Београдске новине

Izlazi: đnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojeđlni brojevl: ■ 8Mfr**g I o kra|i>lma •. «. I kr. tati K emt *4 . . I M«. • HnMrt.]-SUrwUH. Buni - Herc*}*r<Bl I DaUnactH f« cc*l *4 »• Mton , knc ***8 podr»C]a m cmI H . • • • »* »cMra | —Ojbsl pa

MasoCna prolplata: D (Mgrae* I ■ kra|««lm« *4 *. I kr. tnta » bo|n. I «tap» P* M » • • *• fU Engrjil. m dostaron « Imt« . . . C t'Od U Hr.anaol-Sla.omd. »*iai - H»c* 9 #*IW I UaimaolJ . irnoa. od ... . I. lO UoitsBi.>ra]e*tm**u^*-.garskemoanrtili* K. I*U Incsiriinal*. L 4'H cljeniku. =====

Uređnlftvo: BEOSRAO. Vuka Karadžlt« ul. bro) 10. Ttlcfon hro) E7. Uprava I prlman)* preplsta TopliCln »enac bro| 21 Telefan bro) 23. Prlman|a oglasa Knaza Mlhajla ul. bro) 38.

Br. 37.

RATNI IZVJESTADI. Izvleštai austro-iigarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 7. februara. Isfočno hofMe: Na rumunjskom boiištu mjestimično življa topovska borba; sjevero-istočno od Kirlibabe odbismo nalet dviju neprijateljskih četa. Na B e r e z i n i privedeno je prilikom jednog usp ešnog preduzeća ispred položaja 2 ruska oficira i 50 vojnika i zaplijenjeno je 9 bacala mina. U ovom su preduzeću učestvovala i austro-ugarska odjeljenja. Talijansko I jugoistočno bojište: Nepromijenjeno. Zarajenlk glavara generalnog siožer* pl. HOfer, pođmaržal.

Izvlešta] njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 7. februara. Zapadno boj’šte: Samo se u malo odsjeka uslijed nepovoijnog vremena uzdigla borbena d elatnost iznad uobičajene m'ere. Jugozapadno od Sennheima napala jejedna francuska četa poslije jake vatre. Francuzi su odbijeni, a u našim su rukatna ostavili nekoliko zarobljenika. Kod uspješnih smo izvidničkih napadaja u blizini o b a 1 e, s obje strane A n c r e, na sjeveroistočnom v e r d u n s k om frontu i kod šume Parroy (Lotaringija) zarobili 60 neprijateljskih vojnika, a zaplijenili 3 mašinske puške. Istočno bo]Ište: Front maršala princa Leopolda bavarskog. Na B e r e z i n i su provalile naše napadne čete u neprijateljske rovove, od kuda su se poslije razorenja zakloništa povratile sa 2 ruska časnika, 50 zarobIjenih vojnika i 9 sprava za bacanje mina. Na pruzi je Kove 1—Lu ck uspio jedan napad naših prednjih Četa. Ondje smo zarobili 18 neprijateljskih vojnika a laplijenili 1 spravu za bacanje mina. Front general-pukovnika nadvojyode J o s i p a: Sjevero-istočno se od.Kirlibabe izjalovio napad dviju ruskih četa. Front maršala pl. Mackensena: DoSlo je do više borbi u prednjim J"položa|ima. Podlistak. Lod so soKolcoima. Pseudo-Aristotel priča. kako su stanovnici u jednoj pokrajini Tracije, koja se zvala Hedrcipolis- priredjivali zajedničke velike lovove. U stanovito doba godine nputili bi se lovci u prostrane močvarne krajeve pa bi. lupajući i udatajući štapovima po šašu i grrnlju, plašili i istjerivali iz grmlja silesiju maiih ptica. Kada bi ove poplašene ptičice izletjele iz gustine. u onaj čas bi se pojavilo u zraku mnoštvo sokolova i bacili bi se na poplašene ptičice. Od straha prcd ovim zakletim dušmaninom pobjegle bi ove sirotice opet natrag u gustinu i pale bi na zemlju, ali su tek sada srnule u sigurnu smn. jer su nemilosrdno zapale u Ijudske šake i Iovci bi ih štapovima ucmlatili: neke stanovite dijelove lovine bacili hi sokolovima svojim pomagačima, a ostalo bi lovci odnijeli sebi kućama. Ova čudnovata prića, koja sc dovodi u vezu sa Teofrastom, nije rnnže biti nikakva izmišljotina. Cvo šta priča neki putnik Roulin: Na visočini Santa Fć u srednjoj Americi ima nekoliko »ezera i prostranih močvara, koje prikrivaju veči dio godine ogromne množine divljih pataka. Nedaleko odaile uzdiže se čitav niz strmih hridina. na čijim se vratolomnim vršcima vidja u svalco doha godine bezbroj sokolova. koji samo vrebaiu na zgodnu priliku. đa se ntunjcvitom brzinom bace na koju od ovih vodenih ptica. Dok patke Ieže na vodi, nijesu im sokolovi ni

