Београдске новине

Br. 311. BEOGRAD, petak 22. decembra 1916.

dnevno u j

Izlazl: utro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu 1 u krajevima zaposjednutimodcarskoikra- f, h f]cvskih ćeta po cijeni od " “ u HrvatskoJ-Slavonljl, BosnfHercegovini i Dalmaciji po cijeni od 8 h izvan ovog podrućja . . . 12 h Oglasl po

Pretplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko 1 kraljcvskih četa K 1 50 u Hrvatskoj-Slavonljl, BosniHercegovini i Dalmaclji K 2 40 izvan ovog područja . . . K 3'cijeniku. Uredništvo: BEOORAD, Vuka Karađžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I primanje preplate Topličin Venac broj 21, Telefon broj 25. Primanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38.

Godlna II.

RATNI IZV3ESTA3I. Izvještaj austrougarskos glavnog stožera. Kb. Beč, 21. decembra. Istočno bojište: Front maršala pi. Mackensena. U planiuama Istočne Vlaške pojačani topnički boj. Front gencral-pukovnika nadvojvode J o s i p a: I juče su pokušali Rusi, da se domoguu otpome tačke tainnika (tunela) kod Mesticanesci. Pet se je snažoih njihovih juriša, koje su poduzeli •za jake topničke pripreme, skrhalo u tvrdokornoj izdržljivosti c. i k. pučkoustaških žandarmerijskih pukova, koje je vrsno potpomagala naša artilerija. Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog. Kođ cesarskih je I kraljevskih četa prošao dan mirno. Talijansko I jugolstočno bojište: Ništa značajnijega. Zamjenlk glavara generainog stožera pl. HOfer, podmaršai. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 21. decembra. Zapaduo bojište: Front prijestolonasljednika R u pprech ta bavarskog: Sjeverno od Arresa izbačena su engleska odjelenja našim protunapadom iz naših prednjih rovova, u koje bijahu poslije jake vatre prodrla, Na objema obalaraa Somme lijepo se mogla posinatrati borbena djelatnost artiljerije, koja se u pojedinim odsjecima bijaše žestoko razvila. Zapadno od Villers-Cargoneli prodrli su gardijski grenadiri i istočno pruski musketari u neprijateljske položaje, koji su vatrom jako razoreni, i vratiše se po razorenju nekolikih odbranbenih utvrdjenja s 4 zarobljena časnika i 26 momaka kao i jednom mašinskom puškom u srnislu izdate zapovjesti natrag u svoje sopstvetie linije. U mnogobrojnim vazdušnim borbama i našom odbranbenom vatrom izgubio je neprijatelj šest letilica. Front njemačkog p r i j e s t o 1 on asl Jed n i k a: Kraj većinom slabije topničke borbe nikakvo djelovanje pješadije od većeg zamašaja. Na frontu Aisue bilo je protjerano više francuskih prethodnica.

Istočno bojište: Front maršala princa 1. e o p o 1da bavarskog: Izmedju Dvitiska je i naroczskog jezera došlo povremeno do povećanog artiljerijskog boja. Ruski su se napadi kod Gaduzischkia i sjeverno od Drysjatya izj a 1 o vi 1 i uz neprijateljeve gubitke. Na Stochodu su, sjeverno od Helemia uza1 u d n o pokušavalt Rusi, da od njemaćkog domobranstva oduzmu ovo zemljište, koje smo prije par dana zauzeli. Front general-pukovnika nadvojvođe J o s i p a: Cetirkratni se je ruski juriš kod Mesti-Canesti kao i na istočnoj obali kod Zlate Bistritze s 1 o m i o na otpornoj snazi austro-ugarskih bata1 j u n a. Dalje je južno protjeran neprijatelj iz nekih svojih sopstvenih položaja. Front maršalapl. Mackens e n a: U Velikoj se Vlaškoj pojačala u planinama topnička vatra. Dobrudžska je vojska isbacila neprijatelja iz nekih zalazničkih poiožaja. Mačedonsko boiište: Njemački su lovci održali od jakih ruskih napada visove isiočno od Paralova u luku Cerne, oko kojili se je mnogo borilo. Prvi zapovjednik glavaog slana pl. Ludendorff. * --.... Ll09d Gearae koo držnvnih. Pcšto je Briand kao izmedju sporazunmiii predsjednika nunistarstva izbaeio svoju filipiku protiv vel : ':odušne ponude četvornog saveza za mjr, već je t I.loyd George bio ozdravio od svoje ,,kijatAfe“, te je već u utorak u donjem cotnu dulinuo u ratnu trubu tako jasno i zvučno, da smo ponovo mogli razabraći sve one lažljive i do bljutavosti poznate fraze o hrabrom Albijonu u rdjavoj Njemačkoj. Pri tcm je sebi dozvoiio takvo izopačavanje istorije, kakvo je u stanju da učini samo jedan Englez, koji se naivikao, đa clo svijet posmatra kroz liaočare svoga narodttog precjenjivanja i uobraženja bez konkttrencije. s Bajka o pruskoin vojnoni staležt. kao glavnom vinovniku rata stajala je naravno na prvom mjestu. Kad ne bi imali tako jake i. mnogobrojne primjere o nevjerovatnoj lažljivosti engleskih državnika, mi bi morali vječno preživa-

