Београдске новине

Br. 259. BEOGRAD, utorak 31. oktobra 1916.

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: a Beogradu I u krajevima zaposjednutim od carsko i kraIjevsklh četa po cijenl od a Hrvit^JiojBasnlHercejjovini I Dalmacjl! p* cijeni od 8 bvan ovog podrudja ... 12

Oglasi po cljenlku.

P r e t p 1 a t a: za 1 mjesec u Beogradu I a krajevima zaposjednntim od carsko i kraljcvskib ćeta K 1*80 a Hrvatskoj-Slavonijl, BosniHercegcvial I DaimaciJI K2-40 Izvan ovog područja ... K8*—

UrednBtvo i BEOORAD, Vuka Karadžlća ul. 10. Telefon broj 07. — Uprava. prlmanje oglasa I pretplate i Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Godina II.

Odbijen ruski napad kod Szelwowa. — Zauzet francuski položaj južno od Somme.

RATNI IZVJESTA3I. Izv]e*tai austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beč, 30. oktobra. Istočno bo.HSte: Front konjičkog generala nadvojvode K a r1a: Kod O r š a v e nema ništa novoga. jugo-zapadno odSzurdučkog klanca potisnuto je jedn 3 naše borbeno odjeIjenje natrag za nekoliko kilometara. Jugo-istočno od V6rostoranyskog klanca proširili smo naše uspjehe. Sjeverno od Campolunga odbijeni su rumunjski napadi. Na istočnoj granici Ugarske popustila je borbena djelatnost. Front maršala priiica L e o p o 1 d a bavarskog: Kod Pustomytya pokušali su Rusi poslije kratke topničke pripreme navalu u masama. Njihove su se kolone slomile dijelom pred, a dijelom u našim zaprijekaina. Jednako je odbijena navala neprijatelja u masama kod Szelwowa. Talijansko bojište: Uslijed nepovoljnog vremena bila je jučer na cijelom primorskom front u borbena djelatnost kod neprijatelja vrlo neznatna, slabija nego prošlih dana. .lugo-istočsio bojište: Kod naših četa nema ništa novog. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. HGfer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. - * Kb. Berlin 30. oktobra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika R u p prechta bavarskog: Na tnnogim mjestima fronta sjeverno od S o m m e neprijateljska vatra, na koju smo mi snažno odgovarali. Kod jednog napada na liniji L e s B oe u f s—M o r v a 1 uspjeo je neprijatelj, da proširi svoj napadni položaj u našim prednjim rovovima istočno od LesBoeufsa prema jugu i to u neznatom prostoru, dok je na svima ostaIim tačkama, gdje je kroz našu unakrsnu vatru prodro, krvavo odbijenNa južnoj obali S o m m e zauzeo je

naš 359. pješački puk sastavlien iz Berlinaca i Brandenburžana na juriš majur La Maisonette i francuske položaje, koji se protežu od toga mjesta prema Biaches. U našem brzom uapadu, koji su naši letači i naše topr.ištvo unaprijed dobro spremili, zarobili sno 412 neprijatelja, medju ovima 15 časnika. Front njemačkog prijestolonasljednika: Na sjevero-istočnom frontu od V e r d u n a traje topovska borba. Istočno bojište: Front maršala princa Leopolda bavarskog: Ruski juriši u masama i uz ogromnu upotrijebu municije, naiprije zapadno od P u s t o m i t y-a, a odtnah zatim i istočno od S z c 1 w o w a protiv naših položaja propali su od naše odbranbetie paljbe i imali su krvave gubitke. Front konjičkog generala nadvojvode K a rIa: U Karpatima i u rusko-rumunjskim pograničnim planinama, koje se južno od ovih pružaju, pada kiša i vlađa mir, izuzimajući čarke pređstraža. Proširili smo juče od hanoveranskih i meklenburških strelaca postignute uspjehe i uzeli smo na juriš nekoliko od Rumunja uporno branjenih visova. U tim posljednjint borbama zarobili smo 18 časnika i 700 neprijateljskih vojnika. Jugo-zapadno od Surdučkog klanca potisli su Rumunjl jedan naš sporcdni odred. Balkatisko bojište: Front maršaia pl. M a c k e n s c n a. U sjevernoj D o b r u d ž i gonc naša odjeljenja neprijatelja 1 nalaze se u dodiru s ruskom pješadijom i koniicom. Maćedonsko bojište: Poslije jake topničke pripreme napale su juče više puta s r p s k e i fr^ncuske čete na Crnoj Reci najprijc na uzanom, a zatim na širem prostoru, njemačke i bugarske položaje. Napad int je propao u našoj unakrsnoj vatri sjevero-istočno od V e 1 j e s e 1 a i uslijed našeg protivnapada. Isto tako su ostala bezuspješna neprijateljska nadi-

ranja kod Kenalija f Gradašn i c e. Prvl zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