BEOGRAD, čjetvrtak 8. februara 1917. Gođlna 1IL == f I usl’jed neograničenog podmomičkog

rata. No one su već i do sada trpile uslijed engleskc hlokade. — koja je doduše tnalo smetala ametičkim poslovnim interesima. — pa svakako da imaju toliko osjećaja pravednostl. da ) drugom zaračenom dijclu priznaju isto pravo kao 1 prvom. Sto se Wilsona tiče. on ie od toga čistog csjećaja pravednosti. ki.ji sudi jcdnom isiom mjerom. ,.ni po bahu ni po stričevima“, isto toliko udaljen. koliko sporazum od svojih ratnih ciljeva. Poziv amerikanskog prcdsjednika, da se stave tia njegovu stranu, naišao je na vrlo hhćan piijem. Olasovi štampe iz pozvanih zemalja izjavljuju, da se lamo ne misli na napuštanje neutrainostl. L'z raznolikost shvatanja* koja dijeli Uashinglon od Berna. Haaga i skandinavskih prijestonica, do'az' naravno i trezveno lazmišlt'anje. kakvim bi se opasnostima izložile neutralne tnale države Evrors. kad bi lakomišijeno slijedo\ale tom pozivu. One znaju iz neposredne blizine. š r a z n a č i r a t. Za Ameriku on je do sad bin samo nagomilavanje bogststva, pa kad bi ona 1 sve po prekinuću odnnsa stupila u rat. ona bi svrie faktično ttčešće na evropskim bcjišrima iz stotinu razloga još uvijek svela na fakav minimum, da bl pradianl Sjedinienih Država slabo bill uznerniteni u svom blagostanju. Drugačije sroji stvar s državama, koje graniče sa Njtmačkom ili kojc od ove diicle kopncna mora. Istorija rata je pokaza’a. da je u sporu vclikih sila svaka maia država stnrvljena. knja se usudila, đa nodtgrie rnku protiv središniih vlasti. Ovi ptim.ieri mnogo više zastrašuJti. negt štr ie Wilsonov primjer u staniu. đa lii prirr>ami. Ni n jeđnoj državi Fvrore. koja je do sad očuvala svoju neutralnost, ne postoji naklonost. da živi od miiosti siia spornzuma i da se zavarkava neizvjesnom tamnom budućnošću. C©yjeko!jnbivi i za mir oduševljeni pre'dsjeđnik države koja misli da nerrestanim dobavljar.jem oružia prekratl produženje rata. dobiće jamačno na svoj poziv učtivi odgovor. kojim mu se na oozlv zahvaljuje ali i otkazuje. a te ,.korpe“ mogao je sebi uštediti, da ga niegovo angiofilstvo nije omelo, da evrepske odnose jasno i trezveno procjenjuje.

