Београдске новине

Izlaz!:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prođaje se; ■ Beogradn I u krajevima za- . , posjeđntHta od carsko 1 kra- h (t ljevskih četa po djeni od w 11 II HrvatakoJ - Siavonijl, BosniHercegovini i Dalnuulji po cijeni od 8 h izvan ovog područja . . . 12 h

Ogiasi po. cjjeeiku.

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjedoutiiu od carsko i kraijevskih čet a K i*SO u Hrvatskoj-SIavoniji, BosnlHercegovini i Dalmaciji K 2*4# Izvan ovog područja . . . KS'—

DrednUtvo i BEOGRAD, Vuka Karadžića ui. 10. Telefon broj 67. — Uprava, prlmanje egtasa I pretptate: Kneza Mihajia ul. broj 38. Teiefoii broj 25.

Godina II.

Vojska senerala srofa Bothmera zaro* bila preko 4000 Rusa. — Uspješne borbe protiv Rumunja kod Hatszćsa.

RATNI IZV3ESTA3I. izvješta] austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 18 . septembra. Istočno bciište: FrontpiotivuRumunjske: Jugo-istočno od Hatszega (Hotzinga) nove uspješne borbe. Jučer je zaplijenjeno 7 rumunjskih topova i nekoliko mašinskih pušaka. Sjevero- istočno od Fogaraša neprijatelj je bez borbe ušao u Kdhalon (Reps). Front korjičkeg generala nadvojvode K a r 1 a: U Karpatima je neprijatelj napao na nmogim injestima izmedju trotnedje, jugo-zapadno od D o r n e-V a t r e i H r y n i a \v e. Svuda su ga savezne čete suzbile. Obostrano Lipnice D o I n e jednim protivnapadom njemačkih četa, koje se tamo bore, povraćeni su skoro potpuno svi položaji, koje je neprijatelj prekjnčer bio zauzeo. Sjevero-istočno od pomenutog mjesta pobjedonosno su u krvavoj borbi otomanske čete, zajedno sa svojim saveznicima, odbile jake ruske napade. Vojska generala grofa B o t b m e r a zarobila je 16 časm'ka i više od 4000 ljudi, a zaplijenila je 16 mjjžinskih pušaka. Front maršala princa Leopolda Uavarskog: Kod vojske general-pukovnika pl. B o h m-L r m o 1 i a ponovio je neprijaielj jučer po podne svoje napade izmedju Zboro\va i Perepelniki. Neprijateljske su mase morale svuda uzmicati ispred uporne izdržljtvosti braniočeve. Vojska general - pukovnika pl. T e r £ s z t v a n s k o g imala je samo da suzbije jedan slabiji napad. Ostali pokušaji za napad ugušeni su još u začetku. Taliiansko bojište: Jučer je ponovila talijanska 3. armiia svoje napade protiv našeg cijelog Ironta na visoravni Krasa. I ovoga četvrtoga daua borbe održali su durašnl branioci svoje položaje. Odje je neprijatelj upao u prve rovove, on je odatlc protivnapadom izgnan. Ali na mnogim mjestima slcmila su se njegova nađiianja već u usredjenoj vatri naše slavne artiljerije sa velikim ’gubicima. Oprobani 87: pješadijski

