Београдске новине

15. novembra 1916.

Beogradske Novine

Srijeda

Strana 3.

Nadjena municlja. Prilikom pretresa jedne kuće, u kojoj niko ne stanuje, našlo je redarstvo nekoliko stotina prikrivenih metaka, nekoliko hiljada kapsli pa i nekoliko revolvera. Stanovništvo se ovom prilikom čini pažljivim na to, da bi redarstvo u svojoj dužnosti moglo polpomoći, kad bi susjedi ove puste kuće prijavili redarstvu na koga pribhžno sumnjaju za ovaj prikriveni materijal. Uhvaćeni lopovi. Dva lopova, koji su pokrali razno odijelo u vrijednosti oko 200 kruna, uhvaćeni su i predati redarstvu. Saražii priste^ Aktlune I pcslone kcmdtc banaka u Audrljl. U poslednjem izvještaju nadzornog odbora državnih dugova je saopšteno, da je prilikom pretresanja prilika novčanog trga, koje stoje u vezr sa naredjenjem za peti ratni zajam, bilo vrlo mnogo govora o velikoj razliki izmedju aktivnih i pasjivnih kamata, koja kod banaka postoji a koja se kod štedionica stavlja u izgled. O tome nam pišu iz krugova beekih banaka: Kao što je poznato banke su nedavno smanjik kamatu za uloge, vjerojatno je, da će im u toku ove sedmice štedionice slajedlti sa istom mjerom. Odluka, da ve karnata na uloge smanjć, objašnjiava se priijc svega time, što no\ac danas stvarno neoia u šta da ulaže. Grdne svote, kojc već od tol ko mjeseci pridolaze bankama, rie mogu se u današnjim prilikama rasporediti sa irovoljnorn kamatom ni ulaganjem na kratke rokove, mti na koji drugi način. Javna je tajna, da će se svote, koje stoje na raspoloženju, upotrijelHti za predhođne uplate predstojećeg ralnog zajma. Kako se sad osjirn toga mora uzeti n obzir i poreza na prihod, to se doista upotreba tih novčanih svota ne ntožc da smatra kao vrlo probitačna. Prema tome je potpuno opravdano smanjivanje kamatnc stope sa glediišta iskorišćavanja novca, koji je na raspoloženju. Ali je ova mjcra učjinjena i zbog toga, što se predpostavilo, da ćc ona povoljno uticati na upis predstojećeg ratnog zajrna. Što je dakle kamatna stopa ža uloge kod banjaka utvrdjena sa 31 / 30 / 0 , b;!a su za to dva momenta mjerodavna: nemogućnost, da se glavriuoe, kojih ima, iskoriste lukrativno, i razmišljanje, da će ta mjera potpomoći propagandu za ratni zajam. Što setiče kamatne stope duga (debet), to je već navika, koja je oprobana, da je on.i uvijek nešto viša nego li kanratna stopa banke. Tu dakle viada načelo, da je banačna stopa mjerodavna, i u tome nije ništa promjenilo ni za vrijetne irata. Kako je danas banačna kamatna stopa 5o/o, dokle je kamatna stopa za dugove olnično utvrdjena sa 1(4 i U/ 2 , a često puta i sa većom razlikom iznad zvanične banačne stope, tno je onda došlo dotle, da je izmedju kreditne kamatne stope i karnatne stope duga postala vel'ika razlika. U kreditu je stopa 3 do 31 / 30 / 0 , za dugove popela se 'na 6 do 6 V 1 pa i više. Ali bi, kako se iz gore navedenog vidi, bilo pogrrješno, ako bi se ta razlika jedjino hteia pripisati mjeri banaka. Razlika je postala otuda, što se, pri postojećoj naviki, koja je ranije navedena u pogiedu odredjivanja kamatne stope za dugove, pod vladavinom 5/',o kamatne stope, a s druge strane uslijed okolnosti, što se novac ai sa najnižom stopom nije mogao uloiiti, velika nejednakost u.kamatnoj stopj morala mehanički razviti. Kao što je već napomenuto, jedino je mjesto, gdje se danas velike glavnice mogu uložiti, država, jer banačna dugovanja opadaju kod svih

