Београдске новине

Br. 210. BEOGRAD, utorak 12. septembra 1916.

Izlazl: dnevno u jutro. ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: 0 Bcogradu I u krajevlma za- . , posjcdnutim od carsko I kra- (j t] Ijevskfh četa po cljeni od u Hrvatskoj-Slavonijl, BosnlHerccgovini I Dainacijl po cljeai od 8 h Izvaa ovog područja . . . 12 h

Oglasi po djfiku.

Pretplata: za 1 mjesec u Bcogradu 1 u krajevlma zaposjeduutkn od carsko I kraljevskih čata K 1*50 u Hrvatskoj-Slavonljl, BosniHercegovlni I Dalraacijl K2*40 Izvan ovog područja . . . K 3*—

UrcdnUtvo : BEOORAD, Vuka Karadiića ul. 10. Telefon broj 67. — Dprvra, primanje oglasa I pretpiate: Kaeza Mihajia ut. broj 38. Teieton braj S.

Godina II.

Panika u Bukareštu- — Odbijeni rumunjski napadi sjeverno od Oršave.

RATNI IZVJESTAJI. Izvješta] austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 11. septembra. K. B. Beč, 11. septembra. Istočno bojište: Front prema Rumunjskoj: Sjeverno od O r š a v e naše čete Cdbiše nekoliko neprijateljskih napada. Zapadno od doline CsikiGyergy6 naš je front nešto prenešen u nazad. Ftont gencrala konjice nadvojvo’de K a r 1 a: Propadoše jači neprijateljski napadi sjeverno od doline Z i a t n e B i strice i Rafailove. Inače nije bilo značajnijih dogadjaja. Front princa Leopolda ba.varskog: Na donjem Stochodu neprijatel] je ponovio svoje žestoke napade, koji su se skrhali u topničkoj pregradnoj vatii ili pred vlastitim rovovima. Na ostalom dijelu fronta položaj je nepromijcnjen. Talijansko bojište: Talijnai razviše pojačanu djelatnost na frontu izmedju e č a v s k e i astaske doline. Naši visinski položaji na tome fronlu bili su juče izloženl žestckoj topničkoj vatri 1 izbačenim minama. Odbijen je napad nekolikih neprijateljskih bataljuna u odsjeku M o n t e S p i 1—M onteTesto. Na P a s u b I u neprijatelj je na dva mjesta prodrou naše položaje. Protivnapadima jc odmah opet izbačen. U našoj ruci ostadoše 68 zarobljenika. I na M o n t e M a j u propao je jedan neprijateljski napad. Na ostalim dijelovima jugo zapadnog fronta vladala je u nekoliko odsjeka topnička borba, većlnom osrednje siline. Jngo-lstočno bojište: Na V o j u š i nije se ništa desilo. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmarSal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 11. septembra. Zapadno bojište: Front general-pukovnika princa Alberta wurtenbergskog: Nema ništa novoga. Front general-pukovnika R u pprechta bavarskog: Engieskom napadu od 9. septem-

Podjistak. Svetozar Ćorović: SmlraJ. Na rukama ga snesoše u bašču, pod staru, jaku, gizdavu šandudu njegovu, Čije se mrke, čvorugave grane spuštale do tala kao peševi kakvog golemog, kitnjastog šatora, položiŠe ga na vlažnu, svilenu travu koja je mirisala mladinom, podmetnuvši mu, prije toga. pod glavu mekan, široki jastuk. Nikako nije htio, da i dalje ostane u mračnoj, tijesnoj, zagušljivoj sobi, sa prašnjavim, hartijom oblijepljenim prozorirr.a, kroz koje se jedva probijala svjetlost, a medju čad'avim, mcmljivim zldovima njezinim, koji se vječito znojili i zaudarali vlagom. Ne. On je želio umrijeti nafjoljn, na zcle’iju, pod otvorenim nebom, kao što umire junak na ravnom bojištu, u odbrani zemlje svoje, grude svoje rodjene. — I oružie mi dancsite. — stabim, iznemoglim glasom reče čeijadi. što se, nsplahirena i noplašena. okupila oko njega i opkolila ga sa ohje strane. do■dijavaiući mu neprestanim ponudama. — Nek rre smrt o>*di nadie, s oružjem, kako sam i zamišlio nekad ... Pa se s mukom onrije na suh<l tanke laktove, koji se jasno provicfli kroz razgrnnte rnkave tanke. širol-e košuIje, i Iako uzdahnu. — Eh ... kad ne bi

