Београдске новине

Cctvrtak

Broj 58.

\ ? Strana 2. sječenlm vratom, pošto jc prethodno ;već bic prcvijen i odnesen iza streljačfroir stroja. Istoga dana našle su rezcrve, Jicje su nadirale za prvim borbeuim redom, nekoliko potpuno onaka’/enih leševa, koji se uslijed toga onakažavanja nijesu više ni mogii poznati. Isioga dana umakao je jedan srpski zarobljenik iz streljačkih strojeva, protrčao je čak kroz rezerve, pa je tamo jurniio na teške ranjcnike, koje je poklao, dok ga nije ubilo sanitetsko osob4je. Za vrijeme odstupanja poslije borbc na Loznici 21. avgusta opažene su srpske lcomite, koje su išle za srpskim borbenitn redovima, gdje su ubijali zaostale ranjenike. Za vrijeme istog odstupanja biii se neki ranjenici sklonili dspod jednog malog vijadukta podrinske žeijezničke pruge, pa su tamo ubijcni, kada je na njih naišao srpski streiiaeki sttoj. Za sve vrijeme odstupanja na srpskoni zemljištu zatečene stt u sviina seiima žcne, djeca i stariji ljudi, kod kojili je bilo oružja i mnogo municije. Ovi su često s ledja ili s boka pucali na vojsktt, koja je prolazila i bacali bombe na nju. i'usčanili napada od strane žeuskiji.a i ttaraca bilo jc 13. avgusta bliy.ti Lipnice, 17. avgusta blizu Velikog Oraca, lb. avgusta kod kuća olovnog rudnika sjeverno od Marjanovice, a 20. avgusta kod Jareblce; 14. avgusta pucano jc kod Lukice na previjališta, a 17. avgusta javlja carsko i kraljevski 79. pješački puk, — koji je osim toga jiaišao na. otrovane bunarc kod Lipnice i Breljevske crkve, — da su jednom, podnaredniku toga puka ođsječejic obje ruke. Jednom poginulom vojniku, šlo ga je našla sanitetska pajrola 5/03, brdske baterije blizu Krupnja, bili su odgrizli nos i uši. Pojedini austro-ugarski vojnici, koji su se prcdali (na pr. na Zavlačkom visu) pobijeni su, t to neki od njih nabijeni na kolac. Seljaci, ženc i djeca često su pucaii na bolničare, koji su iznosili raJijenikc tblizu Brezjaka poginuo jc tako jedan bolničar). Stab jedne c. i k. pješačke brigadc, kako se vidi iz jednog izvještaja oč 20. avgusta 1914. godine, upućenoj komandi 48. pješačke divizije, gotovo jc svakodnevno opažao, kako je staHovniStvo u pozadini pucalo na trupe i na komoru. Pored drugih konstatacija o repiesalijama, koje su uslijed toga posiale ružne, u tom se izvještaju pominje i izvještaj gencralštabnog oficira, dodijeljenog toj brigadi, kapetana (jrudnera o tome, kako je uaišao na teško raujenog rezcrvnog kadeta Turanya iz 78. pješačkog puka, koji je molio t r ga kapetana da naredi, da se on iznese iz toga mjesta (Kozjaka), pošto pisi iivani mjesni stanovnici stalno pucaju s prozora na ranjenike, koji se vraCaju. Ove su podatke potvrdili dva podoficira istoga puka, koji su na toin istom mjestu ranjeni puščanim mctcima ispaljenim kroz prozor. Krivci su u ovome slučaju uhvaćeni, niedju njima se nalazila jedna žena, naonižana dugačkim nožem. U izvještajima raznih višili kojnandi c i k. komandi V. vojskc, telegrainima barona Giesela grofu Berclitlioldu, odjelnog savjetnika pl. Wicsnera grofu Berchtoldu, grofa Brchtholda c. i k. predstavništvuna u neutrali.iin državama, dalje iz bilježaka c, i k. vrhovne komande balkanskih

