Београдске новине

Br. 3. BEOGRAD, četvrtak 4. januara 1917.

Izlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne

Prodaje se u Beograđu I u krajevima zaposjednutim od carsko i kra- C k Ijevskih Ceta po cijeni od V II u Hrvatskoj-Stavonljl, BosniHercegovlnl I Dalmacljl po cljenl od 8 h izvan ovog područja . . . 12 h Oglasl po

Pretplata: za I mjesec u Beogradu I s krajevima zaposjeunutira od carsko I kraljevsklh Ceta K l'9(f u HrvatskoJ-SlavoniJI, BosnlHercegovinl I DalrnaclJI K2 4I Izvan ovog podruCja . . . K 3'H cijeniku.

UredniStvo r BCOGRAD, Vuka KaradZića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I prlmanje preplate Topličin Venac broj 21, Telefon broj 23, Primanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38.

Godina III.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog oiavnos stožera. Kb. Beč, 3, januara, Istočuo bojlšte: U Dobrudži dalnje napredovanje Južno su i zapadno od Foščana doprle austro-ugarske čete generala pl. F a 1 k e nhayna sve do jako ulvrdjenog odsjeka M i 1 č o v. Dalje je sjeverozapadno bačen neprijatelj iz M i e r e unatrag. Na južnom smo krilu bojnog fronta general-pukovnika nadvojvode J o s i p a prodrli preko Negirieščia. Južnoistočuo su od H a r j e, na M o n t e F a 11 u c a n o i zapadno od S u 11 e odbijeni jaki neprijateljski napadi uz teške gubitke za neprijatelja. U odsjeku su Mestecanešti osujetile naše sigurnosne čete u borbi na bajonet i ručnim granatama ruske napade. Kod M a n a j o v a je uspjelo jednoj jurišnoj koloni, sastavljenoj iz naših i njemačkih četa, da u uspješnom preduzeću zarobi 3 ruska časnika i 127 momaka. Talijansko i jugoistočno bojište: Nije bilo tiikakvih osobitijih bojeva. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 3, januara. Zapndiio bojište: Front prijestolonasljednika R u pprech ta bavarskog: U oblastl se M a a s e sve to žešće razvijala poslije podne artiljerijska vatra. U šumr su Priester prodrle prethodnice domobranskog pješačkog puka br. 93 sve do trećih francuskih rovova i vratile se nakon razorenja odbranbenih utvrdjenja sa 12 zarobljenika. Istočno bojište: Front maršala princa I e o p o 1da bavarskog: Južno su od drysvjatskog jezera raspršenaruskakrstarška odjeljenja.Istočno sit od Z1 o č o v a kod M a n a j o v a navalna odjeljenja tjelesne husarske brigade u zajednici sa austro-ugarskim pješaštvoin dovela iz ruskih rovova 3 ruska časnika l 127 momaka.

Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Jake su se neprijateljske uavale protiv Monte Fatupano izjalovile uz velike gubitke za neprijatelja. Izmedju dolina Susita i Putna zauzeto je na juriš više visova. Ruski su protivnapadi odbijeni. Iza borbe zauzeta su mjesta T o p e s p i i B a r s e s p i. F r o nt m a r š a I a p 1. M a c k e ns e n a: Naša se kretanja provadjaju dalj^ prema osnovi. U gorju su izmedju doline Zabala i nizina potisnule njemačke i ausiro-ugarske čete neprijatelja prema sjevero-istoku. Zapadno i južno od Foščana stoje čete devete armije pred jednim utvrdjenim ruskim položajem. P i ntec e s t i su i Me r a naMi 1 č o v u zauzeti na juriš. Tom je prilikom zarobljeno 400 neprijateljskih vojnika. U Dobrudži je neprijatelj uprkos tvrđokornog otpora da odstupi dalje unatrag prema V a c ar e n i u, J i 1 i j i i M a č i n u. Mačedonsko bojište: Položaj se nije izmijenio. Prvi zapovjednlk glavaog stana pl. Ludendorff.