Političkl utisti u Poljskoj. Varšava početkom februara. ,.K o I o m i e d z y p a r t y j n e“ sačinjavaju danas u Poljskoj oni umjereni političari, koji su u zajednici sa konzervativcima biii najljući protivnici sre-

dišnjih vlasti. Ovom političkom udružen'u pripadaju i bivši realiste pod vodstvom svećenika C h e 1 m i c zk o g, koji je medjutim položio svoju čast. zatim narodnl demokratl pod vodstvom Romana Dmowskog, kao i jedan dio naprednjaka 1 kršćanskili socijala. Zanimljive su izjave svećenika Chelmiczkog. Prema njegovom mnijenju ne može obećanje Rusije zadovoljiti nl jednoga Po1 j a k a, jer danas nesmijcvlšeda bude govora o kakovoj autonomiji Poljske, pa bilo u kojoj formi. „Austro-njemačka nota od 5. novembra"— rekao je dalje Chelmiczki,,ne može da zadovolii sve naše ideale, all ona ipak pretstavlja p o v j e s n i čkl akt najvećeg značaja 1 vrijednosti. JVli svi smo odlučili, da se time koristimo, pa ćemo odmah pristupiti organizaciji naše države. „Protest mojih zemljaka, koji žive u Švajcarskoj i Parisu, učinio je na nas najneprijatniji d o j a m, ali mi im možemo ovu grješku oprostiti, jer su svi više nego dvije godine izvan svoje otadžbine i ne imaju ni pojma, što se kod nas ovdje radi i dogadja. Mi im ne možemo, a ni ne ćerro poricati pravo, da reknu i svoje mišljenje i ako je za nas i našu dorrovinu vrlo opasno I štetno, kad inostranstvo z a mjenjuje ili indentifikuje n j i h o v o m n i j e n j e s a m n i j enjem poljskoga naroda. Njihov je uepromišljeni, a u prvnm redu neinformirani korak samo škndio nama n ntadžhini. 1 mi ne žeh'mo rat, aii odluku prepuštanio narodu“. Jedan od konzervativnih vodja Je rekao. da su se nni u ovom času rnnrail da slnže sa stramkom a k t i v i s t a, koiu danas sačimavaiu poljski radikali i socijalisic. Ovoj su sc stranci dan.as pr'druž.li ccntrumiste i Intelekti-alci. kno 1 s v i desidenti desnice. Na ? a nezavisnnst n i j e više n t n p i i a, ona pretstavlja jednu mogučnost, k o i a j e d in o o v i s i o n a m a. Mi smo odlučili, da akt od 5. novembra uzmemo kao o s n o v i c u n a š e satnostalnosti. Pa tie smijerrn stnga dozvoLti, da vodstvo bude iskljuČivo u rukama ljevice. Nijesam prijatelj ratu, ali je naša dužnost, da svi poradimo oko toga i snretnimo jaku i snažnu vojs k u, knia će se b o r i t i p r o t i v R u s a, ako bi oni opet pokušali, d a u d j u u n a 5 u z e m I j u. Po m'šijenju soc’jalista, koii su najratobnrniji, poćiće 2 a rnkom, da se skupi voiska od 100.000 ljudi sve samih dobrnvoliaca. Danas su aktiviste gospodari situaciie u Poljskoj. Roman D m o w s k i reče: ,,D a n a s niko od nas nevjerujeobeć a n j i m a Rusije i sila sporazum a. Naše su sinipatije jcš uvijek ve-

like za Francusku, a 11 n j o j z a v oIju ne ćemo žrtvovati slobo* du svojeotadžbine, Skrajna Ijevica pod vodstvoffl Studenickog, Zawadskija I Makoviezckog traži. da se odmah sklopi savez sa središnjim vlastima, objavi rat Rusiji i provede prisilno novačenje za vojsku. Ova stranka pr&< uzima sve više maha i skoro sva štami pa je danas u njezinim rukama. Jevreji su podijeljeni u dvije gru< pe. Jednu sačinjavaju asimilovani Po* ljaci-Jevreji, dok je druga sastavljena iz jevrejskih nacijonalista i Zionista, ali i ovi su svi krvni neprijatelji Rusije*

