Београдске новине

Vzlazl: dnevno n )ntro t ponedjeljkom poslije podne.

Prođaje sa: ■ Beogradn I n krajevim z»> .. po^edDutin od cartko I kra* h h Vevskth Mt po ctfeoi od u u « Hrvataltoj-Slavoaitl, Bosnl> Hercegovloi i DdlnaciU po djeai od 8 h tzvaa owog podnifja . . . 12 h

Oglasi po cljeniku.

Pretplata: za 1 mjeaec a Beograda i a krpjevtaaa zapoajednatia od cartko i kraljevskib čtta K HJS u Hrvatskoj-Slavoojji, Boaoi* Hercegovini i Oalmacjji K2-48 Izvaa ovogpodruCja . . .K»—

UrednBtvo l BEOORAD, Vuka KaradSića ul. 10. Telefoa broj 67. — Uprava, prlmanjo ogiasa I pretplate: Kneza Mihajla trf. broj 33. Telefon broj 25.

BEOGRAD, subota 7. oktobra 1916.

Godina II.

Rumunji potpuno potučeni istočno od Fogaraša, zaplijenjeno 43 topa.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beč, 6. oktobra. istočno bojište: Front protiv Rumunjske. U utvrdjenom polo^aiu na zapadnom ogranku Gelsterwalda napadnut je i potpuno potučen neprijatel) auslro-itgarskim i njemačkim 'ctama pješadijskog generala pl. F a 1 k e n h a y n a. Kao plijen ostade u rukama napadača 28 poljskih topova. 2 teške haubice (obice) 1 13 pješadijsklh topova. Zarobijeno je 2 časnika i 22 0 momčad!. I dalje sjeverno u prostoru od H o m o r o n d a 1 istočno od M a g y arosa naš napad povoljno napreduje. U toku napada zarobljena su 2 časnika i 202 vojnika. Front konjičkog generala nadvojvođe Karla: Jedan napadni pokušaj Rusa kod Bohorodczanya )e odb’jen. InaĆe nikakovih dogadlaja. Front marčala princa L e o p o 1 d a bavarskog: Neprijatelj je juče ponovo pokušao, 0a probije naš front Izmedju N a r ajowke t Zlote Lipe. Protiv četiri jaka ruska naleta, vodjena u masama, cdržale su hrabre čete bez odmora svoje položaje i zarobiše 510 neprijatelja. Talijansko bojlšte: .Već punih pet dana traje neprekldno na vlsoravnl K r a s a Jaka talijanska topovska vatra l vatra bacala ralna protivu naših položaja i njihove po.zadine. — U toku jučerašnjeg dana poslije podne neprljatelj je pokušao sa pješačkim napadtma, all 8ti ovt svuda osu'.ećent usrcdsredjenom vatrom našeg topništva. Na f I e i m s k o m frontu nalaze se pojedini pododsjecl pod živahnom topovskom vatrom i vatrom bacala mlna. Neprljateljskl napad iz oblasti Colbrlcon a nije se mogao razviti uslljed naše vatre. Na jednom visu sjeverno doline P e 11 e g r i n o suzbijeni su • nekoiiki uapadi jednog a 1 p I n s k o g bataljuna. Jugolstočno bojište: Na V o j u š 1 nije bilo nlkakve borb'ene djelatpostl. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HCfer, podmaršal.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 5. oktobra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika R u pp r e cli t a bavarskog: Na boiištu sjeverno od S o m m e razvila se topnička djelatnost do najveće žestine prije svakog pješadijskog napada neprijateija. Na mnogim mjestima sustala je već u našoj va&rl neprijateljska pješadija, koja je hila rrešIa u napad. Tako je propao engleski napad izmeđju Courceletto I L‘ B a a y e. Samo je kod S a - a mogao neprijatelj, da stigne do našlh položaja, gdje je engleska pješadija podlegla u borbi na nož. Jednako ie odbijen i francus’rvi napad izmedju Rancourta i Bouchvasnesa. Pred našim položajima izmedju Freducourta I Rancourta vodjena je jučer Čitav dan od jutra žestoka borba, gdje sino izgubill pojedine rovove. Front njemačkog prijestolonasljednika: Na obim obalama rijeke M a a s e traje živahan topnlčki boj. Istočno bojlšte: Front maršala princa Leopolda bavarskog: Na Stochodu ]e preduzeo neprijatelj mnoge slabije napade. Kao uvijek ponovill su Rusl svoje bijesne napade zapadno od L u c k a. Oni nijesu mogll ništa da postignu, pa su njihove napadne kolone uništene pod vatrom našeg topništva i mašinskih pušaka, kao i pješadije. Samo sjeverno od Z u b i 1 n a provalili su slabl neprijateijski odredi u naše položaje, ali su odmah Izbačeni. Naši Ietačl, koji su 1 posljednjih dana s uspjehom capadali na četna logorišta i željeznička postrojenja, nastavili su i jučer svo] rad, pa su lzbaclli mnnge bombe na stanicu R o z y a c z e, pa su zapalili u blizini ležeća skladišta. Front konjičkog generala nadvojvode Karla: Nemr. csobitlh doga'djaja. Erdeljsko bojlšte: Zapadno od P a r a j d a odbUeni su poucmii runnmjskl napadl u okoliui Baranvputa prešla u navalu, povukla se za Si ncu, pa 1 dalja siev:r- I

