Београдске новине

Strana 2.

29. decembra 1916.

Beozradsk« Vovfna

Petak

Bro) 317.

Ullsonova nofa. Odcovor Turske na WiIsonovu notu. Kb. Carigrad, 28. decembra. Juće po podne je ministar spoljnih poslova predao američkom poslan ku Elkusu odgovor porte na notn predsjeunika W i i s o n a. N'o.ta se potpuao slaže sa notcm savezn.ka. Prikljućenje Spanije akciji za mlr. (NaroCiti brzojav aBeogrddsklh Nowna»j Berlin. 28. decembra. „Berliner Tageblatf' javlja iz 2eneve: Španjolska je vlada po svome poslaniku u Rimu predala talijanskoj vladi predstavku, kojom daje do znanja. da sepriključuje akciji za mir, što su ;e poduzeli predsjednik Wilson i švajearska republika. I S'edska sc priključuje akcljl za mlr. (Naročiti brzoiav »Bcogradskih Nov.na«! Amsterdam. 28. decembra. Prema ,,Daily Telegraphu" predala Je švedska vlada svim zaraćenim vlastlrna notu, u kojoj javlja, da se i ona priključuje VVilsonovoJ akciji za mir. Ženeva, 28. decembra. ..Petit Parisien" se, preinda mu još nlje poznat tekst švedske note, bavl korakom švedske viade I označuje ga Žalosnom zabludotn. Pozlv Braziiijl, da se prlključi W*lso* novoj akciji. (NaročfiJ br/Ojav »Heogr.idskih Novina«; Frankfurt, 28. decembra, „Frankfurter Zeitung" javljaju lz Rio de Janeiro: Američke su Sjedinjene Države službeno pozvaie brazilsku vladu, da se l ona priključi Wilsonovoj akciji za mir. Prinudne mjere r t;dsjodnika Wllsona. (Naročitl brzojav „Beograd. Novina".) Ženeva, 28. decembra. ..Evening World" javlja, da je u američkom kongresu dvije trećine člariova za to, da se z a b r a n i s v aki izvoz ratnog materijala iz A m e r i k e, ako Wilsonova akcija ostane bez ikakvog uspjeha. Isto tako i ,,New-York World“ upozoruje na Lansingovu Izjavu, koja sadržaje oćiglednu prijetnju sa z a b r anomizvoza ratnog materij a 1 a. Prosndj’vanje Wiisonove akcije u sporazumnim državama. U 11 a J i j f. (Naročitl brzoiav „Beogradskib Novina“.) Lugano. 28. decenibra. Većl dio talijanske štainpe bijesni na \Vilsona zbog njegove akcije za nnr. — „Corriere dclla Sera" nazivlje Wilsonovu akciju nesrećnom zainisli i veli, da o miru za sada ne inože biti ni govora. — „Secolo" označuje Wiisonovu notu kao jedan neprikladan ..strašan bezobrazluk". Neutraki nemaju nikakvog prava, da se um.ješaju u stvar zaraćenih država u času, kada svi izgledi govore za pobjedu sporazuma. Daje na lazmišljanja eventualna zabrana izvoza municije iz Amerike, aii svršava „Secolo" — sporazum se je pohrinuo i za to, đa pokrije svoje potrebe i bez američke pomoći. — ,,Popolo dTialia" predbacuje Wilsonti na-

