Београдске новине

BEOGRAD, pctak 23. februara 1917.

Izlazli dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevl:

MJesočna pretplata:

U OMtradt I u kn)a«1n» npoiJtdiiuCm « Oi ». I kr. Oota p* oljonl sd . , . . ■ kotort s U HnatokoJ-ltoionlJI, Botnl - Horcagovtaf I DalmaclJI pt cijenl od 10 katora lirai ovog pedrulja pa cljtai al . . . 1t halora

U Ooagradu I a kralatlma lapssJodnuHm a 4 o. I kr. »ato ta bajnu I atopnu polto . . U Boofrado ta dottorom a kuO« . . . . u MrratokeJ-S|e,ioij , l Ooral - Harcagorlal I U aatallra»rajarim Aut tro-iiga'rtka man'arftljo V insatraainu ...,. al

IM R »•I 4«

1 Oglasi po cljenlku. --. : UrodnlStvo: BEOORAD, Vuka Karadžlća ul. bro] 10. Tolefon bro] 83. Uprava I prlmanjo pretplate Topllčln venae broj 21. Tolefon bro] 25. Prlmanja oglasa Kneu Mihajla ul. broj 38.

Godina 111 .

Rotn! Izvještojl. Izvjcštaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 22. februara. Istočno bojište: Djelatnost naših letačkih odjelenja I navalnih četa bila je juče opet vrlo živahna, naročito u području fronta izmedju Dornavatre i Dnjestra. Naša su odjelenja svuda sa uspjehom izvršila povjerene ini zadatke i privela mnogobrojne zarobljenike, a da sama nisu pretrpjela samo neznatnih gubitaka. Talljansko bojište: Nepromijenjeno. Jugoistočno bojište: Na V o j u š i živahnija čarkanja. Sjevero zapadno od T e p e 1 e n i j a rasturene su neprijateljske neredovne čete. Zamjenlk gtavara gentralnog stožera pt. HSfer, pođmaršal.

Izvješta] njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 22. februara. Zapadno bojište: ; T -Front priiestolotiasljednika Rupp f ech t a ba v a rsk o gr Južno od Armentieresa, poslije jake vatre, prodrle su nekolike engleske čete u naše položaje, ali su jakim protivnapadom bile odmah izbačene. Prilikom prečišćavanja rovova nadjeno je 200 mrtvih Engleza, 39 vojnika je zatobljeno. Izvidničko neprijateljevo nadiranje južno ođ Warnetona, južno kahala La Bassće I izmedju Ancre 1 S o m m e je ostalo bez uspjeha. Istočno boiište: Front trmršala princa L e o p o 1da bavarskog: Jugozapadno od R i g e i na južnoj obali jezera N a r o c z a propala su preduzeća ruskih odjelenja u jačini jedne satnije. Kod Labusya naŠčariina tnnogim mjestima izmedju D n j e s t r a I K a r p a t a izvedeni sn uspješno nekoiki ispadi naših napadnih četa. Na frontu general-pukovnika nađvojvode Josipa i kod vojne grupe marlaia pi. Mackensena vladala je, zbog jake vijavice, neznatna borbena djelatOost. Aiaćedonsko boiište: Južno od Vardara pokušali suEnglezi da se ugnjezde pred našim položajima, aii su rastjerani u borbi a ruč.nim granatama. Prvl zapovjeđnlk glavnog stani pl. Luđendortt.

