Београдске новине
Br. 247.
BEOGRAD, četvrtak 19. oktobra 1916.
fzlazi* ' dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.
Prodaje se: ■ Beogradu 1 u krajevima zaposjednutim od carsko I kraIjevskih Ceta po cijeni ođ a HrvaUkoj-Slavonijl, BosniHercegovinJ I Dalmaqji po cijeni od Izvan ovog područja . . .
61
8 h 12 b
Pretplata: za t mjcsec u Beogradu i ■ krajevima zaposjednutira od carsko i kraljevskih četa K 1*5# u HrvatskoJ-SlavoniJi, BosniHercegovlni i DalraaciJ! K2 49 Izvan ovog područja . . .K3‘—
Oglasi po cijeniku.
llredniStvo i BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, prlmanje ogiasa I pretpiate: Kneza Mlhajla ul. broj 38. Teiefon broj 25.
Godina II.
RATNI IZVJESTADI. Izvieštai austro-ugarskog seneralnos stožera. Kb. Beč, 18. oklobra. Istociio bojište: Front konjičkog gcnerala nadvojvođe K a r I a: Na ngarskc rtiraunisk-ij graniei nije liilo ni juče bitnih prorajena. Istočno od K i r i i l a b e odbile su naše čete nekolil-o niskili nai-ada. Na Bistryzi Solotvinskoj borbe predstraia. Front maršals princa L e o p o 1 d a bavarskog: Sjevero-istočno < d I } o I s z c w ce na Narsjc vy k i os- oji'e sn l avarske čets lednu v.l-.u ri si u t sli ini tačku, kojom su prilikorn zarfbde dva časnika, 350 ljudi i zaplijenile 12 niašinskih pušaka ., Na gomjem Š e r e t u osujećen jedan ruski napad u samom začetku. U V o 1 i n i j i nije bilo borbe. Talijansko bojište: Sinoć su znatne neprijateljske snage^apale naše položa e na Monte T e s t o—sljemenu B o i t e i sjeverno vrha Pasubio. Hrabri branioci krvavo su odbili te napade. Na pojedinim mjestima {1 a j mske doline i đolomitskog fronta kao i na visoravni K r a s a bila je s vremena na vrijeme vrlo živahna topnička djelatnost. jugo-istočno boj'šte: U Arbaniji nema ništa novog. Zamjcnlk glavara generalnog stoJera pl. HOfer, podniaršal.
Izvjesfaj bugarskeg glav< nog stožera. Kb. Sofija, 17. oktobra. Maćedonsko bojište; Nema nikakve promjene. Na frontu istočno od Prespanskog jezera i na .zavijutku rijeke Č e r n e živahna topnička đjelatnost. Odbili smo neprijateljske napade kod sela Gradišnicei Tarnova (Nidže planina). U predjelu Mogljenice vlada mir. Obostrano Vard a r a mjestimice slaba topnička vatra. U jednoj izvidničkoj borbi istočno Vard a r a zarobljena su dva Engleza. Na podnožju planine Bjelasice slaba topnička vatra. Na frontu Strume izvidničke borbe. Na obali E g e j s k o g piora vlada mir. Puimmjsko bojište: Duž D u n a v a je mir. U D o b r udži mjestimice slaba topnička vatra. Rastjerali smo našom vatrom jednu ne-
Podlistak. Hljeb naš suasdašnji. > Hrana mesom * biljem. — Zob kao hrana. Za ninoge je od nas nepojmljivo i nečuveno, čim se sve ljudi liraue i živu. Čudimo se za to, jer smo uvjereni,* da nema ljcpše lirane od naše. Nama, koji smo istančanijili zahtjeva, ne ide u gia,vu, kako čovjek može da živi bez mesa. A ipak imademo veliku sirnju u svijetu, koja propovijeda, da iirana mesom ne valja, već da je zđrava i krepka hrana samo od bilja. Ovo naučavaju vegetarijanci, koji su u neku rtiku velike gusjenice na dvije noge. Naš se narod hrani i mesom i bilinskom liranom, a u velikc suši i voće. koje se osobito po našitn gradovima — vari i jede kao hošaf i dopuna drugiiti jelitna. 