aii činl mi se, da sain one večeri u oku osjetio suzu. On je još uvijek proinatrao sliku i ja bih se oklađio, htio je da prodre u svaku crtu onoga dobroćudnoga starčića na slici. Napokon mi ispriča Čitav život starca, 1 ja sam upoznao, da rnoj stanođavac ima istu, aina baš istu narav... To kano da je i on sam uvidio. činilo mi se bar tako, jer mi je izraz njegova lica kazivao, da izjednaćuje svoj život sa životom svoga oca — Ne znain kako je bilo, aJi bih prisegao, da se je kod uporedbe tresao kao šiba na vodi, da je odjednoč pograbio svog najrnladjeg sinčića i počeo ga grliti, grliti, te ga umalo nije zađušio... Zatim bi se opet zagicđao u onu sliku, pa kano da se opet trc :ao, a onda opet iznova grlio sina, grlio kano kad bi htio da mu otme Tiarav, koju jc imao njegov otac, koju je iinao i on sam. Otlšli su u sobu, l ja sani legao. U sobi lišina; mene je hvatao drijem 1 bio bili sigurno hrzo usnuo, da me iz drijemeža ne probudi opet zvonki, mili glas djece moga stanodavca, gdje skiadno za niajkom izgovaraju riječ po riječ: — Oče naš, kojl jesi.., Nije bilo prekldanja. Djeca su molila, majčin je glas u svoj svojoj onoj tuzi Imao u sebi nešto vesela, vesela onako ko kroz radosni plač, a ja bib se zakleo, da sam čuo i glas njegov, moga stanodavca, gdje pun zehnje drhtavim giasom zajedno sa djecom izgovara: — I uslišl nam molbe naše.„. Drugi sam ga dan u Jntro vidio s Izražajem, koji je odavao neku neizmjcrnu radost, slatku nadu, i odlučnost Blo sam loS trt tnjeseca kod njega, J nikad ga vlše Bisam čuo kicti, niti vidio pijana. Bogoslav K. Jošt

ivnost i zalifjeva od sporazumnih siiada sebi takva miješanja u nj.lio\e sivari od ncuiralaca zabrane. — U is:oiii lonu piše i rimska šrampa. „Tribuna" uiKizoruje W ilsona, ća N j„mci njego\e dohre namjere svojim podrm r.iicama ,,ne torpediraju". — ..Nazionaie" indirektno nazivlje Wilsona pr staiicum Nijemaca. - .,Messaggero“ odgo\arai;a Wilsonovu akciju pozivom na po ; ai.ario naoružan.e. Jec!.ni izuzemk čine pap nski ..Osscrvaiore Romano" i socija stički „Avanti", koji se encrgično stuvIjaju u siu/bL’ mira , Avanti" piše: iiadava se držti\nic i sporazumnih sila bore proliv pr.h bžavajućeg mira. Javrio je mni.tenj'- cijeiog svijeta jače. ne.'o li intrige jedne pcliiičkc kaste. U F r. g 1 e s k o J. (Naročiti br/ojav »BcograUskih Nov na ; Rotieidam, 28. decembra. Usprkos bjesniiu velikog dijela š’ampe raste propaganda za mir u „ijeloj Lngleskoj s\e to više. Listovi Ji>bivaju mnoga prijeteća pisma od naroda. Rropagatori mira izclavaju mirovne brošure pod svojim potpunnii inien m. U Francuskoj. (N'aročiti brzojav „Beogradskib Novina'.) Frankfurt, 28. decembra. „Frankrurier Zeitung" javlja iz Basela: Lrancuska je štanipa primila predstavku švajcarske vlade nmogo mirnije, nego ii VVilsonovu notu. Jedino se Hervć grubim načinoin izjavIjuje o njoj. — Kraj sve bure. koja je nastala. kad se je saznalo za Wilson.iv korak, opaža se ipak i u francuskoj štampj sve to veća blagost u prosudjivanju VVtlsonove akcije. • U R u s i J i. (Naročili br/o,av »Beogradskih Novina«) Kopenhagen, 28. decetnbra. Iz ruskih se listova razabire, da Je iza Bokruvskove besjede u dunii došlo u Retrogradu, Moskvi i Kijevu do bučn'h manifestacija za mir. Napose su radnlci ogorčeni, što se je onako naprečac odbila ponuda središnjih vlasti i zbog toga bacaju svu krivnju na engleskog poslai:ika u Petrogradu Buchanan a. Buclianan je primio mncštvo pr.jetećih pisama. pa je policija mora’a da odredi mjere za čuvanje njegove osobe. VViisonova se akcija za mir u cijeloj Rusiji od javncg mnijenja primila velikom simpatijom. Miroljubive riječl grofa Bernsforffa. Kb. Haag, 28. decembra. ,,DalIy Mail'* javl.ia iz New-Yorka: Njemaćki je poslanik grof Bernstorff uputio ne\\-yorškotn njemačkom lista „Staatszeitung" božićnju poslanicii, u kcjuj je rekao. da $e predsjednik VV i 1son ntora smatrati da je prijateijski raspoložen prema njemaćkim mjerama za mir. Dalje se doslovno veli: Kao što je vitlejeir ska zvezda predvodila noću kroz tminu kraljeve sa istoka u pravcu spasitelja, tako isto nota Wilsonova baca na tamnu zemlju jedan mlaz svjetlosti i izbija nova nada za mir s pogiedom na beznadežno mrcvarenje u Evropi. Njemačka je gotova, da podje za njegovom svjetlošču, u čvrstom pouzdanju u svoju snagu a ne radi vršenja prevlasti. Ona ne tr.aži tudje zemljište. nego samo buduću sigurnost prolivu napada Lli saveza, koji groze svjetskom miru.