nje fraze o pruskom militarizmu da smatramo kao izliv nevjerovatuo ogralilčeniii mozgOva. Ali Lloyđ George je i suviše mudaf 'čovjck, a da bl mu se mogla povjero\ati takva gupost; on je upotrebio pono-'v tu olrcanu frazu samo zato, što oua pripada cjelokupnom sistemu onih laži i obmana, kojima se javnc mišljenje sila sporazuma od po četka svjetskog rata neprestano kljuka. Tako zvani pruski militarizam bio je odmah u početkn izabran, da kod r.aroda četvornog sporazuma igra ulogu battka. Sakupljena cjelokttpna uarodna snaga u cilju odbrane zemije ne može se ltikako liazvati miliitarizmom u smislu, u kom ga LIoyd George predstavija. Takvog mllitarizma ima i oilo je samo u zemljama s najamničkom vojskotn. Neka natn je dozvoljeuo, da učiuimo jedno poredjenje. Karlagina, koja je sve svoje borbe vodila poinoču najarnnika iz bijela svijela, predvodjene im naravno inalcnom kartaginskom ratničkom kastotn, biia je ideal svake miliiarističke države, dok su se riin-ki gradjanf boriii kao narodna volska, jer su cni u mlrno doba bili seliaci. I L'ngieska je rado kao i Karlagcna vodila svoje ratove na kopnu i na tnoiu, kao što je poznato, uvijek potnoću vrbovanih najamnika, kojima su Englezi samo zapovijedaii, a demokratska trancuska republika ima i danas u svojoj s?,ranačkoj legiji žalostan ostatak iz vremena pravog militarizma. Tom dakle već odomačetiom engleskom izvrravatiju povijesnice o pruskom militarizmu, dodao je LIoyd George jednu manje izandjalu frazu, rekav, da ovo nije prvi put, da Engles-r ka vojuje proitiv moćnog militarističkog aespotizma, koji bijaše preplavio cijelu Evropu, i koji je Engleska pomogla srušiti ga. Da s>u Frattcuzi samo maio politicki uračtmljivi, to bi sjećanje iz usba šfcfa vlade s njima tia dobit i štetu tidružene Velike Britanije moralo da izazove neprijatno raspoloženje. AIl Engleska eto zna, šta smije da pruži svojim saveznicitna, na čije je glave namakla zamku, od koje ona drži krajeve u svojim rukama. Možda će medjudm ipak bitl ovdje ondje i>o neki Francuz, koji se sjeća, kako je „vampir evropskog kopna“ po uitainanjenju i španske pomorske sile razbio i francusku i kako je Napoieon prije svega u interesu Francuske stvorio poznati „kontinetalni b!ok“ protiv Engleske, te već i sve bio spremio za prebacivanje jakih mnogobrojnih četa na britansko