„RazSor postale besmisiicotn". Cjelokupna je austro - ugarska štampa odgovorila na notu sporazumnih sila onako, kako to ova nota i zaslužuje, 1 ako još neki listovi uzdržavaju svoj konačni sud, dok im ne bude poznata autentična sadržina noie. Medjuttim i ako bi u originalnom tekstu sporazumovog odgovora na ponudu za mir nekl pasusi i bili nešto ugladjeniji, nego li što je to ispalo u do sad saopštenom izvodu neće se u stvari ništa izmijeniti na faktu, da su središnje vlasli ovom notom stavijene pred alternativu: nastaviti rat sve dotle, dok se sile čelvornog sporazuma ne priinoraju, da od njiii sada odbijeni mir zamole na koljenima, il' da se dadu prosto izbrisati sa evropske mapc. Središnjim silama, imajući ti vidu, da sc u državama sporazuma dosada još nije opazio preokret u maniji uništavanja, u stvari ne bi preostajao drugi izbor, kad bi se galama sporazumne štampe i sporazumnih poliličara uzela ozbiijno i kad se ne bl sudilo po izreci, da je onaj, koji psuje, u nepravu, pa da vika i strah sa ncmuževncm siabošću i besvjesti up'oredo koracaju. Napose cngleska štampa grdi središnje sile na način, kojirn se valjđa ne psuje ni

u najnižim englcskiin slojevitna. Ovaj način pisanja dokazuje, u kolikoj je mjeri štampu i više slojeve zapadnih siia, koji lioće da inidu predstavnici civilizovanog svijeta, obuzela surovost, — stirovost, koja se u ostaloin pokazaia i u gađnom francuskoni zločinu protiv ujemačkih raujenika i zarobljenika, čak šta više i protiv ijekara i boluičarki, rriedja kojima su se naiazile i gospodje iz otinicniit krngova: surovost, koja se pokazala u engleskiin nedjelima jirotiv čovječnosti, koja su za vječna vremena ožigosatia u imenima ,,Baraiong“ i „King Stei>licn“. „Razbor postaje besmisiicom! 11 Ove riječi njemačkog pjcsnika Ooctlica dolaze čovjeku i neliotično na um. kada uzalud u noti sila sporazuma fraži da pronadje ma i samo jednu iskru razbora. Državnici su središnjili sila upravo s matematičkom tačnošću razložili, da ovaj svjelski rat nije nastao krivicom središnjili sila, ncgo krivicom one koalicije, čijl je glavni pokretač Eugleska. Dokazano je izvan svake sumnje, da su mske čeie provaiile u istočnu Prusku, a francuske u gornju Alzaciju još ti otio vrijemo, kada je berlinskl kabinet stajao u najužem saobraćaju s vladama u Pctrogradu, Londomi i Parisu. Sjetimo se samo činjenice, da su konzervativne stranke u njemačkom Reiclislagu ofvoreno prebaciie njetnačkoj državnoj vladi da je prekasno naredila mobilizaciju! Pa uprkos toga odgovorna nota sporazumnih sila naziva središnje vlasti narušiocima mira i od njiii, koje su iako mučki napadnute, traži „pokajanje, ponovo popravijeuie I jemsiva!'* To zvuči iiekak„~ctično kao kad bi jedan razbojnik u svom poktišaju. da nhijc i orobi jednog lrišta ne slutcćcg putnika, od ovoga đobio batina. pa ga onda radi tih batina tužio sudti rađi pokušauog razbojrfiStjva! Borba protiv iogike četrvornog'sporazuma sa riječima, raziašnjenjima i dokazima, pokazala se i kod plemenite pomidc za mir kao potpuuo bez svrlie, i središnjim silama ne preostaje ništa drugo nego da upotrijebe logiku činjenica. Ko ne će da čuje, taj mora osjetiti! Da je, imajući u vidu ovakav odgovor sporazumnih sila, španska vlada otklonila da se priključi akciji za mir, koja je zapodjenufa po središnjim silama i predsjedniku \Vilsonu, ne može dakle nikoga začudiii. Dižu se prosto ruke od nečesa, što je, uslijed postojećih okolnosti. već u svom začet-