kanonik u Salzburgu i godine 1733. generalni vikar pasavskog biskupa za Donju Austriju te oficijal pasavskog konzistorija u Beču, onda biskup ,,!n partibus", a godine 1743. zasjede na stolicu ljubljanskog kneza-biskupa. Tu je blagoslovio 26. jula 1747. sestarsku crkvu, koja je sagradjena izmedju godina 1718. i 1748. na trošak slovenačkog tnecene Selenburga svotom od 93.547 forinti. Biskup Attems dao je pojjepšati i povećati grad u Ooričanima i dignuti za jedan kat više, a biskupsku rezidenciju i kolegijatnu crkvu dao ie na novo prezidati. Umro je 5. đecemhra 1757. u Beču, gdje je boravio po službenom poslu, te je sahranjen 11 Oornjem gradu. Nekako iz tog doba (godine 1749.) doznajemo iz pisama isusovaca i mandarina u Kini o. Augustina pl. Hallersteina, rodom iz Kranjske, 0 Ijutom i okrutnom progonu kršćana po kineskim provincijama. gdje je nmro mučeničkom smrti i Tristan grof Attems (ex provincia Vencta. ex illustrissima comitum de Attimis prosapta). Karlo Mihajlo grof Attems je obnašao čast prvog nadbiskupa goričkog (1752.—1774.). Kako se vidi iz iistine i j'zidane ploče na crkvi, taj je mitropo'it posvetio 13. nvernsta 1752. glavni °ltar i crkvu na Zalosnoj gori kod Brezovice. U posljeđnje doba bio Je Otmar ^■of Attems biskttn seoski (t 1R60.). ^adu grofova Attems-Heiligenkreuz u -taierskoj i njibovim zasltigama za $ta'crsku posvetio ie u novije doba posebn, i študiju Franjo Ilwof. ,.S. L.“

banaka, tako da ilt sa visokom kamatnom stopom još vrlo inalo rma, dokle u povećanju blagajuieke gotovine i isplataina kod vlade ima naprotiv uvijek novaca na raspoloženju. Pa ipak se ne može oporeći, da prosječno kamatna kor/st, i kod te ntješavine viših i nižih razlika, nije vrlo zadovoljavajuća. Pa i ako se prizna, da je razlika znatna, mora se ipak jednovremeno utvrditi, da su n. p. u Njentačkoj i Engleskoj prilike tnnogo neobičnije. U njemačkoj državi kreće se razl.i'ka iztnedju 1 Vs i 6°/o, u Engleskoj se kontokorentni zajmovi ne niogu ukamatiti sa 6 0 / 0 . Kod štedjonica stvar drugčije stoji. Njihovi aktivni ulozi >ne sastoje se kao kod banaka, 11 debitorima, nego u vrijedećim papirima i hipotekarnim zajmovima. Korisni, ratni zajam sa 6(4 n > ne igra medju vrijedećim odLučnu ulogu, ali ipak daje prilično veći prihod nego li obični uiozi. Bilo bi, istina, u toliko povoda zamerkama, što su pojediine štedionice pri početku rata povisile kamatiui stopu na nepokretnosb jli bar rokove isplate upotrijebili za povišenje kamatne stope. Al|i kako se u daljem toku u st\'arj pokazalo, da ulozij, i pored velikili upisa na ratni zajam neprestano rastu i da povećanje kamatne stope na nepokretnosti nije u stanju da smanji stanje uloga, to se u krugovima dužnika na nepokretnosti očekuje, da će se povišavanja kainatne stope na nepokretnosti, gdje toga u opšte bilo, opozvati. Poslovni rtziillni b.-h. uredn pošinnsite šleđlonice. Kroz mjesec oktobar primila je b. h. poštanska štedaonica 1.192 uloška u iznosu od K 104.186.76, a isplatila 895 isplata u Iznosu 75.467 ,K i 15 h. Prema tome je poštanska štediionica od svog osnutka (17./8. •1911.) do 31./X. izdala 26.176, a isplatila 12.903 u’iožnc knjjžice i još postoje -13.273 knjiižice. Uložaka je bilo 205.986 sa kruna 10,211.912 i 3,2 li; preostalo je 1 ./XI. kao štedovniih uložaka kod pošte 2,039.856 K 52 h. Kod čekovnog prometa su 22 nova abonenta pnistupila, a jedan istupio, uloženo čekovina svega 50,342.400 K 14 h, isplaćeno 49,748.207 K i 77 h ; bruj uplate 22.332, ispiata 21.697. Od otvorenja šteđionice do 31. X. iiplaćeno je svega 1.697,415.572 K 94 h, a isplaćeno 1.669,403.416 K i J7 h; abonenata ima 1.948; stanje irnovine čekovnog odjeljenja je 28.601.34S K 94 h. U odjelu- za poslovne papire postoji 561 rentovna knjižica, nominaLna vrijednost pohranjtnih vrijednosnih papir;: je 4,041.015 K 80 h; nominalna vrijednost na račun ulagača kupljeruih i njima poslanih vrijednosnih papira 421.892 K. Tražbine u Rumunjskoj. Domaći interesentni iz područja trgovačke i obrtničke komore zagrebačke, koji u Rumunjskoj imadu poslovnih tražbina, zaostalih zaliha trgovačke robe ili inih imovinskih interesa pozivaju se, da rečenoj komori stave na raspolaganje nužne podatke i obavijesti, da se dotični interesi uzmognu zastupati i po mogućnosti osigurati. Otprema živeža poštom. Uslijed čestih upita javlja trgovačka i obrtnička komora zagrebačka ovim putem, da je otprema ovih živežnih artikla iz Hrvatske u Austriju, Bosnu i inozcmstvo poštom zabranjena, i to; pšen.čnog, raženog, ječmenog, kukuruznog i rižinog brašna, slanine, masti, svinjskog mesa, šećera, ljuštenog, neljuštenog, raspolovljeno, tucanog i samljevenog pasulja, zatim graška, leče i kave svake vrste.

