Београдске новине

Izlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko i kraijevskih £eta po cijenl od u HrvatskoJ-Slavoniji, BosniHercegovini i Dalmaclji po cijenl od 8 izvan ovog područja ... 12

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu I u krajeviraa zaposjednutim od carsko i kraijcvskih četa K t '50 u HrvatskoJ-Slavonljl, BosnlHercegovinl i Daimaciji K 2'4Q Izvan ovog podruCJa . . . K 3-—

Oglasl po cijeniku. —■—=

Urednlštvo! BEOORAD, Vuka Karadžlća ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava* priinanje oglasa I pretplatei Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefon broj 25"

Br. 288 .

BEOGRAD, srijeda 29. novembra 1916,

Godina II.

RATNI IZVDESTAJI. Izvještaj austro-ugarskos glavnog stožera. Kb. Be£, 28. noverabra. Istočno bojište: Front general-pukovnika nadvojvode Josipa: Juče je izvršen prelaz preko rijeke Alute (Alt). U argesuskoj dolini u našim je rukama Curtea de Arges. Na istočno-erdeljskom bojištu naše predstraže odbiše jaka ruska izvidjačka odjeljenja. Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog: Nije bilo naročitih dogadjaja. Talljansko I jugolstočno bojište: Položaj je nepromenjen. Zamjenlk glavara generalnoj složera pl. H6fer, podraaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 28. novembra. Zapadno bojište: Nije bilo velikih borbenih delatnosti. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog. Jugozapadno od Dvinskog pojačavala se s vremena na vreme ruska toppička vatra. — Inače izmedju mora i Dnjestra nije bilo nikakvih osobitih dogadjaja. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Na erdeljskom istočnom frontu mjestimično živalma vatra. Ruska izvidnička odeljenja su odbijena nekoliko puta. Prešlismo preko Alute. Dalje operacije su otpočele sa povoljnim borbenim uspjesima. U našim je rukama Curcea des Arges. Balkansko bojište: Front maršala pl. Mackensena: U Dobrudži slaba borbena djelatnost. Dunavska vojska je zadobila prostora. Giurgiu (Gjurgjevo) je u našim rukama. Maćedonsko bojište: Žestoka vatra izmjeđju prespanskog jezera i Černe bila je uvod za jake napade, koje su izmedju Trnova (sjeverozapadno od Bitolja), Makova (u saviutku Černa) kao i kod Gruništa izvršili Rusi, Francuzi i Srbi protivu njemačko-bugarskih linija. Veliki opšti napad saveznićkih četa je potpuno propao. Pod ubilačkim dejstvom naše topničke i pješačke vatre neprijatelj je pretrpio teške i krvave gubitke, nepostignuvši ni najmanji uspjeh. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

Borbe zo mir motljii sllomo sporazumo. Sile sporazuma ne"'vode samo ..u protivu središnjih vlasti, njlhovi političari vode još pored toga i stalnu razornu borbu protiv potajnih težnji pojedinih Članova vlastitog saveza, protivu pofmule i neiskazane želje širokih masa za mirom. Središnje su vlasti tačno oprcđijelile svoje gledište. Njihova je borba odbranbena borba, koja se naravno mora, iz taktičkih razloga i radi potpunog iskoriščavanja vlastite snage, voditi ofcnzivno. Kako njetnački državni kancelar, tako i Scheidernann, vodja umjerenih socijalista, — koji se odrekoše medjunarodnih utopija i »rpraviše svoje tcžnje samo ita privredno shavatanje države, postavšl ozbiljni nosiocl državne misli, — izjavili su u svojim znamenitim govorima, šča je za Njemačku u pltanju. Niko ne krije kod središnjih vlastl, da bi rado želio mir, a to je priznanje kod središnjih vlasti mnogo lakše učiniti s obzlrom na njihove pobjedonosne vojske, nego II kod sila sporazuma, koje se ne niogu pohvaiiti siičnim uspjesima. Niko