HflLI POSLISTAK. Knilga llriko „Moj put“ od poznatog !z štampc pjesnika R. F. Magjera onomad je izašia. Naslovni list nacrtao je poznati slovenski slikar Saša Š a n t e 1, koji je dobro poznat sa svojih značajnih ilustracija Nazorovog „Veliki Jože", a prikazuje borbu pjesnikovu, koja je ocrtana snažnitn stlhovlma u pjesmi „Moj put“, kao i završnoj pjesmi „Ljeto". U njoj pjestiik rezignirano kaže, da mu se put i staza pružiia u nedogled, a on ni po puta prevalio... Knjiga je upravo posebnim ukusom i sa mnogo estetskoga poimanja opremtjena u kr. zemaljskoj tiskari u Zagrebu, kao 1 same ilustracije, pa se i s te strane reprezentira kao umjetničko djelo. Svakako je pjesnik, kako je ono rekla Jagođa Truheikova za Magjerove „Porive", pun blage melankolije, nekako vedre rezignacije, a pjesme prave slike, — „Tiš'ma samoća" — „Sveti gaj“ ili „otok blaženih", „Beklin". — Raznoliki zvuci tih pjesama završuju se sjetnim moi-akordom 1 kako ono reče kritičar Maraković u jednom godištu ,,Luči“ — iza Nikolića niko nam ne zna tako lijepo i iskreno ocrtati svoja čuvstva kao Magjer. On je majstor u crtanju prirode, a najradije opisuje večer, sumrak, mjesečinu, dakle sanjariju noći i ,,clair-obscur“-a... „Moj put" se naručuje kod samoga sutora lli kod knjižare R. Bačlća u Osljeku. Zapisni VĆelarsky kaiendar na rok 1917. Pod gornjim Je naslovom lzalao poznafj česki pčelarskl kalendar (VII. godlSte) pod uredniStvom gg. Fr. Wo n h o n ta I Fr. A d a m • k a. Kalendar Je tehničk! vrlo lijepo uredjen sa mnogo slika i pun zanlmljlvog štiva Iz oblastl pčelarstva, pa se može toplo preporućit) svima stručnjacima. Fred Krunitanjem. Udesl krune sv. Sljepana. Prib'koin predstojećeg krunisanja. Kad su Madjari počeli uređjivati sopstvcnu svoju urzavu, p^slao je prvi inadjarski kraij Stjepan g. 100). jedno jjoslansivo papi Silvcstru u Rim sa zamolboin, da n.u pošahe kraijevsku krunu, kojom bi bio priznat nezavisn.in vladaroin. Papa Silveo.ar imenova na ro Stjepana apostclsk.in kra.jem i posia niu cvu sadašnju kru’.nu. Uvu je krunu prvobitno papa Silvesiar namljenio poljskorn kra.ju Boicslavu, koji je u isto vrijeme sa Stjepanoiii Zamolio za krunu. 'fome se je medjutim protiv.o car Heurik li. i s toga ju papa mjesto liolcslavu pošaije St.epanu. Uvom ^e krunoin krunisao Stjepan 15. avgusta 100). god. Narod je madjarski raširio priču, da je ova kruna „uaia s neba". Iza u.nogo prolivene krvi uzdrža krunu Sijepanov nasljedmk Petar, a kasmje Anurija 1. (jcd. 1095. dobi krunu. Kako n.acjarska kronika ka/le, najveći junak svug doba Ladislav. Pos'.je Koion.ana prolijevala se radi nje krv sve oo Beie IV. Poslije su.rti zadnjeg Arpaćovca Andrije III. Miječanina, krunisaše ovoin krunom sina češkoga kralja Većeslava. Q. 1304. dt dje Veceslav u Madjarsku, povede sina kući, a krunu spremi u svoju riznicu. Madjari na to izaberu svojim kraljcm bavarsknga vojvouo Otona pod uslovom, da ovaj silom otrr.e krunu Vtčeslavu. Došio bi do kivi, ali Večeslav drage volje odstupi krunit. Pcšto je Oton primio krunti, spremi je u škrinjicu i preda svom sluzi, da je ođnese u Budimpcštu. Siuga medjutim putem krunL — izgubi. Jedva je r.adjoše i tako se 1305. god. O.on njome i kruniše. Da bi stekao što više pristaiica, htio