1. marta 19l7. snaga, kao i u zapisniku o saslušanju, izvršenom u c. i k. ministarstvu spolj nih poslova sa rezervniin kapetanom Modfcstcm Urbanom, svuda se nalazi čitav niz raznovrsnih povreda medjunarodncg ratnog prava od strane nercdovmh, v. po neki put i od strane ređovnih sipskih četa, kao i od stranc gradjanskog stanovništva. Često je polazilo za rukom, da sc uhvate krivci i kazne na osnovu priznatih ratnih tropisa Iz jedne primjedbe generalmajora Lavvrovskog u njegovom izvještaju c. i k. komandi 48. dlvizije vidi se : da su u prkos svcmu tome austro-agarske čete bile srazmjerno vanređno biage, jer se tu veli: ,,U ostaiom, ;a sam mišljenja, da su naše čete bile i suviše čovječne s obzirom na podlo postupanjc protivnikovo (u prethodnom stavu bilo je riječi o ispa dima, što su ih bili izvršili u prvom redu djeca). koji je staino u zaledju vojske napadao pojedine vojnike i komoru". Isto tako i podmaršal Eisler u svomc izvještaju c. i k. kornandi V. vojske naglašava gledište, ,,da sc stanovpoštvo i njegova svojina mora štcditi, već za to da se ono ne bi bcz razloga ogo.čiio i da bi steklo đob.m inišljenje o Austro-Ugarskoj, no da sc nemiimvno mora pribjeći najoštrijini reprcsalijama, čim bi stanovništvo pokušavalo napade na trupe. Stanovništvu sc jasno mora pokazati, kolika je raziika u jjcstupanju s obzirom na njegovo cnžanje; ono mora da bude svjesno, da je u njegovoj ruci odluka. hoće li sc sa njima postupati blago lli strogo“. Na kraju službenog izvješt«aja, kojim se cd strane c. i k. komaodc balkausk.li trupa odbijaju napadi sporazumnog novinara željnog senzacija veli se: „Koji samo toliko koliko poznaje pojedina plemena naše domovine, neće dngo dvoumiti o tome, od koga se prijc možc očekivati onakažavanje ljudi i skrnavijenje leševa: od nas ili od naroda, kcji je iibio vlastiti kraljevski par i austro-ugarskog prijestolonasljednika, upotrebivši pri tome sva potrebua sredstva". Brošura, koja je izdata na njemačkcm i francuskom jeziku namijcnjena je neutralnim čitaocima, da bi oni uvidjeli, da su publikacije g. R. A. Reissa djeio jednog političkog smutljivca i patološkog psevdo-kriminaiiste. U kakvu vrstu ljudi spađa taj Monsieur Reiss, vidi se iz činjenice, da je on primao novaca od srpske viade, U jednom sanduku sa aktima, nadjenom u Kosovskoj Mitrovici, nadjen je medju ostaiiin i djelovodni protokol srpskog ministarstva spoljnih poslova o povjerljivim blagajničkim izdacima, gdje se medju ostalim nalaze slijedeći stavovi: .Tek. broj 4923, datum 11/8. 1915. Poslanstvo u Parizu, 234, 15/7. moli da mu se pošlje na popunu kase 1300 din., izdatib g. Rajsu i N. Petroviću za njihov put u Pariz i Lonđon.“ „Telc. broj 5588, datum 9/9. 1915, Poslanstvo u Londonu, broj 798, 15/7. potvrdjuje prijein poslatih 250 din., koliko je bilo izđato oko predavanja profesora Rajsa. Pov. br. 2195.“ Najzad se ovotne može dodati da je g. Reiss ne samo dobro stajao kod N. Pašića i njegovih kolega ministara, nego čak i lcod samog prijestolonasljednika Aleksandra, koji je odobrio,da mu pisac posveti jedan egzemplar svoga napisa sa posvetom, koja ovdje sljeduje u faksimilu:

V

zarnzc kod stoke, rado uzlmali ljude, koji su vcć preležali prave boginjc. Poslije mnogogodišnjeg (20,-godišnjeg) ispitivanja i Jcravljih i ijudskih boginja Genncr je opazio vezu izrnedju njih i naposljetku se rijcši, da sam ispita djejstvo kravljih boginja. U toj je celji 2./14. maja 17%. godine kalemio kravljim boginjama jcdnog zdravog ostnogodišnjeg dječka. Maju je uzeo ne saino za kravc već sa gnojne kraste jedne planinke, koja se zaraziia pri inuicnju krava. Pošto sc kod djetcta kalcmnjenje primilo i ono olako preležalo kravlje boginje, Genner ga (1. jula) kaleini pravim boginjama, da bi se jivjerio, da li je od njih zaštićeno. Dijete nijc dobilo prave boginje. Kad ga je poslijc nekoliko mjeseci ponovo kaleinio praviin boginjama, nije se razboijelo. Gvim je opitom Geuner prvi nauejio dukazao, da je kaletnljenje kravljiin boginjama u stanjn da tias zaštiti od pravili Jjndskili boginja. Interesantno je pomenuti, da je Geimcr ovaj slučaj počctkom 1797. godine, saopštio 1 j e k a r s k o m d r nštvu; ali niu tadašnje najviše naueno Ijekarsko tijelo u Engleskoj odbi rad sa ■ primjedbom: da bi dr. Genner dobro učinio da u buduće nc radi takove radove, koji in u mogu samo n a u d i t i njegovom već stečei) o m n a ii ć n o m g I a s u. AH na velilcu radost Čovječanstva, ovaj odgovor ne bješc ti stanju da pomeCe* Gcnera u njegovom rodu. Već 1798. godine kalemio je Genner opet jeđno dijete kravljim boginjajna, sa koga je skinuo maju i ovom kaleniio drugu djecu i tako radio do pet generacija. I sva ova kalemnjenja Lspadahu Rencrncija. 1 svn ova kalentn-etv« ispadahu boginja, koje je probc radi Činjeno, bješe bez rczultata. To ga ohrabrl, te iste godlne prikupl sva svoja ispltivanja i izda u Jcdmi knjižicu: ..Ispltivanja o azro-

| c i m a i d j c j s t v u k r a v 1 j i li b o g in j a“, London 1798. gođine, ti kojoj je smjelo, a na osnovu svoga iskustva i opitovanja, objtivio svijetu: da kalemnjenje krav 1 jih boginja štiti ljude od p r a v i h b o g i n j a. Ova jc knjižiea Izazvaia vcliku pažnju i ođobravanje, naročito IJekara, i uskoro je prevedena na svc kiiltume jczikc. Lako je razumjcti sn vir.i je oduševljcnje primljena vijest, da se Jedva jcdnom našlo lijeka zarazi boginjania. Na sve se stranc knlemilo i pravile probe sa kalemnjenjem ljndskih pravilt boginja. U samoj EugleskoJ kalemnjeno Je 1799. i 1800. godine 10—12 liiljađa iica. Pored bolnica za boginjavs, podizaic su se stanice za kaiemnjenjo kravljih boginja (u Londonu 13 stauica 1S03. godine), u kojl,ir.a se narod besplatno kalemio. Uspjeli je bio očcvidan. Broj sinrtnih slučajcva počco se znatno smanjivati. U samom Londonu umiralo je prije kalctnnjenja kravljih boginja višc od 2.400 godišnjc, a poslije kalcninjcnja broj smrtnih slučajeva pao je ispod 1.000$, a god. 1804. na 522. >— Genner postaJc najpopularniji čovjck svoga vremena. U čast njegovu osnovano je dmštvo pod protektoratstvom kralja i kraljice englcske (1803.), za tijeg prvog predsjcdnika bi pozvan Genncr koje je imalo zadatak, da podignc stanice za kalenmjenjc. Godine 1802. dobio je Genncr od pailamenta engleskog na dar 10.000 funti šterlinga, a 1807. od naroda engkskog 20.000 funti šteriinga kao poklon. Sa mnogih strana dobijaše Genner odobravanja i ođlikovanja. ‘rrebalo jc još dosta razoćarenja i žrtava, dok se nije uvidjela prava vrijednost kalemnjenja. Već pri kraju drugog deccnija prošlog stoljeća iaviše se boginje na mnogo mjcstn i to kao zaraza. istina, da ove zaraze ne bjehu onako strašne kao i nekada, ali se primjetilo, da medju boginjavlma hna došta i kalemnjenin. Ovo |e !