bra protivu Pozieresa i Lesars a i odsjeka G i n c li y—C o m b 1 e s slijedili su jnče jaki naleti, koji su odbijeni. Oko G i n c h y i južno od tog mjesta razvile su se od jutros nove borbe. Kod Longuevala i u šumi kod L e n s a, izmedju G i n c h y i C o m b 1 e s a ostali su juče istaknuti rovovi u neprijateljskim rukama. Francuzi napaaaju uzaludno južno od S o mm e kc.d B e 11 o y-en-S a n t e r r e i Verinandovillersa. Osvojili smo ponovo kuće u Bernysu, koje je neprijatelj 8. septembra bio zauzeo i zadobili smo 50 zarobljenika. Fnont prijestolonasljednika W i 1h e 1 m a: Istočno od Maase s vremena na vrijeme živahna topnička borba. Istočno bojište: Front maršala princa Leopolda bavarskog: Oboslrano druma za Servicze napali su Rusi ponovo sa znatniin snagama. Neprijatelj je kao i prošlog dana krvavo odbijen. Front generala konjice nadvojvode Karla: Pokazalo se, da su Rusi borbama 6. i 7. septembra izmedju Z1 o t e L ip e i D n j e s t r a imali namjeru da pokušaju, iskorišćavanjem zadobijenog zemljišta 1. septembra i brzim nadiranjem, da prodru prema R u s t i n u, pa da jednovremeno osvoje H a 11 c z. Obrana, koju je general gfof B o t b m e r vješto vodio i izveo, osujetila je tu namjeru. Rttsi su očevidno pretrpjeli velike gubitke. U K a r p at im a je stanje u glavnome ncpromijenjeno. Prvl zapovjedni'; glavnog stana pl. Ludendorff.

Izvještaj turskog glavnog stana K. B. Carig’rad, 10. septembra. Suzbivši neprijatelja, posjedosmo visove južno od Derbenda na perzijskoj granici. Napad, preduzet od neprijatelja protiv naših četa, odbili smo. Kavkaški front: Na desnom krilu napado je neprijatelj 8. septembra opetovano na naš odjel kod Ognofa.'ali je,potpuno odbijen. Neprijatelj, koji bijaše posjeo vis 2113, te pokušavao đa se tamo učvrsti, suzbijea je našim protivnapadom, kojim smo sve predjašnje naše položaje. Noeu izmedju 8. i 9. septembra i 9. sep-

st.djeno da me nadje tamo... u planini... u okršaju... Kad mu donesoše zardjalu, iskrivljenu sablju, veliki teški nož i srebrom okovane puške, požudno ili prihvati, prigrli objema rukama i, spustivši pored sebe, pogleda unaokolo. I osmjehnu se starac. Toga časa sve je svjetlilo, sve mtrisalo oko njega. Široka krošnja šandudina, obasjana suncem, knje se, zal''.zeći, probijalo kroz krvav obiak jedan, bljeskala je, gorila, prelijevala se u svijetloružičastoj i ugasitccrven j boji, mlada joj lišće treperilo, lepršalo.^igraIo se kao gust roj hitrili leptirova, drobeći međjusobno šarene zrake sunčane i raskošno ih razasipljući oko sebe po travi i po bokorima rttža, gdie se, kao kaplj ■ vrele krvl, blisfaie za čas i đrhćući. blijedeći naglo, gubiie se, upijale, isčezavale. Slijevaie se one u niz žuto, fspijeno, svetiteljsko lice Hali’begovo i igrale mu po dttgačkoj, sijedoj bradi, koja, ta’asajući se, pokrivala mu uske, razdrljene prsi. odakle ie na mahove ncšto silno cijukalo. š ; štaIo. krkobilo, što se čudtiovato stana'o sa iTmkim, tupitrt, štištnnjem trave, koia se lako povijala pod učestalim navalama bla^og, probiadnog vietra i sve jače, sve jače mirisala mladinom. — Aah! — zadovoljno izbaci starac i željno rastvori usta da se do sita nakadi mirisom ovim. I kao da se iznenada, sjeti starog zemana. doba staroga, kada je silan i jak, okićen i oružan, u ovake večeri, pune vlage i pune mi-