Slle sporazuma izmeđlu sehe. Vojnlčke I financljske nesuuhsice Iz* medju Rusiie i Ingieske. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Rotterdam. 7, februara. Iz I.ondona se javlja: Prema oba* vještenjima iz pouzdanog tzvora, Lloyd Oeorge če tiskoro otputovati u Petro* grad radi vrlo važnog savjetovanja sa ruskim državnicima. Kao povod tom® putu navode se nesugiasice. knj« nesumnjivo postoje izmedju Rusije i Eti« gleske, itonavojnlčkoniifinans i j s k o m p o I j u. Engleska optužuje Rusiju, da Je ona zbog slabog učešća u ratu dovela poraz Rumunjske. dokle Rusija optužuje Engiesku. da je vrlo s'abo snabdijevala Rusijn municijon.. Tngleska j® slabo potpomagala i ruske državne finansiie. Sa velikom zapetoš^u se očekujtf cva savjetovania, jer postoji opšta zeb« nja. da bi stranka za mir u Rusiji mo* gla dobiti nadmoćnost. ako se Engleska nebi riješila, da pretr.a Rusiji bude u najvećoj mjeri predusretljiva. Gutlcl sporazumniii siltt u t!ecembru 1915. ,.S treffleurs M i i 1 1 3 r b 1 a t t u od 3. febrtiara o. g. dnjiosi: Jzuzevši iedan napad kod Verduna, bila je borbena djelatnost u decem« bru 1916. god. nazapadnotn bo< j i š t u rako malcna. da se može zabi« Iježiti jedva spomena vrijedni plijen u zarobijenicima i t. d. 'l'iancuzi su izguDili u decon' iu 1916. gcd. na zarobIjenima 9 Časnika i 15? momaka, te 12 lnašinskih tiu.šaka: Ertglezi 10 časnika I 57 momaka, i -1 ma.šinske puške.) Bitka se na Sommi ugušila u krvi < močvara« nia. Isto tako i na t a I i j a n s k o m, maćedonskom i a z i j s k o m b oi i š t u niie biio znamenitijih borbenih đjelatnosii. Naprotiv je r u m u n j s k a vojna i u mjesecu dccetnbru sjajno napredovaia. ()svojcna je ciiela V I a šk a sve do donjeg Sereta. a isto tako I c'jela D o b r u d ž a. Sred'šr.ie su vlas*i krajent dccetnbra 1916. gcd. držala u svojim rukanta d v i j e t r e ć i n e čitave rumunjske kraljevme, t. j. oko

Mr*ćedop c ‘ko bo’Ište: U luku CrneReke f na obim obalama Vardara pojedinačna jaka pr'epadna vatra kod inače slabije borbene djelalnosti. Prvi zapovjeđnlk glavnog sfant pl. Ludenđorff.

N e u t r fl I C i. Wilson u svojoj posianici kongresu. u kojoj izvještava o prekidu odnosa sa Njemačkotn. smarra kao da je u napred sigurna stvar. da će 1 sve ostale neutralne vla^e poći istim putem. Već u poslanici- kojom fe prije petnaest dana reagirao na odgovor obiiu zaraćenih strana. on ic fzigravao kao nekog učiteija prema Evropi, rekavši, da elementi budućega mira mogu biti samo takvi. koji sc s'ažu sa poiitičkim „vjeruju“ i praktičnim uvjereniima. §to su ih usvojili i nzelt u obranu američki narodi. Sada pak. kada od mira nije bilo ništa. — predsjednik ie pažiiivo izbjegavao, da u svojoj poslanici ttaglasi. kako su sreJi.šnje vlnsti printile njegovo posredovanie. dok to sporazum niie učlnio, — on bi htio- da se neutralci ropski povnde za primjerom. što im ga on daje u pogledu odnosa sa Nieraačkom. On smatra, da se samo po sebi razumiie. da će ostali neutralci isto kao i Sjedinjene Države prekinutf odnose sa Niemačkom. Izgleda, kao da pcedsjednik Wilsnn ipak nešto malo precjenjuje svoiu ličnost i svoje poglede. Ako već Siedinjene Države smatraju za potrehno aa sc stave na englesku stranu. ođobravajući englesku blokadu Niemačke. a osudiujući njen;ačku pođrnornićku biokadu Engleske, to još nije razing za neutralne evropske države. da se na isti način pokažu pomagačima Engleske. Neutralci su u toku ovib dviju i po godina u dovolinoj mjeri osjetili na vlastitoj koži, koliko Velika Britaniia u stvari poštuje njihova prava, kako ona prema vlastitim interesima dozvoljava ili zabranjuje njihov pomorski saobraćaj, njihov uvoz i izvoz. pa s toga ove države potpuno inogu razumjetl. koliko su potrebne i opravdane represalije, kojima sada pribjegavaju središnje vlasti. Činjenica. da sada pooštreni podmornički rat ometa džinovske poslove, što su ih Sjedin.iene Države pravile iiferovanjem ramog materijala, ne može biti još nikakav povcd za Švajcarsku, Holandiju i Skandinavskc Države, da i sa svcje strane zauzmu neprijateljsko držanje prema Njemačkcj. Ono. nema zbora, i ove će države prilično kuburiti