Opnsni čbsovI po Engiesku. Izjave, što su ih u njeinačkom Reichstagu dall državni sekretar za spoijne poslove, g. Zimmermann i državni sekretar za lnornaricu. admiral pl. Capelle, potvrdjuju utisak, što ga čovjek stiče, čitajući izvještaje o radu podmornica. Na ime. potvrdjuje se kanda, da je podmornica najpodesnije sredstvo, kojim će središnje vlastl dokazati sporazumu, da je uzaludan svaki otpor njihovih miroljubivih težnji. Ono, što su podmornice uradile za ovo kratko vrijeme, od kada je objavljen neograničeni podmorsk! rat, prevazilazi sve stručnjačke račune, pokazuje se, da je ovo preduzeće vrlo rentabilno, pošto je u veliko isplaćen politički ulog, — da se dalje trgovačkl izrazimo, — pod kojim je odlučeno sfupanje u snagu ovog po središnje vlasti sudbonosnog riješenja. Cak 1 da su središnjc vlasti postigle manjl uspjeh u umštenim brodovima t prekldanju saobraćaja, nego što su stvarno postigle, onc bi imale zašto da odobravaju svoju donijetu odluku, da se potpuno Iskoristi oružje, koje predstavlja podmornlca. Sada se pak ta odluka samim sabr,m i suviše jasno opravdava i legitlmiše. Posljedice pooštrenog podmornlčkog rata već se pokazuju znatniin engleskim gubicima u brođovllu, a Još u većoj mjeri smanjivanjem dovoza iz : ncutralnih zemalja u Englesku, tako j da su sada u Velikoj Britarijl, kađa | Je riječ o tim pitanjima, već nekako ,.usitnili“ i u knigovima. od kojih su do sada čuii tie može biti pouzdanija i oholija mišljenja. Bonar Law, najzatučeniji medju engleskim mmistrima. govori sada o obezbjedjenju — engleske siobode. ,,Mi se ne borimo za povećanje svoje teritorije**, veli on, ,,ne borimo se za neku slavnu pobjedu samo radl toga. što bi se time povećaia sia' a naše vojske . . .“ Bonar Law Je glavom ograničio f ranije svoje izjave. prema kojinia se Njempčkoj bezuslovno imaju oduzeti kolonije. Vell, da će se o tome pitanju još pregovarati i da se NJemačkoj n e ć e oduzeti s v e kolonije. To znači u razmaku od samo petnaest dana t r I r a z 11člta mlšljenja. Kao što se vidt, g. Bonar Law dobro je uturio ono čuveno pravilo za izvjesnu vrstu novinara, gdje se veli ,,ako nešto tri puta slažeš publici, ona će vjerovati“. Naime, makar te tri laži bile i najrazličitije jedna od druge, masa će ipak povjerovatl, jer !

ima neki uaročiti respekt prema svemu, što vidi — ,,naštampano“. ,,Times“, koji se od vajkada borio za ulaganje svih snaga u rovovima, sađa vodi borbu protivu novih poziva i pregleda, veleći, da bi nove mjere ove vrste oduzeie radnike sa njiva i iz fabrika, zatvorile dućane i one zavode, koji su nasušni hljeb za tehničku stranu ratovanja. ,.Times“ sada Iomi kopija za veće razmjere u oslobodjavanju ođ vojske, a potsmjeva se ,,srednjevjekovnom“ projektu o postavljanju ženskih za vršenje izvjesnih pozadinskih službi na frontovima. U Parisu opet g. Mervć više no ikad Iupa glavu ođnosno skore budućnostl svoje domovine I živim slikama ocrtava mogućnost skore njemačke ofenzive u Francuskoj i opasnosti, koje su sa njome u vezi. Podmornički rat prekinuo je dovoz američke municije, mnoge su fabrike u samoj francuskoj obustavile rad uslijed nestašice uglja, a dvadeset hiljada radnika, koliko je dosada već ostalo bez posla, gladuju u mraku. Siične bojazni kao Mervć gaji vojni kritičar turinske ,.Stampe“, koji predskazuje ofenzivu protiv Italije I poziva mjerodavne da povedu ozbiljnog računa o toj mogućnosti. On vell, da će središnje vlasti gledatl da iskoriste nesigurno stanje, stvoreno podmornicama, Koliko malo u samoj EngleskoJ Imaju povjerenja u preduzete mjere za odbranu od podmornica, — za koje je mjere njemački admiral pl. Capelle rekao, da ni u koliko po svome znaČaju ne prelaze obim uobičajenih mjera te vrste, ~ dokazuju štrajkovi sarnih engleskih matroza, kojt ne prlstaju da se prime službe na brodovima, za koje se tvrdl, da ih dovoljno štitl engleska flota. Engleski razoračl podmornica, kojt su tu skoro pronadjeni, pokazall su se kao neupotrebljivl prl nemirnom moru, pošto ne gaze duboko vodu; ovako su sagradjeni, da ih ne bi mogli pogoditi torpedi, izbačeni Iz veće dubine; podmomice pak mogu putovatl i pri najburnijem mora. Time je snabdjevanje Engleske životnim namirnicama i drugim svakodnevnim potrebama, kako reče dr. Heifferich u Reichstagu, „stigio neposredno do tačke preke opasnosti“. Clanak „Timesa" potvrdjuje to mišljenje. Engleska je prinudjena na krajnju štednju.

