Београдске новине

BEOGRAD, nedjelja 15. oktobra 1916.

Izlazli dnevno ■ Jutro, ponedjeljkom posli

je podne.

P r o d a J e s e: ■ Beogradn 1 ■ krajevlma zn- - , posjednutlm od carsko 1 kra- h n ijevsklh čeU po cljenl od v “ ■ HrvaUkoJ-SlavooiJI, BosnlHercegovini 1 Dalmadjl po cfjenl od 8 k bvan ovo* područja . . . 12 h

Pretplata: za 1 mjesec a Beograđu (■ krajevfma zaposjednutfm od carsko 1 kraljeveklh četa K t*S9 ■ HrvatskoJ-SIavoufjl, BosnlHercegovinl 1 DalmacJJI K240 Izvan ovog područja . . .K3*—

= 1 Oglasl po cljeniku. = 3 = UrednUtTo 1 BEOGRAD, Vuk* Karadžfća ul. 10. Telefon broj 67. — Upr»w. primanje oglaM I pretpUte: Knez* Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Godina II.

Rumunji u istočnom Erdelju prebačeni preko sraničnih klanaca. — Odbijeni talijanski napadi na krasu.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. BeC, 14. oktobra. Istočno bojlšte: Južno od 1 1 a t s z e g a (Hdtzinga) neprijatelj je zauzeo jedan dio graničnog grebena. Noćnim protivnapadom neprijatelj je potisnut. Oko jednog visa još se vodi borba. Čišćenje jugo-istočne 1 istočne e rdeljske oblasti brzo napred u j e. Ruinunji su na mnogim tačkania potisnuti preko klanca. Svuda, naročito u planinl Q 5 r g e n y, polivatale su naše čete čitava odjeljenja razbijenih raznih runnmjskih jedinica. U Volyniji vladala je juče živahna topnička djeiatnost. Talijansko bojište: Pošto je i jučeranjl dan na primorskom bojištu mirnije prošao, može se smatrati da je osmi veliki napad tallijanski odbijen borbama od 11. oktobra. Neprijatelj je ovom prilikom više nego u prošlim bitkama prikupio svoje snage protivu j u ž n 0 g k r 11 a. Izmedjirmora I visova istočno od Gorice bile su uvedene u borbu treća i dijelovi d r u g e armije, svcga oko 16 pješački',. divizija sa vrlo snažnim topništvom i mnogobrojnim baterijama za bacanje mina. Hrabrl branioci Krasa izdržali su punu nedjeJju nada u najte'žoj vatri pa su onda tri dana prkosill neprekidnim jurišima po broju nadmoćnijcg neprijatelja, dok ga.njegovi gublci nisu primorali da sa napadima prestane. JugoistoČno bojište: Ništa od značaja. Znmjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaržal. Dogadjaji na moru: Noću u oči 13. ov. mj. ponovo ja Jedna eskadrila naših pomorsklh letillca bacala uspješno boinbe 11 a vojničke objekte u Tržiću 1 San Canzian 0 . U veče 13. ov. mj. napale su naše

pomorske letiiice radionice ,,A d r i a“ u Tržiću, postigavši više pogodaka. Neprijateljski letači bacali su boinbe nad starom tršćanskom lukom i u blizlni M i r a m a r a ne nanijevši nam nlkakvu štetu. Njih su progonile naše letilice i jedan neprijateljski letač prisiljen je našim pomorskitn poručnikom B a n f i e I d o m na spuštatije iza neprljateljske linije. Prilikom svih ovih preduzeća uzaliujno je pucano na naše aeroplatie. Zapovjedništvo mornarice. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 13 . oktobra. Zapadno hojište: Front prijestolonasljednika R u p prechta bavarskog: Izmedju Ancre 1 Somme potpuno je propao nov velikl engleskofrancuski pokušaj prodora. Neprijatelj je misLio, da će bezusiovno morati da postigne svoj cilj nevjerovatnim ulaganjem topništva 1 pojačanjem svoje pješadije svježim rezerv^ma. Poslije teške borbe hrabri vojnicl generala S l x t pl. A r m 1 n a, pl. B 6 h m a i pl. O a r n i e r a nepokolebijeni održaše svoje položaje. Glavna sila neprijateljskih ltapada bila je upravljena na odsjek fronta od C 0 u r c e 1 e 11 e do šume S t, P i e r e-V a a s t. U više maha došlo je do ogorčene borbe prsa u prsa sa protivnikoin, kojeinu je s vremena na vrijeme polazilo za rukom da privremeno prodre u naše položaje. Ma da je u toku dana kod S a i 11 y a pro-’ palo šest francuskih juriša na naše poIožaje, Francuz! noću još jednom naleteše, I taj napad odbijen je. Sjeverozapadno od toga mjesta borba j 0 š nije završena. Sjevero-zapadno od Guedecourta brand^nburški pješaci stojećl dočekaše guste engleske kolone smrtonosnom pješačkom vatrom. Južno od Somme produženi su francusk! napadi izmedju Fresnesa, Masancourta i C h a u 1 n e s a. O 11 I su većinom već propali u našoj pregradnoj vatri. Oko genermontske fabrike sećera