izlet u EnsiesKu. Prelaz preko Kanala. — Ooasna zona. — Ostaci od potopljenih parobroda. Strogi nadzor stranaca. (U t i s c i j e d n 0 g n e u t r a 1 c a). U grozničavoj sam nestrpljivosti. U Ungleskoj nijesam bio od početka svjetske konflagracije. Radoznao sam odnosno promjena, koje su se desile u Engleskoj, naročito u Londonu, u tom središtu nada svih saveznika. Put u Englesku bio je mnogo drugačiji nego li u mirno vrijeme. Vlak, kojim sam stigao u Vlissingen, stao je, i čim sam sišao, odmah me je nosač, zajedno s mojom prtljagom, poveo n carinski ured. Jedan činovnik pregledu brzo, ali pomno sav moj prtljag. Zatim, zajedno s ostalim putnicima, poslaše me k uredu parobrodskog društva. Tačno mi pregledaše sve putne isp r ave. Napokon eto nas na parobrodu, gdje nam odrediše sobice. Parobrod je naoružan za svaku eventualnost. Ispod palube nalazi se niz praznih bačava, koje služe za to, da se parobrod uzdrži na površini, nabasa li slučajno na minu. Prije nego sam legao. uzeo sam sobom pojas za spasavanje i skršen od umora zaspah. Rano ujutro parobrod se otisnuo od obale i kad sam izašao na palubu, bili smo već na otvorenom moru. Duva oštar vjetar, ali vrijeme je lijepo i obećava ugodan put. Nije bilo ugodno čuti poziv kelnera, da svi putnki brzo sidju u trpezariju, na objed, da mogu biti na palubi, kad će se parobrod približiti zoni, koja je pogibeljna radi mina. Prije podne je prošlo bez incidenta; jedan dio putnika sjedi na gor-

