Београдске новине

Izlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: ■ Beogrmdu 1 ■ krajjvta* a- . , potjediratim od caniko I kr»- h || tjevskfii (eta po cijetd od ■ Hrvmtskoj - Sl«voniji, BosbIHorcogovini i Dalmiufll p* dfenl *d S b btvan ovot podrućja , . . 12 k

P r e t p I a t a: u 1 rajesec ■ Beofrmda 1 ■ krajevima zaposjediratira ed carsko i kraljevskih četa K I u Hrvatskoj-Slavoniji, BosaiHercegoviai i Dairaacijl K3 Irrai ovog področja . . . Kt'—

Ojtoj po djonikn.

Urcdnlttvo i BEOORAD, Vak* Karadžića al. 10. Telefon broj 07. — Oprava, primaoje »elasa i pretplate: Kaeza AUbajla ■!. broj 38. Telefoa broj M,

Godina II.

Rumunjski napadi u zapadnoj Vlaškoj svuda odbijeni. — Bezuspješnost talijanske ofenzive na visoravni krasa.

RATNI IZVDESTA3I. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beć, 3. novembra. Istočno bojište: Pront konjičkog generala nadvojvode K a r I a: U sjevernoj Vlaškoj Rumunji su juče napadali na raznim mjestima, ali su bili svuda odbijeni. Goneći neprijatelja naše su čete jugoistočno Crvenogtornja (V6ros-torony) i jugozapadno Predea 1 a zadobile ponovo zemljišta. Na erdeljskom istočnom irontu i u šumovitim K a r p a t i m a borbena djelatnost bila je slabija. Front maršals princa L e o p o 1 d a bavarskog: Na Bistriczi S o 1 o t w i n s k o j predpoiožajne bOrbe. Na N a r a j o w k i su Rusi pokušali sa sedarn napada u m a s a m a, da bi * povratili položaje, koje su im naši saveznici oteli 30. oktobra. Svi su neprijateljevi napadi slomijeni s teškim njegovim gubitcima. Južno Hulewicze na Stochodu rastjerala su krstareća odjeljenja austijskih domobranaca jednu rusku prestražu. Talijansko bojlšte: Na p'r i m o r s k o m borbenom irontu trajala je i juče najogorčenija borb a. Trošeći u ogromnoj mjeri ljudstvo i municiju, Talijani su prođužili svoje napade. Naši položaji u dolini V i p a v e, u šumi P a n o w i c, kod S obera i istočno Vertojba bili su ponovo cilj bijesnih napada. Protivnik je svuda potisnut. — Gyulaveski pučko-ustaški puk br. 2 i 23. d a 1 m atinski domobranski puk uporno su se držali. Na visoravni Krasa, u oblasti Lok vi ce, jedan nov talijanski napad u masi, koji je preduzet preko visa P ečinka i duž druma za Kostanjevicu, zadržan je s vrlo teškim gubicima po neprijatelja. Dvije baterije, koje su vanredno istrajale u svome držanju, pošto su i ljudi i konji savladani bili, pale su u neprijateljeve ruke. U južnom dijelu visoravni slomljeni su svi neprijateljski napadi pred frontom hrabrog austrijskog pučko-ustaškog puka br. 32, pješačkih pukova br. 15 i 98. Broj zarobljenih Talijana porastao je na 2.200.