se Oton oženiii sa ćerk.nn e.'deljskog vojvode Lackovića. Nu ovaj ga baci u taumicu, a kruna, koju je Oton uvijek uza se nosio, dodje u Laokovićevu riznicu. Oton se dobavi slobode, a Hrvati i Mađjari krunisaše za kralja Karia Roberta, aii novo kcvanom krui om. Kad je Laeković povratio pravu krunu, krunisaše' Karla Roberta ponovno tom narodnom svetinjom. Iza tcga kralja Anžuvinca dodje kruna u posjed njcgovoga sina Ludvika I. koji je vlađao od 1342. do 1382. god. Poslije I.udvikove smrti krunisaše tom krunom njegevu nedoraslu kćer Mariju, zaručnicu Sigismunda Lukseinburškog. Time nisu biii zado-vcljni Hrvai. nego pozovu za kralia Karla Dračkoga. On dodje i kruniše se, no malo dana iza krunisanja smaknuše ga pristaše Marije. KccT Djakova pade Marija u ruke hrvatskih ustaša, koji nju i rnajku joj Jelisavetu baciše u tamnicu. Madjari krunisaše Sigismunda za kralja i pozovu ga, da izhavi kraljicu. Dvadeset i pet godina trajale su ove borbe, koje se svršiše pobjedom Sigismundovom. Njegov nasijednik — Aibrecht a u s t r i j s k i, nije dugo krasio svoju glavu ovim znakom. On umre, a četiri mjeseca poslije rodi udova njegova Jelisaveta sina Ladislava. Da mu majka osigura presto, dade ga četiri mjeseea iza rodjcnja, držeči ga na krilu, krunisati pravom krunom, koju su njezine pristalicc potajno donijeli, Ali ni ovo krunisanje nije se činiio bojažljivoj majci dosta sigurnim i stalnim. Da ne dospije kruna u tudje ruke, posluži se kraljica — kako savrcmenici pišu — lukavstvom Iza krunisanja djeteta kralja, zamota kraljica u pnsus.tvu državnih staleža krunu u sviieni rubac i predade je dvorskoj gospodji. Prije toga prirediše isto tako velik i težal: zamotak — bez krune, koji dvorska gospodja preda sialežiina, da ga u žeijeznu škrinju spreme i državnim pečatom zapečate. Kruna ostade u kraijičinim rukama, a onaj zamotak staleži spreme i ne sluteči mš a zla zapečate škrinju državnim pečatom. Velikaši, nezadovoljni slabom žcnskom vladavinom porvaše Vladislava polsjkoga. Da ga uzmognu krunisati ctvoriše škrinju, u kojoj se čuvala kruna i na svoj užas nadjoše — prazni zamotak. U toj neprilici uzeše krunu sa groba Sv. Stjepana i njonie krunisaše Vladislava. Prava kruna bila je već u rukan.a Frldrika, njcmačkoga cara. Skoi'o dvije godine orlla se bojna trubi, i krv prolijevala, dok se Vladislav nije sporazumeo s Jelisavetom. Kad je u bojii kod Vame 1444. god. izgubio vojsku i život, priznadoše velikaši Ladislava kraljem. no Fridrik ga ne htjede pusttti, ni krunu predati. ,,jor gdje je kralj, tamo mora biti i kruna", poruči car ugarskim i hrvatskim poslanicima. U to stiže hrvatsko-ugarska i austrijska vojska pcd Bečko Novo Mjcsto, Fridrik u nevolji preda Ladislava, kad mu polože 40 hiljada dukata. Ladislsv umre u 18. godinl, a kruna se nalazila još uvijek u rukama Fridrikovlm. Velikaši proglase kraljem Ugarske I Hrvatske Matiju Korvlna, kojl započe rat sa Fridrlkom. Najzad pristanu velikaši na to, da se Fridriku isplati 40 hiljada dukata, te pošalju sjajnu pratnju, koja će krunn prlnuti 1 dopremitl u Požun. Pošto je Fridrik opazto silnu vojsku, pomlsli, da se radi o prevarl, zatvori gradska vrata 1 poruči pratnji, da će u grad pustitl samo Veliko-Varadinskog vjadiku 1 200 yoj-