ku postalo bczizgledno. „Spremni ua mir, odlučni na L>orbu!“ — Qv r e će snažne riječi njemačkog državnog kancelara biti dalde i u budučc lozir.ka čeIvornoga saveza. Sada će se voditi borba do kraja. Sporazum nije htio drugačije, i zaito će na njega i pasti sva strašna krivica za ptolivenu krv u ovom ratu. Središnje će se vlasti, stupajući čiste savjesli pred sudije svjetske istorije, spremiti na nove udare, nove podvige. Prevarcni če pak i zaslijepljeni narodl Engieske, Francuske, Rusije i ujihovih saveznika u svoje vrijeme temcljno obračunail s onima, koji su ponudjeni im mir s geslom jeduoga ludjaka otklonili. O tome su srcdišnje vlasti više no uvjevene. Posille ouaouora sporazuma. Dr/.anje Španije u intervenci.il za inir. Kb. Madrid, 2. januara. (Bezžičnt brzojav c. i k. dopisiiog ureda). Viada objavljuje odgovor Spanije na notu predsjednika Wiisona: Vlada je N.iegovog Veličanstva posredovanjem vašeg poslanika primila prepis noJe, koju je predsjednik Sjeđinjcnih Država uputio zaraćenima i u kojoj daje izraza žeiji, da se što orije stvori prilika, kako bi se od svih sada ralujučih naroda mogla dobiti izjava o njihovom gicdištu, koje bi dovelo do okoiičcnja rata. Taj je ltrepis propraćcn i jeduom drugoin notom od 22. t. mj., u kojoj vi, preina naknadno dobiveniin uputstvima u ime pređsjednika izjavljajete, da vam trenutak izgleda kao pogodan, da vlada Njegovog Veiičanstva, ako bi našla za umiesno potpomogne držanje Sjedinjenili Država. S pogledom na iiohvalnu želju pomenu e vlade. da u svome predlogu u korist mira bude potpomognuta, vlađa Njegovog Veličanstva je mišljenja, da, jiošto je pređsjeduik Sjedinjcniii Država preduzeo inicijativu i već su poznati razni utisci koje je ona izazvala, sudjelovanje, koje je Sjedin.iene Dr/a\ e zahtjevaju, nebi imalo nikakvog uspjelia, u toiiko prije, što su središnje vlasti izjavile svoju čvrstu volju, da sa ratujućim stupe u neposredne pregovore. Vlada Njegovog Veličanstva je mišijenja, da će pleinenita želja predsjednika Sjedinjcnili Država naći uvijek priznanje- svih naroda, aii je riješena, da se uzdrži od posredovanja u sporazumjevanju, koje bi išlo na to, da potpomogne čovjekoijubivo djeio za okončenje sađanjeg rata. Ali je voljna đa stupi u 'takve pregovore u frenutku, u kojitna će napori svih, koji mir žele. višc nego Ii sada moći prodrti i imati jačeg dejstva, i kada če postojali uzroci, da jedna inicijativa i!i posredovanje đobijc većeg izgleda za ostvarenje. U očekivanju takviii trenutaka vlada Njegovog Veličanstva smatra za umjesno da izjavi, da je odnosno sporazumjevanje izmedju