puk imao je kod L o k v i c e znatnog udjela u uspješnoj cbrani protiv neprijateljskih nasrtaja. U sjevernoin dijelu visoravn 5 krvavo su odbili dijelovi 39. pješadijskog puka napade talijanskih grenadira. Zivahna topovska paljba izmedju V i p a v e i predjela od P1 a v e ne prestaje. Na froi-tu F1 e i m s k e doline ponavljani su uzaludni nasrtaji slabijih odjeljenja pn tiv naših položaja na Fassanskom sljemenu. .Tugo-istočno bojište: Bez promjene. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. Hflfer, podmarSal. Dogadiaii na moru: Noću izmedju 17. i 18. ov. mj. ponovo je jedna esknđrila pomorskih letilica napadala kolcdvorska postrojenja u M e s t r e sa lakšim i teškiin bornbama, postigavši više zgoditaka na koIodvorskoj zgradi. U prkos žestoke pucnjave vralile su se letilice nepovrijedjene. Zapovjedništvo mornarice. Izvještal turskog c'avnog stana. K. B. Carigrad, 13. septembra. Irakško boiiš^e: U okolini Nasira napali su Englezi 9. sept. naš front sa boračkom snagom oko 5000 ljudi i sa nekoliko topova I mašTiskih pušaka, ali su odbijeni i gonjeni, pretrpivši pri tome teške guWtke Na cstalom frontu nikakvih značajnih dogadiaja. K. B Carigrađ, 14. septembra. Na frontu F e I a h i j e uništili srrm jeđan dio nci rijat eljskih položaja. U večer 12. sept. našom prepadnom vatrom stvorene su velike štete u neprijateljevom logoru i porušene su topničke osmatračnice. Rusi su u njihovom saopštenju izjavili, da su oni zauzeli mjcsto B a ' s u Perziji. U tom se mjestu sada ne nalazi ni jedan ruski vojnik. Na osialcm frontu nema ništa značajnog. . K. B. Carigrad, 15. septembra. Na frontu Nasirije suzbijeni su neprijateljevi pokušr.ji prod : rarja, koje je bio preduzeo jakim snavama; neprijatelj je pretrpio velike gubitke. Mi smo zaplijenili veliku koiič'nu oružja i dcugog ratnog matcrijrla. Na frontu F e 1 ah i j e izveli smo sretno prepade protivu neprijatelja. — Na kavkaškom bojišt'u traju na desnom krilu sukobi iz-

niedju izvidničkih odjelenja. Dobili smo mnoge zarobijenike. Na lijevom je krilu suzbijc:; jedan neprijateljev pokušaj' za napad. Dvije ueprija+eljske letilice, koje su se uzdigD sa dva glavna broda, a koje su se prlbližiJe mjestu Q a z e na obali P a I e s t i n e. dospjele su do preko B i r e s S e b a a, ali su našom vatrom ^irotjerane Sa drugih frontova neina nikakvih važnih vijesti. Na frontu naših četa u Galiciji bilo je sijkoba izvidničkih odjcljenja, koji su se završili u našu korist. K. B Carigrad, 16. septe ” 1 ' r a. Kavkaško hojfšte: Na desncm krilu uspjeo je naš pokušaj iznenadnrg prepada. Na lijevom krilu odhismo neprijate'jske izvidjačke predstraže nanijevši im gubitke. Egipatsko bnjište: Dvije neprijateljske letilice, iskorišćavajući miesečinu izbaciše deset bombi na E1 A r i s, a!i nijesu prouzrokovale nikakvu štetu. Odbačeno je jeđno neprijateljsko konjičko odjeljenje, koje je pokn.šavalo da nadre istočno od S u e z a. Na ostalim dijelovima fronta nije bilo značajnijih dogadjaja. EHKo o DoKniilži. Uzalud Rusi i Rumunji pokušavaju da spriječe nadiranje svojih protivmka u Dcbrudži, a ista sreća koja im je dopustila da izgube Ti'trakan i Silistru služi i sada kad 'h je Mackensen uatjerao na otvorenu polj'ku bitku. Čovjek se sjeti prvoga početka svjetskoga rata kad čuje za sbčne odlučne sukobe, kao što se pominju u kratkom brzojavu njemačkoga cara i za sada još rijetkim izvjeŠtajima o pojedinostima bitke u Dobrudži. Već mnogo mjeseci ovaj je rat rovdvshi rat. sporo i mučno nadiranje, naporjjo borba oko djelomičnih uspjeba' koji zahtjevaju osim ulaganja cijelokupne ratničke snage još i vrliunac tehničkc sposobnosti. U Dobradži se ne vodi rovovska borba, ne kopaju se donima i noćima približnice i podzemni hodnici. jednom riječju ne služe se svim titn sredstvima pozicijske vojne. Brzina njemačko-bugarskog nadiranja oborila je sve nepri : ateljske prctposlavkc tako. da Dobrudža predslavlja jedan od mak)g broja bojišta, gdje odluka. pada još u otvorenoj poljsknj bitki. Ova jc odluka pala u rra voj bici naroda, jer ovdje su se protivu Rusa, Rumunja 1 Srba borili Bugari, Nijemci i 1 urci. Sest naroda borilo se oko usrjeha, koji je zahvaljujući primjernoj hrabrost: i gemjalncm vodstvu od veiike retotičke snage veiike ratne dogadjaje. Ovi su jezični pokušaji interesantni, a msu baš nevažni. Afože sc vrlo slgurno do^oditi, da se iz tcga razvije novi jez : k. A'i posve sigurno opet nećc tnj jezik takn izgiedati, kao ovaj umjetni arbaički diia ,o kat. koji je katkad tiarodu tudj isto ta''o, k°ko mu je bio tticj u-Vni nerzijsko-arabljanski jczik. Mimogred spčminiemo. da je Mehmcd hmiu beg upravo s°d srjevao njesmu ,.Bagd a d“, k"ju je Čitao u turkisrfčkom klubu „Tirk Odžak“. Mcra se priznati, da mladi turski njesnik zbilja dodje u veliku zabuuu, kad se pita, koji će jezik odabrati. jsr se u Carigradu, kađ izadje kojs djelo, ne nita toliko za valj-’nost i dubljimi sadržaja, koliko za jez'k, u knm je d : elo pi'sann. I iruade zbilja pjesn : ka i km'iževnika. kcii za'cta izg"he glavu radi toga. Tako je vel'ki t" r ski prip"vjedač i romancpisac -Haiib Sia beg radi toga, što mu se predbacivalo, da mu jezik nije dosta turski i da se pr.eviše povodi za franci'skim, cdabrao u „Pismima iz N-emačke“, koja su objelcdanjena u ,,Taninu“, novi je/ik, koji opet nije po ukusu mnog'h radi top-a, što ii niima voli upotreb'javati tudje arabljanske riječl. Aii veiika turska književnica Halida Fdiba banuma nije se dala smesti vikom, koja se je bila podigla radi toga, što njizin jezik tobož nema stila. Ona je dalje crtala na svom jeziku svoje divne slike iz turskog savremenog