niKa Tako I bude. Ostali se vratiše u Ugarsku. Dok je vladika boravio kod cara, pron o se gias da ih Fridrik kanl prevariti i da će im dati lažnu krimu. Velikaši se zabrinuše i pozvaše grofa Palocija, koji je na kruni znao neki tajni znak. da taćno pregieda ovu njihovu sve iiiju. On ju prcgleda, a tac'a kleknu i zai'vali Bogu, što mu je dana miiost, c'a se još jećnom može dotaknuti bve državne sveiinje i tako prizna, da im jc izročena pravu njihova kruna. Da joj se dade na neki način zadovoljština za tužnu kob, lcojti je in.aia, pcstaviše je na cltar u Žopronu, tri dana je ostaviše izloženom, a is.om onda odriesoše u Požun. Kad je 29. avgusta 1526. gcd. poginuo kralj Ludvik II., trebao je prema prijašnjim ugovorima Stjepanovu krun.i da dob je Fcrdinand Habsburg o v a c, ali većina Madjara izabra za kralja Ivana Zapolju, a vcćina Hrvata Ferdinanda. Zapolju krunisa biskup Podmanicky pravom kruncm, jer Zapolja i njeg >v pristal ca Pereny bijahu čuvari krune. pa su je iako mcgli prisvojiii. Nustadoše i cpet ratovi. Zapolji dndje u pumoć turski car Sulejman. U Višegradu mu predadoše krunu i on ju odnese u Budim, gdje je preda Zapolji. Ferdinanda krunisaše, ali ne pravcm krunom. Nakon smrti Znpoljine ostade nedoraslo dijete, kojemu n a'ka htjede sačuvatč krunu kao ono Jelisaveta, majka L.ad slavljeva. Napokoti nađvladaše Habsburgovci i Zapolja mladji preda im krunu. Kad su Rudolf ii. i Matija započeli ratovati, odnese Rudolf potajno krunu u Prag aii kasnije ju opet vrati Matiji, koji m isprati u kraljevski dvor u Požunu i postavi dva veiikaša sa zvanjem „čuvara krune". Sada nastadoše po krunu mirni dani. koji su trajali 180 godina t. j. do Josina l(. On odredi, đa se kruna prenese u Beč, jer gdje je viadar, tamo ima biti i kruna Radi prenosa o-ve svetinje nastade silna uzbudjenost. Veiikašima bijaše kruna zakon nad zakonima. izvor prava i pravde i n'su mirovali, dok im se kruna nije vratiia. Oodine 1848. dospije magjarskim ustašama u ruke i kruua. Kad je Košut morao bježati, ponio je sa sobom krunu i kraljevske znakove. Krune nestade. Sva istraživanja ostadoše bez uspjeha. Oovorilo se samo to, da je u zemlji zakopana. Dne 8. rujna 1853. pronadje neki vojnički audiior mjesto gdie je kruna bila zakopana. To je bilo kod utoka Černe u Dunav prema ostrvu Ada Kaleu. 8. juna 1867. upotrebiše je pri krunisanju blagopokojnog cara i kralja Franje Josipa I. Od tada je ona stajaia u Budimu u kraljevskoj palati. Priiikom milenijske izložbe mogao ju je svaki posjetilac pregledati. Daruvar. J. 2. Prijem poslanika 1 zastavnika kod cara 1 kralja. Kb Budimpešta, 28. decembra. Danas su bili u budimjkom dvoru poslankl ugarskog sabora i gornjeg doma, gdje im je, sakupljenim u veličanstvenoj prijestonoj dvorani, Njegovo Vel čanstvo car i kralj ponovo izjavio. da priina i daje inauguracionu diplomu. On je podsjetio na riječf njegovih predaka, da iskrena saradnja izmedju kralja i naroda mora donijeii Iijepe plodove, pa je naglasio, da se tim tragovima mora naprijed koračati. Riječi Njegovog Veličanstva su primijene burnim. oauševijenjem. Njeno Veličanstvo carica i kraljica je sa nasljednikom prijestolja nezvanično prisus:vo i va!a ovom prizoru. Kad se ona pojavila zagrmio je Iz četiri stotine grla usklik „eljenl", oni, koij su bili u svečanom ugarskom odijelu, mahaii su svojim kalpacima a mnogl su u znak svoje odanosti, isukali mač Danas po pođne će Njegovo Veličanstvo primiti ugledne članove većinc I opozicije. Odifkovanje zlatnim runom. Kb. Budimpešta, 28. decembra. Car i kralj je podario zlatno ‘runo knezu Ladislavu Battyany — Strassmann, grofu Aurelu Deszefy, ^rofu Juliju Andrassy i barunu Josiki.