no odstupa. Poslij'fe uzaludnih napora, koji su stali neprijatelja nrnogo gubitaka u H a t s z e s ko m boju i uz obe strane S z t r i d y dollne p o v 1 a č i s e neprijatelj prema granici. Kod O r š a v e na Dutiavu pošlo je za rukom rumunjskim snagama da zado-, biju nješto prostora. Vojna skupina inaršala pl. M akensena: Odbijeni su neprijateljski rapadi istočno od željeznice Karao s m a n—Q a b a d i n u jednako kao i na 2. oktobra. Maćedonsko bojišie: OdPrespanskog jezera pa sve do S t r u m e je položaj nepromijenjen, jedino još neprijatelj drži u svojim rukama N I d ž u planinu. U neprestanim bojevima na lijevoj obali rijeke S t r um e izgubili smo selo J e n i k ej. Prvl zapovjednlk gtavnog stana pl. Ludendorff. Izvješta] turskog glavnog stana Kb. Carigrađ, 4. oktobra. 29. pr. mj. pokušali su F. n g I e z i. koji su u N a s 1 e r e, pod zaštitom svoga topništva da nadru protivu EI azirečsklh plemena sjeverno od toga mjesta, ali su odbijeni od naš'h Četa Felahljsko bojište: Jedna od naših borbenih letillca oborila Je 24. ov. mj. jednu englesku. Kavkasko boj'štei Na desnom krilu protjerana su Jaka izvldjačka neprijateljska odjeljenja koja su pokušala, da nam se privuku. Na ostalim dijelovima fronta samo predstražarske borbe. Na ostalim frontovitoa nema značajnijlh dogadjaja. Prema naknadnim izvještajima, u borbama koje su se odigrale 3 ov. mj. sjeverno od Amzače na dobrudžanskom frontu, a koje su se svršile porazom napadajućeg protivnika, naše su čete totalno odbile protivnika t nanjell niu znatne gubitke. Uništili smo jedan neprijateljski bataljon; od preostalili zarobljeno je 2 časnika i luO ljudi. Kb. Carigrad, 5. oktobra. Perzijsko bojište: Oslanjajući se na pobjeđonosne operacije carsko otomanskih četa u P e r s i J i, objavili su persijski B a h ć a r i sveti rat protiv R u s i j e i oslobodili su grad I s p o h a n od ncprijateIja. Potpuno su odbijenl innogobrojnl ruski jurišl, preduzeti već nedjelju dana na ovamo, protiv mjesta B i d j a r a, 110 klm. severo-lstočno od Homad o n a. Potučeni protivnik udario je u bjegstvo. Izuzev velikih gubitaka, Koje