Podlistak.

K. Jošt: .Vanđrokoii" koo plonlnskl oodle. Nalazili smo se tia pntu iz Innsbrucka za Bern. Trojica nas, i pješke, na vandrovanju, dabome. Sastall smo *e i upoznali u insburškom „berbergu'* l zajednički zaključlli pogledati si lijepu Svajcarsku. Sve sami mladi ljudl, /.eljni vidjeti svijeta I upoznatl ljude. Dvojica Berlinčana 1 ja. Zagrebčanin, Hrvat. I pošli smo, nakon što smo u Innsbrucku zarajtali svu našu potporu, koju smo dobili od našega udruženja, onako bez krajcare — što Bog dadne i sreća junačkat Nije nam biio ružno. Ta bilo je najIjepše godiŠnje doba. krajem juna, kada 8U sazrijevaie trešnje, kojih je bio pun državni drum. Oladi se dakle nijesmo bojali; a za noćište vandrokaš ne bira najflnije hotele — sjenik ili štala posve su ugodna mjestanca, a u najgorem se slučaju dade ljeti prospavati i na prostoj livadi negdje kraj državnog drunia, pod hrastićem kakvim, gdje tl ptice pjevice slatkim svojlm cvrkutom poje uspavanku, a prvom zorom bude iza sna, da se naužiješ u onoj jutarnoj vedrinl . . . Kad smo prešli švajcarsku granicu, naše je veselje bilo neopisivo. Na vellkim se tablama upozoravall „vandrokašl“, „armer RelsenderT. „vagabundi“ l ,,Speckj8gerl“, da Je po švajcarskim zakonima prosjačenje najstrožlje

zabranjeno. Ko dakle hoće da putuje slobodnom i lijepom tom zemljom, u svrhu da nadje zarađe, mora da se iskaže tačnim putnim ispravama sa izričnom napomennm, da je neporočan i čestlt te da ne zazire od rada. Kraj toga mora da se podvrgne švajcarskim državnim uredima za ntmještanje u posao 1 da prihvati svako mjesto, koje mu taj ured doznači. Najzad se nijedan „vandrokaš“, pisalo je na tabli crno na bijejelom — ne smije u SvajcarskoJ bez posla (i para, razumije se!) zadržavatl dulje od tri mjeseca dana. Za one su pak siromahe, koji su'čestiti i poštcni, koji će se pokoravati uredu za namještanje i koji se ne će bez posla zadržavati u ŠvajcarskoJ dulje od tri mjeseca, uredjena od plemenitih vlasnika hotela utočišta, gdje mogu da besplatno dobiju i stan i hranu . . . — ‘Donnerwetter! Ta to je božanstveno, kliktao je onaj stariji Berlinčanin. — Takvoga šta nema ni u Njemačkoj! zanosio se onaj drugl, mladji Berlinčanin, još golobrado momče. — Zivjela Svajcarska! uskliknuo sam I ja, premda sam već imao prilike. da iskusim blagodat takvih utočišta, kojih imade i po drugim državama Evro'pe, a od kojih se jedino mogu da s pohvalom istaknu utočišta u Stajerskoj 1 Oornjoj Austriji. I ovaj se puta nijesam prevario. Ta su vam utočišta većinom razni hoteli po planinama, udaljeni jedan od drugoga 15—20 kilometara. t. J. tako daleko, koljko trebate od Jutra do podneva I od podneva do večerl. Hotela dakako Ima I više. all ne za vandrokaše. U prvom