opet su se razvile žestoke borbe koje se odlučiše u našu korist. Poslije žestoke borbe ostao je najglavniji dio mjesta Ablaincourta u našiin rukaina. U zadnjim borbama zarobismo oko 200 Francuza od kojih četiri Časnika. Front njemačkog p r i j e s 10 1 0 nasljednika: Istočno.od Maase i u oblasti zapadno od Markircha ( u Vogezima), vladala je žestoka vatrena djelatnost. Zapadno.od Markircha odbijeni su francuski napadi. Naši letači napadoše jake nepriiateljske letačke eskadre, koje su biie na putu za j u žn u N j e m a č k u. pa potpomognuti ođbranbenitn bateriiama oboriše devet letilica. Prema dosadašnjim izvještajima od izbačenih bombi poginulo je pet lica, a ranjeno je 26 njih. Pričinjena materijalna šteta neznatna je. Vojničke štete u opšte nije bilo. Istočno boiište: Položaj je neproinijenjen. Erdeljsko bojište: Gy6rgy6ska i Haromszes k a dubođolina, kao i oblast gornjeg 1 donjeg C s i k a bčišćeni su od protivnika. Gonjenje se nastavlja. Na drumu C s i k-S z e r e d a—g v 6 m 6 ms k! klanac protivnik daje još žilavog otpora. U uspješnim borbama na graničnim visovlma istočno i jugo-istočno odBrašova zarobili smo jednog čas' nika 1 170 ljudi, a zaplijenlli smo dva topa. Balkansko hojište: Front maršaia pl. M a c k e n s.o n a. Nema ništa novog. Maćedonsko bojtšte: S obiju strana željezničke pruge B i t 0 1 j—L e r i n žestoke topničke borbe. Srpski napadi u zavijutku C rn e R e k e nl Juče nisu imali uspjeha. Na strumskom frontu vodile su se borbe sa neprijateijskim izvidjačkim odjeljenjima. Sa kopna i sa mora otvorena je neprijateljska paljba na položaje kod O r f a n a. Prvl zapovjednik glavnog slana pl. Ludendorff. IzvjeslaJ bugarskog glav* nog stožera. Kb. Sofija, 13. oktobra. Maćedonsko bojište: Stanje je nepromijenjeno. Na frontuod prespanskog jezera do V a r d a ra obostrana živahna topnič-

ka djelatnost. Kod sela H u m a bilo je sukoba izmedju izvidnica. Od V a r d ara do dojranskog jezera mir; izmijenjeno je samo nekoliko topovskih metaka. Na podnožju B e 1 a s i c e-planine slaba topovska vatra. Na s t r 11 mskom frontu neznatna fopnička djelatnost i sukobi izmedju izvidničkih odjeijenja. U predjelu sela J a n i k e j a primorali smo našom topničkorn vatrom dva oklopna automobila da se vrate. — Poslije borbe kod B a r a k 1 iDžumaje 11. oktobra pokopali sino više od dvije stotine lješeva neprijateljskih. Zarobili smo jednog časnika i 20 engleskih vojnika. Na jegejskoj obali živahno krstarenje neprijateijskih ratnih brodova. Kod sela J e n i d ž e oborena je jedna neprijateljska letilica u vazdušnoj borbi. Ruraunjsko bojište: Duž D u n a v a stanje je nepromijeiijeno. Rumunjsko topništvo gadjalo je bez uspjeha obalu izmedju k 1 a d 0 vskog grada, Davidovca i Šlpa. Naše topništvo Izazvalo je u gradu K a 1 a f a t u veliki požar. Kod L 0 m-P a I a 11 k e topnički dvoboj, u toku kojeg smo ini ućutkali neprijateljsko topništvo. UDobrudžiina obali Crnogmora mir.