'Sulio voće (šljive, kruške, oskoruše itd.) vrlo je izdašua i zdrava lirana. Osim suha voća za zimu sc spremaju i raznc želeni: suši se lozovo lišće, spauak, batnja i ostalo, te sc to pirjani na suhom mesu. Krepko i jako jelo. Naša kalja od kiseia kupitsa odabrano je r.aše jelo, a tnlijeko i iiroizvodi od njcga su običajan smok. Za bljc'o rado se uziTiilje kukuruz, od kojega se vati i pura (žgancl, palenta) te jede začiniena kiselim mlijekom i tnaslom. a I bez toga. Talijan se Iirani, što no riječ, islcljučivo palentom a ona je uobičajena hrana i
prijatcljsku kolonu od 3 balaljuna i dvije baterije izmedju Kujuš Mamuta i Jenidže. U bjegu je momčad ostavila topove i municiiooe sanduke. Na obali Crnog mora vlada mir. ltollja I JaSriL Ako bi se zaraćcui narodi klasifikovali po stepenu svoga oduševljenja za rat, svakako da bi Talijani zauzeli poslijednji stupanj. Kako pišu sa talijanske grauice listu ,,K 5 I n i s c h e Z e i t u n g“ za to se nikako ite može predbaciti talijanskom narodu već se to objašnjava tiine. što nigdje dusa narodna nije bila toliko protivua ratn kao u Italiji. Svakodoevno bi na osnovu pisanja talijanske štampe moglo dokazivati, koliko su slabe vcze u ratobornosti pojedinih sporazumntn država. Pošto se mjesecima ti 'taliji r.a irancusko-englesko „Gertrania delenda est“ često sa značainun naglaskom odgovaralo sa „Austria delenda cst“, sada nas B i s s o 1 a t i u pariskom ,M a t i n u“ iznenadjuje noviin mišljenjein, d a j e u 11 a I i j i r a t p r o t i v N j em a č k e d a 1 e k o p o p n i a r n i j I o d r a t a p r o t i v A u s t r i j e. Iredentizam, veli on, bio je u posljednje vrijente samo s a n j e d n o g ti s k o g k r ug a 1 j u d i. Čak šta više, veli on, vojnicima su niorali te': na široko i na đugačko objasniti p o 1 1 e b u l a i a s a A us t r i j o tn, dok je medjntim, što se rata sa Njemačkom tiče svaki pojcdinac od početka uvidjao njegovu potrebu. Bissolati dalje veli, du su ga na tninistarsku stolicu dove>e u glavnont dvije ideje. Prva je ojačanie i budući razvitak francusko-taiiianskog bratstva, a druga je ideja sporazum sa iužnun Slavenima. Poslije ove prone političke mudrosti, svaki mora da će biri cduševljen čestitim Bissi'atiem, za koga svi, koji ga poznađu ve!e, da je apsolutno nepodmitljiv. Ono šio on priča ..Matinu“ o iredentizmu, bićc da ie tačno, ali Bissolati kanda ne primjcćuje. da on tvrdeći to, u ve’.iko oobija zvaničtie razloge talijanske vlade, kojim je opravdala stupanje Itaiije u rat A što se tiče Srba, to je on trebao da doda još i molbu dragoj Iatinskoj braći, ncka se od sađa malo više potrude, da ne otežavaju toliko njegove pokušaje za sporazuntijevanje sa Srbinia. Politički iuformisani zcrnljaci Bissolaticvi kao što izgleda nikako ne dije'.e njegovc jugoslovenske simpatije i otvorcno negodnju protivu načina, kojim Francuska i Fngleska stalno održava i potpiruje srpsko-talijanske supromosti u jadrankom pitanju. U posliicdnje vireme ova
