Београдске новине

Sfrnna 2.

2. đ«cembra 1916.

Beogradske Novlne

Sub'ofa

toj 291

na Balkanu redovifc) u rajednici sa Banque d‘ Affaire 1 sa B-nque de Paris et des Pays-bas. Ujedin,enjem u austro-ugarsku orijentsku grupu ova će čeliri zavoda od sada zajednićki posvetiti svu svoju snagu prometu, javnim radnj;jni, poljoprivredi i industriji na Baikanu. Olavna pažnja njihova biće posvećena u prvom redu Turskoj i njihova će prva zadaća posli,e raia biti uredjenje finansijainih priiika Turtke. Nema sumnje, da će ova četiri austro-ugarika zavoda igrati vel k i ulogu kod emancipacije Turske u finansijalnom pogledu od Engleske i Frannuke. Ali i inačc je Turska bila i prije raia potpuno ovisna od Engleske i Francu k:-, bez da je imala ikakove koristi od kapiiala, kojeg su obeove države unaŠale u zemlju u Jedinoj namjcri, da spreir.e Turskoj čm prije i što sigurnijigrob. Industrija u Turskoj nije pod egidom Engleske i Francuske krenula ni jedan korak napred. A I poljoprivrcda je ostala sredovječna. Turska će biti yrlo dobro tržište za naše poljoprivredne »trojeve (mašine i vještačka gnjojiva), osobito što se tiče kulture pamuka u Maloj lAziji. Isto je azijatska Turska bogata na pgljenu, žeijezu i mineraJijama, ali Turtka ođ toga do sađa nije imala nikakove koristi, Jer su njezini prijašnji pr^jafielji »ve to sačuvali za — kasnija vremena, kada bude došlo vrijeme, da dijele pijačku. Nema sttmnje ,da će Turska poslije rata nastojati, da primi i upotrjjebi u Bvoju korist sve tckovine mođerne kulture, na tehničkom i industrijskom polju. Za austro-ugarski kapital otvara se ovdje liroko polje rada, a velika zađaća predBtoji — austro-ugarskoj orijent»koj grupi. O.—

:^Sg£5SK3&BS£S!S

FRANJO JOSIP PRVI.

Posletinj! fusuui cnra I Mja franle Josipe. 6{>opšieiija krilnog pobočnika pukovnika pl. Spanyika. Krilni pobočnik pckjjnog cara i kraIja Franje Josipa pukovnik Adalbert pl. S p a n y I k saopštiio je saradniku jeđnik novina slijedeće pojedinosti o posljednjini časovima pokojnog monarka: 21. ncvembra bio sam cijelog đana n službi. Kao obično prijavio sam se u pol 5 sati u monarkovoj sobi za rad. Car Je već u 5 sati sjedio za svojim pisačim stolom i dočekao me je kao i uvijek s iiJečima: „dobro jutro, kako je?“ poslije čega sam ja kao obično podnio svoja saopštenja. , Prijavio sam zatim kneza Montenuova, grofa Paara 1 baruna Bolfrasa, koje je car jednog za drugim primio. Kad je barun Bolfras izašao iz sobe, primjetiD sam, da je caru naglo pozlilo, te satn ga upitao, da li bi želeo da nadvojvodu Leopolda Salvatora, kog bješe za taj dan pozvao, primi sutra dan. Monark Je odgovorio: ,,To bi bilo vrlo dobro. Molim nadvojvodu, da dodje sutra, jer sam danas nešto umoran.“ Tađa je car bio već u jakoj groznici. I zamorenost se mogla na njemu primjetiti. j Dan ranije je bio kod vrhovnog maršala papin nuncije, koji se raspitivao po naredbi pape o stanju careva zdravlja i Izjavi, cla papa šalje caru svoj blagosbv. Olavni maršal knez Montenuovo saopštio je c.tru p ip nu poslanicu, pažnja pap.na ga je veoma oveselila. Knez Montenuovo- je primjetio: ,,Ja ne mogu Vašem Veiićansivu [x>dariti p.ipin bligosiov, to može samo jedan sveštenik uč ri:i“. Qir je tada naredio, da se pozove prelat Seydl, što je odmah i učinjeno.