bio na strani protivnika Rusije. Postaje sve jasnije, da je ovaj novi rat izazvan Rumunjskom u mnogo većoj mjeri rat Rusije, nego li rat bukareštanskih boIjara. Ovo uvjercnje u veliko vlada u krugu sila spoiazmna, pa se i javno iskazuje. Nadir^jjje Rumunja u Erdelj tatno se smatra kao sporedno i čak šta više žaii, pošto se njime veliki dio novib savezničlcih snaga skida sa glavnog bojišta, a ovo je za sile sporazuma Dobrudža. Tamo se u Parisu i Pctrogadu očekiiju velike odlnke, tamo Rusija treba da prokrči sebi put za Sofiju i Carigrad, a odande treba da se izvojuje nasilni preobrgžaj Balkana u duhu sporazuma. Trcba još prije zime, koja spriječava nagle ratne operacije za isto tako kratko vrijeme srušiti i nanovo preobratiti sve ono, što je prije godinu dana otpočelo na Balkanu i što je izvršeno z'a nekoliko mjeseci. U Bukareštu ne treba da se nadaju, da postoji neki veči iiLeres za glavni rumunjski ratni cilj, proširenje rumunjskih granica prama sjeveru. Da li će se od boljarske države načiniti velika Rumunjska ili ne, to je apsolutno sve jedno političarima u I ondonu, Parisu i Petrogradu. 7.a lo je već govorio veoma rječito ruski ultumatum Rumunjskoj, u kojemu'je ovoj dato na znanje, da se ona smatra za prolaznu zemlju za ruske operacije, pa bilo da se prikijuči zvanično silama sporazuma ili ne. Ova izjava jasno pokazuje, da je silama sporazuma u glavnom bilo stalo do toga, da dobiju mogučnosti prodiranja na Balkan. Rmmmjske voiske ovdje igraju' samo ulogu dobrodošlih pomočnih £eta, Koje jc Briand u francuskom parlamemu toplo pozđravio ujedno sa srpskom vojskom. Ova okolnost trebala hi, da posluži kac opomena Rumunjima, jer pokazuje kakva bi sudbina čekala Rumunje, ako sc i njihovoj d’žavi desi katastrofa kao lani Srbiji. Tutrakan i Silistra bili su zu njih već prvi primjeri 0 tome koliko je opasan niihov postupak, a otvorena poljska bitka u Dobrodži pokazala im je, da i moćna Rusije nije u stanju. da ih sačuva od neuspjeha. Rumunjski račun bio je isto toliko pogrjcšan. koliko račun onih velikih sial, koje su smatrale da uslijeđ pojačane dielatnosti tia istočnom i zapadnom bcjišlu središnje vlasti neće hiti u stanju, da dadu dovoljno otpora na Balkanu, gdje bi jnš uz to protiv n : ih bila ! Rumunjska. Kao do sada tako mnoge pretpostavke sila sporazuma i ova se pokazala netačna. Središ"je sile 1 njihovi saveznici ne samo da su se pokazale dovoljno.spremne, da dočekaju ruski udnr u pravcu Dardanela, već su one pokvatile cio taj račun i time