zemijište, a to preduzeće da se na žalost samo zbog dugotraine morske bure nije dalo izvesti. Nemamo povoda, da se osvrćemo na ostale pojedinosti iz govora Lloyda Georgca i Brianda, koja se ođnose na ponudti za mir od strane središnjili vlasti, pošto na sve poznate^ zbunjene i lažljive izgovore uvijek možemo opet s oniin faktama da odgovorima, koja stoje vcć čvrsto prikovana u povjesnici. Sređišnje vlastt nijesu želile rat i sve su činile, da ga otklone, jer, da nije tako, dokaz je, što su oue za posljedltjili trideset godina imale kud i kamo zgodmje prilike, da dadu odušk^ svome „tnilitarizmu". Primjera radi navodimo, da bi se njemački narod silno odušcvio, da je njegov car isukao mač u korist Bura, ali miroljubivosit njegova išia je tako daleko, da čak nije litio ni da primi burske generale, samo da se tie zamjeri Engleskoj. A kalco su tek za Btire biii oduševljeni Francuzi, ko.ie je Još bridio cngleski šantar, zadan im zbog F'ašode! Ali perfidni Albion znao je te istine tako duboko da jiotopi u papimi okean laži, da se Lloyd Gcorge smio u svome prekjueerašnjem govoru popeti r.a vrliunac lažljivosti, a da nui iz zemalja prevarenih i zaludelih saveznika niko ne dovikne: Lažeš! Engleska je odbila ponudu za mir i time je stavila četv r orni sav'ez u položaj starih Rimljana, koji su poslije drugog punskog rata bili primorani, da se late kranjijh i posljednjili mjera. Da li će još bi'ti u Engleskoj uvidjavnih, povjesnici vičnih i uticajnih ljudl, koji ćc S'var uzeti u svoje ruke, kad se Etiglezima dovikne iz logora četvornog saveza bojni usklik: Britanniam csse delenđam?

Prijetnos za ntir. Belgija odbija. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«j Ženeva, 21. decembra. Belgijska je vlada dala izjavu, da Belgija može samo primiti uslove o miru, koje bi izdiktovale sile sporazutna. Utisak u Njemačkoj iza govora Lloyd Georgea. (Naročiti brzojav iBeogradskih Novina«; Berlin, 21. decembra v Odgovor Lloyd Georgea, kojl je danas već i u detaljirna poznai, nije nikoga iznenadio. Na burzu nije on imao nikakva uticaja. Javno je mnijenje kao i svakolika štampa dostojanstvenom mirnoćom primila izvode engleskog prenti-

Za to vreme Knez je, sedeći na kanabetu, giedao kako se broji. Videči kako Barlovac baca pet dukata, pa viče' jedan starac upita: — Zar ti, more, baciš pefc, a kažeš jedan? — Tako se broje uovci, Gospodaru! — E, nije nego moj krasni; ne znam ja kako se broje i>are, nego me li sađa rauči! — Pa kako vedite, Gospodaru, da brojimo? — Evo ovako: Sad pritisne prstom jedan dukat, otisne ga od gomile na stranu i rekne: jedan! Za tim. na takav isti način. otisne drugi, i reče d\a, i tako daije. — Tako će biti datigubno, Gospodaru, reče Milenko. — Tešto! a vi mi se ovde več pretrgostc od rada! Barlovac i Milenko poslušaju, i počnu brojati kako je Knez želeo. Starac posedi neko vreme gledajuči brojanje, ali ne šačeka nl 500 dukata, nego se diže 1 ode govoreći: — Brojte, more, kako vam drago; samo brojte pravo! PHtiskač . • . Knezu Milošu valjalo je čes.o davati svoje po’tpise, a on se, osobito u poslednje vreme, nije poveravao svakome da ga potpisuje. Za to Knez Mlhailo svojom rukom napiše: Miloš Obrenović. To se, posle, izreže na jednom pritiskaču, koji je stari Knez držao pod ključem. i pritlskivao ga gde bi god trebao njegov potpis. 1 akc starac nije znao čitati, ipak