vam pograničnom mjestu uruči policija, iza kako je savjesno ispitala vaše putne isprave, popis tih hotela, i vi se onda služite samo svojiin pravom, kad dodjete u takav hotjgl i onako se odrpani predstavite zabezeknutom debeiom i obrijanom vrataru. Taj vas promjcri od glave do pete, uzme vam vaše isprave i uz otegnuti „Mhm ...“ pošalje u ,,Bauernstube“, gdje morate da čekate, ako šta preostane od hotelskih gostiju. Onda varn to sve zajedno istružu na jedan pladanj I donesu. AH pokionjenoin se konju ne gleda u zube i vi se bar možete ponositi, da ste ručali i pečenje od jarebice i zečevinu, pile i teleči kotlet, krompir i pasulj, makarone i rezance, špinač i kupus, sve zajedno od jednom. — pa što hoćete više, kad se to i onako, da svako jelo I posebno pojedete, izmješa u stomaku? A za nočište vani prostru čak I slamu, i vi drijemajući kraj toga smijete da slušate zvukove glazbe, što koncertira tamo negdje u gornjem boju, u raskošnoj dvorani za izletnike 1 bogataše... Medjutim šalu na stranu, takva su utočišta u Švajcarsko] jedna vrlo pametna stvar. Država na njih ne troši ni filira, a hoteiijeri time svoje goste oslobadjaju od nesnosnog i dosadnog prosjačenja. Kraj toga ta hotelska utočišta s vandrokašima dobro i pazare. Svaki hotelijer u Švajcarskoj doprlnosi za ta utočišta neki prilog, što se onda podijeli medju one, koji'su takva utočišta uredllt. A to na godinu iznosl priličnu svoticu. Bili smo udaljeni od Berna još jedno tri dana puta, kada smo j opet jednom noćtll u ovakvom jednom hotelu. Kuharica mora da Je večeru predjaš-