lugo-istočno bojište: Nema ničega novog. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmaršal. Dogadjaji na moru: 2. novembra prije podne jedna vazdušna eskadrila je uspješno bombardovala semaforsku stanicu i skladište uglja kod Vieste, bezžičnu brzojavnu stanicu i smjestište kod Torre Porticello. S večeri je jedna vazdušna eskadrila napala željezničku stanicu kod R o n c h i, vojnička postrojenja kod Selza, Doberdoba, Staranzana i baterije Golametta. Postignuti su mnogi pogoci. Zapovjedništvo momarice.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 2. novembra. Zapadao bojište: Front prijestolonasljednika R u p prechta bavarskog: U sjevemoj oblasti S o m m e mjestimično je bezuspješno oživljavana topnička djelatnost. Lako je odbijen jedan engleski napad sjeverno od C o u r c elette. Francuski napadi u odsjeku LesB o e u f s a—R a n c o u r t zaradiše protivniku neznate uspjehe, sjevero-istočno od M o r v a 1 a i na sjevero-zapadnoj ivici šume St. Pierre Vaast; inače su ti napadi u glavnom krvavo odbijeni. U prkos žestokom francuskom otporu naše čete piodriješe u sjevemi dio mjesta S a i 11 y. Front prijestolonasljednika \V i 1h e I m a: Vatrena djelatnost sjevemo od M aase u više se maha razvila do najveće žestine. Francuzi su naročito upravljali žestoku topničku vatru na utvrdjenje Vaux, koje su naše čete već u toku noći bile napustile prema naredjenju i to neometano od neprijatelja, a pošto su prethodno bacile u vazduh važne dijelove utvrdjenja. Istočno bojište: Froiit maršala princa Leopolda bavarskog: Kod grupi vojske generala pl. L i nsi ng e n a westfalske i istočno frieslandijske čete pod zapovjeđništvom general-majora pl. Ditfurtha zauzeše na juriš istaknute ruske položaje na [lijevoj obali S t o c h o d a kod W i t o n i e z c a i južno ođ toga mjesta. Pored velikih i

krvavih gubitaka neprijatelj je u zarobijenicima izgubio 22 časnika i 1508 ljudi, a ostavio je u našim rukama 10 mašinskih pušaka i 3 sprave za izbacivanje mina. Naši su gubici neznatni. Dalje na jug kod Aleksandrowke privedosmo prilikom jednog uspješnog izvidjanja 60 zarobljenika. Front kocjičkog generala nadvojvode K a r1a: UKarpatima bilo je uspješnih pređuzeća protivu ruskih prednjih položaja sjeverho od D o r n a W a t r e. Na erdeljskom frontu položaj je nepromijenjen. Propali su rumunjski napadi protivu savezničkih snaga, koje su prodrle preko Altskog i Predealskog klanca. Zarobismo 8 časnika i 200 ljudi. Jugo-istočno od klanca Crvenog tornja vode se borbe povoljno po nas. Balkansko bojište: Front maršalapl. Mackens e n a: Konstanca je bezuspješno bombardovana sa mora. Maćedonsko bojište. U zavijutku Crne rijeke i sjevemo od N i d ž e planine odbijeni su srpski napadi. Na S fr u m i vode se živahne borbe ispred prethodnih položaja.) Kb. Berlin, 3. novembra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika R u pprechta bavarskogBorbena se djelatnost u glavnom držala u užim granicama. U pojedinim odsjecima oblasti S o m m e bila je jaka topnička vatra. Juče smo u jutru u borbi prsa u prsa opet izgubili domove u S a i 11 y-u što smo i i bili zauzeli. Propali su neprijateljski naleti istočno odGueudecourta i prostora sjevernog dijela šume S t. P i e rr e-V a a s t. Front njetiiačkog p r i j e s t o i on a s 1 j e d n i k a: Pred veče je popustila francuska vatra protiv utvrdjenja V a u x. Istočno bojište: . Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog: Pri svojim sedam puta ponovljenim uzaludnim pokušajima da nam opet preotmu položaje zapadno od Krasuvljesja (lijevo od Narajovke), koje smo 30. oktobra bili zauzeli na juriš, Rusi pretrpiše vanredno teške gubitke. Front konjičkog generala nadvojvode K a r 1 a : Na južnom erdeljskom bojištu odbijeni su rumunjski napadi vatrom ili borbom na nož- Jugo-zapadno odPredealai jugo-istočno od klan-