smo mu nanijeli u mrtvima, oteli smo 1 vcliku kollčinu municije, oružja i drugog materijala. Ruskl napadt na KJan i r e š 30 km. sjeverno od R e v a nd u s a, svršiše se porazom neprijateljskim. Rusi su odbačeni. Kavkasko bojište; U glavnom predstražarske borbe, pri kojima smo zadobill zarobljenika. Na lijevom krilu odbif^u je iedan rttski napad. Egipatsko bojište: 2. oktcrbra pojaviše se dvojica neprljateljskih letača nad E I A r i š o m i pokušaše da izbace bombe; no našim odbranbenim topovima natjerani su u bjegstvo. Jedna od naših letilica oštećena je. Na ostalim bojištima nema značajnijih dogadjaja. Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Kb. Sofija, 6. oktobra. Maćedonsko boflšte: Na frontu izmedju P r e s p a ns k o g jezera ! Vardara na javlja se nl za kakvu picmjenu položaja. Istočno od V a r d a r a vlada mlr. Na pođnožju B j e 1 a s i c e planine nema nikakve promjene. Neprijateljsko je tooništvo bezuspješno gadjalo željezničku stanicu u P o r o j u, ali je uskoro ućutkana našom vatrom. Na strufskom frontu topnička 1 pješačka vatra. Našom topnlčkom vatrom sprlječen je pokušaj jednog neprijateljskog bataljuna da nastupl odOrljačkog mostobrana pretna selu N e v o 1J e n. Balkansko bojište: Duž D u n a v a mir. Potpuno je suzbijen neprljateljskl prolaz kod sela R a h o v a. Nema vlše nl jednog rumunjskog vojnika na našoj obaii. U većini sela, koje je neprijatelj bio posjeo, rumunjski su vojnici izvršLll ubijstva, silovanja, paljevine t. d. Ovo je sramno za narod. koji pretenduje na to da bude kulturan. U Dobrudži propali su svi neprijateljski napori protivu naših položaja na liniji Karabadž aSofular — Amzača — Perveii, zahvaljujući našoj vatri i našim protunapadima. Isto Je tako propalo nekoliko noćnih napada neprijateljevih. Na ostalom dijelu fronta žfva topnička djelatnost. Na crnomorskoj obali naše pomorske Ietilice prema M a n g a I i 11 napadcše reprijateljski ratnl brod i natjeraše ga na odstupanje.

RumunjsKl posrješni rufunl l.jetos su gg. Filipescu I Jonesci vodjc vidnlh podstrekača na rat tra< žili, da Rumunjska momentalno stupi u rat na strani sporazuma, jer bi produ ženje dotle vodjene rumunjske hijenska politike ubijalo ugled rumunjške kraljevine kod latinskih sestara i njihovtti saveznika, pa bi ako bi se njome produžavalo činila nemogućim položaj Ruinunjske u Evropi. Take Jonescu na jednom zboru otišao je tako daleko pa je tvrdio, da ga je sramota da se u inostranstvu prizna Rumunjom. Sada već ima pet sedmica kako ja Rumunjska stupila u rat. Kad čovjek čita francuske, ruske, engleske l talU janske Iistove, koji su na dan objava rata hvalile rumuniski narod kao naj« plemenitiji u Evropi, a Bratiana kaoi najodličnijeg čovjeka na cijelom isto« ku, tada će doći do zaključka, da po« slije kratkoga vrcmena, sudeći po pi« sanju ovih istih listova, kako ni ovoga ljeta u inostranstvu nisu baš očarani da se upoznadu sa Rumunjima . . . Za vrijeme samo pet seđmica rada Runiu« nji su se pokazali kao tako bijednl rat« nici, tako beznačajnl saveznici i tolika bezopasni protlvnlcl, da bi sporazura najradije opet, da to nešto može, ukio« nio ove nezgodne saveznike, koje j; dd rata toliko želino pozivao. No tu želju sada ispunjuju vojnici središnjih vlastl 1 to je ispunjuju, kako se samo mo/e poželjeti. Ma da bl se sp6. •'zum sada vrlo. rado odrekao Rumunjskv. Ipak Ru« munjska ostaje najizrazltiji simbol rada sila sporazuma: naime kod nje se jas« nije nego Igdje vidi ona grdna nesrazmjera izmedju veliklh 1 šupljih fraza ! željenoga djela. Kao što su prije dvije godine na Orsayskom Quai-u govorilt o šetnjl preko Rheine I na Njevskom Prospektu o pregaženju lstočne Prus« ke. tako su u avgustu mjesecu ove go« dine u Sturdžinol palatl (rumunjsko' ministarstvo spoljnih poslova) govorill o izletu u Erdelj i pregaženju Bugarske. A isto kao što se to dešava veđ dvedeset pet mjesecl francuskim i rus* kim državnicima, tako I bukareštansKl najamnici i prodani narod u toku zad« njih pet sedmica uvldjaju, da su se tf njihov ratni bilans uvukle grdne ra* čunske grješke. Prva od ovih računskih grješaka pojavila se već prije same objave rata. Njena suština bila je poznata u Virirn krugovima stanovništva središnjih viasti, a samo kratkovidni pogledl ,,mu* drih bukareštanskih političara nijesu