Sjednlcu $lavnos odbora njemaCKoj Relchstaja. 21. ov. mj. prije podne u Berlinu ge ponovo sastao na vijećanje glavni odbor njemačkog Reichstaga. Državni Je tajnik spoljnih poslova Zi i in m e r m a n n dao još prije prijclaza na dnevni red -povjerljiva saopštenja o razvoju političkog poiožaja od 31. Januara 1917. Razloživ držanje raznih neutralnih država stavio je državni tajnik Zt mmermann u izglcd „bijelu knjigu“ sa izmijenjenim diplomatskim notama. Poslije toga je prešao na položaj, kakav je nastao prelomom diplomatskih odnosa izmedju Amerike i Njemačke. Na kraju je izrazio svoje čvrsto uvjerenje, đa će se neograničenim podmorskim ratom doći do željenoga cilja. Državni tainik državnog uređa za mornaricu adiniral pl. Capelle, prelazi pos.ije Ziimtnermannovih saopštenja na dosadašnje rezultate neogranlčenog podmorničkog rata i uz živahno odobravanje izjavijuje, da su se očekivanja, koja su vezivana za taj rat, ne samo ispunjena, nego inadm a še n a. Kod sistematski provadjanog zabašurivanja, rarumije se, da je teško, već sada izaći na javnost sa pozitivnim brojevima. On medjutim ipak može, i ako se još jedan izvjesan broj podmornica odgovarajući svojoj većoj snazi i poclijeljenim im naredjenjima sa svoga puta još nije vratio u domaća pristaništa, već sada uvjeriti, dar ezultat podmorskoga rata nadmašuje sva očekivanja i kako ne postoji bjazan, da je od početka neograničenog počlmorskog rata izgubijena ma i samo jedna njemaćka podmornica. Prema saopštenjima podmomica, koje su se vratile, engleske odbranbene mjere, o kojima je u engleskoj štampi i parlamentu govoreno s to= likom pompom ne prclaze obim normalne mjere te vrste. U sjevernom moru obustavljen je gotovo svaki promet Neutralno brodarstvo isto tako skoro potpuno miruje. Uzevši sve ukupno u obzir možemo, veli on, đa jem razvoju podmornica ići u susret s potpunim pouzdanjem. Očekivanja će se i nađe, koje njemački narod polaže u to najnovije sredstvo i s p u n i t i. *• Državni tajnik unutrašnjih djela dr. Helfferich upućuje na veliko pogoršanje snabdjevanja Engleske sa nužnim životnim namirnicama kao 1 na teškoću snabdjevanja ugljem saveznika od strane Engleske. Opadanje je u tome pogtedu od decembra 1916. veće nego li prosječno opadanje preko cijele 1916. godine prenia 1915. god i n i. Zmačajno je, đa je snabdjevanje Englcske došlo na najopasn ju tačku. I sa privrednog gledišta, rekao je Heiferich, možemo svom sigurnošću računati, da ćemo potpunim izvršenjem neograničcnoga podmorskoga rata. doći do željenoga cilja-

njega dana strahovito iskvarila, jer smo na tiaše najveće veselje dobili za zajutrak toliku rpu raznih gnlaša i perkeita, knedla i nokrla, da smo joj, i ako je bila već oko pedesetih godina i ružna do zla Boga, zaželjeli najljepsega momka... Nego, sitom se čovjeku baš ne da vamdrovati. Provalivši neko pola kilometra, uspeli smo se na jedan poviši brežuljak i svalili se na tle kao klade. uživajuči i preživajući . . . Negdje oko devet sati primicalo se našem brežuljku jedno društvance oko desetak ljudi, šest dama i četiri gospodina. obučeni svi kao ,,Bergsteigeri“, s dugim palicama u rukama. Dvojica su od gospode svukli svoje kapute, a jedna si odebela baba brisala znoj sa čela i podjednako gundiala ,,o bože, ta vrućina!“ Omašni zlatni lanci te briljantno i dijamantno prstenje, kojima su bila načičkana gospođa i dame, odavalo nam, da su to bogati ljuđi, provincijalci ,,pa!ančani“, prema vladanju po svoj prilici parvenul, ljudi ne visoke inteligencije, koji su preko noći postaii milijunaši, pa sad paradiraju po Švajcarskoj. Došavši do nas, u prvom su se redu zabezeknuli. Ona debela baba za malo da nije pala u nesvijest. — Za boga ... vagabundi!... — Nemajte straha! tješio ih starlji Berlinčanifi, koji Je od sviju nas najstrašnije izgledao. Nijesmo ml opasni Ijudi... To ih je umirilo 1 za kratko vrijeme onl posjedaše 1 raskomotivši se, počeli se da dive krasnoj okolici. — Kako dtvno . . . kuko divno... A molim vas . . . obratl se konačno