neutralnili zemalja radi zašiite njihovl^ materijalnih interesa, koji su ratom dlN nuti, kao i do sad gotova da stupi d pregovore, koji bl lnogll dovestl doi sporazuma, sposobuog za udruženjj svlli uezaraćenih zemalja, u koliko onf sebe s’matraju za oštečene 1 za liotrebnđ nalaze, da se prctrplicne štete izravna} ju i smanje. Njemaćka štampa o odgovoru sporazumnih sila. (NaroCitl brzojav „Beogradskih Noviaa* 1 .) Berlin, 3. januara. , Svi njemački listovi bave se odgo« vorom sporazumniii sila na ponudu za mir središnjih vlasti. Od glavnijiii listovf pišu: „Berliucr Tageblait 1 ': Milije je bl nam bilo da smo nad vratima nove go( dine mogli napisali ,,mir s tobom“, alt su sporazunme sile iitjele drukčije. Ona su stavile nad vratima nove godine svoj odgovor, koji je jasno, odiućno i n e s u rn^ n j i vo odbi jan j e pouude za in iri t One bacaju na Njemačku i Austro-Ugar* sku jedinu krivicu što je rat buknuo, 1 izjavljuju da je njemaćka ponuđa neis< krena, f, prije no što se uslovi mira na saopšte, da je bez ikakve sađržine. On( vele, da je sadanje ratno stanje samo priviđuo povoijno za sređišne viasti i da nije izraz prave protivnikove jačine. One neće u opšle ni da se bave ponudotn za mir. U noti sporazumnili sila potra* žiti ma kakva izvijanja, u kojima neb( bilo savršeno n e, bila bi detiniasta igrai „Berliner Lokalanzeiger*. Nema izvjesno nikoga u Njemačkoj, koji u po« slijeđnje vreme nije računao s time, da će ponuda za mir biti odbijena. S foga neće biti niko ni potrešen, što se to obistinilo. Ali svakoga moraju jako začuditi uzroci, na kojima se ođbijanjei osniva. Jer njiliova neosnovanost; lakomislenost, lažljivost stoje u tako oštroj suprotnosti prema strahovitim dogadjajima, koji oni moraju kao posljedicu itnati, da se teško može ob< jasniti, kako su deset ozbiljni ijudi mo* gii potpisati takav napis, a da ne pocrvene. Odgovor se može dati samo na’ bojnom polju. I poslednja ruka, koja se još može da miče, mora đelati da našim borcima pomogne uspjeii do ’ konačne pobjede. „Vossische Zeitung": Ovim pođrug-, Ijivim odbijanjem iiašeg predioga punim podgrejanim dosadatijim i novim klevefama, nestala je za našu vladu i naše saveznike svaka inogućnost za d a 1 j e p r e g o v o r e. Na takvo surovo odbijanje za skraćivanje rata u smislu čovječnosti, može biti samo jedan odgovor: odlučna borba, dokie hlađno gvoždje našeg oružja ne svede temperaturu naših neprijatelja na redovno stanje. „Tagliche Ruudschau 0 : San jeo m i r u, bar za sada p r efe p a v a n. Onaj kojemu je odgovor predat, njime je razbudjen i mora sa surovom stvarnošću zadovoljiti. Ali i alco je njemačka ponuda za mir danas odbijena, misao o miru nije tim odbijanjem ugušena. Ako

Podlistak. „IMJ vodr (Iz zbirke ,,Tipovi“). Održall stno veonia znamenito vi^eće. Novine doduše nijesu o tom ništa donijele, ali je to vijeće ipak biio sudbonosno: imalo se odlućiti, šta ćemo s našiin imutkom. Bila stno trojica: on (naš vodj), ja i jedan Hamburžanin, zapravo još dijete; mi sino ga nazivali „piccolo**, premda je bio po zanatu mesar i tvrdio da je svojom snagom ubio već preko sto volova, što mu dakako naš vodj nikako nije htio da vjeruje. Imali sino svega 3(f jrfcniga, a bila je vcčcr oko 8 sati. Sprcmala sc oluja a mi bcz konaka. — Odluka bi dakle bila veoma laka, da nijesmo bili giadni. A tako jc trebalo zrelog promišljanja, prije ncgo Ii s'vorimo cvako znameni’u odiuku. Ja sam i Hamburžanin zajedno sa mnom bio mnijenja, da za tih 30 pfeniga podmitimo kojeg kravara neka nas pusti da u staji prenoćimo — ali je naš vodj bio odlučno protiv toga i tvrdio, đa njegov glas vrijedi za dva a pošto su glasovi rasoolovljeiu da odiukn nr.a stvoriti ou. Meni to nije nikako išlo u glavu, i premda mi je naš vodj dobacio, da sain „glupi opozicijonahc" nijesam se hho da pokorim tqjco stvorenom zaključku. Hainburžanin je naiiroriv tvrdio, da ,,Je njemu svejedno**, i tako su htjeli prijeći i na izvršenje zakijučka i hez riioje privole. Nu ja protestirah, i preinda to nije bilo uneseuo u zaplsnik, izvojštih, da mi dadoše mojih 10 pfenijKa, a oni su za preostalih 20 pfeniga kufiili kruiia i kobase. Dobili su mnogo, jer