njem dijelu palube, a svi su providjeni pojasima za spasavanje i spremni da 11 a prvi znak skoče u barke, koje su takodjer spremne za slučaj opasnosti. Putnici pripadaju raznim narodnostima; medju njima ima Engleza, Skota, Američana, ali većinom su iiolandski trgovački putnici i belgijski bjegunci. Opazio sam i par francuskih porodica, koje se sastoje ponajviše od žena i djece. Na parobrodu se nalazi i nekoliko Ioše odjevenih Rusa, koji su po svoj prilici pobjegli iz njemaekog ropstva. Poslije podne približismo se tako zvanoj opasnoj zoni. Svi se putnici prisloniše na perdo i neprestano giedaju 11 more, ne hi fi zapazili kakovu minu . . . Svaki put, kad je mornar, koji je bio na straži, nešto đoviknuo časniku, koji je takodjcr pazio, putnici u nj upriješe svoj plašljivi pogled, misleći, da se radi o upozorenju na opaženu minu. Još nas ne dijeli nsgo par sati od našega cilja, ali komadi potopIjenih parobroda mimo kojih prolazimo, pokazujtl nam, da smo baš 11 '•'redištu opasne zone. Približivši se engleskoj obali, opazismo na pučini truplo jednog velikog engle.skoj parnbroda, koji leži na jednom boku. Ovaj prizor kod nekojih malo podigne osjećaj sigurnosti, dok je kod drugih na očigled rasla zabrinutost i strah. Sada putovasmo zajedno sa stotinu drugih ladja. Ove ladje pripadaju raznim narodnostima, ali najviše ih je skandinavskih, holandskih i engleskih. koje nose teret. Katkada opazismo 1adju, koja nosi znakove belgiiskog pomoćnog odbora. Svi neutraini brođovi imaju na jarbolu izvješenu zastavu a povrh toga i namaljanu na bokovima u velikim prugama. Iz daleka opazismo engleski razarač. koji ;e mimo nas prošao svom brzinom, izbacujući mase dima iz svoiih dimnia_ka. To ie prvi ratni hrođ. koii smo sreli i dugo ga pratismo pogledom. Razarač naglo okrene. da pregieda jedan veliki trgovaćki parobrod. koii olovi pred narna. Eto mediutim niske obale Engleske. Nakon jednog sata udjosino u englesku luku, a za kratko vrijeme i do pristaništa. Nekoliko engieskih funkcijonara uspelo se 11 a parobrod, da pregledaju prtljag. Putnici su podvrženi mnogobrojnim pitanjima: „Imate li belgijskoga novca??“ — ,,Nc“. — ,,A zlata?“ — ,,Ne“. Prešavši talco prvi pregled, sidjosmo na kopno. Eto drugog pregleda. Postave nas u dugi red, jeđnog iza drugog, a jedan činovnik dade se na ispitivaaje putnica (pasoša). Od časa do časa nestaje ga sa dvijerna trima putnicama u ruci. Nakon dugog čekanja, prozivaju se nekoja imena. J.edan putnik izadje iz reda, te se pređstavi vlasti, koja je odredjena za ovakve istrage. — „Zašto ste došli u Englesku?“ — „Koliko vremena ostajete ovdje?“ — „Kuda ste prije putovali? 11 Postavlja mu se na stotine sličnih pitanja, kojim ga posve razodkrije. Konačno može da prodje u drugu sobu, gdje ga se pretrese od glave do pete. U Engleskoj su se rugali formalnostima za ustanovljenie identiteta na granicama Njemačke, medjutim sad je u Engleskoj isto tako. Ratne nužde indentične su svagdie. Sva pisma i štampane stvari b'vaju uništeni. Ko ima zabranjen novac, mora ga izmijeniti. Nadje li se kod kojeg putnika nešto, što je za ove vlasti sumnjivo, imade on bezbroj neprilika. Nakon drugog, slijedi ireči pregled. Ovdje vojnici podvrgavajti prtljag mikroskopskom istraživanju. Kad su svi putnici sretno prošii i ovu .postaju za muke“, tada bU'aiu povedeni na londonski vlak, koji ćeka. I tako može da započne put prama glavnom gradu. Bio je već sumrak, kad je naš vlak jurio tipičnim engleskim krajem, pak ne vidismo drugo nego dohro držatie poljane, razdijeljene bezbrojnim ogradama i zidovima, malene i solidne kuće naseljenika sa snopovima sijena, dobro zaštićenim protiv kiše. (zmeđju obale i Londona ne vidimo mnogo marve. Na rijetko zapažnmo koji osvjetljeni prozor. i da se iz dimnjaka ne pttši dim, moglo bi se mislit', c'a "'u sva sela i gradići napušteni ođ stanovništva. Ovaj mrak, koji uveče pokriva sva mjesta, prvi je primjer /njera protiv vazdušnih napada, i prva je posljedica rata, što j§ opažamo. Vlak se zaustavlja kod stanica. U „buffetima" u stanicama može se dobiti raznovrsnog slasnog jela i svakojakog pića, a na plinskom plamenu neprestano vrije vcdn za čaj. Kada vlak krene napred, ne vidi se više ništa, jer svi prozor! na vlaku moraju biti zastrti, da svjetlost, koja bi prodirala napolje, ne s’.tiži kao putokaz za koju neprijatcljsku '’tilicu. Tako ostali dio puta teče dosadno. ?i ako se i kradomice zaviri n.ipdj;, ne vidi se ništa. i tek se po buei i h u i dosjetismo, da smo prispjeM 11 Lnndon. Ko poznaje I.ondon prije rata. cstaje sada iznenadjen radi neznatnog puk ničkog prometa. koji je u mirno doba bto ogroman. Malo Je sada onjh. koji dlaze f odlaze. izuzevši vojnike. Pri-