era do znanja. Svi su uvjereni, da govor Lloyd Georgov znači prosto odbij a n j e, jer su ratrri ciljevi Engleski za Njemačku neprihvativi. „Berliner Tageblat" izjavljuje, da danas već ni najveći optimista ne moža računati na izbliženje engleskog stanovništva za njemaćkotn bazom za mir. ,,K re uzzei tu n g“ isto tako sinatra odgovor L!oyd Georgea kao prosto odbijanje pregovora za mir. Time dospijeva borba obiju zaraćenih vlasti na vrhimac. Poznati je vodj njemačkih socijalista poslanik Sclieidemann izjavio, da će se njemački socijaliste, ako ne dodje do mira, boriti za svoju njemačkudomovinu do zadnje kapi krvi. Ko sebi još danas umišlia, da za nj ne postoji domovina, taj nije na čisto sam sa sobom. Njemačko radništvo mnogo bolje stoji, nego li ikoje drugo u zaraćenim državama i za to će se njemački radnik drage volje boriti rame o rame s ostalim staležima dopot* pune pobjede. Njemački l'stovi o Llo.vd Georgeovini uslovima. Kb. Beriin, 21. decembra. Itod naslovom ,.LIoyd George ova razlaganja" piše ,,Lokalanzeiger“ slijedeće: Uzaiudno bi bilo, tražiti u vjesnici drskog osvajača, koji je svonte smoždenoin protivniku stavljao takve uslove mira, kakve engleska nudi pobjedonosnim središnjim vlastima. Dok su središnje viasti, čije arm'je đrže zaposjednntima velike oblastl neprijateljeve, preduzele energičan korak za mir, vodi engleski ministarsKf predsjednik sv r oj narod još đublje u rat. On ne sarno što neće da sijeda za astal mira, nego sebi prisvaja i pravo, da sijeda na sudačku stolicu. Izjava Liovd Georgea očito smjera na to, da u Americi 1 neutralnom inostransivu izazove neki utiisak. Od nas Nijemaca tte tnože niko očekivati, da u svrliu jiregovora smatramo prihvatljivim one uslove koje je postavio LIoyd George. — „V o s s i s c ii e Z e i t u n g“ piše: Zašto Lloyd George traži zadovoljcnje? U prvom redu zbog povrede be!gijske neutraiuosti, radi koje je tobož Engieska ušla u rat. Da nije ,,Reuterov“ ured tu sK r ar vještačkim naćinom spretno, a uz pomoć vlade pred sviiccom iskrivio, znao bl već davno cio svijet, da je povreda belgijske neutralnosti bila več davno smišljetia i pr >vedena prije no što su Nijentcl ušt' u tu zemlju. HOL.4NDSKI GLASOVI. „Golub mira opet bježi . . Kb. Amsterdam, 21. decembra. ,,Tijd“ veli: Poslije ministarskili izjava i ostalih izjava u francuskom, ruskom. engleskom i talijanskorn parlamentu, izgleda, kao da golub mira hoće cpet da utekne. Izgledl tia mir spali su na jeđan minimutn, ali se ipak

je bio uočio kako treba pritiskač okrenuti, pa da potpis ispadne uspravo. Jeđnom upravnik dvora, adjutaut Barlovac, donese kvitu, da je Kncz ootplše, pa da ide u financiju, da digne Kueževu platu. Knez izvadi pritiskač, zagleda u ttj, i več zamisli, kako ga treba pritasnuti, oa ga onda, preko stola, pruži Barlovcu da ga pritisne na kvitu. Barlovac, uzevši pritiskivač, okrene ga ottako, kako je njemu na ruku, pa da potpis izidjc uspravo. — Ne, nesrećniče, pogreši! Ne če ti gluvac (Herbes) dati pare! vikne Knez A'iloš — Za Boga, Gospodaru, ovo je pisarskl jiosao. Ovo valjda znam! reće Barlovac kroz neku šalu. — Ti valjda znaš, kako turaš svoj potpis, a kau turaš moj, hoću da zinm i ja, odgovori Miloš. Sta se od koga krije. Knez Miloš je bio jedan od onlli Ijudi, koji ženski rod ljube više nego stimo svojn ženu. Tu svoju velikodušnost Knez je marljivo krio od svoje žene, Kneginje I jubice. a 1 od drtigili ljudi. Medju svo« jim mladjima naročito je tajio svoje !jubTvne isiorije od Vučića, od Pere Cuklća, i od nekoga Mite kavedžije. Za to bk kad god naredjuje kakav ljubavni sastanak, cnome preko koga se posao radi, svakad napomenuo: — Sair.o, inore, gledaj da ne opa* zi Gazda, l oho dvoje pakčad* (Pera I Mlta)l