na Balkanu i u Rumunjskoj i drngovdje. Tako je to u godinama obilja i preobilja, a u godinama nestašice Talijan se n. pr. hrani kestcnom, dn.gi se brane žirom i svim onim proizvodima b!agodatne prirode, na koje malo kod i pomišljamo. A koliko propada +ih piodina. toga bogatstva utaman! Na primjer naše šepurike (bobice od đivljih ruža)! Od njih se iskuhava uz primjesu nešto šećera pekmez, koj; ne zaostaje za pekmezoin od šljiva — pa ipak inalo ko u nas prikuplja te šepurike. To sve jcš tiije čuđno, ali kako će se mnogi začuditi, kad čuje, da i zob služi čovjeku za hran.i. U lias je rašireuo i utvrdjeno mišljenje, da je zob konjska hrana i ništa više. A to je pogrešno. I zob je žito, pa kad naš Popovac zna jesti i h’Do od sijerka, čije nam stahijike inače služe za tnetle, za što ne bi i zob bila dobra hrana za ljude? U kratko ćcmo navesti nckih liistorijskih crtica o zobi. I zob naitne ima svoju povfjest, te jc Ijudinm od pratiavnih vremena roznata, rad šta jc bilo i vremena i prilika, da se i lo zlafo u vatri okuša. Neka niko ne rekne, da su nekada Ijudi bili jačeg /chiđca i otvrdjeg iczika. Da-nas snto mi vjcštiji u pri" pravljanju jela, nego li su to bilc generacije priie nas, pa su naši današnji kuhari i knbnrice već na takovoj visini svoje umieće, da i od najprostijih plodina znadu da priredjuja najuknsnija jela. Stručnjacl vele, da naša zob po-
se suprotnost još poošlrava nejgdnakim shvaćanjem grčkoga plfattja u lialiji s jedne, a u ostalint sporazunmiin državama s druge strano. S ohzirom na stvarnc priljke dje'uji; upravo komično, kada ovilt dana ,C o r r i e r e d e! 1 a S e r a“ u jedncnn čh tiku o govoru njetnačkog kancelara naglašuje potpimo nezavisnost pojeditt'i! dr/ava u okviru četvornog sporazunm i njihovu čvrstu voliu, da ne dopusfe da dodje do ncke hegemonije jednoga pt.jcdiuoga člana nad ostalima. Kod siedišniJi vhsti, veli list, stvar natavnc m.'ji sasvim drakčije: tamo zapoviicdt'jn c.ir Wijjn»!m i Hindenburg, a saov.ru imaju p'T.sto da slušaju. Intercs mtp.o jo. što sKcto istoga dana, isada le ovo iz tsi.i u ,.Ccrriere della Sera , poznati pukovnik B a r o n e u G i o r n a 1 o d'! t a !; a“ žali, što na žalost još uikako nije r-ofpimo izvedeno je’insf, o zapcvjedništva tt okviru ietvo.m.c. sporazuma. od koje okolnosti szeci'nje vJasti imaju grdnili kons'i. D ugitn riječima, ouo što „Corriere dell.i Sora'* krit'.cuie 'md četvornog spcrazcina. to isio „Giornale d‘ Italia“ predsravlja i.ao nedostižni ideal za sporaz iti;' Aledjirim veliko je pitanje, da ii bi većiua utjeeajnih krugova i! Italiji žclje’i, da se taj ideal postigne. Protivu ttiega govore izvjcsne prirodne suprotnos i li težnjama Takav se slučaj na primjer heš u ovo vrijetne jasno ispoljava iro.*. grčkoga pitanja. Covjek mo'/da ttc grješi ’iincgo kad veli, da Balkan sve većnta piedsravlia grob za siogu s ; !a :.po*azi:ma. Fngieska bi rado vidjeia rumuujsku pc! jedu, dok Rusima tte bi itilo taico prijatr.o ojačana i uv'ećatta Ifumimiska. Francuska i Engieska raLjc l>i vidjoie energičniji'Vad protrvu Austro-Ugarske na moru, dok se I.aiija plaši pri sarnoj potnisli na to, pošfo danas više ito ikada zna da protivn Aus’.ro-Ugarske na moru ništa nc može tičitii'jij Jednovremeno Italija je vrlo zadovotjn.t, što Austrija da bi poštcdila sv oju flotu za \ rijcrne poslijc rata c to nv.mie napada talijansku flotu. koja