Београдске новине

Izlazl:

dnevno u ]utro y ponedjeljkom poslfjo podno.

Pojedlnl brojevl:

MJeseCia pretplata:

■ S»egr»<« I ■ kralivIiM njioijađnirtla •4 •. I kr. Wi m M . . . • • M«n V Hnratikot-nrranlH, Boul - H*rs«g»tid I OalmoclJI M elicil od 10 htitfl tani «nf podnilja M đjoal id. . . . It holara

0 InurMu t • kraloatna n»ot|*lmrfJni •« o. I kr. Mt n Oojmi I etapnu po&lu. . U Co-fradu u dosla.aia ■ ka.u .... U tlr.otako I -Slaronljl, Bosnl - llorcogovlnl I DalmisM . . U oatailra rrajnlmi Auatro-ujsn k» mooorhlja U Intntranst« ...........

k r• ta • ts» x t■ 4-te

Oglasl po cljoniku.

UradnlStvo: BE00BAD, Vuka Keradžlća ul. broj 10. Telofon bro] 83. Uprava I prlmanj« pretplato ToplHSIo venae bro] 21. Telefon broj 25. Prlmanjs oglasa Kneza Mibajla ul. bro] 38.

Godina IIL i "" • i ■ ~ " ==^

RATNI 1ZVJESTA3I. Izvješta] austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 16. februara. MnČno bojlšte: Sjevemo od Dornaw»fre sprlječen ]e Jedan ruskl napad našom tapornom vatrom; na Z1 a t n o J B I sjt r I c I odbiien le uapad neprijateljskih tzvldnica. s TaHjansko bojlšte: Nema se javUi ničcjj novoe. Jnco-tstočno bojišter Jedan Je .'ranciiski pnk sa top’i??tvom napao Iz K o r I c e aus.-ngarske pogranične lovačke čete i formacije Arbanasa. koje stoje zapadno od tojja mjesta. Naše su se čete povukle na svoje vlsinske položajc, a da se nljesu npustiie u žešću borbu. Zamjenik plnvar« genernlnog stožen pl. HOfer, podmaršaL

fzvješta] njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlln, 16. februara. Zapadno boi’šte: Pront prliestolonasljeđnika RupRrechta bavarskogj *“ Sjeveroistočno od Armentleresa I južno od kanala La Bassće kao I u oblastl S o m m e sve do u noć pojačana topnička djeiatnost. Naše Je itopništvo svojom uništavajućom vatrom gadjalo na neprijateljske pješačke čete. koje su se sakupljale u rovovima Sjevemo od Armentieresa. zapadno od L e n s a l na nbim cbalama jAncre. Uslijed toga se rijesu mogli razvitl neprijateijskl napadi. t Front nieiiiačkoz p r I j e s t o 1 ojjasl jed n i ka: U Champagnf Je. južno od R ipont-a. smišljen! I s poletom izveđeni napad naše pješadije bio krunisan potpunim uspjehom. U Champagni Ferme i na uzvlsini 185 zapzete su na juriš četiri neprijateijske linije u širini od 2600 mctara širine i 800 metara dubine. Zarobljeno je 21 časnik i 837 vojnika, a zaplijenjeno 20 mašinskih pušaka I 1 sprava za bacanje mina. Naši su gubici maieni; Francuzi su naprotiv svoje gubitke povećall beskorlsnim protivnapadima. koje jsu preduzimali protiv otetih im poloŽaja. Na zapadnoj su obali M o s e 1 e za Jednogsvo^iapadanašaizvldni^a Podiistak. ^orlsav Stankovlć: EnikonsKI tipouL Neml Vanko. .. NJu Je odavno bilo opet obuzelo ono ^.njeno“. Svakog časa, iznenada snajra joj pdjednom zatreperi I sva se ispunl miljem. Pseti kako počinje sva da se topl ođ neke plabosti. Čak joj i usta siatka. Svaki čas th oblizuje. Od beskrajne čežnje za nečim pseća da bi jaukaia. I tada ona več zna da je nastalo. uhvatiio Je ono njeno w dvofeubo“ kakoosećakakoona nijesama, jedna Sofka. već. kao daieod dve. Jedna je Sofika sama ona, a dniga Sofka Je izvan nje. f tu, r>k 0 nje. I onda ona drujta počinje da ie teši, tepa joj, 1 miiuje da bl Sofka kao meki krivac jedva čekala kada će dočl noć. kada će leći te da bi se onda, osev^ućl ,se sasvim sama, u postelji moKla sva pre»davati onoj drugoj SofkL Tada oscća kako je ova duboko, duboko ljubi u usta; rukama joj giadi kosu, unosi joj se u nedra. u jkriio t znajući za njene najtajnije najsiadje ■I najiudje želje. Čežnj.e, strasti grli je tako slino da |®va kroza san oseća kako joj meso, ono ^sitno po kukovima i bađrima, čisto puca. •V jutni na’aziia bi se daieico od mnterine postelje, sa zagrijenim Jastukom i sva oznojena. Danju krijući se od matere I od evakoira ko bi došao, ceo dan bi presedela Jamo iza kuće, u bašti. I tađa bi gotovo Jtao luda počeia da rSzgovara sa cvećem. U svalcom bi cvetu naJIazlla po jednu svo-