Podlistak. Posljednji dnni lletzn. li dnevnika jednog francuskog vojnika Iz Bazainove vojske 1870. g. (Svršetak.) 4. novembra 1870. g, Ustali smo u zoru. Uzeh komai hljeba i stadoh se šetati pred vratim staje, u kojoj smo prenoćili, da bih s malo zagrijao. Tada ml jedan seljal dade zuak rukom da podjem za njime Povede me u svoju kuću, gdje sjedol pored vatre, da se zagrljein. Skuvai mi je jednu čorbu i dao mi je još I ku £anlh kromplra. Na žalost nijesmo s< mogli razgovaratl, pošto smo se sam< znacima inogll sporazumjevatl. UsKori zatim, jedan mi pruskl vojnik dad< znak, da valja poćl. Krenusmo se. Či .tavim satima išll smo kroz sve sami borovu šumu. Nigdje kuće nl žive duše Kud god pogledate, sve sama gora putcvi došta tijesnl. Osjećali smo s< Vrlo nelagodnl u ovoj pustoj šuml. I b°dne je dat zastanak. Odmorismo s< •na ivici šume. Izdadoše nam po komic hljeba 1 nešto slanine. Produžismo put Cijeloga smo dana išli, a nigdje kućf fiijesmo vidjeli. Da su Prusi zbilja kur jaci, kao što kod nas narod govorl, mi slim se Ja, ne bi bilo čudo, kod ovolikt siune. Najzad, u devet sati u večc, za ustavljamo se pred Jednlm selom. DoJ Jo lzvješten načelnik, dok su odredjen stauovi I t. d., prošlo ]e više od dvi ata. Tada udjosmo u selo. Jedan mla ć pozva nas šestorlcu da podjemo i e. Uvede rras u svoju kuću. Tami prvo dade po čašu raklje 1 komac

hljeba, pa nam je zatim skuvao čorbu. Poslije nam je u štali spremio slame da spavamo, 5. novembra 1870. g. U jutru, čim smo ustali, odmah nam je domaćin opet skuvao čorbu. Zatim smo se krenull. Opet kroz grdnu šumu. Opet nas u podne zaustaviše, pa nam Izdadoše hljeba i slanine, posliie čega produžismo put. U ovoj zemlji kao da nema ničega osim šume i planine. Najzad oko deset sati u veče opet stigosmo do jednoga sela. Opet sve kao juče. Čekanje pred selom, pa onda razmještaj po kućama. Čim se nas nckollcina pojavismo u kući„u koju smo odredjeni, domaćin odmah uze vile, a njegova kći fenjer, te nam u štaJJ spremiše dobro prenoćište. Spavall smo dvostruko dobro, jer smo bill strašno umorni. 6. novembra 1870. g. Išli smo tri kilometra duž jedne IIjepe rijeke. Poslije toga stigosmo na jednu željezničku stanicu, gdje se u 7 satl u jutro ukrcasmo na vagone. U 8 sati voz je krenuo. Krajevi, kroz koio smo prošli, nijesu nam se baš mnogo dopali. Sela izgledaju siromašna. Sadi se kanda najviše raž i kromplr. Ali zato izgleda, da ima grdne govedl. Primjetili smo već, da je puter i sir ovdje vrlo dobar i jeftin. U ponoć nas skidoše s voza, da nam izdadu jelo. Za vrijeme puta na željeznici nijesmo baš tako mnogo jeli. Pošto smo jeli, produžili smo put Pokušasmo da spavamo, ali je to bilo teško, pošto nas )e mnogo biio u vagonu. Kada Je svanulo, razgledall smo kraj. Zemlja ovdje ne fz* gleda da je tako plodna kao kod nas. Prolazimo pored mnogih tela i malih

gradova. U ponoć nas opet skidaju radl jeia. Poslije se opet popnemo na vagone pa produžimo put. Izgleda, da nikada nećemo stići na mjesto opredijeljenja, koliko traje ovaj put. U podne sc zaustavljamo kod jedne veće varoš:. Prusi nam pokazuju zamak, gdje je zarobljen naš car. (Orad Kassel; zamak NVilhelmshohe, kojl je siavijen na raspoloženje caru Napoleonu III,, zarobljenom sa Mac Malionovom vojskom kod Sedana, 1. septembra 1870. Ur.) Produžujemo put. Poslije poduže vožnje stižemo do jednog velikog, jako utvrdjenog grada, zovu ga Magdeburg. Mislio sam, da ćemo tu raditi, pošto sam vidio francuske zarobljenike, gdje rade na utvrdjenjima. No ovdje su samo otkačill nekoliko vagona, pa smo zatim produžili put. Teic u jedanaest sati u veče skinuli smo se u Wisrnaru, poslije triju dana i triju noćl vožtije. Kao zarobljenlk u Wismaru. 8. novembra 1870. g. Ka’d se Iskrcasmo na stanicl, bilo Je iskupljeno grdno gradjanstvo. U Wlsmaru dotle Još nlje bilo zarobljeničkog logora, a svi su bili radi da vide tias Francuze. Uvode nas u veliku kasarnu, u kojoj su bili ponamješteni krevcti, dok su se u dvorištu gradile kuhinje. Izdaju nam hljeba, sira I rakije. Zatim polegasmo na krevete 1 odspavasmo kao što odavno nijesmo bili spavali. 9, novembra 1870. g. 1 slljedećih dana. Danas nas Je posjetio grdan svijet iz grada. Donese nam cigara, duvaua 1 Jabuka. Prvih 15 dana to Je Jednako tako išlo. No sada su već malo prlvikll na nas, te redje dolaze. Izvode na* s vre-