što su smjclcJ pristupile inicljativl i pre*» duhitrili rusko-rumunjsku ofenzivu. U koliko im jc to pošio za rukom doka-» zuje pad rumunjskih dunavskih tvrdja** va i porazi u otvcrenoj bici u DobrudžL Novi balkanski san sila sporazuma kao! da se rasplinuo u samom početku svoi n:e.

Busarl o đosnđiajimt! u DoMži. Saradnik lista ,,B e r li i nle r Z c i t u n g a m M i 11 a g“ imao je razgovor sa jednim uglednim buganskim državnikom; razgovor je tekao ovako: — „Izazvalo je opšte ćudjenje što je Silistra pala odmali neposredno poslije 1 ntrakana. Kako je bilo moguće, da se u tako kratkom roku uzastopce osvoje dvije tvrdjave?“ — „Brzo zauzeće Silistr’e objašnjava se na taj način, što su protiv Silistrc išle čete sasvim odvojeno od onih, koje su napadale na Tutrakan. Svakako, da je pad Tutrakana kod rumunjskih četa u Silistri izazvao toliki strah, da su se one bez rcda dale u bijeg i nepokušavajući da iskoriste odlični vojnieki položaj Silistre za obrami. izgleda mi, da je rumumnjskom vojniku već od krvi strah od bugarske vojske, naročito od kada su se njoj priključile njcmačke i turske čete“. — „Jesu li već stigli prvi sprovodi zarobljenika u Sofiju?“ — „Onomad su sprovedeni kroz sofijske ulice 1200 rumunjskih zarobljcnika. Bugarska publika prema njima nije pokazh-ala zloradosti ni mržnje već samo mirni prezir, kao da hoće sažaljivo da im da na znanje, da za bugarskog vojnika ni najmanje nije čast boriti se sa vojskom, koja je rukovodjena takvim duhoin korupcije. Saino je jedna primjerlba pala prilikom sprovoda tužnih Rumunja kroz Sofiju. Neko je rekao: „Pripretili ste nam. da ćete opet za osam dana doći u Sofiju. Sada ste u Sofiji, sad vam se ispunila želja“. — ,,Je li njemačko-tursko-bugarsko nastupanje konačno izliječilo Ruse od zablude, kao da će se bugarski časnici, izobr'aženi u Rusiji, kolebati da li da se bore protiv svojih ranijih drugova?" — „Ova je legenda definitivno razbijena ovjm ratom, u kojemu se ruske čete bore rame uz rame sa Rumunjima. Rtisi počinju da uvidjaju, da su činili dvostruku frrješku. Oni pouzdano raeunaju na to, da će bugarski časnici, koji su ranije bili njihovi prijatelji, ođmah spnstiti oružje čiin bi naišli na ruske čete. Sada „Novoje.Vremja“ mora da prizna, da se Bugari Lto tako hrabro bore protivn samih Rusa, kao i protivu Rumunja. Sa dubokim bolom ovaj veliki ruski'list utvrdjuje, da dosada nije zarobljen ni jedan jedini Bugarin, pošto Bugari očevidno vole. da novinu nego da dopadnu ruskoga ropstva. Drugi je ruski pcgrješUi uačun biia nada, da će rusnfilske stranke u Bugarskoj u zadnjem čr i izazvati u zemlji nreokret u korist Ro " To samo poka r uje pogrješnu psih hgi'M, koja je več u V'še maha obmnnnla četvnr. ni sporazum. D-'nas već ni jc !an R - ' i ne smije govoriti o ruskim sim i i da ne učini veleizd^jit. Na nr "iv c'o ' garslci narod jcdnodušno sloji na e' " t saveza s središnjim vlastima. Pn !' • ' i