Borbe na Verdunu. Već mjesecima borbena djelatnost na zapadnom bojištu ograničava se na dva glavna borbena poprišta, na Verdun i na oblast Somrne. Naravno, da i na ostalim dijelovima ovoga bojišta, koje se proteže od tnora pa do Basela ne vlada potpuno zatišje, ali tek borba izmedju Frattcuske i Engleske, s jedne i Njemačke s druge stranć u giavnont se bije na ova dva glavna bojišta, gdje se ulažu najveće snage, da bi se izvojevala odluka. Kod Verdutia te borbe traju već osain mjeseci, a u Picardiji četiri; nu ovom poslijednjem bojištu Francuzi i Englezi sve iznova pokušavaju da probiju njemački front, dok se kod Verduoa Francuzi trude da se otaraše opasnoga njentačkog obulivata, koji iin neda ni oka da otvore; glavno obilježje borbi na Verđumi, koje su započele pri završetku zime. a koje još ni dan danji nijesu dovršene jeste stalna promjena izmedju obrane i napada, izmedju nadiranja i ođstupanja i s jedne i s druge strane. U toku zadnje sedmice Francuzi su mogli da se pohvale jedtiim uspjehom. Povratili su utvrdjenje Douaumont. Uzeli su Douaumont i njegovc pristupe pod jaku topničku vatru, pa su u utvrdjenju izazvali požar tamo smještenoga bettzina, te je tako posada natjerana da napusti utvrdjenje. Ne treba zamjeriti pariškoj štampi, što je prilično uveličala ovaj uspjeh. Tc činila i sama francuska vojna uprava, thne što je u svojim saopštenjinia pretjerala značaj povraćanja toga utvrdjenja, a i to je prirodno, jer u Francuskoj mora da se upotrijebi svako .sredstvo, koje se pruža radi održavaiijai'iJi podizanja raspoloženia narodnog. No, kada se objektivno posmatra, značaj ovog vojničkog događjaja baš nije tolik. Da je pad ovoga utvrdjenja zbilja prvo obilježje kakve francuske ofenzive na Verdunu, u tome slučaju ta je tffenziva i poslije pada utvrdjenja morala pokazivati novili rezultata. Ali poslije zauzeća utvrdjenja na protiv Francuzi do sacla nijesu ništa drugo postigli. Nije im pošlo za rukom, da poslije prvoga naleta, koji im je zadobio šest kilomeiara produže svoje nadiranje u sjevernom pravcu. Dokle god stvar bude stajala ovako, povraćanje Douaumonta ostaje uspjeh lokalnoga značaja, kao što su ih Francuzi u toku verdunske

bitke u više maha zadobijali, pa da poslije nekoliko dana opet izgube te novozadobijene tekovine. Opštu situaciju na bojištu taj dogadjaj ni u koliko ne mijenja. Izgleda, da se ne može ni očekivati neka promjena položaja u korist Francuza u većem obimu nego li što je povraćanje ovoga utvrdjenja. Radost ppvodom ovog^ dogadjaja satno je utjeha za Francuže u vim sumorttim danima, kada cijelome sporazumu zbiIja u veliko treba utjehe zbog veiikili i značajnih ratnili dogodjaja na Balkanu. Dok na Verdunu požar jednoga utvrdjenja prinudjuje Nijemce da odstupe iz njega, ovamo padaju Konstanca i Černa Voda, odstupajuća ruskorumunjska vojska već se sprema, da se potpuno vrati preko Dunava, a sile sporazuma ima da konstatuju gubitak jedne oblasti od hiljadu četvornili kilometara i da gledaju kako se rasplinuo san o povraćanju Balkana. Ne bi bilo čovječno, kada bi u takvim danima htjeli zagorčiti Francuzima rađost i utjeliu, koju im pruža povraćanje a/.orenoga Douaumonta.