tembra napao je neprijatelj naš odjel kod O g n o f a sa od prilike dvije divizije. U početku je uspjeo da se dokopa jednog dijela naših položaja, ali protivnapadom naših četa bio je primoran da se u potpunom neredu rasturi, te je tako odatle izbačen. Naši položaji ostaše neokrnjcni u našem posjedu. Požrtvovnost našiit četa bila je dostojna svake hvale. Jedno odjeljenje s mašinskim puškama odupiralo se neprijatelju do posljednjega čovjeka i tek kad je i ovaj pao, mogao je neprijatelj te puške da prigrabi. I u borbi prsa u prsa, do koje je došlo s našitn naprijed istaknulim položajima, dopali su samo pojedini dijelovi našeg jednog brdskog topa neprijalelju kao plijen, dok je sve ostalo od nas zadržatio, Zarobili smo množinu neprijatelja, *medju ovima i jednog kapetana; zaplijenili smo jednu mašinsku pušku t mnoštvo pušaka. U centrumu i na lijevom krilu bilo je čarkanja, koja su okončana u našu korist. Na ostalim frontovima nije bilo značajmjih dogadjaja. Napad, naperen od neprijatelja 8. septembra u pravcu protiv D o b r š ć a, suzbijen je takodje od otomanskih četa i lijihovih saveznika. Izvjestaj bugarskog glavnog stožera. K. B. Sofija, 11. septetnbra, Na rumunjskom frontu duž D u n a v a vlada mh*. U D o b r u č i trajc naše prodiranje sa uspjehom i neprekidno dalje. Neprijatelj je potnčen, demoralisan i nalazi se u bezobzirnom bijegtt. On je uslijed moćnog nadiranja naših četa napustio davno ntvrdjenu mosnu brantt kod S i 1 i s t r e. Naše su čete nju cI noć u 9 časova zauzelc bez borbe. Za vrijeme prodiranja prema Silistri naše su konjičke patrole našle kod Arabadžila četiri teška topa od 15 cm, koje je neprijatelj ostavio u predjelu Sarsanbai} poslije borbe od 6. septembra. Na TJrimprju vlađa mir. Maćedonski front: Na cijelom frontu slaba topnička vatra i mjestimice puščana vatra. Juče je pokušao jedan zuvski puk, pojačan sa dvije baterije, da prodre južno od ostrovskog jezera, ali se uslijed protivnapada naših četa povukao u bjegstvu, ostavivši na bojištu oko trl stotine Iješeva, veliki broj pušaka, torbi i drugog ratnog materijala.

PoHjeda n DDbri'dži. Njemačko - bugarska nastupanja u D o b r u đ žf razvijaju se takvom brzinom, da detaljni izvještaji prosto ne mogu da stignu, đa jave za sve uspjehe. Još se u gradovima središnjih vlasti viju zastave istaknute povodom parisa, jahao kroz visoku planinu, na vatienom svome djogatu, — čija se duga griva povijala prema vjetru i ^vijetlila se kao rastopljena srma, a svilena pjena iz usta rasipala se ttnaokolo i lepršala poput precvaiog behara, — noseći sa sobom, na terkiji, irtakar čije djevojče. koje se, uzbudjeno i preplašeno, čitavini mladim i toplim tijeiom svojim privijalo uz njega, stežući ga rukama oko pojasa, i. nagonjeno njegovim podvicima, glasnm pune neiskazane tuee neke pjevalo mu pjesme o golemom sevdahu kome mjere ni kra'a nema, neprestano pjevalo... Kao da se sjeti i mnogih okršaia n plamni, s četnicima i sa uskocima, kad se noževi bjelasaju a svježa krv crvena kao nebo večerašnje, zalijeva i prska po travi i po kamertju i tu se ntiši. I, u sječanjtt tome, kao da mu dodje nova sniga neka. kao da 7a čas zaborpvi na sve miike. bniove. Ponovo zanrije mršav'm laktovima o fravi i nonovn r>okit c a da se dig”c. I oj>e. kinnn ma1fik c a. nade n n tt7načke. — Hcćeš li da fe dignemo. babn? (iho zanita mlad’f mti sm. Aiiia. i. pristunaiući mu, i'fi n <'e ga pnd|ihvat'ti isnncf nazuba, obgrli ga. — Je li ti ružno tako? — Neka, neka, — jedva izgovori HaliJheg i liieno dade znak rnkom ,da ga ne gttraiu. — Ja samo... miši'ah na sfari zeman... st n ru snngu... Fh... Svaka sila za vremetia!... Sad sam i ja nejak... Nejak!... Negdje u blizini sitno zacilikta