ne pokazuje toliki nedostatak ukusa. da ovaj rat, koji je već prešao u mahinalnost, označi kao neko naročito zadovoljstvo. Pamctno riješavanje istaknutih pitanja izmedju države i države, odnosno jednog saveza drža\ r a i drugog, pitanja, koja su se pojavila pod promijenjenim društvenim prilikama, opravdana osnova za pregovore oko oblika, koji bi iinao budući inir. eto traži njemačkl kancelar, a iza njega njemački narod. Važna i opsežna izjava, koja i u Austro-Ugarskoj naglašava to slivatanje, potekla je od njenog mladog vladara. Ona dopunjuje sve što središnje vlasti imaju u tome pogleđu da kažu. I ostala dva saveznika središnjih vlasti nijesu propustiia nijednu priliku, a da ne izjave svoju solidarnost sa tim pogledima. Središnje vlasti žele mir, ali naravno da one ne mogu pristati na drugi ncgo li na pravedan mir. Nigdje sc zato ne čuje gundjanje, nigdje se tie čuju glasovi za mir pod svaku cijenu. Mir se iraži. ali samo na osnovu čistili računa, izvedenih na osnovu pravog stanja stvari. A sada da uporedimo sa ovom prirodnom mirnočom središnjih vlasti, koje su u stanju da priznaju svoju želju za mirom, a da se pri tome ni najmanje ne crvene, ono, što se dogadja u pojedinim državama sila sporazuma. Tamo se stide da čestito izuste riječ ,,mir“; Iistovi o tome pitanju ni izbliza ne pišu tako stvarno kao u srednjoj Evropi, a vlade ili stalno upučuju, da se drže negativno prema pitanju o miru. Ali za to vrijeme narod urliče za mirom pod svaku cijenu kao u Italiji; u francuskoin parlamentu socijalisti dižu Iarmu protivu republikansko-oligarhijskoj vladi nekoilcine, željnih pošto poto da se za vječita vremena proslave, a koji ne mogu zaboraviti svoje dosadanje neuspjehe, pa žele da oni isčeznu u opštoj katastrofi. Ovdje se u francuskoj komori pokazuje zbunjenost i rastrojstvo, dok se u mirnim sjednicama njemačkog reichstaga ne može naći ni jedna približno slična pojava. U Engieskoj su pojedine stranke borbu formalno prenijele na ulicu, tako da se policija mora miješati. No najgore stoji u Rusiji. Tatno jc nastala tolika zabuna, da se u opšte ne može steči približna slika o haosu, koji tamo vlađa. Možda i za posmatrača, koji se nalazi u samoj Rusiji, slika o tamošnjem položaju nije preglednija. To još povećava opštu zbrku. Za mir na prvom mjestu dolaze u pitanje Rusija 1 Engleska. Ostale se države mogu smatrati kao potčinjene dvojici najmoćnijih saveznika. No Ipak treba obraćati pažnju i na Francusku i Itaiiju. U Italiji opozicijone stranke žele inir, to znači ,,pravovjerni“ socijalisti, katolici i giolittijevci. Ovi su posljednji stranka, orijentisana u savremeno-privrednoin pravcu, koja ima simpatija za bivši trojiii savez. Nosioci su ratne ideje pak gradjanske stranke i u glavnom oni intelektualcl, koji su, poput d'Annunzia, dostigli vrhunac političke neuvidjavnosti. U Francuskoj vidimo sličnu sliku. Za mir su socijalisti, katolici i dijelom i takozvani legitimisti, koji sn u vezi sa katolicima. Za rat, pa makar on doveo i do katastrofe, jesu ,,bourgeois“-i, takozvani republikanci. U Rusiji i Engleskoj stvari stoje drugojače, ali još interesantnije. Ovdje izrazito konzervativne stranke i krugovl zahtijevaju što raniji mir. Njihovi su protivnici radikalni nacijonalisti (izuzev neka radnička udruženja u Engleskoj) i opet intelektualci. Ovo daje povoda razmišljanjti. Konzervativci, dakle oni, koji od vajkada u sebl osjećaju najjaču mjeru odgovornosti za državu, traže da se učini kraj, pošto ne žele da se država dovede na ivicu propasti. Oni su političari od instinkta, pa ne smatraju kao praktično produženje rata, kojim