Kad je prelat došao, car mu je izašao u susret, ispovjedi se i primi sveto pričeŠće. Poslije Je rekao. kako je to lijepo od pape bilo, što ga se na ovaj način sjetio. U ca.sko odjđe.i e đo»ao ,e u 12 sati prijestolonis jcdn k sa supr :gjm. Ali je prijestolonasljednik htio ući u monarkovu sobu samo pod uslovom, ako se car ni u koliko ne uznemiri i ako ostane za svojim pisaćim stolom. Kad sam caru prijavio posjetu prijestolonasljednika i saopštio mu šta je prijestolonasljednik rekao, oh je odgovorio: „Nije moguće primiti jednj g s.'O-ju u cv kom po,ož.ija“. Bilo mi je dosta teško privoljeti monarka đa ostane sjedeći za pisačim stolom. Prijestolonasljednički supružnici su se kratko vrijeme zadržali u sobi carevoj. I njima je car saopštio pažnju, koju mu je papa ukazao. Zatiin je car malo doručkovao, a po podne je proveo za pisaćim stolom. Nije imao ni tol ko sna re, da je mogao sam koraknuti, ali je htio ipak da radi. Ja i jedan dvorski poslužitelj posmatrali smo ga kroz ogledalo iz pobočne sobe. Car se bio oslonio no sto, podbočio je glavu čas jecliioni čas drugom rukom i drijemao. Poslije je po savjetu ljekara sjeo u jednu naslonjaču, koju smo mu privukli do pisaćeg stola, ipočeoje da radi. Za sve to vrijeme nije skoro ništa okusio. U pol 6 sati je došao glavni Ijek.ir dr pl Kerzl sa p o‘esorom dr 0 r t n e r o m. Oni su zamoiiii cara da legne, jer ga želc pregledati. Car se odazvao njihovoj želji; ljekarskim pregledom Je utvrdjeno, da je temperatura careva tijela 3 9.0 i da se pojavilo zapaljenje piuća. Svome prvom poslužitelju car je naredio, da ga u jutru probudi u pol 4 sata. Odma'u zatim je pao u duboki san. Diliao je praviino, što je Ijekarima davalo nove nade. Oko 7 sati u veče je srce počdo nepravilno da radi bilo je posta : alo sve slabije. Vidill smo, da Je kraj blizu. Oko 9 sati je prelat Seydl podario caru posljednju svetu pomast. Nekoliko minuta poslije 9 sati nastupila je smrt. Zadušnice u njernačkom giavnom stanu. Kb. Berlin, 1. decembra. Wolfov ured saopštava, da je po naredbi cara održan u kapeli velikog glavnog stana pomen za pokoj duše Njegovog Veličanstva pokojnog cara i kralja Franje Josipa u prisustvu cara, maršala Hindenburga i vojnih savezničkih punomoćnika. Pomen za Njegovo Veličanstvo cara I kralja Franju Josipa u Beogradu. Kao što je već javljeno, danas u subotu u 9 časova prije podne biče u dvoru svečani pomen za pokojno Njegovo Veiičanstvo cara i kralia Franju Josipa. Povodom toga pomena Izićiće trupe na paradu, a u toku pomena ispaliće se sa beogradskog grada 101 topovski metak.