mukajet; ali Čim se od šta bilo poplaše i dignu ove ptice da odiete ntože biti na koje drugo jezero. u isti mah zalete se medju njih sokoiovi i svaki odnese sa sobom po jednoga sužnja. kojeg oiida mirno n tb'Lni pojedc. ir.dijanci, stanovnici na uVoj visočini. poznavali su dobro te navaie sokolova, koje su onda oni sami u svojti korist dobro znali da unotrijebe. Kao što nekoč stanovnici u Traciji ttdaraju i oni štapovima po šaši i plaše iz njeg patke te ili toljagama iiiiate. a za piaćit. kada iov dobro ispane. prepustc i oni neki dio lovine svojim pomagačima. sokolovima. U 1 raciji nenia ni traga pravom lovu sa sokolovima na konjima. s psom i sa sokolskoin kapicom. alf naliči !ov sa sokolovinta u stariii Inda onome, kako se docnije u Evropi Iovilo. .ledan od najboljih sokoiova zg lov je bez sumnje Falco peregrinoides, koji je bio vrlo dobro poznat i stariin narodima. Za Arape se zna. da su oni vrlo rano učili za lov ovtt vrstu sokola kao i njcgove bližnje rodjake, i Arapi su bili od starine strasiveni lovci sokolovima. Španjolsko-portugiška riječ za plemenitog sokola n e b I i. n e b r i, arapskoga je pnrijekia isio kao što je i sokolska itapica proizašia od Arana. Car Fridrik II. putujući Istokom vidio je ondje, kako zatvaraju oči sokolu nekakvom kapicom, koju bi skinuli tek u času, kad bi htjeli haoiti sckola za prepelicom ili kojotn drugom pticom. Po našim krajcvima, kako ćemo malo niže vidjeti. bio je lov sokoiovima u stara vremena vrlo ohijubljena zabava, ali mi ntje 'poznato, da je u nas bilo uobičajeno nabijanje kakovih kapica sokolovima na

oči, niti sc to spominje igdje u našim narodnim pjesmama. gdje se i suviše spominje lov ovotn pticom). Dodu.še prinisivao se lov sok.olovitna Kcltima a takodjcr i Uerinanima kao da je od niili proizašao. ali to nije dokazano. Za Oaliju su do sada najnoviji svjedoci ove zabave Prosper Aquitanus (oko 430.). Pau.inus de Palla (oko 456.) i Sidonius Apollinaris t'umro oko 4S7.). Svi pripovjedaju, da je tamcšnje plemstvo naročito u Akvitaniji (Bordeaux) strastveno tjcralo lov sokolovima na konjima i s psima. Baš sarn Paulinus de Palla pripovijeda u svojoj biografiji, da mu je u rnladosti bio iđeal njegovih žeija lijep konj s još ’jepšim nakitom (opremom), vitak konjuh. brz nas i jedan kićeni soko, Sidonius Apollinaris, biskup od Ciermonta, govori direktno o dresiranju (instruire) konia, pasa i sokolova. A tamošnjetn svccenstvu svidjala se toliko ova viteška zabava, da su već u šestotn stoljeću na i aznim crkvenim zborovima počeli izdavati zabrane jjrotiv onoiikog pretjerivanja ovim Iovotn. Makar da je dakle u Oaliji tamošnje plemstvo i svećer.stvo u petom i šestom vijeku po našem računu ovaj lov sokolovima na konjlma i s psima strastveno tjcralo. ipak to nije dovoljan dokaz, da je ova zabava (šport) izumljen u Franceskoj to još manjc. kada se zna, da su več i Rimljani upotrebljavali sokolove za lov. O tome imaju bilježaka Martial, Apuiejus de Magia. Dionysius de avibus 1 Seneka. Posljednjemu su sigurno bil! poznati u Aziii partički.Iovci na konjima koii su lovili ptice. Augustin, koji je godine 354. rodjen u sjevernoj Africi i tude i umro, pripovijeda o