se ne može ništa đobiti, a uz to još i izgubiti čast. Neodgovome i podivljale stranke intelcktualaca i nacijonalističke buržoazije na protiv lioće dd tjeraju državu do katastrofe. To važi naročito za Rusiju, gdjj od takvoga „kraja" Rus.ije očekuju vaskrs njen u drugom obliku. Dakle vodi se izrazita katastrofalna politika. A Rusija nije mnogo udaljena od te katastrofe. Dumi, tome poprištu ruske inteligencije (pod inleligencijom i iiitelektualnošču ne ntože se ovdje razumjeti duboka, već površua i polutanska forma inttelektualnosti, koja je počinila u politici već toliko nesrcćc), pošlo je za rukom da se osvjeti obaranjem jednog mimstra za duhovite razgovore u budućnosti u doinu britanskog ambasadora Buchanana, gdje su sanjali o nekoin cngleskom upravnom sistemu za Rusiju. Štirmer je morao da ide. No ruski ga imperator nije zaboravio, već ga je postavio za visokog đvorskog dostojanstvenika. Konzervativni dio ruskili političara još se ne priznaje pobjedjenim. Na Štirmcrovo injcsto dolazi Trepov, brat onog čuvenog ministra policije, koji je važio kao predstavnik krajnjeg reakcijonarnog sistema. Došao je drugi čovjek, a!i se time politika ni.ie izmijenila. Ta viada je evo već ponova otpočela ofenzivu i dala je optužiti za uvredu Veličanstva Miljukova, vodju konstitucionalno-demokratske (,,kadetske“) stranke. Miljnkov se bio identiflkovao sa mahinacijama engleskog anibasadora i bio je u javnosti kritikovao cara što je otpustio Sazanova, koji je bio vjeran pristalica četvornog sporazuma. Ruske strauke na ljevičl, koje su za rat, tvrde da je iza njih ruski narod. To nije istina. Narod je izrazio svoju želju za miroin u bezbrojtiim uličnim izgredima i u preduzećitna, kao što je eksplozijona katastrofa u Arhhngeisku. Sada se javlja ovaj čuđfol slučaj. U Rusiji, kao i u Englesko] konzervativne i aristokratske stranke, koje su udaljene od velike mase narodne svojom miroljubivom politikom, stekle su simpatije narodne, dok su se skorojevići, proizašli iz velike inase i pomoću nje, kao LIoyd George, odrekli faktora, knji ili je doveo na vlast i do uglcda, pa vode vlastitu I jako iično obilježenu politiku. Ovaj se odnos javlja 1 u Francuskoj i u Italijl, doduše ne u toiiko oštrim suprotnostima. A!i taj odnos ne može više dugo trajatl. U Engleskoj se lord Grey, stari pacifista, samo privremeno uhvaćen valom mržnje protiv Nijemaca, proisteklim iz trgovačkih krugova, već izrazio kao naklonjen miru. Najduže je oklijevao Fraiicuz, Briand, čovjek koji grdno voli da pretjeruje i da se junači jezikom. Ali izgleda da su i njega zastrašili dogadjaji u parlamentu, neskriveno nepovjerenje narodno prema usamljenim idejama nekoilcine slavoIjubljivih političara. On se več ne može izvtići od energičnog otvaranja diskusije o miru, što ju započinje Wilson. No pri ocjenjivanju njegovih izjava i postupaka treba biti vrlo obazriv, dok se Greyu već prije može vjerovati. Možda Briand momentaino daje tu izjavu samo i jedino na osnovu jednog Greyevog miga. Ali to ne značl mnogo. Glavni je i značajni dogadjaj izjava Greyeva, a ne Briandova.

Pltnnje mlro. Važna konfcrenclja u Amerlc!. Grey i Briand izjavili svoje sl inp a tij e. Kb. Frankfurt, 2Z. novembra. „Frankfurter Zeitung 11 iavlja iz NewYorka pod 26. o. mj.: Ovdje se sastala konferencija uglednih Ameiikanaca radi potpomaRanja svjetskoga mira. G r e y i B r i a n d izjavili su ovom pokretu svoje simpatije. Njemački poslanik, grof B e r nstorff, ukazao je na gledište, što ga je u Reichstagu zauzeo njcmački državnl