da Tutrakana, još nijesu ni poznate pojedinosli o borbi, koja je dovela do zauzeća ove tvrdjave, a već je pala i S iIistra. Savezničke snage, koje su u širokom frontu prešle preko'rumunjske granice nijesu saino savladale pogranične čele i potisle Rumunje I Rttse skoro do stare rumunjsko-bugarske granice, već su se dokopale i obiju tvrdjava, kojima je zadatak da rumunjski Dunav zaštite od neprijateljskog prolaza, a da s druge strane olakšaju nadiranje Rumunja u Bugarskoj. Svaki ć.e priznat«. da pad Tutrakana i Silistre u znatnoj tnjeri mora kvariti rusko-rumunjske namjere. Ako je baš i Rumunjska željela prema Bugarskoj ostati u defenzivi, da bi što energičnije mogla voditi ofenzivni rat u južnoj Ugarskoj, ta namjera svakako nipošto nije išla u račttn Rusiji, koja je u rumunjskom stupanju u rat gledala ne samo inogućnost, da priveže za novoga protivnika što jače austro-ugarske snage, već i zato, da izmjeni sadašnje stanje stvari na Balkanu Rusija i cio sporazum smatral; su Rumunjsku u prvom redu kao malj upravljen protivuBug a r s k e. Što je Rumunjska htjela zadovoljiti i svoju proždrljivost u Erdelju, to je bila privatna stvar Rumunjske, 0 kojoj Rusija i ostali saveznici nijesu mnogo vodili računa. Glavni je cilj bio, da se m'nira i digne u vazdult inost, koji od Berlina preko Austro-Ugarske vodi za Bugarsku i Tursku, da se ponovo prekine veza, koia je sada stvorena od Baltičkog mora do Male Azije. No bez razloga naglašavala je još zadnjih dana — još prije no što je vojna u Dobrttdži uzeia tako katastrofalan tok po Rumttnjsk’j — pariska štampa potrebu, da Rumunjska mora glavno težište rata upraviti prema Bugarskoj. Možda je Rumunjska živila u nadi, da će joj Rusija čuvafi ledja dok ona na sjeveru bude izvršila svoje oslobodilačke namjere. Rusija je zbilja poslala čete u Dobrudžu, ali niti ove niti tamošnje rumunjske čete mjesu bile u stanju da zadrže nastupajućega protivnika; čak ni ove dvije tvrdjave sa svojom posadom nijesu bile prepreke čije bi savladjivanje stalo mnogo dragocjenog vremena. Jcš prije dvije sedmice, kada je na sudbonosnom krunskom savjetu podignuta za\ jesa, svakako da se još nijesu u Bukareštu nackli, da će već kroz tako kraiko vrijeme opasnost, kojima se Rumnnjska izlaže stupanjem u rat, uzeti tolike zabrinjujuće razmjere. Bez ikakvih moralno-političkili skrupula, ti su ljttdi prosto bili hipnotisani tobožnjom lakoćom plijena, za koji su smatrali, da će im pasti šaka kao zreo plod sa drveta; osjećali se potpuno sigurni uslijed obcćanja sporazuma, a naročitambura, zajeca i zazvoni meko, bolećivo. Zejna, kći Halilbcgova, upoznavši zar kajdu svog ašika, bržebolje se prenu, izvi, ispravi se i, nehotice, pogleda dolje, u dno bašče. Iznad iskrivIjenog i raskrhanog plota, koji je mnogo sl.'čio razbarušenoj kosi kakva pijanice, pomicao se i crvenio visoki fes nečiji, dražeći je, mameći. I ona zadrhta, zaruliteni se, raspali i kao da litjede potrčati tamo, preletiti. Ali se ipak pribra, osvijesti nekako i pokunjeno, postidjcno gledajući u žuto lice očevo, obori glavu. I rnalom, ružičastom rukom pritiskujući bujna, jedra prsa, izmače se u stranu i. jednako pođrhtavajući, spusti se na travu. — Lipo ti je ovdi... Lipo!... — opet protepa starac, pošto je otpočinuo malo 1 naslttšao se tambure. — Lioo! — izbaci jače ponovo gledajući oko sebe. Ovdi... pod nebom ovim... Kad vidim klisure naše knko ranjeco sttnce drže na jakirn plećima... i zelenilo ovo... i prostrar.stvo ‘vllko... eh... Ovdi vidim knko smo sitni. kako smrt jednng čovika, makar kakav bio, ne znači više ncgo smrt jeđnog crva... S*a je čovik prema ovom veličanstvu Alahovom?... 5ta°... Pa oogleda u Aliju i osmjehnu se. — A ko sazna svoje ništavilo, lakše mu je umriti... Ne misli da će s njime pro'pasti svit. Izgubi se k‘o muba u prostranstvu ovom... Ono nas podgaja, ono proždire, brani se nama... Ono je sve, a ml ništa ...