Neutralfm sud o stanju no Oolišiima. Hermaim Stegemann n „Berner B 11 n d u“ piše medju ostaiim 0 položaju 11 a bojištima: Fnglesko-francuski napadi 11 a S 0 m inl opet su nešto naprodovali , ali rezultati nisu bili Bog zna kakvl, pošto savezldcinra nigdje nije pošlo za rukom da naidju tia kakve praznine u odbrani. Uspjesi, što su ili postigli Englezi I Francuzi, sami po sebi dosta su znatnl i svakako predstav- | ljaju najveći taktički uspjeh, kojl je do sada napadačima bio dosudjen. Pravac englesko-francuske linije sjeverno od S 0 mm e sada je vrfo povoljan za dalje iznošenje napada u naprijed, a kijun fronta tako se proširio, da sada više nije moguće „otesati" ga. Južno od S 0 m m e naprotiv, desno krilo francuskoga napadnog fronta još znatno zaostaje. Na njega položaj kod B a r 1 e u x a đjeluje, kao neka kočnica. Koliko će to još trajati, zavisL od siline artiljerije, koja će se upraviti 11 a to mjesto. Peronne i Bapaume doslijc devedeset dana bitke na S 0 m m i još nijesu ztiuzeti, ali se jasno poznaje kako se razvija ofenziva 11 a drumovima A1 b e r t—

Bapaume i Peronn e—B apautn« Kao spori potok vrele Iave, ona postcpe< no kulja u pravcu 11 a Cambrai. Uz t« od osvojenih gradića i sela preostaju sam® bezoblične ruše\dne. Od početka uvodne đobošne vatre * prvim dat’ima jula, pa do danas, zadoblli su Francuzi u glavnom napadnom pravco 11 a desnom krilu sedam do osam kilor metara, 11 središtu d e s e t kilometara, a na lijevom kriiu postiglf su Englezl kao najvećl uspjeh naprcdovanje od dvana« e s t kilometara. Radi toga valialo je ulo« žlti preko devedeset divizija i dovući ue< ke engleske rezerve, za koje se u najina« nju niku može reći, da bar sve one nijes« bile odredjene u tu svrhu. No isto bi tako pogriješno bilo smatrati da 'su time iscr-< pliene vojničke snage Engleske. To je danas priie slučaj kod Pranctiza, all za to njihova vanredua borbena energija čini da čovjek ztaboraviia na njihove gubitke. Nijemci se bore uz redovnu smjenu trupa, a prema neprijatelju u srazmjernoj brojnoj jačini od 1:3 (ranije čak 1:5), l to sa borbenim moralom, kojl nema sebl ravnoga primjera 11 istoriji. U Dobrudži prišlo se na liniji C e r n 3 v 0 d a—K onstanca pozicijskoj vojni, da 11 samo privremeno ili trajno, 0 tome još nećemo suditi. Hoćemo ]oš jednom da ukažemo 11 a to, da je Mackensen smatrao dobrudžansku vojnu u neku ruku samo kao uvertlru, sa ciljem da se protivniku preotme iz ruku inicijativa. Src-< dišnje vlasti svakako da nijesu namjeravaie, da sa deset do dvanajest divizija Ovdje povedu kakvu odlučniju kanipanju. Radiio se isključivo 0 tome, da se obori ruinunjski bočni položaj lli, ako hoćete, njiIiovi mostobiiani, pa da se uđruženoj rusko-rumunjskoj vojscl konačno zakrči put za J e d r c n e. Danas je završena ta uvcrtira, M^akensen ju je izvršio bez znatuijih materijalnih gubitaka, a eak mu je pošlo za rukom da iznenadjenom protivniku preohne neke važne položaje. Sa111 a vojna u užem smislu te riječl tek ima da nastane, jer tek sađa rat sa Rumunjskom počinje dobiiati svoga oblika. Pri tonie ne valja izgubiti iz vida da je rumunjska vojna u vezi sa Sarraliovira operacijama, i da su udari i protivudarl na Dunavu i Vardaru u medjusobnoj vezi. Može se smatrati, da je istočni front centralnih sila sađa reorganizovan. Za to je bio potreban dvomjesečni rad njemačke vojne uprave, a ova je reorganizacija, u koliko se može utvrcliti taWo čvrsto izvedena, da se može smatrati, da je situacija izravnjata. Da li će se iz ovog stabilnog položaja opet iznoditi! kakve