UšliKa željeznitRB nesrsča. Oradjanski dogla.vnik za Srbiju našao je smrt prilikom željezničke nesreće. Kb. Budapešt, 1. decembra. Uprava kr. ug. državiiih željeznica izdala je slijetieči komin.ke: U stanici Heczegiialom pnesječen je oko ponoći na dvoje gradački putnički voz br. 1308 pri iziasku iz stanice od u!azećeg brzovoza br. 3. Lz/ok presjecaaju lt-ži u tome, što nije prunijećen zrutk za stajanje te vaz nije zadr/an. Uslijed presjecanja sudarili su se vagoni voza. Oštećena su salonska koia brzovoza, u kojima je bio Ljudevit pl. Thailoczy, gradjanski dogiavcik vojnog glavnog guver-

Njegovi prijateiji, i svi služitelji, upnu se odvratiti na od ženidbe pod starost, dokazujući mu, da nema nikakve potrebe ženiti se, pošto i kao udovac može imati svaku uslugu i svaku dvorbu i ugodbu kakvu zaželi. Miloš je 1 sam zriao kakve bi posledice mogle biti takoj ženidbi, pa odustane od namere; ali da bi pokazao, da o ženidbi nije govorio od kake lakomislenosti, nego od prave potrebe, evo šta tičini: Jedno veče donese mu sobarica i sioži u orman oprane i ugladjene košulje. Sutra rano zove knez svoga Milovana. Ušavši u sobu, Miiovan vidi pred Knezom, na stolu, sve košulje izdrmusane, izgužvane, i bez i jednog puca za spučavanje. — Sta Je ovo, po materi te tvojoj! vikne starac: — Ne date mi ženiti se, a zar će Miloš sad pod starost sam prišivati puca na košulje? Milovan, videći šta je od košulja, f 6lušajućl što Knez govori, skameni se od čuda, i ne odgovori ništa. Sobarica pridje i šapatom kaže, da je sinoć sve bilo u redu, da je svako puce bilo na svom mestu.... a ovo čudo sada i ona ne raziime.... Posle nekoliko dana, nadju se sva puca od košulja iza ormana. Njih je Miloš sam pokidao i bacao da bi svojoj okolini pokazao, koliku nevolju .ima čovek udovac da se oženi, te da mu ima ko voditi staranje o košuljania!.„ Srcća što n!ie za ženldbu. Posie svoje ženidbe, Knez Mihaiio Je sa svojom ženom, Kneginjom Julijom, putovao po Jevropi. Vraćajući se s toga puta, đodje u Beč da pohodi svoga oca Knez« Miloša.

Beše veče; Moja Gavrilović čitaše starcu novine, kad mu javiše da mu do laze sin i snaha. I ako u to doba nije hteo nikoga primati, opet beše veseo da vidi svoju decu. Knez Mihailo i Kneginja poseđcše malo, pitaše njega za zdravije, pričaše mu 0 svom putovanju, iza toga ustaše da idu. Kako beše veče dosta hladno, Knez Mihailo prihvati šal, ogrte njime Kneginju, i pomože joj đa se bolje zavije. Pošto oni odoše, starac će reći: — Čuješ Mojo! Sreća što nismo za ženidbu, a bilo bi batina™ — Kako Gospodaru? — More, zar ne vidiš kako Mijailo svoju mladu dvori i zavija... Ja 1 ti to ne bi umeli, pa bi bilo batina ka‘ kiše! Jede II Beč svinjetine. — 0, Milovane, vikne jednom Knez Miloš svoga Milovana. — Čujem, Gospodaru! — More, jede li ovaj Beč svinjetine? — Jede, Gospodaru! — Pa, more, za što nlkađ ne vldim da prodje ovuda kakva trgovina (svinje)? — Valjda im je ovuđa sputno, Gospodaru!... Posle toga, Mjiovan nagovori jednog svinjarskog trgovca, da protera sv'oje svinje baš pored kneževe knće. Kad Knez čuje vabl'enje i taskanje čobana, brže sidjc niza stcpenice na ulicu, 1 u neopisanoj radosti, stane razgledati svinje, i pitati se s čobanima: — E, baš je dobra stoka! To Je trgovina, da mu Je korisna! Baš će, činiš ‘voliko, pozlatiti gazdi trud!...