Rat sa RuiminlsKom. Kako rumunjska štampa tješi javnost? (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina-J Stockholm, 30. oktobra. , R u m u n j s k a š t a m p a priznaje sada otvoreno, da je rusko-rumunjska vojska doživila u Dobrudži p o t p u n p o r a z, ali tješi javnost, da su zapravo u Dobrudži p o r a ž e n i R u s i, jer rumunjske je vojske bilo tamo malp. Zvahična štampa naravno još uvijek tvrdi, da će rat tek sada započeti. Javnost je naravno uzrujanija nego ikada, a osobito u vojsci sve više prevladava opšti strah i prepast. Poiovina rumunjske vojske izbaćena iz stroja. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«J Berlin, 29. oktobra. ,,Achtuhrblatt“ javlja s ruske granice: Iz posljednje rumunjske Iiste gubitaka naslućuje se, da je skoro polovina rumunjske aktivne vojske izbačena iz stroja. Izvještaj od 20. oktobra donosi 208.680 imena, koje poginulih, koje ranjenih iii nestalih, od kojih su 6992 časnika, a od ovih 9 generala, 30 pukovnika i 5 potpukovnika. Ispražnjenje Bukarešta. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“.) Hamburg, 30. oktobra. ^„Hamburger Fremdenblatt“ javlja iz Ženeve: Pariški „Echo de Paris“ i druge francuske novine, da su poslanici si!a sporazuma n a r e d i 1 i s v o j i m p o d a n i c i m a. d e s e s p r e m e z a odlazak iz Bukarešta.

Kralj Ferdinan i porazl. (Naročiti brzojav „Beogradsklh Novina“.) Malmo, 30. oktobra. Rumunjski je kralj Ferdinand stigao u J a s s y, gdje je dulje vremena konferiraosa kraljicoml p r i j e s t o I o n a s 1 j e d n i k o m i ml* nistrom predsjednikom B r a t i a n o m. Kralj je vrlo p o t i š t e n I u njegovoj se okolini priča, da je 1 j u t o p 1 ak a o, kada je doznao, d a j e p a 1 a K ostanca i Černa Voda. Slont Rutnunjske. (Naročiti brzojav »Beograđskih Novinaaj Diisseldorf, 30. oktobra. „Diisseldorfer Generalanzeiger“-u javljaju iz Basela: Bukareštanski dopisnik ,,Daily Chronicle" javlja viigsti sa bojišta bez poljepšavanja, da je r um u n j s k i otpor s k r š e n i već z a-* p o č e I a n e p r i j a t e I j s k a p r ov a 1 a u rumunjsku n i z i n u. Položaj je Rumunjske izvanredno k r i t ič a n, i t e š k o ć e tn o ć i d a s e p op r a v i. Kako je pala Černa Voda. — Sudbina velikog inosta. (Naročiti brzojav „Beogradskib Novina") Malffto, 29. oktobra. Listu „Novosti" brzoj’avljaju iz Reni, da je bugarska konjica još 24. oktobra ostavila iza scbe Konstancu i da goni pred sobom rusko-rumunjske čete, koje se nalaze u divljem bijegu. Bugari zauzeše na juriš Karamurat, to važno injesto za smještaj municije i hrane, a po padu ovoga mjesta nijesu se više mogli držati ni Medžidija ni Černa Voda. Jedan dio četa, koji je namjeravao, da se bjegom prcko mosta spase na lijevu obalu Dunava, spriječen je u tome i morao se povući u ritine Dcbrudže. Zatim je razoren most, ali njegovi glavni stubovi nijesu jako oštećeni. Njentački iistove ve!e. da ie zagr^žena Besarabija. Kb. Hamburg, 30. okfobia. ..Neue Hamburger Zeitung“ javlja: „Berliner Morgenpost“ dobija izvještajft iz Bukaretša, prema kojima tamo priznaju, da Macketisenova vojska zagrožava Galac i Brailu, pa čak i samu Besarabiju. Ostale neprijateljske vojske nadiru prema Moldaviji. Epidemija tifusa u Bukareštu. (Naročiti brzojav ..Beograđskih Novina'*.) Zeneva, 30. oktobra. „Petit Journal" javlja iz Bukarešta, da je obolio na tifusu princ M i r c e a, najmladji sin rumunjskoga kralja. E p id e m i j a t i f u s a b i j e s n i u g r ad u i okolici, a zdravstvene su mjere nedovoljne. Most kod Černa vode. (Naročiti brzojav »Beogradsk'ih Novina«! Zeneva, 30. oktobra. ,,P e t i t P a r i s i e n“-u javljaju iz Bukarešta, da na žalost nije uspjelo, da se posve poruši niost proko D u n a v a kod Černe Vode. Most je sanio u sredini znatno' povrijedjen.