je išao kupovati Hamburžanin, koji je kao mcsarski pomoćnik znao umekšali srce mesarskoga majstora, kod koga je kobase kupio. Onda su sjeli pod jednu lipu kraj bistrog potočića, raskomodili se i s velikim ape.itom počeli da večeraju. Meni nijesu litjeli ni da ponude. — Ti ćeš spavati kao gosiiodin, zaštićen od bure... govorio mi naš vodj ne daino ti ništa ... Dolazile su mi sline na usta, čitav dan ništa ne okusih do onili par trešanja, koje smo nutem „p.'sudili" sa purili drveta na državnom drumu. pa stoga liije čudo, da odustah od daljne opštrukcije. Odoii i ja dakle k mesaru, i vratili se k njima s velikim komađom kobase i velikim kusom krulia. Išio mi je izvanredno u slast, jiremda je Hamburžanin tvrdio, kako kohasa smrdi i da sam stoga i dobio tolikl koinad. Ja sam medjutim držao, da me on samo hoće namamiti ne lii li ostaviok basu, da je tako on — sam pojede. Dakako, nisam htio da mu nasiednem ... Kad i ja i>oveeerah. krenusmo daije. Oluja se sve više približavala, i ko zakleto, nigdje liijesmo mogli naći kakav plast sijena, da pod njim prenoćimo kako je to naš vodj zamislio i već unaprijed odabrao za naš „iiotel'*. Kiša medjutim već počela da pljušti, bljesak i grmijavina bližili se sve više i više. a sijena nema te uema. Ja sam bio ijut i kajafi se već, šrto sain odustao od svoje prvobitne namjere. — Hamburžaninu bilo „svejedno", a naš vodj ckretao štapom i pjevao — pjevao. kano da je litio da nadgiasa onu grmljavinu ... So mancher Jungling Singt Abschiedsiieder — Zieht aus der Heimat --

Kehrt niemals wieder! Kiša Iijeva, bijesak, grom i — pjesma!! A mi već pokisli ne samo do kože nego i do kostl. Najednom se zemija potrese, bljesak uam gotovo oduzeo vid. Hamburžanin se prekrsti, a naš vodj džijuie kao pomaman ođ veselja gotovo po metra visoko, i poviče: — Eno sijena! Eno! i mi potrčinio kano ludi od veselja u liaš novi ,.ho>tcl“. Zakopasmo se u sijeno, i prem'da je Hamburžauin tvrdio, đa će grom udariti u plast, smijao se naš vodj loj primjedbi od sveg srca i ko za okiađu s gnnljavitiom razlijegala se dolinom još dugo u noć lu'esma — lijesma njegovih osjećaja... Kad smo u zoru ustali. bili smo potpuno satrveni, pogotovo Hamburžanin, koji je rekao, da je ovu .ioć pretrpio toliko straiia, da u plast ne udarl grom,' ko još nikada u životu. — Beno! — rekao mu naš vodj zar nijesl vidio, da je kraj plasta bila mlaka... — Pa onda? —Pa onda, zar ne znaš, da je voda bolji vodić od sijena i da kraj te mlake ne bi grom uikada udario u liiast... — Šta mi toga nisi prije rekao? ljutio se Hamburžaniu. — Nije mi palo na pamct, da si tako giup . Najposiije da je i udario svejedno bi biio. danas ili sutra, zar nlje to svejedno? Šta imaš od toga života? Zar ti se on svidja? Zivjett se danas i onako ne da! Bar ne nama — i na pošteni način . . . Zašto? Kako? ... — Tako... Iijepo... Uopće šta da ti prieam... Uvldjet ćeš to 1 sam — uvldjeti skuj>a sa onim hiljadaina, što ko 1 mi IutajH cestom bez hrane i konaka ...