ca Crvenog Tornja potisli smoih i zarobili smo preko 350 Rumunja. Balkansko bojlšie: Nema značajnih dogadjaja. Prvi zapovjednik giavaog stana pl. Ludendorff. Sporozum l nlesouo jedinstvo fronto. U Parisu opet treba da se sastane veliki ratni savjet sila sporazuma, pa se u taj cilj u glavnim gradovima sila sporazuma već vode pregovori. Glavno pitanje, kojim će se baviti ovaj ratni savjet jeste jedinstvo zapovjedništva v. ojski sila sporazuma. Već prije mnogo mjeseci uvidila se potreba takve reorganizacije, a poslije svake nove nezgode sporazuma na bojištima, sve su se nanovo čuli zahtjevi za tim jedinstvom. S toga nije čudo, što to pitanje dobija naročitu aktuelnost poslije najnovijih dogadjaja na Balkanu. U jedan je mah u toku ove godine izgledalo kao da se zbilja ostvarila jedinstvena vojna uprava kod sila sporazuma. U aprilu bio se sastao u Parisu veliki ratni savjet, sa kojim je stajala u neposrednoj vezi zajednička saveznička jedna ofenziva, koja doduše nije preduzeta potpuno jednovremeno, kao što je bilo predvidjeno, ali koja je ipak odavala zajedničku, jedinstvenu osnovu. Jedinstvo fronta bilo je prividno postavljeno, ali se sad pokazalo, da ji dobit, koja se od njega očekivala, izostala, i to u dvostrukom pogledu. Medju ciljeve je jedinstvene ratne osnove spadalo bez sumnje probijanje neprijateljskih frontova na istoku i zapadu, pr da se time rat što prije okonča u korist sporazuma. Koliko su dalekoseži. bila riješenja pariške konferencije dokazuje činjenica, da je Rusiji i FranCusk’oJ bllo pollo za rukom. Ca Englesku nagnaju na jače učešće u kontinentalnom ratu i da već jednom pošlje svoju novu vojsku, koja je brojala milijune, preko kanala u Francusku Osim toga značaj pariške konferencije vidi se i u ogromnim pripremama, izvršenim za ijetošnju rusku ofenzivu kao i za francusko-englesku ofenzivu na Sommi. Ljetos su sile sporazuma stavile u službu svoga zajedničkoga cilja vrhunac svoga umjenja i svoje snage. No ne može se reći, da su im se namjere ostvarile. Jer svakako da ratni savjet u Parisu nije mislio da se zadovolji kao sa krajnjim ciljem ovogodišnjeg ratovanja pomjeranjem francusko-engleskog fronta za nekoliko kilometara i nastupanjem Brusilov-

ljevih vojski do one linije, gdje oae danas stoje. Ovogodišnja vojna na protiv prema namjerama sila sporazuma imala je da se završi potpunim obaranjem protivnika ili bar njegovim protjerivanjem sa zaposjednutog zemljišta. No bez obzira na ’to što ta namjcra nije uspjela, još se istupanje Rumunjske u rat od kojega se toliko očekivalo, pretvorilo u pravu nezgodu za sile sporazuma. Bilans rata u pryoj polovini jeseni može se dakle reći da je taj, da su s r e d i š n j e v 1 a s t i u glavnom održale sve svojt 1 i n i j e, a uz to još uspjesima prema Rumunjskoj pridale iznova značaja balkanskom bojištu, i to značaja, kakvog svakako sporazum nije željeo. Ovaj za sporazum nepovoljni bilans sada treba da se popravi novim ratnim savjetom u Parisu, na kojemu će se usavršiti jedinstvo fronta i popunitf izvjesni veliki nedostatci, koji su st pokazaii. No do sada još i ne postojl saglasnost o tome, hoće li io jedinstveno središnje zapovjedništvo sila spcrazuma imati svoje sjedište u Parisu ili Petrograđu- Rusi ukazuju na značaj istočnog, a naročtio balkanskog bojišta, gdje ima pasti odluka, a Francuzi opet na zgodni geografski položaj Parisa i na svoga Joffre. No ove se pitanje svakako još može !ako riješiti, da nije velikili i ozbiljnih suprotnosti, koje se sve jasnije ispoljavaju, što duže traje rat izmedju pojedinih sila sporazuma. Rusija si misli, videći da joj je jače no ikad zakrčen put za Carigrad, da li još i dalje treba da lije krv za svoje saveznike, a Francuska se pita, imali smisla, da ona žrtvuje i posljednjeg mladića za Veliku Britaniju. A ko bi tek mogao skloniti Itaiiju da napusti svoj „sveti egoizam" koji joj ne dopušta, da se bori ondje, gdje nijesu u pitanju čisto talijanski, već zajednički saveznički interesi. Ako će stvarno doći do pariškog ratnog savjeta', on će stajati pred vrlo velikim zadatciina. Doduše sporazumu kao ugled služi lijepo izvedeno jedinstvo zapovjedništva kod središnjih vlasti, ali ono je postalo pod sasvim drugim okolnostima, prilikama i težnjama, nego što su one, koje su skupile siie sporazuma u jedno kolo.