bližih se automobilu, koji me proveze mračnim i mokrim ulicama, slabo osvjetljeniin zastrtim svjetiljkama. Ovo slabo svjetlo daje svim predmetima neki neobični, neobuzdanl, strašljivi izgled. Unidjoh u hotel i malo odahnuh. Opet nove formalnosti. Dvadcset četiri sata nakon toga moram u policiju n svrhu podrobnog osobnog ispkivanja i prijave. Pokazavši svoie pulnice, koje su nadjene u redu, nadjoh se konačno slobodan u Londonu.

Razne vllesti. Umro sinovac Stanka Vraza. 26. oktobra 1916. zaklopio je na uvijek svoje ooi u svoin domu u Cerovcu kod Ljutomera u Štajerskoj Franjo V r a z, sinovac siavnog hrvatskog pjesnika Stanka V raza, uzoran domaćin i otac, izvrstan pri\ r rednik i naćelnik, opće poznat po istočnim siovenačkim krajevima. Od mladosb bavio se je privredom i marljivo radio na svom iinanjn, ali je i pokraj toga nalazio vretnena da se zanjiina za književne i političke pojave 11 Svotn narodu, te se je u poiitičkoj borbi pokazivao odličnim pristalicom slovenačke pučke stranke i znao kao dobar narodni govornik raspaliti svijet za narođnu stvar. S velikom liubavi i finim razumjjevanjem ^.gajio je uspomenu na svog strica slavnog pjesnika „Djulabija" Stanka Vraza, koji se je rodio i prebivao u domu, u kojem je i on živio. Znao je većinu Vrazovih ,,Dju!abija“ na painet i rado ih spominjao. Bio je ponosan na mramorni (kip Stanka Vraza, koji se nalazi u velikoj sobi u gornjem katu, što su ga darovale Hrvatice gojdnie 1880. i na dvije spomcn-pioće, koje su uzidane u pročelju njegove kuće. Rumunjski zarobljenici na Cetinju. ..Cetinjske Novine“ pišu: Ovih je dana dopremijeno na Cetinje jedno 70 Rumunja, koji su zarobljeni .u bitci kod mjesta Ostfiasuma. Imade ih u raznom dobu starostj, izmedju 20. i 40. godine. U nas će se upotrijebiti u radničkom odjelu za obavljanje raznih poslova. Jedan od na.šh uredriika imao je prilike da razgovara s jednim od njih, koji je učinio na nj utisak inteligentnog čoVjeka. Na pitanje: Kako vain je kod nas? odgovonio je Runiunj: — Niie mi kao 11 mojoj domovini, ali sain se bojao, da će bjti gore. S nama sc dobro postupa, a protiv hrane ne inože niko ništa reći. Mi nismo ni takove imali. — Pa zar ni na frontu nijeste bili đovoljno opskrbljeni ? — Na žalost nijesmo. Dovozne su priLike nečuvene. Svi bolji drumovi i putevi u rukaina su Austrijanaca i Bugara. Ono nešto puteva, što vode preko bara. ne može provoz da savlada. Zato je opskrba u svakom pogledu