kancelar. Senator S t o n e izrazio je simpatije Sjedinjenih Dnžava za ovaj pokret. Konferencija o miru u Ne\v-Yorku. (Naročltl brzoiav „Beozradskib Novina'.) Rotterdain, 27. novembra. ,,D a i 1 y T c 1 e g r a p h" javlja iz Ne\v-Yorka: U subotu je liga za iznudjavanje mira u Nc\v-Yorku održala veliki skup pod predsjedništvom T a ft a, bivšeg prcdsjednika republikc. Dalji skupovi će se ubrzo održati u svima velikim gradovima Sjedinjenih Država. Naročito se ističe, da cilj lige nije da prekrati sadanji rat, i ako bankar Jakob S c h i f f, jedan od liajuglediiijih na skupu, zastupa mišljenje, da sc baš u tomc smislu treba da radi. Pročitana je i poslanica njemačkog poslanika B e r n s t o r f f a, iz koje se vidi, da je Njemačka gotova, da u svako doba pristupi ligi, da bi se pokret za mir održao. Lord Eduard Grcy jc brzojavio: Ovdje skoro svaki čovjek p o t p o m a ž e 1 i g u, ali je po opštem mišljeuju bez ikakve cijeli, da se koraci u korist inira preduzirnaiu prije okončenja rata. Takav bi rad medju saveznicima, bez čije potpore liga ne može ostvariti svoj cilj, izazvao ncz.-dcvoljstvo. Cmr 1 Kroii Knrlo. Novl prijestolonasljednik uvršten u vojsku. Kb. Bcč, 27. liovembra. Njegovo c. i k. apoštolsko Veličanstvo blagoizvoljelo je izdati slijedeću naredbu vojscl i mortiarici: fioću da Moj prvorodjenl, pođareni mi Božjom milošću, sin od sada pripada Mojoj lirabroj i junačkoj vojsci, pa ga s toga imemijem pukovnikont i šefom (vlasnikom) Moga 17. pjcšadijskog puka, koji od sada ima da i si ime prijestolonasljednikovog puka. Karlo s. r. Naredba o odlikovaniu maršala nadvoivode Friedricha. Kb. Beč, 27. novembra. Kao što je već javljeno, Nj. c. i k. apoštolsko Veličanstvo odlikovalo je vrhovnog zapovjednika vojske, Nj c. i k. Visočanstvo maršala nadvojvodu F r i ed r i c h a najvišim austro-ugarskitn vojnim orđenom, velikim krstom reda Marije Terezije. Kako javlja „Streffleurs Mi!itiirb!att“, previšnje svojeručno pisino 0 toine odlikovanju glasi ovako: Dragi gospodine bratiču maršaiu Friedrich! Velika carica i kraljica Marija Tcrezija pređala je 1757. g. vrhovnom zapovjedniku svoje vojske, maršalu grofu D a u n u prvi veliki krst liovostvorenoga reda Marije Terezije, pošto je on. kako reće ona, dokaze o svoiim zaslugama za to odlikovanje već bio podneo pred cijelom vojskom. I danas je vojska svijesna tuga, koiikog udjela imate Vi, kao vrhovni zapovjednik vojske, na isojosima moje lirabre, junačke vojne siie. Pošto je u toku dngih godina mira, koje su prethodiie cvcme ratu, izumro kaptol reda, koji bi iniao riješavati o prijemu novih članova toga reda. to Vam Ja, uz najtoplije rriznanje Vaših zasluga za Mene, ukupnu oružanu silu i domovinu, snda predajcm veiiki krst Moga vojničkog reda Marije Terezije. Naredjujcm da Vam se iina predati veiiki krst, što ga je nosio pokojni moj bratić, nadvojvoda Albrecht Beč, 25. novembra 1916. g. Kafl o s. r. Previšnia pisma o drugim uuapredjenjima 1 odilkovanjlma. Barun Conrad pl. Hotzenđorf Grof Paar — Barun Bolfras pl. Krobatin — p 1. Georgi — p 1. Hazai — admiral p 1. Haus. Kb. Beč, 27. novembra. , Streffleurs Militarblatt" javlja: Nj. c. 1 k. apoštolsko Veiičanstvo blagoizvoljelo je izdati još i ova Previšnja svojeručna pisma: Dragi general-pukovniče bar. pl. Conrad! U silnoj borbi u toku ovoga rata, vodjenog protivu mnogih i moćnih protivnika. vami je uz vojskovodju kao njegovom načelniku glavnog stožera pošlo za rukom, đa se održite i u najtežim poiožajima, pa ste jasnim pogledom predložili i izvell riješavajuće odluke. Ovo vam sa zahvalnošču priznajem i postavljam vas za m a r š a 1 a. Beč, 25. novembra 1916. g. Karlo s. r. Dragi general-pukovniče grofe Paari Vi ste 29 godina kao generalni adjutant Mojega u Gospodu preminulog djeda po stricu člnili sjajne usluge, pošto vam