nera u Srbiji, i kola za ovima. T h a 11 oczy je umro. U njegovo.n društvu bJi su njegov tajnik, jedan n.cgov rod,ak, jedna njegova rodjaka i jeian natporučn.lc, kcji su svi o t I n povrijedje li. Thalloczy je ran,en u ghvu i ubijen od parovodne c j- vi. Putnički je voz i.nao veeino.n putn ke III. razrc Ja. Dal e e utvrdjencn, da su um la dva p tomca Fran,e Josipovt g intc.natj, čja su imena nepoznam. Svega ima mrtvih 65 vo.n ka i ranjenii 159, medju ovima 60 teško ranjenih. Ran enia su penjcti u bol ličk.m kaMtna djelim ce u Budapešt, djeli nice u Komo an. Vij.st je sligla uprav. u je I m sat po ponoći. Željeznički p edsjeinik Zsolnay otputovao je odmah sa nekol k > funkcionara na lice mjesta i naredio je ta no, šta se imalo preduzeti za prenos ranjemka i za uspo-ta.l.anje sacb aćaja. Pojedinosti nesreće. Kb. Budimpešta, 1. decembra. O već ja\ljenoj željeznićkoj nesreći kod herczeghaloma poznate su još slijeceće pojeuinosti: Za sad je utvrdjenj, da je od putnika brzog voza umro jev.aa p.iomac Franje-Josipovog internata, a za peiero njih, da se ne zna, gdje su. Istim vozom putovao je tajnik dr. J u n gerth. On je u prvi n.ah pretrpio nervni udar, ali je poslije izvjesnog vremena progovorio. On priča, da se našao pod jednom daskom, kad se probudio. Oslobodio se i spasao, pa je primjetio, kako su sa’onska kola prekrhana na dvoje. Gorn.a polovina odbačena je na stranu, a donja strana bila je na ruševinama jednog gradačkog putničkog voza. Dama, koja je u istirn salonskirn kolinta putovala, bila je Mizi Steffler, nećakinja c. i k. giavnog guvernera. Ona je proš’a sa neznatnim ogrebotinama. Od voznog službenog osoblja sarno je kondukter ranjen, koji Je u saionu imao službu. Cak i vodje lokomotiva oba voza dobro su prošle. Vodja lokomotive brzovoza nije htio najprije ništa da govori, a poslije je sarno rekao, da je u magli kasno primjetio znak zabrane. Posiužio se odmah kočnicom, ali nije ništa pomoglo, voz se i dalje kotrljao. Golijatska lokomotiva brzovoza zarila se u gradački putnički voz i tako reći, presjekla ga. Tha!!oczy je ranjen u g'avu, po svemu sudeći, pri spavanju. Na sebi je irnao samo trikot. Veliku su pomoć pri spasavaniu lit azali c. I k. vojnici, časnici i moničaJ od razn h pukova, izaslati u Beč na pogrehne svečanorti, koji su se otnd vraćali brzovozom. Dva c. ( k. časnika, kapetan B asei I natnoruČnik Banovski prvi su dospjeii u st.onicu Herczeehaiotn, koia ie preko 600 koraka uJaliena od mjesta tiesreće, iavl ? e o đogadjaju glavaru stanice i tražahu ro.noć, i kad đoznaše, r’a u Oiur-u ima njemačk'h pinnira. nni ih nozvii'fie telefon'-m u nomoć. Ovi stigeše ža' sat I po I mnogo učiniše za spasavanie. Meresa^tno le, i ako Ješ nenotvrdieno, đa Je Istim salonskim kolima pntovao I i’onvedsk! minlstar baron H a za ! do Ohira, a tu da se onrost'o od ThalIoczy-a, jer m itnao posla u Ojuru.