nedovoljna. — Kakovo je kod vas raspoloženje za rat? » — Mogu vam u kratko kazati — nikakovo. Ko da se ratu raduje ? Kako bi rat donio dobro, kad ru/ši i pa'.i sela i gradove, a ništi na tisuće ljudskih života. Nama se kazalo, da će nam prva bitka donijeti sjajnu pobjedu, jer da se Austriija nalazi ,-ađi ruskt i talijanske ofenzive u škripcu, sile da su joj malaksale, pa da s njome neće biti mnogo posla. Za Bugare se reklo, da ih gotovo i nema, jer 'da poinažu na drugim bojištima Austrijanoe. — Je Li mnogopalo vaših u dosadašnjim bitkama? — Palo ih je na hiljade, jer su izgubili glavu i volju za sve. Vojnik gladan i izmučen nije za boj, a ako još uz to izgubi u sebe vjeru, bolje bi bilo poslati ga kući.. Ovim riječima, koje tim ijuditna dolaze baš od srca, nemamo ništa da pridodajemo. Verdun — ruska kolonija! Do čudnog rezultata je došao jedan rad, što ga je tu skoro podnio francuskoj akadenijji jedan svještenik, koji sada kao prost vojnjk služi u francuskoj vojsci. Ovaj svještenik, neki abbe C a r r i e r e pronašao je na rme, da se pridjev urbs Oiavorum, koji je stari Virodunom, antićki prethodnik današnjeg tvrdoga Verduna, imao, ima smatrati kao onakaženje imena „urbs sclavorum", to jest slavenskji grad, to jest, da je tamo hila jedna naseobina Sarmata, prethodnika današnjih Rusa. Pisac veli, da je u ono doba bilo mnogo sarmatskih naseobina u Galiciji, jer su poticale od najamnika, koji su pomagali Oalcinu protiv Oermanaca, pa se poslije stalno naseliili. Nezna se, je li ovo inspirisano, da bi se ruski pomoćni zbor u Francuskoj sa većim oduševljenjem borio, ili je abbe Ca rrjere, koji je, kao što rekosmo u vojsoi, prost vojnik, htio napraviti bolju karijeru. t Cetiri dana bez mesa u njemačkom glavnom stanu. Berliinski listovi donose interesantne podatke, o životu, što ga provode car, Hindenburg i Ludendorff u njemačkom vrhovnom glavnom stanu. Medju ostalftn veli se ovo: Radni dan počinje vrlo rano u jutro. Prije podne on svršava prepisku, prima na referat ministre i ostale visoke gradjanske ćinovnike, neki put j savezničke državnike ili posjetu pojedinih njeinačkih vladara. Tačno u 12 sati u podne izlaze mu na raport glavni rukovodioci sviju vojnih operacija — maršal Hindenburg i zapovjednak glavnog stana generai Ludendorff. Poslije toga se ide na rućak, koji je, po naročitoj naredbi carevoj vrlo skroman. Medju ostatim, car je naredio, da se u jelovnjjtu glavnoga stana moraju predvid-