mena na vrijeme u šetnju. To je vrlo dobro, jer bl inače morali sjedjeti jednako u kasarni. Wismar je lijep mall grad na morskoj obali, usred ogronne ravnice. Kuće nijesu kao u francuskim gradovima visoke, već obično jedr.ospratne. Oko grada ima grdnih bašta. F. brika u gradu kao da nema . Sviiet ovdje gdrno voli kafu, koju pije nekoliko puta dnevno. Jedu vrlo mttogo I krompira, kojih ima u izobllju. Hljeba jedu srazmjerno malo. Riba ovdje ima ogromno mnogo. Vrlo je jeftlna, kao god i duvan. Isto je tako jeftin sir i puter; i jedno i drugo je odlične kakvoće, jer ima mnogo krava u ovome kraju. Ovdje je prilično hlađno. Kada smo došli novetnbra mjeseca, već je počeo da pada snijeg, a posIjednji put padao je u martu. Ljudi iz naroda obično nose visoke čizme do koljena. Zene pak nose kratke suknje t često preko cijele godine slatrtne šešire. Za vrijeme ropstva doblli smo dva puta stvari Iz Francuske. Prvl put nam jedan sveštenik 1 jedan građjanin iz Lyona donese triko-e I rublja. Drugl put, 21. februara, dobismo mnogo stvarl, koje novih, koje nošcnih, koje su kod nas doma gradjani skupilt Bilo bl smijeha, kada se medju ovim stvarima pojavila i kakva slučajno zalutala ženska čarapa ill košulja. Ali nama vojnicima bilo Je sve dobro došlo, jer snto bili ostali bez rublja. 7 f• ~ 2. marta 1871. g. Danas nam saopštiše, da Je potplsat mir. Cijeloga dana pucali su u znak radosti iz topova. Oradjani istakoše zastave na domovtma, a uveče je bilo

osvjetljenje. Nami dadoše p i v a, k o« 11 k o smo god htjeli. 3. marta 1871. g. Danas sam se Šetao po gradu. Biđ sam u pristaništu, gđje su tovarill žita za brodove. Sa nekoliko drugova sara prošao sve gradske ulice. SvIJet nas vrlo rado gleda I pozdravlja osmejkujuči se. Zavoljeli su nas Francuze. Ont su Mecklemburžani, nijesu pravi Prusi; pod Prusku su potpali tek 1866. g. i'ovoi je jedna zabluda, razumljiva kod ovog običnog fraitcuskog vojnika, kad se ima na umu, da onđa često nl francuska inteligencija nije umjela da siivati značaj njemačkog ujedinjenja, već ga je smatrala kao „potpadnje pod Pruse“; kao što se zna, Mecklemburg j<5 uvijek kao nezavisna država bila član, do 1871. sjevero-njemačkog saveza (Norddeutscher Bund), a td 1571. g, ujedinjenog, današnjeg njemačkog saveza). Njihovi vojnicl na šljemu nose drugi znak nego II Prusi. Za vrijeme, dok smo bili u Wismaru, umrlo je sedam naših drugova. Sahranjenl su sa počasiima, koje se u Francuskoj odaju časnicima. Bili stno svi mi zarobljenci, skoro svi gradjanl i jedna pruska počasna četa u svečanom odijelu. Glazba je svirala, a nad grobom im je ispaljena irostruka počasna paljba“, • * * Ovim se završuje dnevnlk Louisa Didiera, kojl se, prema kazivanju.časopisa, koji donosi ove uspomene, vra« tio 3. aprila 1871. g. preko Hamburga i Cherbourga doma. U ono vrijeme, kada je ,,J e S a l s T o u t“ ovo donos'o* dakle 1913. Didier je Joj živ'O u Sensu, poštovan od svliu »vojih sugra* djana,