rta obalama nema lako reći nikakvih privatnih zaklona. Cadorna i Sarrail sporazumjeli sn se doduše o vojničkim ciljevima talijanske akclje u južnoj Arbaniji. s lime ,l.i Talijam imaju odande da zagroze bok Biigarima, ali Italija pored svega foga u tome iina u vidu u prvom redu politićki , : Jj. koji se sasroji u tome, da ,h! Orka jtme one epirotske krajeve. na koje jc Grčiva već u mirno doba. ignonšući loncionski tigovor počcla da polaže ruku. Talijaai-najzad nijesu tako Jjednjasri, da nc uvidjaju, đa bi oosied Avlone bez ikakve zaledjine značio to isto što i grudi bez
pluća. Značaino je za sve obazriviju i skromniju ocjemi položaja. u rimsKim tnjerodavnim krugovirna. što Talijani u pogledu Jadrana sada još jedino gaje nadu, da će iz svjetskoga rata izvući tnakar sanio Aviomi i sjeverni Epir. Ali pri tome još nemaju lirabrosti da priznadu, da bi lvtsjed Avlone i sjcvernog Epira pormmo zavisio-ođ blagovoIjenja budućih susjeda, koj: čc imaii tamo nesravnjeno jačih oslonaca u tim krajevima. I’o bi u oslalom važilo i u privrednom poglcdu čak za slučaj. kad bi se đale ostvarit'. poznate osnove ptivrednog iskliučenja središnjih vlasii. u koje medjutim ii pos'jednjc vrijcmc čak ni najvatreniji ratoborci u sporazinnnint državama višc ne vjeniju.
Rot sa RumunisKsm. Stigla francuska misija. Kb. Bukarešt, 8. oktobra. Francuska generalštabna misija, sastojeća se iz generala Berthellosa. 8 pukovnika i 8 ma ora, uluipno iz 25 časnika, stigla je ovarno poslije 25-dnevnog puta. Stanovništvo im je prirediio tODao prijem. Njihovom zajedničkom radu sa rumim'skim glavnim’ stožerom pridaje se veliki značaj.
Rct nn nasra i pod morem. Maler engleskog pomorskog časnika. Kb. Kopenliagen, 18. oktobra. Ovamo je prispjeo danski brod ,,Jenny“, natovaren drvima iz Kube. Na brodu se nalaziia engleska posada, sastojeća se od 1 časnika i 2 mornara, koji su u Atlanskom okeanu došli na brod, da ga zapli^ene i upute u Kirkvvali. Uslijed bure bačen je brod na norvešku obalu, odakle ga je kapetan dotjerao u Kopenhagen. Englezi su bili ispitani i jamačno će dobiti đozvolu za povratak u Englesku. Norveška i Njemačka. I zj ava nj em ačkog p oslanstva u Christianiji. Kb. Christianija, 18. oktobra. „Norveški telegrafski biro“ javlja da je njemačko posianstvo na norveškom dvoru objavilo saopštenje u norveškoj štampi, u kojemu se veli, da je pogriješno mišljenje, kao đa njemačke podmornice bajagi iz načeia tope norveške brodove, koji nose ratiiu kontrabandu. Gdje je ikako moguće ti se brodovi privode u njemačka pristaništa, pa makar se time njentačka pođmornica izlagata opasnosti. Šfo njemačke podntornice češće potapajn norveške brodove, nego li tngleski ratni brodovi, to je prosto uslijed opšteg pomorskog ratnog položa a, pošto Engleska raspo.aže vfcćom slobodom kretan,a na moru. Ipak su engleski i ruski brodovi u baltičkom moru u veliko potapali norveške brodove, ma da je njima bilo mnogo lakše, da ih privedu u ruska pristaništa. Komandanti njemačkih podmornica trude se,