Rdt sn Rumunjskom. Pad Bukurešta samo pitanje vremena ? (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina>; London, 2. novembra. „Corriere della Sera ,< komentariše položaj na rumunjskom bojištu i uz njemačke izvještaje donosi crteže bojišta. List shvaća ukupno stanje kao takvo, da je svaka vojnička pomoć za Rumunjsku,

Podjistak. Ljudl i životlnje. — Iz zbirke Arthura Schuberta. Takav je svijet. Jeđan mladi književnik, kojega je izdavač bio izvijestio, da će u najkraćem vremenu izići na svijet njegova Prva knjiga, naumi da za svoje djelo načini što bolju reklamu. Prilikom jedn °g izleta on uze na stranu jednog svog Pfijatelja, poznatog kao opasnog brbvivca i lovca za novostima, pa mu, sav sretan reče: Dragi prijatelju, Vami hoću da povjerim, da krajem ovoga mjeseca očekujem prinovu . . . — Ta nije moguće, viknu prijatelj, toliko nestrpljiv, da tu novost otpočne ređom svima pričati, da nije nl čuo kad književnik dodade: , '‘ n .? * me izilazi moja prva zbirka pripovijedaka— Nego, to sam Vam rekao il „najvećem povjerenju“, reče malo kasmje mladi pisac, „računam na Vašu diskreciju!“ — AU molim Vas, dragi moj, za šta me smatrate“, odgovori prijatelj Čisto uvrijedjen, jedva čekajući da otpočne svoju „reportažu". Dok se brbljivac žurnim korakmn udaljavao, književnik je zadovoljno trIjao rnke i smješeći se govorio preda se: Sutra će znati cio gfad za moju knjigu.

Sutra dan pred podne mlada žena književnikova dodje kući sva rasplakana. — Ta ta za Boga, dušo, šta je to!?“ upita sav uplašeni suprug. — Ah, mani me ti . . . jao kakav si . . jecala je ona . . . Cio grad govori, da si ti sam kazao, da ćemo još ovog mjeseca dobitl bebu • . . a ono mi smo tek četiri mjeseca vjenčani . . .! Lav. U jednoj menažeriji, koja je za kratko vrijeme bila otvorena u jednoj malo? palančici, tiskala se radoznala ćiftarija i pažljivo je slušala riječi čuvara, koji je išao od kaveza do kaveza i besjedničkim glasom izgovorao objašnjenja, naučene na pamet, o pojedinim zvjerovima. A ovo, gospodo moja . . . završi on, pokazujući na kavez ogradjen naročito jakim šipkama . . . ovo je trogodišnji Iav iz sjevernog dijela Sahare, zbog svoje strašne divljine apsolutno nepodesan za dresiranje. , „Alal mu vjera!“ reče na jednom jedan ostariji gospodin, neko od palanačke ,,elite“, a svi prisutni mu odobravahu . . . Da je „za dresiranje nepodesni“ bio neko iz njihove sredine, svakako da bi svi u glas viknuli: „Raspnite ga! . . .“ ,