odjeljenia privela 44 zarobljenika, većlnom iz t r e ć I h francuskih linija. Kroz čitavi je dan I kroz cijelu noć bila obostrana letačka djelainost vrlo živa; neprijatelj je izgubio u vazdušnoj borbl, topovlma za gadlanic letilica 1 infaterijskom vatrom sedam letilica. Istočno bojište: Izmedju Istočnog mora t Dnjestra biia je za sniježne bure I zlme borbena djelattiost živabna samo na pojedinim odsjecima. Na Z1 a tn o j B i s t r I c i odbile su naše predstraže jugo-zapadno od Bodhorods a n y-a Jedan ruskl napad. Na frontu je general-pukovnika nadvojvođe J osipa I kod grupe maršala pl. Mackensena položaj ncpromiienjen. Maćedonsko bojište: „ Ništa nova. Prvl zapovjednlk glavnog staaa pl. Ludenđorfi

Scitanoii o Bsfu. Na dvorskom ručku. koji Je davan n BeČu u čast doiaska cara Wilhelma, Izmijeniii su njemačkl car I car 1 kralj Karlo zdravlce. koje po svojoj stvarnoj sađržlni stoje Iznad zdravica I iziava. koje su s eu posijefnje vrijeme čule iz ustiju ruskoga imperatora ili engieskog kraija Gjorgja. Kako u Petrogradu. tako i u Londonu čule su se više ili manje vješto udešene fraze. kod kojih Je iz svake riječi virila zbunjcnost. dok Ja kod bečkih zdravlca svaka rječenica, izgovorena od obiju vladara, odavala iskrenost osjećaja I toplinu pravoga prijateljstva, kojom može biti prožet samo takav savez, koji rnje postao na osnovu hladnih računa racll postizanja sebičnih interesa, već na osnovu istorijskog razvitka i neodoljive nužde. Njemačko-austro-ugarski savez nlje stvoren radi osvajanja. već radi ođbrane prastarih zakonitlh tekovina. A s toga je I car i kraij Karlo s pravom mogao reći, da je tai savez u ovome ratu u krvi posvećen. Pravo se prijateljstvo pokazuje samo u nuždi, a svako mora priznati, da Je savez dviju sređnjoevropskih sila sjajno poduio tu pLobu na svoju čvrstinu. Kao najdragocjenijt zavjet svole miroljubive politikc ostavio je pokcjni car I kralj Franjo Josip ugovor o savezu, što su ga potpisali on i pokojnl njemački car Wilhelrn I., a car 1 kralj Karlo opet je svečano izjavio: ,.Od srca-mi je ostaio do toga. da očuvam ovaj dragocjeni zavjet svoga uzvišenog pretka i da ga brižijivo gajim i razvi-