tječe od raznilt divljih vrsci, što su raširene po srednjoj i južnoj Evropi"te po sjevernoj Africi. Kultivirana zob je krupnijeg zrna no divlja Gdje se je zob počela najprije kultivirari, ne zna se pravo; tnože biti u južno-istočnoj Rusiji, u kaspijsko-kavkaškoi ravnici ili još dalje k istoku, u T.irkestanu. Ne zna se ni to, da li su Grci zob ubrajali u žito, od koga se pravi hljeb. Ali sigurno je zob bila poznata i Rimljanima i Grcima pa može biti i starim Egipćanima, i to kao pića. U nalazištima iz kamenog dolv.t u srednjoj Evropi nema traga zobi, ali je već 'ma n brončano doba. te joj se nalazi tragova uz alpske sojenice. Tako su i Rimijani, prodirtići k sjeveru, upoznali raž kao bramrza ljude, jer sn ouda u povijesi svečano zagazili stari Germani kao ttarod, koji se lirani zoblju. 0 to;n piše rimski historičar Plinite n svom djelti o Gcrrnaniji: „Zob je korvo. ? f o raste n žitu i ona je podivljali ječam. Germanski je narodi siju te ne jedu druge kaše do ii zobene'*. I zaista, Nijetuci sii se do u srednji vijek redovito liranili zobenom kašom. a uz to se od z.vbi varilo f pivo. Proizvadjao se đak!e i zobeni s1ad, čiji je šećer vreo. U Belgiji se i darias ođ zobenog slnda vare neke vrsti bijelog Piva. Nu to je još uvijek premalo. Zob je u puno većoj časti u sievernoj i sjeverno-zanadnoj Evropi. U onim se sfranama zob u velike jedc kao Ijudska lirana, te sc priredjuje na razne načine.
U Švedskoj i Norveškoj od svega žita, što se onamo posije, veća je poiovica zobi. Ondje ntelju zob i od zobčnog brašna pravc jtifkc (miince). koje mogu stajati godine i godine Ti sti hljcbčići kao dvopek, pa je to veonta raširena narodna hrana u Norveškoj i Svedskoj. U Škotskoj od zobena brašna prave prijesne, tvrde hljebove. Veli se, da su Škoti onako jedri i zdravi baš zahvaIjujući svome narodnom jelu poriču (porridge). To je jclo jednostavno: zobeni bungur. lcuhan u miijeku. 1 u Americi prave neku vrstu hrane od zobena brašna, te su je izvozili i u Evropu. U sjevernoj sc Njcmačkoj i sada jede zobeni bungur. Zob je i dva i tri puta hranivija od krumpira, a kako je zob ba.š lijepo rodila, ima ih, koji predlažu kao vrlo korisno i zdravo, da se od zobi žrvnja bungiir ili niclje brašno, jor ni time bilo lijepe izmjene u lirani, a ujedno bi se tinie tnnogo doprinijelo tomc, da sc koiiko, toliko uštcdi drugog žita. Stručnjaci ti Njemačkoj vcle, da za djecu nema ijcpše, zdravije i branivije hrane od zobena bungura i jufke. Nijemae Bdhnert pređlaže. da se u Njemačkoj ostavf barem milijim tona zobi za liranu žitcljstvu. Zaista, predlog je Bolmcrtov u istinu umjestan i patriotičan. Kada se Sveđjani i Norvežani, Englezi i Američani hrane hranom od zobi, a pogotovo kad sc zobeni bnngur ntože kuhati ne samo u ntlijcku, već I u čorbi te kad se od ajega mogu pra-
da, u prkos tome, što se tom prilikom izlažu opasnosti, dovedu do što veće blizine od obale posade potopljenih brodova. Nota naglašuje, da nijc Njemačka, već Engleska proširila spisak robe, koja se itna smatrati kao ratno-krijumčarska roba (konfrabanda). Netačno je, veli se, tvrdjenje, da je engleska blokada tek odgovor na njemački podmornički rat, već je obrnuto. Njemačke su podmornice prema dobivenim upustvima uvijek poštovgie norvešku zastavu i norveški sitverenitet. HjemačKa. Naredba pritica Leopolda bavarskog. Kb. Konigsberg, 18. oktobra. Službeni list 10. njemačke