Podljstak. (etvrtn ženidbo kneza Jovana. Jovan je bio sin pitome Šumadije. On se rodio u Kamenici, mestu Iepom i rodnom. Za vreme oslobodjenja Srbije ispod turske vlasti, Jovan je vršio vidnu ulogu. U svima glavnijltn bojevima učastvovao je on kao pravi junak i neustrašim borac. Turke je do zla Boga mrzeo i kad bi mu došli samo pod zgodu, dušmanski bi im se svetio... Knez Miloš je jako cenio zasluge Jovanove za otadžbinu i dostojno ga je uvažavao. Kad je Srbija, posle uglavljenoga mira s Marašli Ali Pašom, počela da uživa piodove mirnoga života, Jovan je ostavio ratište i vrati se u selo kući. Seljaci njegovi izberu ga za seoskokg kneza i u tome je položaju bio do smrti. Kao starešina svoga sela, Jovan je, s poštena i mudra rada, brzo izašao na glas. Seljaci su ga osobito poštovali, prizivali i stimali kao tnalo koga. • I tako se to selo dičilo knezom; a knez se opet ponosio selom... Ali u porodičnom životu Jovan je bio zle sreče. Tri puta se ženio, i ni s jednom ženom nije imao poroda. Ta ga je porodična nedaća jako pekla i mučila. A kad mu, po nesreći, umre i treća žena, često bi se na njegovoin setnom licu ogledao težak bol samohranog života. Seljaci su ga, bolećivim srcem, prizivali u društvo i utešnim razgovorom galili

bol njegove rastužene duše. Ali Jovan je ostao uvek tužan i neveseo... Slomljen porodičnom žalošču, a zašav već prilično i u godine, Jovan se bio tvrdo rešio, da se više ne ženi. Posle nekog vremcna, bio je«abor kod seoske crkve, i tu Jovanu zape za oko lepuškava i još dosta mladolika udovica Andja. Nešto ga teknu u srce i učini mu se, da bi bar na zaranku svoga brižnoga života, mogao lepo proživeti s Andjom. Ta misao razblaži nialo Jovanu rastuženu dušu i veseo zračak zaigra na njegovom dotle snuždenom licu ... Vrativ se te večeri sa sabora kući, Jovan je do neko doba noći premišljao o udovici i svojoj četvrtoj ženidbi. Tek pred zoru svede malo oči . . . Sutra dan Jovan ode do kuće svoga rodjaka Mladena i zamoli ga, da ide do kuće Andjine i.zapita njenu rodbinu: bild Andja pošla za njega? Oko zaranaka Mladen se vrati i donese Jovanu radostan glaš: udovica je pristala da podje za Jovana. Polakomila se na njegovo bogatstvo. Jovami zaigra srce od radosti, kao u maloga deteta; a otisak razdragane duše svuče svu setu, koja dotle pokrivaše njegovo mračno lice... Na ustima mu zaigra veseo osntejak... Naskoro, posle toga, bi ugovoren 1 dan proševine. Jovan se, za taj dan, opremi što može biti lepše. Obuče bogato stajaće ruho, izvezeno čistom sr- i mom, a za pasotn mu se prelivaju. na