jam. pa sam srećan, đa prf ovome mogu računati na podjednake osjećaje Vašega Veličanstva (t. j. njernačkog cara). u U ostom Je s.misiu odgovorio car Wi!helm. da 1 on u prljateljstvu, kojim ga je dugi niz godina usrečivao pok. car I kraij, a koje ga sada vezuje i sa njegovim nasijednikom gleda jasni izraz tjesnoga saveza fzmedju habsburške monarhije I Njemačke. još čvršće vezantm u zajedničkoj borbi. Oba su se viadara zavjetovala, da i dalje gaje 1 održavaju svaez u sm'slu pokojnoga vladara, a u neku ruku kao stmbol ovoga zavjeta, prolzveo je car Wilhelm cara 1 kralja za pruskoga maršala, predavši mu maršalsku palicu, dok je opet vladar habsburške nionarhije đao svome carskom drugu čin vehkog admirala c. 1 k. ratne mornarice. vjerovatno podsjećajući time na značajan načln na pooštrenl podmornićki rat. Bllo bi potpuno izlišno u opšte još govoriti o značaju u djelokrugu ovoga saveza, all se lpak još mora ukazml na jednu stranu, o kojoj do sada nije toliko govoreno. Medju ostalim frazama. koje stalno ponavlja sporazum, nalazi se i tvrdjenje, da je sporazum potegao mač za kiilturu. clvilizaciju I slobodu. No ako smatramo pojedme sporaziimne države, koje su iskupijene pod engieskom komaodom, to ćemo naćl đa te države ill kao Velika Britanija, Francuska, Itallja ! Portugalija pokazuju u neku ruku samo degenerisane ostatke jedne nekada visoko razvijene kulture, iii pak kao ruska iniperija u svoioj cjelini I s obzrrom na stanje širokih narodpih masa stoje još na dosta osrednj'em kuitumom stupnju. A što se civllizacije tiče, to se može smatrat! civilizovanlm najzad I svakl crnac. koji neće više da proždere svoga bližnjeg, kojl se evropski obiači i pri jelu više nc zavlačl nož u usta. No što se slobode čovječanstva tiče;’to bi u ovoj temi mnogo znali ispričhtl’frci, Indijci i pojedine narodnosti u ruskoj imperiji, kad god su pokušaval da samo malo stresu sa sebe lance. Kako na protiv stoji u srednjoj Evropi? Niko ne može porećl da je ovaj savez zbilja na kuitumoj osnovi. da je sposoban za život I daijl razvitak. Austro-Ugarska i NjemaČka pružaju odlične primjere za federativne države, u kojima svaki može živjeti I raditi na način, naslijedjen od predaka. Beč, BudimpeŠia, Zagreb, Prag. Gradac, Krakov, Innsbruck. Munchen, Berlin, Dresdcn, Mamburg, Carigrad, Smirna | t. d., svi su ti gradovl centri ili zasebnih nacijonalnih kultura i!i pak naročitih kultura u ok\iru jed-