Podlistak. Turska knjlžeunost l toi/ Kao štc svagdje, tako je i u Turskoj probuoic ovaj veliki rat odjek u knjjževnosti. Turske novine i đasopisi — broj Časopisa spao je radi nestašice papira na dva — donosili su redovno i iirskih pjesama i ratnih pripovijedaKa. Na to je ovaj čas ograničena literarna produkcija u Turskoj. Nije još došlo doba za 'vtće tvorevine, jer turska publika, kcja u opće pokazuje slabo sklonosti, da podupire literaturu i trgovinu knjiga kupnvan’em knjiga, sasma je sad zabavljcna borbom za opstanak, pa književni svijet ne može računati za zaslužbu. Moderna turska iiteratura, premđa se je već rodila u doba „tanzimata**, vazda jc još u stanju postajanja. Ona još nije prešla preko pitanja, koje stoji na vratima piesničkog stvaranja, to jest kakav mora biti jezik, kojim se valja da služi. A jedna od glavnih pogrešaka turske literature bila je ta, da se je u ovoin pitanju sasma istroš'la. Tu 5 e radi o borhj dva jezika: glazbenog starog pjesu'Čkog jezika, puna perzijskih i arahlianskih riječi i novo skovanog čistog prirodnog/ turskog jezika, koji je nastao od rata s Italijom, a koji stresa sa sehe šareni ’nakit stranih riječi i govorl tobože onako, kako narod govori. Velimo tobože. jer se to pri-

svajanje prava nikako ne da ispravno održati. Na primjer novi turski jezik prezire oslan.ianje na gipki stambulski dijalekat s njegovim bogatim glasnicima. Novi ‘.urski jezik bježi u samoću anadolskog sela, pa hvata iz usta urod.ienika riječi. koie potiču iz praaltajskog doba, a koje su odavno zaboravIjene, ili n.iuška po riječnicima azijskih turskili diiaiekata i kopa tamo riječi, koje su tobož bile turcVo 7?j°dničko dobro ii doba. kada je Džinkis Kan nanunio strabom svijet pred tursko-tatarskim imenom. Takva vrsta novog jezika što onda nastaie, rije sigurno vrlo razumljiva narodu. Svijet se toine jeziKu prije čudi, nego da ga voii. Djeca u škoii uče na ramet pjes"re i balade Zija Gegovc i rijegove škole, koje su napisane u tom jeziku. Djeca recitiraju pjesme Mehmed Emin besra, koje su pisane u pukom ritmu, a tako su daieko od orijerla, k^o Kazan i Orenburg od Meke. Ali ovi turkisti nijesu još otkrili iainc. da padne u zaborav ton slatkih meiodija velikih s^arih pjesnika, kao što jc Euruli. Nefici i Nedim. Zija Gek Alp štampao fe katkad u ,,Taninu“ svoje pjesme, koje su pisane na tom oporom. tvrdom jeziku. Ne može Iin se poreći neka snaga. Kad Gek Alp svojim zemljacima prikazuie moralnu i državnu nauku starih Turaka, onda je to naravno političko tendenciozno pjesništvo, Isto se može reći o Mehmed Emin begu. koji opjevava pjesničkim jezikom