PrijesSlos zei mir. Sporazum rie će odgovoritl središnjlm viastima? (Naročiti brzoiav „Beoeradsklh Novlea".) Kftln, 28. deeembra. Washingtonski dopisnik .Kdinischer Zeitung‘-a saopštava, da se potvrdiuje mogućnost, da će sporazumne sile izbjeći odgovoru na ponudu središnjih vlasti i zadovoijiti se jedino odgovorom na Wilsonovu akciju. Pregovorl za mlr u Bernu? (Naroftti bnojav »Bcogradskib Novia*«/ Bem, 28. decembra. Prema glasovima, koji su se ovdje raširili, predložiie su skandinavske driave, da se predstavnfci zaraćenih sila sastanu na konferenciju u Bernu.

Rad ncutrainih diploruata. (Naročiti bf.oav »Beogradskih Nottbmi Budimpešta, 27. decembra. „Acht-Ubrblatt“ javlja iz Stockholma: U mjerodavmm se šveJskirn krugovima opaža težnja, da neutralne diplomate uprave svoje dob e us(uge u pravcu, da se prcdstavnici zaraćenih siia saštanu za zelcnim stolom. Od kako je poznata ponuda središnjih vlasti za mir, zastupnici neutrainili sila otpočeii su grozničav rad, koji još traje. Br/ojavi stižu neprekiJno. Razumije se po sebi, da s time u neizmjernoj mjeri aste i špijunaža. Raspre mcdj-j sporazumnim silama. (Naroćiti brzoiav „Beozradskih Novina“J Kopenhagen, 27. decembra. Odiaganje nagovještenog odgovora sporazumnib sila na ponudu za mir, koji' se još prije nedjeiju dana očekivao, nije potekao samo zbog koraka, koji su u medjuvrcmenu ueiniii neutialci. Kabineti sporaznmnih sila htjeii su da prije odgovora utvrde program svojih uslova za inir, koji bi oni docnije objavdi. Sporazum oko toga p ograma prićinio je vclike teškoće. Opredjeljenja london .kog ugovora često su puta dopunjavana dodacirna, tako odnosno rusk'.h zaiit.e\a na Carigrad, dalje 1915. prije ulaska Itaiije u rat i 1916. pred akeijom Ri-munije. Mnoga naknadna opredjeljenja, koja su postaia u pritješnjenom stanju, protivurečna su, usiijcd ćega su izbiia ozbiljna trvenja izmedju saveznika. Ona se na očito tieu taiijanskih zahtjeva na Jadranskom moru i ustupaka Srbiji i Crnoj Oori. kao i sporazuma o tekovinama saveznika u Levantu.. Senzacijona Izjava lednog holandskog političara. „Engleska je smrtno ran j e n a“. (Naročitl brzojav .Beogradskih Novina'). Zurlch, 28. dccembra. .,Neue Zfiricher Nachricliten" dobij'aju od svoga rotterdamskog dopisnika vijest, da je jedna cd prvih politkkih ličnosti u Holandiji rekla, da Llovd Georgeov govor nije uništio predlog za mir. U Holandiji se, tvrdi taj političar, tačno zna da«se bliži kraj engieskoj otpornoj snazi, da je Engleska već smrtno ranjena, a ovo je poznato i u arreričkim mjerodavnim krugovima. WiIsonova nota, veli dvaj Čovjelc. potpomaže prediog o miru, da bi se Engleska spasla od propasti. Zbilja, Wi!son danas više i ne misli da prijcti središnjim vla-^ stima. Odgovor sporazumnfh sila na ponuđu za mir. Kb. Lugano, 28. đecembra. Službeni dopisni ured talijanske viađe, »Agencija Stefani* ob;elodanjuje vijest .Messagera*, po kojoj će siie sporazuma odgovoriti na ponudu za mir o novoj godini.