nog istog naroda. Na protiv cio francuski kultuml život centraiizuje se u Parisu, a englesk! u Londonu. Uslijed svoga istorijskog postanka iz nekadanje „rimske imperije njemačke narodnosti“, Austro-Ugarska i Njcinačka toliko su kulturno vezane jedna za drugu, da njihovl politički. vojnićki i prlvredni interesi teku kao dvje paralelne linije, koje se doduše prividno sve više pribiižuju jedna drugoj, ali se ipak sjeku tek u beskrajnostl. Zato je svako, koji je u ponedjeljak u bcčkom dvorcu slušao zdravice obiju vladara. imao utlsak, da gornje riječi počivaju i na stvarnim osječajima doiičnih naroda, a pri zvucima habsburške 1 njemačke himne imao Je utisak đa se utvrdjuju osvećenja sređnje-evropskog saveza za kulturom. anterlRo I sredifnle vinsll. Odgovor S'edfnlenrti Država na korak švajcarskog posfanika. (NaroSti brzojav »Beogradskih N'ovinaiJ. Rotterdam, 16. februara. fz \Vashingtona javljaju: Na korak je švajcarskog posianika državni tajnik Lansing dao ovaj ođgovon . „Pređsjednik me moii, da vam na val reemorandum, koji ste mi imali dobrotu priposlati 11. febmara, saopštim, kako j« viada Sj'edinjenih Država spremna, da o biio kakvim pitanjima, koja bl njemačka vlada predložila, drage volje pregovara, ako ona povuče svoju proklamaciju od 31. januara, kojom je iznenađa opozva’a sva svo’a prvašnia saopštenja i uvjeravanja, data Sjedinjenim Državama 4. maja 1916. g. No vlada je Sjedinjenih Država mišljenja, da se ne može upuštati sa njemačkom viadom u pregovore o poiitiđ vodjen-'a podmomičkoga rata, koji je sada poprimila njemačka vlađa prema neutraicma, osim samo u ouom slučaiu, ako se niemačka viađa sieti svojih uvjeravanja od 4. maja 1 prema njima udesi svoj postupak", Beč, 16. februara. Javljaju iz Berlina: Sporazumni listovi još uvijek nastoie, da korak švajcarskog posianika prikažu, koji da je uslijedio na želji njemaške vlađe. To je prava ludosi Ponovo se naglašuje, da je to samostalno preduzcćc švajcarskog poslanika. O odlud držnvnog kancelara, vrhovnog vojnog vodstva i admiralskog štaba, da se sada povedeni' neograničeni pođmorskl rat sa svim snagama proveđc, ne treba niko da dvojl. Ako su Sjedinjerre Države htjeie, da pregovaraju o eventua!n : m stvamim promjenama, koje ne bi tangiraie b'okadu nad nepriiateljima sređišnjih vlasti, stajaii su joj za to otvoreni svi putevi. One međjutim nijesu smjele da prekinu dipiomatrke ođnose i pođavati se naknađno nadi, đa će neizravnim putem đoći do nekih poboljšn*ra. koja bi biia na korist njema'kim neprijateljima. To će na svaki način ostati bez uspieha.

ju želju; u svakom cvrkutu tica po koji neispevani, neiskazani uzdah 111 glas pesme. I onda bi počeia đa oseća ono što joj toliko puta doiazilo I što nikada sehi rtije mogla da objasni...„ Sve, sve to: i ti snovi; I ova bašta, cveće. drveće, i više nje ovo nebo. a lspod njega, oko varoši oni vrhovi planine 1 sama ona u isto ovakom odelu ohučena Isto ovako sedeči, pred istim ovšm cvećem. pa čak I sama njina kuća, iz kuće giasovi i idenje ili matere iii drugih, samo reći, želje, naglasci sve to. sve to njoj bi se orda člnilo đa je nekađa, ne zna kađa. u koje vrerre, ali isto, isto ovako bilo, posfojaio I ovako se kretalo..., I onda što bi bltže veče pađalo. sve bi to a 1 ona zajeđno sa svhne time, kao đa nije na zemlji, sve jasnije, silnije bivalo da bi ona dolazeći iz bašte ovamo kući od razđraganosti 1 sreće ruke više scbe dizala I u malo na sav gias ne M pevala. All to nije smelo. Satno bl se onđa trudila da mati od toga što god ne ori'neti i zato ma đa ne bi bila glađna, silom bi večeravaia da bi se što pre odvojila i mogla da legne. I?« b! da LoSož kži, soava, a u sfvari da što pre ostane sarrra sa sobom. 1 da onda sasvim sama u noči. pokrlvena jorganom nastavi što Jače grijenje 1 milovanie sa samim sobom tomićl 1 gubećl se od sreće. Zbog tih snova. I što Je najgiavnijc sv» su se ti snovi stapali u snevanje bračne sreće, bračne sobe, postelje, nameštaja.« I tai san jedan isti: u veiikoi raskošnoi sobi, punoj iznkrštanc raznobojne svetlostl. Oko nje ostale sobe takodje raskošno rameštene, oklćene peškirima 1 darovitna što