života i svoje fascinirajuće že^ske likove, od kojih je. posljeduja objelodanjena u „Osm. Eloydu“ ,,Pri"cesa Gulmuš Sul'an“. Ova vrlo marli'va. spisate!j : ca objelođanila je prije njek'i ko mjeseci roman. koj ! cbradjuje socialnu temu iz stambulskog života. U svom tuskulurnu na prinčevskom otoku A"ticmi ne će ona pustiri ni ovog ljeta, da jnj prodje bez djela. t)na posve zaslužuje hvalu, kojn jo! je pjevao u svom člauku u „Osmanisijber Llovdu“ pofnredsje'nik turske komore Husein Pžabid beg, oredbacrjući muškim pre rr aocima, što lutaju po hašči teorija i ne rade, kako ona radi. Naravno da onk ua koje je napao, ne će šutiti, a jrš rra'ie, kad medju njima zbiija imade no koja ne baš neznatna srvaraiuća sila. Na primjer vrio se cijeni kao intoresa"tan i vazda privlačiv novelista Jak' b Kadri beg, koii utnije izvrsno s'ikati a prama osobama i stvarima vazda na r, je pravi razmak. Njegove mnle ratne zgode. što ih je štampao u ,.Taninu“, silno su se ] dopaie. Ni Jakub Ka^ri beg ne npiže se otresti nesretnog jezičnog ritanja. Ali čin : se. da se najviše vrti po glavi to jezično pitanje pjesniku i kniiževniku Dželalu §ahir begu. Zoljeti ie, da taj mili zastupnik osmanlijske književnosti stane opet onako neusiljeno pjevati, kao prije, kad je. ne misleć na političke i narodno - azijske zadaće, stvorio svoje punc nastrojenja, Iiubavne, erotičke cikluse. U astalom Čini se, da je ovaj pjesnik najsposobniji, da iz-

vede prmirenje nravaca u jez'čnom ritanju, što se bore. Ugodno je izn o adila puUiku u j"dnom p sij''dnjem hr ju tuskrg ti?d"ika nje^ma „Tirk Jm- ’> ‘ od njega, u krjM odn : e čežn’ii za sh i davno zanustenim ?li n° zabor’vlie’ l starama. Ni’govu se unhvu i rr ’a p g'uvito zahvnliti. da se turki t : č , i p-a o sada priH : ' , v : e z Tav n m sr''dn : em nutu, pa izhjegpje sve ekstreme. Tu r s' o piesništvo tieba n r jnrvo većeg dara obr'’zovam'a, riist'č'iiieg ve x eg pnznava"ja rmlnrsti stvari .Te-’na pj~snn u pos’ieduietn br r ju „Tirk Jor ’ “ uči uns da je r an r ed-ik u tnm 0 ""!" i sigurno mom’ć ,,(’ < ''’rUn'ak“ : e dodu ? e stara ori ! eTua!"a s ,: ka. gomi’m’ie sv°koiakib grozot'i. al' a r et izbi : a ! u ju' o obrisi iikova. Nisn to višz same rij glasne, zvučne ri’eči bez s°držine. njim se zvuknm tn , ’'o r a’o oni : a orr' nlaino ubo. A nije ro ni čisto tondcnciozno pios"i ?: tv'o. ncgo ..iimietnost za nmietnost 1 ', č'sti p^rod bhtre pjesničko fa”taziie. Neki drže, da ova p'' > s"a zriači nnvn erofvt n tursk'oiri pjcsn’Štvu. ! Prama njrj prestaje svaka jczična prepirka. Ni zastimnici slarog pjes~"štv'a nisu bili drkoni u raino doba. A^dul Fnk Hamid, nestnr tiirs’-ih pjcs ika, podigao je svoj glas. k"ji je va-da sa strahonoštovanicni si"šan, u slavu dardanelskih bojcva. Ministarstvo nasta' e pomogio ie izdanje njegovih starijili domovinskih pjesama, za koje je prijašji valija od Mcsula Sulejman Nazif