U Louvre-u. Kad udjoh, prilikom razgledanja ove čuvene pariške galerije slika i kipova, u otmjenu dvoranu, u čijoj se sredini nalazi slavni kip milonske Venere, naidjoh na čitavu grupu posjetilaca sve samih Nijemaca iz sjevernih krajeva. Ja baš htjedoh da se povučem, da čekam da se razidju, pa da na miru posmatram ovo remek djelo, kada začuh jednu plavu berlinku kako reče svome ocu: — ,,Ta gledaj, tata, kako veličanstveno! Ta bar ovo ne može da ti se ne dopada!“ . . . — Mani me dijete, odgovori otac! Šta mi vrijedi najljepši _kip, kada nije moj! odgovori otac. Svi se nasmijahu, neki čak kao sa neke visine, sažaljivo . . . pa ipak koliko je nas na svijetu, koji mislimo drugojače, kada je u pitanju — neka živa Venera?! • . • \ . \ Djeca. B^jah se umorio pecajući, te se malo ikvalim u travu i otvorih torbu da se pfjhvatim. Petoro seljačke djece, — četiri dječaka i jedna djevojčica, koja su već iz ranlje mnogo motrila na nepoznatog varošanina, sada se iskupiše na izvjesnom rastajanju od mene, pa zavidljivo gledahu u moj doručak. Ja ih dozvah i djeca se zbunjeno približiše, gurkajući jedno drugo i smiješeći se.

— Da ću vam po jabuku, rekoh, ali najbolji od vas dobiće još i ovu breskvu, rekoh ja i pokazah im jednu vanrednu breskvu . . . — Ko je najbolji od vas, ko najbolje sluša majku! ? zapitah. Ja! ja! graknuše djeca u glas . . . samo plava djevojčica nešto se predomisli i reče oklijevajući: Evo ovaj, mali Gjorgje, to je najbolji od nas! — Ta-a-a-ko, e lijepo onda ću malom Gjorgju dati breskvu, ali tebi dvije! odlučih ja Djevojčica me pogleda začudjena da li je već znala da iskrenost i ljubav k istini rijetko donosi breskve i druge lijepe stvari!? — Ali vaspitavanje djece čudna je stvar . . . idućom prilikom sumnjam, hoće li koje od njih reći za sebe, da je najbolje i najmirnije! . . . Plavi „cv>ker“. Onomad se u društvu povede riječ o jednom mladom gospodinu, koji je na trkama u oči toga dana nosio plavi ,,cviker“. — „Biće, da je to najnovija londonska moda“, reče zajedljivo jedna djevojka, koja je davno bila prešla prvu mladost, ,,ta i onako je u pola Englez!“ — „Ma, mladi ljudi, koji nijesu u stanju da se istaknu svojom Iičnošću niti kakvim zaslugama, često pokušavaju da na ovakav vašarski način

obrate pažnju na se, što im kod poštovanih dama često i polazi za rukom“, objašnjavao je kao sa katedre jedan docent univerziteta bez slušalaca. — ,,Ta šta čovjek ne bi učinio za ljubav damama“, reče galantno jedan gardijski poručnik i mahinalno sastavi pete. — „Znate, medju nami budi rečeno“, došanu pakosno jednoj gospodjici jedan sudski pisar, kolega „ogovaranog“ mladog čovjeka u plavom cvikeru, „nije to baš tako glup vic, kolega na račun slabih očiju izvlači po neko slobodno po podne!“ — „Možda je povrijedio očni vid, gledajući odveć dugo u izvjesne oči“, našali se značajno jedna starija dama, koja je imala šest kćeri na udaju . . — „Svakako je izvjesno, da on hoće da se pravi interesantan", zaključiše dame u horu ... _ — „Ali molim vas gospodo, nemojte misliti", uzviknu najzad jedan ozbiljan star gospodin, ljekar, „on zbiIja pati od jednog zapaljenja očiju, ta ja ga liječim!" Svi se prisutni ledenim ćutanjem i ljutitim pogledima osvetiše starom ljekaru za ,,razočarenje“ što ga je priredio društvu. Još osjetih simpatije prema ovom starom gospodinu; on je kao jedini bio potkrijepio moju pokolebanu vjera u čovječanstvo . . . Ta ipak, rekoh u sebi, samo star čovjek u pravom je