je ona đonela... Dole. u dvorištu, bije šedrvan i njegovl miazevl i kaplje vodo prema svetlosti lz ove njene sobe žute se 1 šušte kao ćflibar. čuje se svirka. On, njen mladoženja, kao završavajući poslednje veselje nestašno i razdragano izvija. zanosi i prati pesme koje svatovi odlazećl od njih pevaju ostavijajući nju i njega ovamo, same On visoka čela, cmih tttalo đugih brkova a sav obučen u svilu 1 čohu. Mirišu mu haljine od njegove razvijene snage. Ona ga ovamo, u postelji. u bračnoj košub'i. u moru od te svetlosti, šuštanju šedrvana, u svirđ, pesmi čeka. I ma da Još nije do nje đošao ona već oseća na sebi oblik njegova tela i bot kojl će biti od đođira njegovih ruku kada počne da Je grll 1 ujeda. Zato je ona tu satnoću uvek volela. I kađa joj mati ode od kuće, i!i na groblju, ili poslom u varošl pa se već duboko u noć Još ne vraća, ona je i taj strah od mraka nekada rado podnosila. Uvek bi se tađa povlačila na gornji sprat i onda zatvorena kapijom I zidovima, dakle siguma da je neće ko uzncmiravati. pređavala bi se sama sehi. A da bi sasvlnt Izbegia strah od samoće 1 mraka, sve više 1 više bl se zanimala sama sobom. Slobodno bi se otkopčavaia, razgolićavala prsa, rukave od košulj'edoramena paisatne šalvare dabiosećala kako bi Jednim pokretom sve mogla da zbad sa scbe. Onda bi se unosila uživajući u svojoj iepotl osećajuči draž od te svoje otkrivenosti i od goiicanja vazduha. A koiiko bi poita, kao kakav muSarac sa tolikom strašću počela da posmatra svoJe prave krupne dojke u kojima se, Ispod

beline kože već nazirale kao ođavna zre!e neke grudve..„ AH zbog toga n malo ne učini Jeđnom luđost Bilo je nekako na izmaku leta. Opet je bila subota — pazarni dan. Mati joj sa sluškinjom otišla na groblje. Padao je mrak ali nekakav topao, zagušljiv mrak. Mati joj nikako nije đolazila a ona kao uvek onrradjena komšihikotn i kućom, jednako bila sama. Nemajućl šta da radi, a nesmejt’ći da se kreće r>o kući. sedela Ie go-e u sobi i kao obično bila Je raskomoćena. Čak i 1456 nego obično. jer ju je bilo ta 'a više ltego ikada obuzeio ono ,.n,?eno“. Ali kao nikađa đo tada odjednom poče osećati: ka* ko je poč'nje za srce đa hvata neka neizmerna duboko, iz tamue daliime sa slutnjom tako teška tuga, jad i tisniahirenost: čime će se sve ovo svršiti? Da neće. a sigurro će, sigumo — smrću?i I onda: čemtt i našta sve ovo? U tome fu kako izt kući. iz baŠte dolazi neml, mutavi Vanko. I to peva. Sicmrno pijan kao svake subote od ha'-šiŠB. što je đobin slušalućl po pliac! 1 čaršijl. I pošto je dole u kujni viđeo da nikoga nema, on se po x e oetf gore. ov.ruo k nioj. Ona se trže. Brzo se pokri i kao opasa. Ali odjednom joj đođje Ittda misao od koje se sva oznoji. Što đa ne? Pijan je — 1 neće znati; polttnem je — i neće umeti kazah'. I što da ne Jednom i ko o čcmu 9e tol'ko misli, sam'a? ^fr* đa ne vMI i ovo jednom: kako je kađa se oseti muška ruka na scbi? Vanko došavši ovamo i viđevši Je zaradovan što Ju Je našao i pijan, srećan