ftit stt SannmkKiffli Veiiki kuez Nikofaj — giavni zapovjednik u Rutnuniji. (Naročiti brzoiav ..Peograđsklh Novtna".) Berlin, 30. novembra. Agencija Stefani rasprostria ]e vijest, koju iz Zfiriclia donosi „Idea Nationale", da je velikl knez Nikola] N i k o I a j e v i ć hitno pozvan u carev glavni stan, da prirni vrhovno zapovjedništvo nad rusko-rumunjskom vojskom u Rumuniji. 1. rumunjska artnija u rasuia. (Naročiti br/ojav »Beogradskih Nov;na«> Stockhoim, 30. novembra. Bezžični izvještaj iz Bukarešta Javlja: 1. rumunjska arrnija nalazi se u stanju potpunbg rasula. I ako njeni gubici u zarobljenim nisu suviše veiiki, ipak su za to pojedine jedinice njene potpuno izgubljene, jer su mnoga odjeIjenja sa lošijim časnicima svojevoljno napustila čete. Ona se sad nalaze negdje prikrivena po seoskim domovima, a dijelom možda i iza neprijatelja, gdje će biti postepeno pohvatana. Stožer 1. armije nije se smio usuditii da pokuša prodor radi spajanja sa rumunjskim glavnim snagama. Povodom naglog napnštanja C r aJ o v e ostala je tamo sva topnička municija. Usi'jed toga vlađa velika oskudica u municiii kod rumunjskih četa u zapadnoj Vlaškoj. Pripreme za odbranu Bukarešta. (Naročiti brzojav »Beograđskih Novna«; Lugano, 30. novembra. Prema vijesti ,,Daily Telegraph‘‘-a, u Galacu je bio sastanak rumunjskog i ruskog glavnog stožera, na kome je govoreno o ruskim pojačanjima radi odbrane Bukarešta. Sa rumunjske je strane isfaknuto, da je potrebno što prije pohltati, Jer Je namjera, da se Bukarešt održl dck ne stignu ruska pojačanja. Austro-njemačke čete pred Bukareštom.