Podlistak. H e r m a n n B a h r. C e j k n. U Jednom podllstku u ,,B • r 11 n e r rageblattu", čuvenl knjlževnlk Hermann Bahr, u prvom redu a obzirom na jednu novu knjlgu 0 českome narodu, donio je slljedećl UJepl natpls 0 zemljl I narodu u ČeskoJ. U uvodu pisac veU, da Je javnost u NjemačkoJ do sada možda više znala 0 Portugalijl 1 Irskoj, nego II 0 slovenskim narodlma u susjednoj joj i savezničkoj monarkljl, 11a primjer očesima ISrb o-H r v atlma u Dalmacljl. Vell da su Slovenl možda donckle saml tome krlvl, što nljesu dovoljno obavještavall njemačkf narod o sebl, mlsleći, da su dovoljna njihova djcla da ih prikažu svljetu. No veli pisac, u ovo doba oglasa 1 fabričke reklame, takvo je držanje možda otmeno, all nlje korisno. „... Cesi su sada odjednom vrlo 11Jepo izvršili ono, što su dosad bill propnstili. Djelo, što ga je u Pragu na njemačkom izdao dr. Tobolka, ,,C e š k I n a r 0 d“ (,,D asBSmische iV 0 1 k“), sa namjerom da predstavi svoju otadžbinu u tudjini, zbilja je prayi, ako smijemo tako da se izrazimo, plakat Ceške, koji je do sada nedostajao toj zemlji. Ako i dalje ne budemo ništa znali 0 Ccskoj, to više neće biti krivica Ceha, već naša vlastita. Jer u toj knjizi iznosi se sve što Cesi jesu i što oni mogu, u privrednom, umjetničkom i naučnom pogledu. Prikazuje se njihov cio stvaralački, vaspitnl i posmatralački život. Njihovo spoljno i unutarnje bitisanje, 1 prošlost, Iz koje se on razvio, kao god I budućnost što ga očekuje. Sve se to iznosi odlučno \ pouzdano, ali u objektivnom opisu 1

[ bez hvalisanja. Poslije jednoga rada statističke prirode dolazi opls fizičkog sastava i \ T ojničke sposobnosti českoga naroda. Poslije se prikazuju uninl ocl českoga naroda, bujnl reformator Jan H u s, mirni Komensky (Comenlus), sistematski P a I a c k y. Pominje se književni preporod, sa svojom mješavinom ličnostl, koje čas bezobzirno jure, naprijed, čas neodlučno oklijevaju, čas gledaju u prošlost I pripremaju, koje su usadjene u naroduo blće 111 čije mlsli blude po stranom svijetu, koje djeluju čas krajnjem ograničenju, čas najširim umom. Ali ma koliko raznorodne bile te pojave, one su sve upravljene na jedan ciij. Vidimo lijepu umjetnost, koja se prvo povodi za gotikom, a zatim za barokoin, a koja tek u Josifu Manesu nalazi svoga originalnog narodnog predstavnika. Zašto ga do sada nisu prikazaii Berlincima, koji je kao umjetnik bio od najveće uzdržljivosti, a u životu neobuzdan do krajnosti, skroz problematičan u najboljem smislu, kojega je najzad progutala tama ludila, kao neku vrstu Nietzschea medju slikarima. U glavi „Česka i svjetsja niuzika" počinje se sa M o z a r t o m, čiji je „Don Juan“ prvi put odjeknuo u Českoj, a završava se sa Richardom Straussom, koji je od pojave svoje ,,ElIektre“ toliko silno djeluje na mlade česke muzičare. Izmedju ovih dviju krajnosti nabrajaju se S m e t an a, D v o r a k, I F i b I c h, ali i K ovarović, Fflrster, Novak l S u k. Prikazuje se I učešće Česke u razvitku mateinatike, hemije 1 pravnih nauka, đalje njeno školsko uredjenje, njena poljoprivreda .1 industrlja, njena trgovlna i novčane prilike, a nlje Izo-

stao ni prikaz tugaljive teme o českoj autonomiji. I onaj, koji misli da poznaje Česku, divi se kad čuje za toliku kulturu. Ovdje se ogleda čudesna snaga, koja izgleda skoro neshvatljiva, kada se ima na umu da je ona proizvod rada od nešto preko sto godina. Kada se austrijsko carstvo za Napoleonovog doba lzdvojilo iz Njemačke, takoreći n ijeviše b 11 o česke kulture, još malo pa vlše nlje nl bllo českoga naroda. Kao Pompej a, Č e s k a se opet inorala nanovo iskopatl Iz ruševina. To je povjesni rad, kojemu nenia para, a kojenra se Nijemac tim više stnije, može i mora radovati što je početak toga rada počeo pod njemačkim blagosiovoin: Goethe poklonio je svoju pažnju toine djelu. Česki preporod počeo je osnivanjein č e s k o g a muzeja godine 1822. a iste te godine njegov osnivač I prvl njegov predsjednik, grof Kaspar Stranberg, koji je dotle samo bio u prepisci s njima. upoznao se iično sa G o e th e o m. G r o f S t e r nb e r g bio je potornak jedne prastare česke porodice. Bio je sin jednog dvorskog koniornika, odrastao je u P r a g u i spreman za duhovničkl stalež. Bio je kanonik regensburškl svedok bombardovanja toga grada, pa se zatim, star gotovo već 50 godina, vratio u svoje rodno mjesto, da bi se odao samo svojim naučnim naklonostiina, prije svega svojlm botaničkim studijama. Uskoro ga je Jedan lijegov brat od strlca zainteresovao za istorlju njihove domovlne I pozvao ga da učestvuje u njenom preporodu. Grof je stupio u patrlotsk! krug L o b k o w 11 z a I C1 a m-