Nasfojanje neutralaca za sporazum izme« dju Auterike 1 Njetnaćko. Berlin, 16. februara. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina")'. Prema jednoj v-s'- : n-t'”’€'o ; deo'šl ngenrije ,,R a d i o“, izgleda da Je i s t i tt tt a vijest, da ie uz švajcarskog poslanika i švedski polan'k u " 7 .T'hinrrto r u. Imo i španskl poslanik u Bcrlinu već od trl dana ovanto iskreno nastoje. kako b’ orP pravill teren za ponovno zbliženje izme« dju atn°ričkih Sjedinienih 1 Država i Nje* ntaSke. Pobuđa za nove pregovore potek* ia Je od n e u t r a 1 a c a satnib, a ne ol Njcmačke. Medjutim su sva ta nastojanja ostaia đo sada bez rezultata. Meksiko u slučajn araeričko’niemaSkog rata. * (Naročiti brzojav aBcograđskih Novtna«;, Haag, 16. februara^' Prem* new-yorškim vi ; estima uvjertfl tia je vlađa Sjedinjenih' Država o tontg kako će Meksiko u slučafu američko-nje< mačkog rata smjesta odgovoritf sK novim protivameričkim pobu»n a m a. Jedno opravdano nentrafno pftanje* (Naročitl brzojav „Beozradskih Novlna’.l ^ Stockhoim, 16. febraara. „AftonbTadet" pita, zašto Amo* rika, ko : a se toliko eStsf-a z.a pmvo sto*. bodne vožnje za američke brodove, tH svoje pravo ne dokaže vožnjonl u Hamburg, Stett in 1 Trst? , • Američkf senat. Kb. Washington, 16. februara. (Reuter). Predsjednik senata S a« li s b u r v je podnio predlog. da prN staništa Šjedinjertih Država budu otvo« rena ratnim brodovima sporazumnil* si1a, ako prate trgovačke brodove, Misli se. da će vlada priltvatltl taj pred-' iog. kao mjeru. koja bi nientački pod< morski rat mogla ograničitl. Ona b| mogla imati toliko dcjstvo. da SjeđN njene Države nebl imale potrebu da ob* jave rat. ./ Odfazak grofa Bcnistorffa. Kb. Washington, 16. februart Njemački ambasador grof Bernstorfi otputovao je u utorak iz Washingtona za New-York gđie -e ukrcao tt brod. Sa njini putuju trideset lica. M Or'eans“ 1 „Rochester" nljesu jol ctpIovilL Kb. Berlin, 16. fetmiara. ,,L o k a I a n z e i g e r“ šaznaje, đa stt oba američka broda „Orieans” § „Roschester”, o kojima je javljeno. da će za opkladu ploviti po okeanu. ponovai odložila svoj polazak. Možemo se na< datL piše isti list, da će se ova vijest. tf interesu američkih mornara obistiniti ! da će AmeriČani konačno odustati od takvih pokušaja, koji u samoj stvari nl< su ništa drugo. nego uvlačenje u isku* šenje na najnesnosniji način.

mttcao je i mimikom joj poče pokazivatl od koga je i koliko đanas dobio. — Ba„. ba„. ba’„. Ali viđevši kako se ona sa minđerfu-* ka, medj jastucima onako raskomoćena I ne diže. ne prilazi mu, još manje mu ođ< govara nltl se smeje na nj kao uvek —< on zastađe ispređ nje kao uplašeru Ali ona ga pozva, — Daj ruku! On joi pruži stobodno ruku sa i, tženim I raširenim prstima i to levu ruku Jer mu ona beše bliže k njoj. Ona ga uza za ruku ali ne kao svakada, za prste, već ođozgo i više ruke, za onu četvrta~tu I žirolcu kost. Za+irtt ona vide kako mu se, iznenadjen takvim nienirn nzimanjem ru* ke, rašireni prsti zgrčiše te pritioseći je k sebi, rttka njegova dodje joj onako tvrda i crna kao neka šapa. Ali nije ona ta koja bf, kada neštoi naume, na po puta staia ustukia. Brzo ga, dovuče k sebi 1 držećl ga med kolenima 1, ne shtšajućl njegove neprekidne glasova ođ straha i rađosti, ofkri svoja prsa i na svoju jednti dojku silom položl njegovti nilcu pridržavajućl jo I pritiskijućl Je. Oseti santo bol i ništa viie. Brzo stresajući stf ođ jeze. ustađ«. Ali on obezumijen, iud. sa penom na tistima, iskrivfjenim llcem. gura* jttćl je glavom u trbuh, grleći }e po kukovima kiđao joi je meso i kao klještamn jđ vukao k sebl da je obori, puštajući zape« nušene htde krike: — Ba„. ba... baf.. I druga da je biia na njenome mestu. sigumo bi podiegla, izgubila bl se ali ona, gnušajući se, samo ga odbacl od sebe I izidje zahopča.vajući se.