,,DaiIy Mail“ javlja, da će Rusija odgovoriti svone zat’atku da brani B u k a r e š t i c’a e u tu cilj već preduzela sve potreb e pripreme. Austro-Ugarski ratni plijen u Rumuniji. (Naroćiti brzojav JtJeouradskih Novina ' > Basel, 30. novembra. Prema dosadanjem iznaiaženju, koje još nije okonćano, do 28. novembra je nad eno u Rumuniji nekoliko želtzn ćkih vozova sa stokom, mnogobrojni stočni čopori, naročito u blizim R i m n i c u V a Icea, a kod Aleksandrije i na drugim željezničkitn stanicama ve ika smjestišta žita. Od samtetskog materijala palo osvajačima u ruke 6 automobila i 600 Koia. Osvajanje Turne Severina je donelo 10 lokomotiva i 800 vagona. Tako je isto bogat plijen zadobijen preiazom preko Dunava, jer je pored o parobroda zaplijenjeno 79 šlepova natovareni ječmom i kukuruzom. Zabrinutnst taliianske štampe. Sporazum tnora izbaciti sve p r i č u v e. (Naročiti brzojav »l. skih Novina«; Lugano, 29. novembra. Talijanski listovi ne kriju više svoju tešku zabrinutost povodom stanja Rurnun je. „Corriere della Sera“ piše: „Rumunjski je rat stupio sada u najgoru fazu. Sudbina Runiunjske riješiće se vjerovatno još u toku ove iiedjelje. Središnje vlasli operišu sa takvom brzinom, da Rusi i Rumunji moraju odmah da odgovaraju, ako ne žele da odocnp. Varij va je bila nada, da središnje vlasti ne raspolažu sa dovoljno boraćkc snage. Po nesreći je njeniačka vojna upra\a pokazala največu žestinn. Mnognbrojne se čeie prebacuj'j sa jednog fronta na drugi. Osim toga ncprijatelji raspoiažu sa ogromnim ratnim materijalom.“ Najzad iist, zajedno sa H e r v ć o m, žali, što sporazum nije još Tirijs godiuu daiia povećao vojsku generala Sarraila na pola milijuna rađi un štenja Bugarske; da se to ućin.lo, Rumunji uebi danas bili u ovoj opasnosti. „Popolo d‘ltalia“ piše: „Njemačka pruža sliku jedne tako velike orgamzacije, tolike nepokolebive volje i tako ogromne, koncentrične snage da pobjedi, da mi na sve to moramo odgovoriti sa daieko jačom voliom za pobjedu i sa silnom organizaciiom. U Engleskoj, Francuskoj i Rusiji, pa i u ita1 i j i ima još dosla pričuva, koje će se niorati upotrijehiti." ,,Stampa“ tješi svoje Čitaoce, povodom neospornih uspjeha saveznika u Rumuniji, tiine, što navodi, da saveznici Imaju Još da prehrode osam velikih rijeka, koje Rumuujima daju zgodnu obranbenu liniju. Svakako je rumunjski rat za Italiju jcdna važna nouka, jer nije isključeno, da Austrijanci mogu Talijane napasti jednovremeno u Trientu 1 Julijanskim Alpima.“ Napadi rnmunjske štampe protivu saveznika. (Naročiti brzojav „Beogradskib NovIoa“J Berlin, 30. novembra. List .Steagul" donosi izvještaj o jednom socijalističkom skupu u Bukareštu, na kome se protestvovalo protivu produženja rata i beskorisnog ubijanja. Ciča Jonesku, član stranke Rakovskog, pozvao je bukureško stanovništvo, da odmah obustavi rad na utvrdjenjima. Vladina je dužnost da pred narodom položi oružje. Ni jedan bukareški stanovnik ne treba da učestvuje u radu na utvrdjenjima. Sadanja je rumunjska vlada svakako izgnbljena. Što prije Bukarešt padne u toliko će bolje biti. Redarstvo je jurnulo u skup, koji se držao u kući Rakovskog, uapsiio je sve učesnike i zapljenilo je sve nadjene zapisnike, Svi su socijalistički skupovi rastjerani. Rumunjska se mora spastl! Talijanski vojni kritičar o sudbini Rumunjske. (Naročiti brzojav „Beogradsklh Novtna“.) Berlin, 30. novembra. .BerlinerTageblatt' javljaiz Lugana: Talijanski se listovi trude da stanje Rumunjske prestave kao ne sa svim očajno. Austrijsko-njemačka akcija, tako piše .Corriere de 11 a Sera', vrši se pravilno i brzo kao na vojnom v j e ž b a 1 i š t u. Mackensenov je prelaz preko Dunava upravo jedan sjajni uspjeh ratne vještine. Ipak se može