je još prije toga bilo suđjeno da kao krilnl adjutant služite u Njcgovoj blizinir U lijopim kao god 1 u teškim časovima Vi st 9 vjerno stajali uz pokojno Njegovo Veličanrtvo. Vi se sa zadovoljstvom inožeta sjetiti svega, što ste učinili i liiti uvjercni, da ste uživali puno povjercnje uzvišenog pokojnika. U zahvaluom priznanju vaših vanrednih zasluga, ja vam podarujcm vojni krst za zaslugc I. stcpena sa ratnim odiičjem. Beč, 24. novcmbra 1916. K a r I o s. r. Dra<;i gcneral-pukovniče barunc Bolfras! Za vrijcme \-ašcg dugogodišnjeg službovanja kao gcncralnt adjutant i načeluik vojne kancelarije Mojega u Gospodu prcinimilog djeda po stricu, vi stc na prlinjcran, nesebičan način sa rijetkom, ucumornoin voljom za rad vjerno i požrtvovano stajall uz pokojnika. Vi ste stelđi Njegovo liajpotpunije povjerjenje radcći u Njegovoj ncposrednoj blizini đo Njcgovih po« sljednjih dana. Ja sam uvječen, da postupam u duhu Mojega pokojnog djeda po stricu, kada Vami, kojega Moia oružana sila cijcni kao žarkog prijatelja njenoga dobra, u zahvahiom prižiianju za vaše sjajne zasluge, podarujem vojni krst za zasluge I. stcpena sa ratniin odličjein. Beč, 24. novembra 1916. Karlo s. r. Dragi general-pukovniče pl. Krobatin! Pokojno Njegovo Veličanstvo, MoJ " uzvišeni djed po stricu, več je u više maha tnilostivo piiznao velike zaslnge, što ste ih vi stekli za pojačanje borbene snage Moje oružane sile i za njeno snabdjevanje ratnim materralom. Ja sam na bojištu u innogo maha imao prilikc, da se uvjerim o uspjesima vašega rada, pa vam uz najpotpunije priznanje vaših vanrednili zasluga podarujem veliki krst Moga rcđa Sv. Stjepana, a oslobadjavajući vas od plaćanja takse. Beć, 25. liovembra 1916. g. K a r 1 o s. r. Dragi general-pukovniče pl. Georgi! Pokojno Njegovo Veličanstvo, MoJ uzvišeni djed po stricu, već je u više maha milostivo priznao veiike zasluge, što ste ih vi stekli za pojačanje borbene snage austrijskog domobranstva. Ja satn ni bojištu u mnogo maha imao priiike, da se uvjerim o uspjesima vašega rada, pa vam uz najpotpunije priznanje vaših vanrednih zasluga šaijem znak Svojega naročitog pohvalnog priznania. Beč, 25. noveinbra 1916. K a r 1 o s. r. Dragi general-pukovniče pl. Hazai! Pokojno Njegovo Veličanstvo, MoJ uzvišeni djed po stricu, več je u više maha milostivo priznao velike zasluge, što ste ih vi stekli za pojačanje borbcne stiage ugarskog domobranstva. Ja sam na bojištu u mnogo maha imao prilike, da se uvjerim o uspjesitna vašega rada, pa vam uz najpotpunije priznanje vaših vanrednih zasiuga šaljem znak Svojega naroČitog pohvalnog priznanja. Beč, 25. novembra 1916. K a r 1 o s. r. Dragi adiniralu pl. Haus! Pokojno Njegovo Veličanstvo, Mo| uzvišenl djed po stricu, već je u više maba milostivo priznao vaš zaslužni rad kao zapovjednika mornarice. Uz najpotpunije priznanje vaših vanrednih zasluga za uspjcšnu odbranu obala monarhije 1 prt rukovodjcnju pomorsklm operacijama, Ja vam podaruiem vcliki krst Lcopoldovog reda sa ratnim odličjem, a oslobadjavajitči vas od plaćanja takse. Bcč, 25. novembra 1916. K a r 1 o s. r. Zapovjest nadvojvode Evgenlja. Kb. Beč, 28. novembra. Njegova c. i k. Visost nadvojvoda Evgienije izdao je slijedeću zapovjest vojsd: Njegovo c. i k. apostolsko Veličanstvo izvoljeio je najmilostivije izdati slijedeoa svojeručno pisino: Dragi gospodine bratiću, nadvojvoda Evgenije! Proizvodim Vas lt zahvalnotn priznanju za velike usiuge, koje ste pred tteprijateljem izvršili kao zapovjeđnik jednog vojnog fronta, za maršala. Beč, 23. noveinbra 1916. K a r 1 o, s. r. Vojnici! Hrabrostl i izdržljivosti kojom ste vJ, pod zapovjedništvom vaših u najtcžim prilikama oprobanih vodja, krvnog neprijatelja sve dalje suzbijali, imam ja da zablagodarim ovomc blagonaklonomc dokazu najviše milosti. Ja sam uvjeren, da ću s takvim četama moći izdržati proivu svake nadmoćnosti, do pobjedonosnog svršetka. Na bojnom polju, 24. novembra 1916. Evgenije, s. B