lovu na ptice, kako s malim sokolom pogadja, obara i iivata male ptice (figeret, subigeret et caperet) Aelian pripovijeda za Inde. da oni imaju vrstu soko'a. koja iin hvata zečeve i lisice. I perzijska knjiga Mabus poznaje Iov sokolovima u unutrašnjosti Azije od prastarih vremena. Najholji je dokaz za to, Što su Babilotici i Asirci priredjivaii 'ovove sokolovima još u sedmom stoljeću prije Iirista. U srednjem vijeku — čini se — dostigla je ova igra s pernatim životinjama svoi vrliunac. Dovoljno je ako se napontene, da je oko 1325. godine jedan bizantinski princ, kasniji car Andronikos III. držae ništa manje do li 1000 pasa i 1003 sokoiova za lov u carskim lovišrima kraj Carigrada. Nema sumnje. da te ovaj lov bio i dosta skup. •Francuski kraij Filip August nudio je onome. koji nut povrati sokola, što mu je za opsijedanja Akone u trećoj križarskoj vojni pobjegao u turski tabor, ravnih 1000 đukata — za ono doba svakakn ogromna svota. Ali to još nlje nista. Priča se za nesretnog kralja Ljudevita II., da je za jednog sokoia dao ništa manic nego 40.000 zlatnih dukata. A sada da vidimo. kako je bilo s tim lovom po našiin kraievima u ono doba. Naša vlastela nije ti tom ni malo zaostajaia iza ostalili evropskih bogataša, pa čak i siroma.šnh'i narod bi se takođjer odao jako lcvu- premda je mnogi imao i prečcg posla kod kuće. Doduše dosta ih je to činilo i pod moranje, kako ćemo malo niže vidjeti. Lov uopće bijaše naimilija zabava i naše srcdovječne vlastele, a kao naj-

odličniji lov dakako lov sokolovima, pa se ne možc ni pomisliti viastelinstvo gdje ne bi bilo sokoia i Iovačkog psa, naročito hrta, koje je siromašniji narod morao bespiatno ukonačivati, što se najbolje vidi iz sredovječnih poveIja. gdje s.e spominju oni, koji su bili oslobodjeni od tog bcsplatnog ukonačivanja kraljevskih sokolara i čuvara pasa. Sa s®kolovima išlo se na prepelice, jarebice i divlje golubove, patke, naročito ,.utve“, čaplje, labuđove, ždralove i t. d. U.tnveljnrria i i ..esmama srnirinju sa ias'reb. kraguj ili kragujaz (Sperber), a najviše sokč, s kojitn se išlo u Iov (u Dubrovniku lat.: accipiter sive sparaverius, austur, terciolus. falco). U primorju hvatali su ove ptice mrežatna po brdima oko Konavlja i po stjenovitom morskom otočju. Naročito su bili pozna'.i kao dobri majstori u vježbanju sokolova stanovnici otoka Lastova, koji su morali svake godine stanoviti broj izučenih soki.lova donosti na dar svome comesu: oni su hvatali sokolove duž obale sve do ispod Valone. Mučan je bio rad oko vježbanja ove životinie a još su teži bili procesi o pravu viasnišlva. Sokolovi dubrf.vačkih patricija nosili su na nogama pozlaćene praporce (sonagiie, campanclle in pedibus). O iivatanju sokolova sačuvale su se ninogc priče u našem ni'rcdu. a mnoga su mjesta i prozvana po ovoj pticL Jumu s'ranu Ljtnoč-pianine kra) Bihaća Zove narod ,,SokoIovačom“, jer se u njoj u staro vrijemc nalazilo sckoIova. Kažu da Ih se do ncdavna moglo