očekivati, da će sporazum sa neprijatel.em svršiti, čim uzmugne protiv .1 njega upotrijeb ti teško topništvo. Sa strategijskom darovitošću neprijateija sporazTnn će još uvijek moći izaći na kraj. „Corriere“ se nada, da će Rusi'još blagovremeno stići u Bukanšt, ali na žalost mko ne zna, dali će Rusi moći štoučiniti za Rumunjsku, ni dalićerumunjska vojska biti u stanju da otpor produži. ,Pop ol o d’ 11 a 1 1 j a“ piše s malo nade: Srce Italije žali za ^unačnom Rumunjskom, tohko, kao da su njene rane naše vlastite. Dokle Rev.ngton i drugovi pišu kratke dnevne kritike, dotle Macken* Stn i druge njemačko austrijske vojskovodje izvrsUjU djela, koja će u svjetskoj povjesnici naći odjeka. Danas već postoji otvorena opasnost, da će Njemaćka uništiti i petog protivnika. Ministri i generati sporazuma ima,u neminovnu dužnost, da žrtvuju sve, da se odluče na sve, samo da se velikodušna zemlja spase, Rumunjaka, koja je zbog slobode narođa i civilizacije stupila na stranu sporazuma. Ona se mora spasti. Već se javlja o dolasku velikoga kneza Nikole Nikolajeviča, koji je poznat kao dobar strateg. Neka njegovo ime narodima sporazuma ne donese nova razočarenja u ovim tragičmm Casovima. Vještaćki optimizam. (Naročiti brzojav »BeoyraUskih NovTna«; h Lugano, 30. novembra. „Secolo' piše, da će se blagodarećl pouzdanoj ruskoj poinoći, Bukarešt, moci pouzdano održati. Rumunjska je vojska ostala skoro nedotaknuta. Piijen, koji je neprijateiju ostavijen, neznaian. Povlačenje se vrši po naprijed odr tdjenom smjeru, koji za Austro-ugarske i n,emaćke čcte skriva u sebi ve iko iznenadjegje. List javlja i o predstojećein sastanku izmedju rumunjskog kralja i ruskog cara, koji je već pnspjeo u Kijev. Ukratko, nema nikaavog povoda oćajavab zbog stanja u Rumuniji. Povlaćenje na barbarskl način. (Naroćiti brzojav »beograclskih Novma«; Berlin, 30. novembra. „Deutsche Tages z ei t u ng“ javIja iz Stockholma: „Novoje Vremja' poziva rusku vojnu upravu, da pri ozbiljnom stanju stvari u Rumunjskoj vodi raćuna o tome, da svuda gdje se ruske i rumunjske ćete povlače, sve žito i životne namirnice umštava, da prodirući neprijatelj nebi mšta drugo našao, nego li pustoš i ruševine. Ta je taktika već dobro oprobana u Poljskoj, pa se mora potpuno primjeniti i u Rumumji.

Poijska Kraljeulna.

Vritovni zapovjeđnik poijske pomoćne vojske. Kb. Beć, 1. đecembra.

Za vrhovnog zapovjeđnika poljske pox moćne vojske postavljen je grof Stanislav Szeptycki, car. 1 kralj. pukovnik u glavnom vojnom stožeru, brat mitropolita grofa Andrije Szeptyckog, koga su Rusi u svoje vrijeme odveli iz Lavova. •

Porodica grofova S z e p t y c k I h ja prastara crkveno-ru:ki porodica, koja sej pamti Još od XIII. stoljeća. U Galicijl se javljaju od 1782. godine. Austrijsko grofovstvo dobiia je porodica 1871. godine, a ruska je vlada članovima, kojl su živili u ruskoj Poijskoj priznala plemstvo 1898. godine. Orofovstvo je podai'eno I v a n u vitezu Szepiyce-Szeptyckf, ocu petorice braće metropolita Andrije, Aleksandra, veleposje -n ki u gubeniiji ljubljinskol i članu zemstva o Ljubljinu, Stanislava, Kažimira i Lava. Cetiri brata živili su u Austriji, a Aleksandai* u ruskoj Poljskoj. Grof Stanislav Marija SzeP“ tycki, novl zapovjednik poljske pomočne vojskc rodio se na 3. novembra 1867. n Przyljblce u Gallciji, c. i k. je komornik, pukovnik u glavuom vojnom stožeru i vitez kraljevskig bavarskog reda Sv. Gjurgja. Godine 1906. vjenčao se o Krakovu sa Marijom princezom Sapie-

i-Kodenjska. Ulazak poljske vojske u Varšavu. Kb. Waršava, 1. decembra. Sutra prije podne ućiće na svečan čin poljske čete u Waršavu; saželjez-| ike stanice će čete doći nagradski trg je će ih pozdraviti glavm guverner. dne će biti doručak, na kome će bitt i viši časnici poljskih četa.