silna šuma imade na mjestima karakter prašume. Zapadno od otfoga glavnoga grebena nalaze se umitar pred njim gore, koje su teško probodno sredogorje. Runiutijske željeznice. Glavna željeznička pruga, koja prolazi cijelom Rumunjskom, vodi uztluž južne i istočne ivice karpatske zone od Vcrciorove (priključak na željeznicu TemešvarOršova) preko Krajovt, Piteštia, Bukarešta, Fokšania, Barana, Romana, Ickania

(priključak na Černovicc). Od ove pruge ima mnogo ogranaka u karpatskc dolir.e, od kojih sada samo tri prc'aze karpatvko pogorje i posreduju prikljačak na žt'jezničku mrežu u Sedmogradskoj. Dalje vode od spotnenute glavne pruge žcl;eznice u skoro sve dunavske Juke. Najvažni.ia sveza otl ovili vodi od Bukarešta prcko Pite^tia i dunavskog mosfa kod Černe Vot!e u Konstancu i S'iaja glavni grad s uajvažnijim lukama. Že'jeznićka nircža daje mogućriost ratnoj upravi, da brzo provede skupljanje vojske na granici. Cesle 1 putevi. Još prije malo desetljeća kretao se je u Ruinunjskoj saobraćaj na skroz zapuštenim cestama. Ali kako sc je Rumunj ka kao agrikiilturna država brzo razvila, mnogo sc je od tog dolia učinilo za fazvitak cestovne mreže. Državne su ceste u svako doba priklađne za promet teških ko!a, a druge su ccstc slabije. Utvrde. Glavni grad Rumunjske Bukarešt je mođerna 001*01311601110 izgradjena taborska tvrdjava najvećcg sloga. Opseg pojasa iznosi oko 70 kilometara. Utvrde scretske pruge zatvaraju zonu izmcdju Karpata i dunavske nizine, široku okolo 80 kilometat’a. Te utvrde sastojc od seretskih mostobrana 11 a lijevoj strani u Galati i Novoloazi i pojasne utvrde Fokšania. Dunavski mostobrani su Ruščuk, Silistria i černa Voda.