ifriza a GriKo]. Prenos grčkih trupa. (Niročiti br/ojav »Beogradskih Novfna«/ Lugano, 28. decemdra. .Agencie Slefani" objavljuje ovu vijest: Grčke trupe, medju njima oni kon-, tingenti, koji su se do sad nalaziii u okolmi Atene, naime druga divizija i peti brdski topmčki puk, kao i djelovi 12. divLzije u Prevezi, prošli su već korint-, ski zaliv. Zahtjev za Izdavanje Venlzelovih prlstalica. Kb. Rotterdam, 28. decembra. .Morningpost* javlja iz Atene, da su engleski i francuski poslanik napustli brodove I da su se poslije konferencije sa svojim ruskim kolegom u njegovom stanu uputili minislru-predsjedniku da traže izdavanje povećeg broja stranaca, koji su zbog učešća u venizelističkom pokretu pritvoreni. Lambros je iz;avio, da se najprije mora posavjetovati s ministrom vojnim i spoijnih posiova, aii da će brzo odgovoriti. Ruski poslanik nije učestvovao u tom koraku, navodno zbog slabosti. Nesuglasice u Iogorn sporazuma. Kb. Haag, 28. decembra. Sa otvorenošću, koju je viadina štam-, pa do sad vrlo obaznvo izbjegavala, upo-i zoru;e .Temps“ govoreći o grčkim zapletima, na izvjesne nesaglasice, koje su izbile niedjU sporazuninim siiaraa prilikora ispunjen a zahteva, koji su u svoje! vreme postavijeni. ,Temps“ ne uzima u obzir ličnost ruskog po>lauika, koji je zbog svoje bolesti još neprestano spre- 1 čen da uzme učešća u poslovima, aii ističe čudnovato držanje Soninovo, koji uporno preduzima mjere, koje kod kralju odanog stanovništva Grčke moraju izazivati nepobjednu protivnost protivu sporazumnih sila. Zbor protiv Venizelosa. Venizelos anatemisan? Kb. Lugano, 28. decembra. Prema atenskoj vijesti „Agencije Ste~] fani“ otlšlo je jučer po podne oko 100.000 j Ijudl, ženp 1 djece svih staleža na atensko Marsovo polje, da po starom običaju Izvrše proklestvo Venlzelosa, kao izdajnlka otadžbine, bacanjem kamenja u jednu tskopanu rupčagu. Mitropolit, okružen yi--.