to Rusije, da će držati u šahu Bugar-. sku, ako ova u opšte bude zauzela neprijateljsko držanje. Sada pak, tek u drugoj ratnoj sedmici Bugarska je povratila skoro svo zemljište, što joj ga je Rumunjska iznudila prlje tri godine; srctan što je došao čas ođmazde, nemoćna žrlva iz 1913. godine, sada stoji do zubi naoružana i okružena moćnim saveznicima, pred samom starom granicom, na Dunavu, čije tvrdjave padoše kao kuća od karata. Kakva li tek osvajanja, kakve li tek pobjede mogu donijeli Rumunjskoj iduće sedmice, da li će joj donijeti očekivane jeftine lovorike, radi kojih je onako frivolno napustiia lako prijatni mir! Strateški polcžaj zemlje, koji sam po sebi od prviit dana rata ni najmanje nije bio povoljan, sada se ovim porazima u veliko pogoršava. U ovim će crnim danima biti slaba utjeha Bukareštu, što se može još držati onaj uski pojas erdeljskoga zemljišta, kojega se Rumunji mogahu dokopati samo zahvaljujuči njihovoirt iznenadnom prepadu. Možda nije daleko čas, kada će isčeznuti i ova utjeha, koja treba da ublaži bol za gubitke vlastitog zemljišta i dviju divizija, kada će Rumunjska biti uhvačena u strašne kliješte, protiv kojili nikakav otpor ne pomaže.

Rat sa Rumunjskotn. Panika u Bukareštu. Premještanje glavnog stana i m 1 n i s t a r s t a v a. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina“.) Berlin, 11. septembra. Berlinskom ,,L o k a 1 a n z e i g e-> r u“ javljaju iz S t o c k h o 1 m a, da je vijest o padu Tutrakana u vezi sa topovskcm paljbom, koja se čula sa Dunava, izazvala u Bukareštu nečuvenu paniku. Kad se čulo kako stoji u Dobrudži, švijet je kao <bez glave jurio po ulicama, grdne gomile svijeta tiskale su se ka stanici, želeći da se dokopaju kakvoga voza, koji bl putovao na sjever. Došlo je do nevjerovatnih scena. Za jedno mjesto na t e r e tnom vozu nudjeno je u jedan mnh 8000 leia. Uskoro počeše da stižu bjegunci sa juga. Poslije podne obustavIjen je privatni telefonski saobračaj čak i za gradjanske vlasti, a zatim i privatni željeznički saobraćaj. Tada stanovništvo oipoče kolima i pješice da bježi. U časničkim se krugovima vrlo pesimistički sudi o položaju. Nadleštva se naročitiin vlakovima premješta.iu u J a s. Glavni sfaa premještan je u Sinaju i u P1 o j e s t i. Ministarstvo vojno je takodje u S i n a j i. Narodna banka, ministarstvo unutarnjih djda i j”š neka nadlešfva otišla su u J as. Ministarstvo spoljnih poslova još je u Bul areštu, ali su sa'veznička poslanstva pozvata u Sinaju kod glavnog stana. Žand n rme ija u Bakartšfu upetostručena je. Bolttice su p<*erur.e ranjenika.

Ibrahim, stariji sin Haliibegov, koji se neprestano motljao po kući i bio neobično uzbudjen, sad ponovo sidje u bašču i brzim koracima pristupi Aliji. — Kako je babi? — zapita tiho, šapatom, gledajući ga ispod oka. — Je li bolje? — Jok, — kratko odgovori Alija, odmahnuvši rukom. — Gori je... — Umire? — Ko žna!... A čini mi se da je blizu kraj... Ibrahim bacl jedan uzgredan pog!ed na oca. pa se naglo okrenu i opet podje u kuću. — Stani! — uzvikmi A'i : a živo I brzo potrča za njim. — Čekaj! — reče promuklo bvatajući ga za rukav od košulje. — Htio sam ti kazat', da ne diraš ti babinu čekmedžu s parama bez tnene... — Nisam ja lopov. — okosi se Ibrahim mrp’odno i okrenu mu leđja. — Neću krasti. — Čis‘ konat, duea ljubav, — okre-. sa Alija mekše i potanša ga po ramenn. — Nc velim ia da ćeš krasti. ama boću da 7ajedno i čekmecDri otvo>*imo i pare podilimo... I nek sestre ne znaiu... Pa sc lagano vrati- i st n de pokr n j oca. Zamoren vel'kim govorom H n 1'lbeg je sađ teže disao i široka. sirda brada. do poiovine osienčena jednom ovećont grannm šandudinom, sv° mu se jače taiasala nreko nrsiiu. Biiaše sklopio i oči I pričmjo se kao da snava. Aii samo za čas. Jak kašalj napopade