što nas smatraju lupežima i razbojnicima... Svak nas prezire, a nitko ne će da prouči uzrok našoj bijedi, i da nam pomogne... Tko je sit gladim ne vjeruje... Svitna je na jeziku đobročinstvo i domoljubije... a kad ga raoliš kruha, nahusti na te psa. A uzeti če u posao i Kineza radije nego tebe, ako mu je za sekser jevlinij, Nastaio je dcba užr.snog krulioborstva i potkopavanja. Ako ti je narav takva, te možeš da se 1 tt tako bonš, liekako ćeš proči... ako nije ... onda eto lutaj, putuj od nemila do nedraga ... Da, da, tako je to ... Opak je dauas svijet i svaki dan je gore... A tko će pomoći tko? Pa iiije li onda svejcdno, unireš ii danas i!i sutra?... Ali uopče šta da ti pričam. . — i r.a.š sc vodj zagledao tamo nekamo iza onih brda i zapjcvao đa se oriio brdom i dolinom ... Jamačno nije ni sam opazio da ovim pobija svoje prijašnje pesimističko uniovanje. Jer doista, naš je život bio svakakav ali umrijeti danas tli sutra, nije nam biio svejedno. Živjeti je želio on, živjeti smo željeli i mi, pa makar morali neprestano iulaii. A i pošte- nje smo željeli spasti, makar je naš vodj dokazivao, da je sav svijet opak i di se s poštenjem ue da živieti. išll smo još dugo zajedno. Kuburili i patili se. Hamburžaninu bilo ..svejedno“, ja sam bio uvljek zadubljen u svoje misli, a naš vodj l sit I cladan uvijek pjevao — pjevao... pjesmu duše svoje. Naiazio je u tome utjehui kad je pjesmoin iskalio svu dušu i srce svoje, bilo tnu je iakše. Noć prije nego li se rastadosmo, bili smo zajedno u utočištu za beskućnike. Biio nas Je tamo nmogo. Za čudo, naš vodl te večeri niie oievao. Za-

gledao se u jeduog omašnog odrpanca, što se razbrbljao o uekoj poznatoj dobrotvorci, kod koje da je u posljednjo' vrijeme služio, a koja da ga je otpustila zato, što on tohože nije iitio đa „živl s njom“... — Ne laj! zavikne moj vodj na njega ... prem su brbljavcu gotovo svi prisutni i>ovladjivaIi njegovoj kleveti. Brbljavac na to zašuli, a naš vodj tiho pridoinetne: Eto! I to ima dabudo glas i>uka — gias istine... To je glas besavjesne rulje, koja će u jutro da lovorom ovjenča svoga miijenika, da ga pod veČer na krevetu evakvog lcpova razapne... Đto, tako je uvijek uvijek... Zato i Jest zlo na ovom svijetu... Lcgli smo. U glulio doba noći probudi lias buka. Naš vi.dj uiivatm naime onoga brbljavca, kad se je taj šuljao k jednom ormaru, da nešto ukrade... Lopovc! Gade! Zar tako°! ... Hoćeš li, 'da natn takviin postupkom ukinu još i to jedino utočište, koje je čovječanstvo do danas sinatralo dovoljnim da nain pomogne?!... Loi>ove, gade

dan!... Kad smo se rastajall, ja i ,.naš vodj“, lo mi je gotovo teže nego li otida, kai se rastadoli od vlastite majkc ... Ne lam zašto, ali volio sairi ga, volio, una>č onoj opštrukciji, koju sam protiv ega vodio kod stvaranja zakijučak^ „tiašetn vijeću" kod kojili ie on htio i čuduovatom metodom uvijek sam o ,'p.mu odiučuje i da uvijek o svenm vara p^jmističke nazore. Medjutim bna » (0 jcuiRS i, koju je počinjao, 9 liajposlije zato no ga i nazivali „naštm vodjom"... Bogoslav K. Jošt.

: ,