Amerlka! nedlinle vlastL Odnos izmedju Amerike I AustroUgarske. Kb. New-York, 22. februara. (Bezžičn! brzojav predstavnika Wolffovog ureda.) ,,A s s o c i a t e đ P r e s s“ javlja Iz Washingtona: Cinovnici državnog ureda izjavljuju, da se još uvijek nadaju, kako će se moćl izbjeći prelom izmedju Austro-Ugarskđ i Sjedinjenih Država, premda naj-< noviji znaci daju protivno naslućivati. Wiisouove namjere. (Naročiti brzojav „Beogradskih Noviria“). - Haag, 22. februara. Iz Washingtona se javlja: U subotu je predsjednik W i 1 s o n konferisao sa vodjama demokratske stranke o predstojećim koracima. Pošto će kon« gres u smisiu zakona 9. marta biti raspušten, očekuje se. da će WiIson, mjesto saziva izvanrednog zasijedanja, prije no što se kongres zaključi, potražiti opsežno punomoćje, prema kome će on biti oviašćen da sam može narediti potrebne mjere, tako da bi sa kongres morao sazvati samo u slučaju objave rata. S takvim punomoćjem u ruci, Wilson će naoružati američke brodove. u sporazumu sa savezničkom flotom stvoriće jedan osiguranl pomorskl put koso preko atlantskog oceana iz Engleske za New-York, da bl osigurao pomorske transporte. Medjutim pripreme industrijskih organizacija idu svojim tokom. proizvodnja municije 1 gotovost flote živo napreduje. Mnogi Wi!sonu prijatelisk! naklonieni listovl se pridražuju žaibama konzervativne štampe zbog nerađa vlade. Oni zahtjevaju snažniji i živlii rad. ,,N e w R e p u b 11 c“ veii. da N ; e= mačkoj niie potrebno đa uništava našu trgovinsku flotu, jer je ona svojim pretnjama sa neograničenim podmnrskim ratom uspjeia. đa već od četrnajest dana na ovamo umrtvl američko brodarstvo. Odlazak „Orleansa* 4 I ,,Rochcslra“. (Naročiti brzojav ..Beogi-adskih Noviiia‘0« Haag, 22 . februara. Radloagencija javlja: „0 rV f e a n s“ t ,,R o c h e s t e r“ otpiovili SU iz New-Yorka za Englesku. O islmdu ovog puta zaključene su mnoga opklade. Vojničke i pomorske prlpremeKoln, 22 . februara. Prema brzoj i' r u ,,K č I n i «. c li ® Z e i t u n g“-a iz New-Yorka, niemačko-američki odnosi se, kako izgleda, nešto b o 1 j e razvijaju, daleko bolje no što se moglo očekivati Neprijateljski

jedna mlada dama crnih očiju i vitka stasa, na nas . . . Kako se zove ono brdo tamo? . . . Stariji Berlinčanin gurne u Iedja mene i svoga mladjeg sumještanina. Razumio sam ga. Trebalo Je iskoristiti priliku i zaslužiti eventualno malu napojnicu. — Ono tamo? upita mladji Berlinčanin. — Jest, jest, ono tamo . , . pokazivala je ziatnim svojirn malim prstičent lijepa crnka. Hm . , . počeo se da češe ne* spretni golobradac, pogledavajući nas,’ ono tanio .. . . lijcvo ill desno? — Ono tamo . . . grad aus . ,, grad aus . . . ono .sa onom kućicom ondje kraj one pećine . . . — Aha . . . ono . . . To Je . . . — Hexenberg! priskoči svom dmgu u pomoć stariji Berlinčanin. — Jest, jest Hexenberg. ja sam mislio, da pitate za ono brdo tamo na desno . . popravi se golobradac. crven kao paprika. Vidilo se na njem, da je lagao možda prvi puta u životu. — Hexenberg . . . tako ružno ime , , . A zašto molim vas? — Jer . . , znate . . „ nastavi stariji Berlinčanfn — tamo su vam još pred pedeset godlna spaljivali vještice! — Užasno . . . spaljivall vještlce , . . a zar je ovdje bilo i vještica? . . . — Tako kažu tjudl . . . Znate, u staro doba vjerovalo se u to . . . — Hexenberg! progundjao je ledan od gospode, bilježeći to u svoj notes.., Koliko je visok? — Hiljadu sedam stoHna pedeset 1 trl metra . . . odgovori bezobrazno la-