Podlistak. Knez Hilof u nurodnoj uspomenl. (Iz spisa pok. M. OJ. Miiićevića). Za jedno ždrebe dvanaest volova. Iladži-Milutin Savič (Garašanin) fmao je rgelu od vrlo dobra soja. U toj rgel' bejaše jednotn ždrebe relke lepote. Rgela je pasla u pašnjaku pored druma u Grockoj. Kncz Miloš, putujuć! iz Požerevca za Beograd udari na Grocku, i videćt u Iivadt ono lepo ždrebe, ustavi se I upita: — Cije je, inore, to ždrebe? — Garaško, Gospodarti, reče čuvar. — E, bač dobro; to je moja rodjaka! Uhvctite ga, inore, i jjovedite! Momci uhvate ždrebe i odvedu. Hadžija, čuvšt šta je bilo, slegne to.menima i rekne: — Sta da Sinim? Nitii »m mogu tražiti plaće ni vraće. Zdrebe bilo pa I prošlo . . . Posle nekog vremeua, Garašanin, kao marveni trgovac, uglavi s vidinskim pašcm da nabavlja volove vojsci za hranu. Toga radi digne se u Šumauij:i da luči stoku. Došavši u Kragiijevac, javi se Knezu Milošu. Knez, doznavši lcakviin poslom putnje po narodu, rekne mu: ^ — C.'niš' voliko, rodjače, i u mene ima volova za prodaju. Eno ih u čairu. Idi vidi, i odvoj koliko begenišeš! — Nuto novoga belajal pomisli Hadžija: ~ moram uzetd koliko douu<11, i platiti koiiko zaište. • •

Ode i vidi. Stoka ne može bolja bitl. On iiradt ovako: — Kad ću platiti što zaište, bar ću izabrati što je najbolje. I odivoji 12 voIova i>a dotera pred konačku avliju da i Knez vidi stoku. — E, rodjače, jesu 1( dobri volovi? upita Knez. — Volcvi su dobrl, nego koilka im je cena? — Cfne im nema; nego goul 1 pro- v (?aj kao svoje! — Kako da nema cene, Gospodaru; zar 12 v<,iova pa ništa? ~ Dvanajest volova, rodjače, onako kao i jedno lepo ždrebe. Gonil Goni, i da Bog da da vidiš vajdu na njima!. Pred D-rom Rikordoin. Kne't MiloŠ je dugo patio od kamena u bešici, a mislio je da je to kakva druga nevolja. U Parizu, gde je bio i Knez MIhatio, zovne on slavnoga Dr. Rikorda, I zatraži leka svojoj bolesti. Piegledajućf bono mesto, Iekar pozna šta je, i rekne: — Ovde treba operacija! Knez Miloš, pritiskujući prstom gde ga najviše boll govoraše: — lu! tu! tu (to jest, tu me bolt). Rikord pondsli da je Miloševo tu, što i fraiicusko tout, ! da Knez žeb sve da se odseče, pa uplta: — Sve da se odseče? — Vala. s-ecl sve, odgovorl MHoš, — samo neka umine bolja. Dosta Je, Jadnik, i'poslužio! Kad Knez Mihalio prevede ( objasni Rikordu šta veU boiesnik, ooda M stavni lekar zacenl od smeha,

M'Ikina plataGodine 1859. u Kneževu dvoru u Beogradu služiia je kao sobarica neka Milka, koja beše mlada i lepuškTS'ta devojka. Stari Knez je milovao da lijega ta Milka poslušava, a, duša valja, ona je liekako i umela najbolje muTigoditi. Za tu ugodnu službu Knez ie želeo tiagraditi je, ali, naravno, onoliko, koliko se njemu člnilo da treba i da je dovoljno. Zovne, dakle, Barlovca svojega dvorskog upravnika pa, obazrevŠi se oko sebe da ga ko ne gleda, i spustivši glas da ga ko ne bi čuo, počne s ltjim ovakav razgovor: — More, Mijaiio, sve Iioću da te p : tam pa zaboraviiam, koliko ima Milka plate tta mesec? — Tri talira, Gospodaru! odgovor! i.pravnik. — Čuješ, more; to je malo,* podaj joj još tri cvancike, neka ima po tri taIira 1 po tta mesec! — Hoću, * Gospodaru! odgovorl Barlovac smešeći se toiikoj izdašnosti! . . . „Zar bacaš pet, a govoriš jedan?“ Jednom Knezu Milošu donesu s njegovoga Imanja u Vlaškoj veću sumu novaca (oko sedamnajest hiljađa dukata). Knez zapovedi svoni adjutantu Mljailu Barlovcu, da te novce prebrojf. Barlovac zovne drugog adjutanta, Milenka Teodosijevića, i njih dva stanu brojatl pred Knezom. Barlovac Je bacao a Milenko vukao novce; Barlovac je na svaku ruku bacao po pet dukata; pa kad baci pet ruka, onda ih Milenko vuČe.