arrnije saop tava slijedeću naredbu zapovjednika istoćnog bojišta maršala princa L e opolda bavarskog: „Car me je ovlastio, da izrazim ovoj armiji njegovu previšnju zahvalnost za vanređne podvige, izvršene pred neprijateljem i naročito njegovo zađovoljstvo povocloin odličnog držanja osmatranih trupa. Čini mi naročito zadovoljstvo i ponosim se, što mogu ovaj izraz previtnjeg priznanja dostaviti po’tčinjenoj tni jedinici. L e o p o 1 d, princ bafcirski. najsuvlle tnmm uiiesti. Engleska i Rusija. Kb. Beč, 18. oktobra. .Neues Wiener Journal" saznaje iz K o p e n h a g e n a : Ovili dana se ja’^panski poslanik u Petrogradu razgovarao sa neutralnim diptomatama o pitauju mira, On je, kako se veli, doslovno rekao, da kraj rata nije nikako blizu. Jedna od s la spoiazuma če sve učiniti, da seratproduži, da bi se Rusija i dalje što višeoslabila nego lištojedo s a d. Petrograđski angiofobski krugovi, čiji uticaj nesumnjivo raste, iskoriščuju tu izjavu kao nov dokaz za svoje tvrd ; enje, d a s e Ei;g 1 esica višeine nada, da će moči savladati Njemačku, ali ipak zato navaljuje da se rat pro* duži, da bi Rusijazbog vanrednog slabljenja izgubila svaku sposobnost za akciju u Aziji.
I clfailcs. Godišnjica boravka pričuvne boinice „Brćko" u Beogradu. Juče, 18. oktobra napunilo se godinu dana, od kada je otpočela rad u Brogrsdu c. I k. pričuvna bolnica „B r č k o“. Oktobra 1915. g. došla je sa 2000 kreveta iz Novog Vrbasa (Ujverbasz), pa je do decembra iste godine dostigla broj od 3.800 bolesnika, koji je do juna ove godine spao opet na 2.000 kreveta. Od 18. okt. 1915. g. prošlo je kroz bolnicu oko 48.000 bolesnika i ranjenika (podrazumjevajući tu i zarobljenike) a izdato je preko 704.000 bolesničkih obroka. Središnji izvještajni ured crvenoga krsta, filijal Beograd (Gemeinsame Zentraluachvveisebiiro von roten Kreuze Filiale Belgrad) moli pošt. publiku da kod pismenih pitanja o ratnim zarobljenicima i nesta-
viti razne tjestenine? To bi bilo i patriotski i pametno. englcski se Skoti tim hrane, pa za što da ne primimo ;I od neprijatelja ono, što je dobro i korisno? HfiLI PODLISTAK. Osnta bitka na Soči. Kako javljajtt hrvatski listovi, topovska pa!jba u osmoj bitci na Soči, koja je ovih dana završena, bila je tolil.o jaka, da sc s vremena na vrijeme ču!a čak do 1< r a pine (sjeveroistočiiQ od Zagreba). Najžešća se paljba čt.Ia n nedjeiiu š o. nij. u 4 sata poslije podne. Sveta papinska Stoiica ne otpreina više pisma na rat«a zar»bijenike. Talijanske novine javljaju, da je Svefa Stolica obustavila svoj čovjekoijttbivi rad otpremanja pisama na ‘a.ne zarobljenike i izbjeglice, i to zato, da se ukloni bestidnome postupkti nekih novina. koje kieveču Svelu Stoiicu. da tlm putem vrši ili pogoduje špijunaži. Carski đarov*. .vjegovo Velićanstvo car i kralj poklonia je ranienim i bolesnim turskim ča .nicima i vojnicima koji leže u bolnie! u Godingu. F>2.«ii»*.• tigareta; zdravstvenički poglavica vcjnog zapovjedništva u Beču razdijelio je dar na svečani nači.i Dar je izazv ao medju Turcinta veliko veselje. koji sn dali izražaja svojoj zahvalnosti. Car i kralj dao je za potoorj sedmogradskili izbjeglica iz svoje privame blagajue svotu od 100.000 K.