M a r t i n i c a. Bio je pravi plemić staroga kova, čiji je prirodjeni bogati um još bio obogaćen putovanjima 1 opštenjem sa velikim ljudima. U ono se vrijeme grof Lobkowitz u Mar i e n b a d u sastao sa G o e t h e o m, a svakako da je za onih petnajest dana, sto su tamo bili zajedno, najviše govoreno o velikom nacijonalnom preduzeću, što ga je grof smjerao. G o e t h e je na ovo bio dobro pripremljen, zahvaljujući W o 11 in a nn u, istoričaru na univerzitetu u J e n i, jednome od osnivača časopisa „Die Horen“, piscu Jeđne objektivne kritike njegovog djeia „Dichtung und Wahrheit“. Taj je čovjek, došavši usiijed ratnih dogadjaja slučajno u P r a g, upotrijebio to vrijeme da iskoristi svoj daleki pogled svoj smisao za razumijevanje unutarnjeg nagona u spoljnim dogadjajima, na radu na i s t o r i j i C e sk e. On je napisao jednu ,,0 s n o v n u istoriju Ćesk e“, koju još danas vrijedi proČitati, pošto se vidi da je njen pisac još tada shvatio austrijski problem: ,,da se nešto oteše t zaokrtigli individualnost pojedinih narodnosti, ali da se time nikako potpuno ne slomije ili ometa posebna nacionalna individualnost". Preko njega je O o e t h e, koji je dotle posmatrao Česku saino kao banjski gost, geološki i društveno, upoznao čednu sudbinu českoga naroda I opazio je, koliko je usamljeno i odvojeno tada živio. „Ova zemlja“, rekao ]e jednom, ,,u sred Evrope, opkoljena brdima, zatvorena u se, vodl život, kojl odblja svako opštenje sa samlm sobom 1 sa spoljnim svijetom“. Kako inora da tnu je dobrodošao prvl češkl pokušaj za opštenje sa spoljnhn svijetom. A taj poku-

šaj bio je osnivanje narodnog muzeja, kojemu je na čelu bio grof Sternb e r g, a pri čemu mu je bio najvrijedniji savjetnik, pomoćnik 1 hrabrilac G o e t h e. Rado je gledao budjenje Českoga duha, interesovao se za radove opata Dobrovskoga, slušao je narodnu poeziju. Iz kraljičino-gradskih rukopisa prepjevao je prema bukvalnom prijevodu jednu pjesmu, ,,Kitica cvijeća“, Radio je za nijesečni časopis, koji je iziazio kao organ muzeja. Sastavio je jedan oglas ovoga časopisa za Varnhagenov iist, u kojemu se veli: „Česka nam daje sliku o zajcdničkom životu dviju jezičnih i pjesničkih sfera, gdje se pri najvećoj odvojenosti, koja se već izražava u suprotnosti izmedju i njemačkoga l slovenskoga, jednovremeno ogleda t velika veza. jer dok su česki pjesnici, čak i kad se povede za starlm ugledima, ipak prema duhu, izrazu, spoljnom obliku pjesama i današnjem obrazovanju ipak po kulturu Nijetncl, to su opet n j e m a č k i p j e s n i c i u Č e š k oj odlučnoin naklonošću i stainim vraćanjem u staro-nacionalne rnolive u pravom smislu te riječi č e s i“. Ove rječenice nije bukvalno onako napisao Ooethe, ali ih je sastavio Vannhagen po inspiraciji i pristanku Goetheovom. Jer isto tako posmatrao je Ooethe odnos ovih dvaju plemena. Ovo se stanje od toga vremena na žalost promijenilo. Ali zašto ne bl smjeli da mislimo, želimo i nadamo se, da će jednog dana opet biti onako, kao što je bilo u Goetheovo vrijeme. Možda je ova knjiga, koju su Česi napisali na njemačkom I namjenil! Nijemciina početak na tome p*utu.