srebrnjacima, jabuke, bele kao ntleko. Okićen ruhom, kao cvet u livadi, Jovan dočeka Mladena, koji dogna besna vranca pred njegovu kuću. Tu nakrenuše nekoliko puta čuturom, pa dohvativ se tovnih konja i odjczdiše pravo Andjinoj kući... Vesela srca i nasmejana lica dočeka goste Obrad, Andjin brat; pa pošto se, po običaju, poljubiše i upitaše za zdravlje, domačin uvede goste u kuću i posadi ih na klupu, zastrtu novim balučanitn ćilimom- Andja ih posluži medom, vodom i vrućom rakijom; a po tome domaćin pozva goste te zasedoše za bogato spremljenu sovru. .Prekrstiše se i onda popiše prvu čašu rakije. Obrediše se i drugorn, pa posle dodje na red i treća čaša. Tada Mladen izvadi iz jandžića jabuku, u kojoj beše zabodeno, do pola, pet žutih dukata; spusti je na sovru i reče: — ’ Vala ti domaćine, na časti i lepom dočeku. Da Bog da svakad imao, pa i stimao. Ali mi nismo došli u ovu poštenu i gozbenu kuću, da se samo častimo; no da prosimo tvoju sestru Andju za moga brata Jovana. Ako Andja ima dragu volju poči za niega i ako je sudjeno, da budemo prijatelji, neka dodje i primi ovo obeležje. — Vala ti. Miadene, na poštenoj reči; ali ti ja odgovora ne mogu dati dok ne zapitam Andju. Ako ona ima, dragu volju da podje za Jovana, nti smo onda po gotovu prijatelji I... odgovori Obrad. — Pa zovnite Andju!... povika Mladen. - '""

— Žena Obradova ode u zgradu i dovede Andju. Obrad će tagki reći: — Slušaj sestro! Ovi pošteni Ijudi došli su danas u našu kuću i prose te za Jovana. Ako begenišeš Jovana i intaš dragu volju poći za njega, ti primi jabuku; no ako nemaš dragu volju poći za njega, ti kaži slobodno; jer ovdje moranja nema. Andjč pridje sovri, ižljubi sve redom u ruku i uze jabuku. Prijatelji se poljubiše, a Miaden ispade pred kućom i puška jeknu selom! Dade aber, da je Andja isprošena... Sad tek nasta u kući Obradovoj prava gozba i veselje ... Jeb se, pilo, a i pevalo do mile volje?... Razdraganosti njihovoj ne beše granice! ... Najzad se setiše te ugovorišc i dan svadbe, pa onda poslaše jcdnog dečka po sveštenika, da ispita Jovana’i Andju. Ne potraja dugo pa eto i sveštenika. Prijatelji se podigoše; pozdraviše s popom i učiniše mu mesto u začelju. —Kojim si me dobrom zvao, Obrade?... upita popa čim sede za sovru. — Dali smo Andju za Jovana, pa smo te zvali da ih ispitaš! — To je sve Iepo, no meni se čini, da se Jovan dosle tri put ženio? ... reče popa. — Jesam!... Tako mi je od Boga sudjeno!... povika Jovan. — Onda ja nemam posla ovdc!... dodade popa. — A što?!... povikaše svi n glas. *— U mojitn knjigama ne piše Šta ima da se čita. kad se čovek do četvrtj

put hoće da vcnča!... reče popa ozbiljno. — Boga ti, pope, odbij se sprdnje!... rečc Obrad. — To nijc sprđnja, Obrade! — Ono je dokolica! . . . povika Obrad. — Još manje! . . . reče pop Ijutito i podiže se da ide. — Neinoj, pope, da nte reziliš, ako Boga znaš! . . . povika Jovan uvrjedjen do dna dnše ovim popovint pustupkoni. — Nema tu rczila, gazda Jovane! Naš je zakon takav, pa šta da ti raditn?! Volim ja moju bradu nego tvoju raladu! . . . rcče popa i podje. — Pa baš ncćeš da ili ispitaš? . . . upita Mlađen, a rumen ga obli do uŠiju. — Bih ja, Mladenc; a!i ne da zakon! odgovori popa izlazeći iz kuće. Sve u kući zaneini! . . . Jovan skoči kao oparcn. duboko uzdahnu i jedva prozbori: — Ncćeš vala, pope, kuda si nauinio! . . . Ili ćcš rni svršiti ovaj posao ^kako valja ili mene neće biti! . . . — Vaijalo bi ga naučiti paincti!... povika Mladen Ijut kao ris. — To ćc Knjaz uraditi! . . . dodadc Jovan zlovoljno, pa se okrenu domaćinu i reče, da se opreme i izvedu konji. Kad ntladji izvedoše pred kuču zauzdane konje Jovan i Mladen poljubiše se s domaćinom i pozdraviše se s ostaliin ukučanima, pa pojahaše konje i, puni gnjeva, vratiše se kući. (Svršiće se).