jeti četirl odLana bez mesa. „UsSjed ovog špartanskog ,,kosta“, svi smo u giavnom stanu nešto omršavet, rekao fe Jednom ptilikom jedan od časnika glavnog stana, ali zato ćemo biti zdraviji!"

Zuanlčne oitjave.”

glas

Ces. i kr.*;Vojna glavna gubernija u Beogradu (Srbiji) će u području vojne glavne gubernije jedan dio slijedeće nalazeće se stvari (robe) putem jedne odredjene komisije po kasnije utvrdjenim cijenama preuzeti. r 1 —— - I <iXCK*~ !!■ ■» pojedinog u istoj struci prijeko 25 kilograma isnosl.

H. Predja vunena Kad cijelok.upna količina

2. Pletivo za muške i ženske haljine. . U koliko- je ovo pletivo od ćiste vnne, pola vune ili pak umjetne vune, a ukupna količina obadvije ove struke kod pojedinog isnosi prijeko 400 metsra. 3. Jorgani, pokrivači (ćebe) za konje, v ' _vuneni. ’ , f Svaka veličin.i, svaka težina, zasebno ili u metrima, kada ukupna količina pojedinoga iznosi 40 koraada. Uslijed toga pozivajtr se svi trgovci, konfekcijonari, krojači skladičari (otpremnici) područja vojne glavne gubernije, koji spomenutom robom trguju ili je pak čuraju i ovu gore spomenutu najmanu količinu imadu, imaju poslije 6 dana od dana ovog ogiasa vjeran zapisnik (inventar) njihovog skladišta spremiti. ' * Za lakšu spremu zapisnika (inventara) će se izdati štampane primjerke' u kojima su i dalja objašnjenja sadržana. Ove primerke ima se od ces. i kr. okružnog zapovjeništva zahtjevati.JJ .., 5 , U ovom zapisniku ima se ne samo ts roba upisati, koja se u svojim skladištu nalazi, nego takodjer i ta roba zapisati, koja je na drugo mjesto utovarena, pa i ona, koja nije svojina sopstvenika radn e, ali kod njega založeno ili njemu u posjeđovanju predata. Za svaku vrstu robe, koja se van skladišta trgovca, konfekcijonera, krojača skladičara (otpremnika) nalazi, pa i u zapisnik upisana, ima se tačno mjesto naznačiti, gdje se ona nalazi. Od dana oglašenja, pa do sprovedene kontrole od strane komisije i otprema pre ; uzete robe, zabranjeno je vunene predie, pletivo za muške i ženske haljine, u kotiko je to od čiste vune, poia vune ili urnjetne vune izvršena, pa i jorgani, pokrivači (ćebe) prodavati. Prestupke ove naredbe i svako sudjelovanje oko prestupanju uz ove naredbe potvrdjene odluke biće — u koliko ne pripadaju strožijoj kazni — novčanom kaznom do 10.000 kruna, u neizvršnim slučaju zatvorom do 6 mjeseca, kažnjeno.

Objava. Sud opštine Sremačke u srezu posavskom, okrugu Beogradskom, posrestvom javne licitacije, davaće pod jednogodišnji zakup svoju mehanu^ računajući zakup od 1. januara 1917. do 1. januara 1918. g. Licitacija će se obaviti u selu Sremčici na dan 3. decembra tek. god. Mehana postoji u selu Seremčici na drumu Beograd—Lazarevac. Uslovi 0 zakupu mogu se viđjeti svaki dan u uredu opštinskoga suđa u Sremčici, a i na dan licitacije. Sremčica, 11. novembra 1916. Predsjednik suda Aleksa Ranković s. r. — j o. ć^hi Objava. Prema naredbi c. i k. vojne glavne gubernije u Srbiji odeljak 5, Br. 23.161 od 1. novembra 1916., knaju se svi ođpatci loja, koji se dobiju kako na državnim, tako i privatnim klanicama, predati u svježem i čistom stanju najbližim postojećim mjestima za prikupljanje koža vojnih provijantskih ureda u Žarkovu, na Banjici odnosno M i r i j e v u, u Beogradu neposredno c. i k. tvornici sapuna u Beogradu. Vlasnici (pritežaoci) dozvola za klanje (kasapnica) i čišćenja crijeva dužni su da predadu sav loj. Nadležni marveni ljekar će strogo motriti da se ovo izvrši. Da bi se loj mogao upotrijebiti i za jelo, da bi se bar veći dio mogao u tu celj održati, treba pri prikupljanju ovako postupiti: Loj (n e p r a n) treba dva dana držati izvješanog u prozračnom prostoru, da bi se dobro rashladio i osušio. Tako osušeni loj treba strpati u vreće pa i same male količine — da bi se sačuvao od kvara — najbržim putem — pri šiljanju željeznicom kao brzovoz — poslati iz mjesta prikupljanja tvornici sapuna u Beogradu. Odpatci, koji se u zavodima i zanatskim postrojenjima iskuvavanjem kostiju i u kuhinjama nalaze, imaju se tako isto predati c. i k. tvornici sapuna u Beogradu, i samo setamo mogu upotrijebiti za izradu sapuna. Odkupna cijena od kg. iznosi:

Za topljeni loj 5‘— Kr. „ čvrst loj 2‘50 „ „ sitan loj i mast sa crijeva 1*50 „ „ mast iz kostiju 4 - — „ „ olein 5 - 50 „ „ stearin 8-— „

Ko protivno ovoj naredbi postupi blće novčano kažnjen sa 200 kruna ili 20 dana zatvora i oduzeće mu se sva nadjena zaliha loja.J C. i k. zapovjedništvo mosne braae i grada Beograda kao okružno zapovjedaištvo.