Beogradske Novme KultamfrorAtistfO-Dsarske u okapiranoi Pollskoj. Već v še od godine i po stoji istočni dio Roljske pod c. i k. vojnom upravoni. Posao je bio veliki, koji je ona imala savladati u ovoj od ruske vlade zapuštenoj i ratom jako oštećenoj zenilji. Trebalo je poboljšati privredne priJike i obnoviti industriju, trgovinu i obrt i privući stanovništvo na saradnju u t>m nreduzećima. Škole. Prije svcga trcbalo je jiostaviii osnovu za reformu škola. Pođ ruskom npravom nije bilo javnili poljskih škola. One, koje su postojale, služile su rusificiranju. Prilikom brojanja stanovništva ispostavilo se, da su od 3.5 milijuna stanovnika njiii 1.6 milijuna, dakle skoro poiovina nepismeni. Refornia je bila time otežaiKi, što se moralo voditi računa o nadonalnim osjećajima stanovništva i o potrebama starovjerskih Jevreja, te izbjegavati svako prinudno srcdstvo. Organizacjja škola povjcrena je odjelnom savjetniku dr. Wonieli. koji je uivrdio slijedeće. Na prostoru od 50.000 kvadratnih kilometara sa normalno 5 milijuna stanovnika bilo je ukupno 900 narodnih škola, dakle na 5000 stanovnika jedna škola. Pa i ove škole, skoro sve jednorazredne i s ruskim nastavnim jezikom bile su smještene u primitivnim zakupljenim zgradama. Austro-ugarska uprava uvela je bezpiatnu nastavu i to na poljskom jeziku i omogućila je svakoj opštini, đa može imati svoju školu, ako za izdržavanje iste bude prilagala 40 postotaka, uredila je školski nadzor, postarala se za nastavničko osoblje, koje iz sredine stanovništva, koje iz Galicijej potpoinagala je otvaranje privatnih škola i pazila je na održavanje zdravstvenih mjera. Tako jc na kraju 1915.—1916. školske godine već bilo 1660 nađzomih škola s? 2007 razreda i 2175 nastavnika. Za školsku godinu 1916.—1917. predvidjeno je otvaranje 1360 novili narodnih škoia sa 1500 nastavnika. Troškovi oko škola u školskoj godini 1915.—1916. iznosili su 4.8 milijuna kruna. Za tekuču gođinu predvidjeno je još daljih 3.7 milijuna kruna, tako, da sad godišnji trošak za izđržavanje škola iznosi 8.5 milijuna kruna. Od toga daju opštine 40 postotaka, a 60 postotaka daje austrougarska uprava. io / onii Naročita pažnjifiiijpiala se pokloniti tako zvanim heclprskvii školama jevrejskog stanovništva. To je ustanova koiiko samosvojna toiiko i za žaljcnje. Ona postoji vijekovima i rezuitat je specifično ruskili prilika. Svaki, tako zvani melamed, koji je osposobljen od rabina, imao je pravo, đa u svome stanu oivori takvu školu, koja je obično služiia i kao kuhinja i stan većinom mnogobrojne melanedove djcce, te je u njoj obclan, če^tfi J2 sati uzastopce na naiiirimitivnijljMciu! pomoću štapa i kacige obučavao_ go, J pp[ djaka jevrejskom jeziku iz biblije'u 'talmudu. Tu su sjedela djeca oko stolova i besmisleno čitala pc vazdan jevrejski tekst i njegov prevod na svomc jevrejsko-njemačkorr. žargonu. Naravno da su u takvim % Školama bile i zdravstvene prilike na* najnižem stupnju. Pod austrougarslcom upravoin zatvorene su skoro svc takve škole, a otvaranja novih vezano je za uslov, da imaju svoje naročite prostorije i da odgovaraju zdravstvenim potrebama. Sem toga postoji težnja za ukidanje jednostranosti i za ueenje poljskog i njemačkog jezika kao i računanja u tim školama, kako Je to već slučaj u talmudskim školaina.

Sa srednjim školania već je boije stajaio pod ruskom upravom, ali njih je bilo malo kao državnih ustanova. One su ogromnom većinom privatne ustanove, Ove su školc početkom rata obustavile svoj rad, ali ih je sad austrougarska uprava snažno potpomogla, te ili sad ima 50, rasturenih po raznim irianjim giadovima. Skoro polovinu tih srednjih privatnih škola poiiadjaju iskJjučivo djevojčice. Austro-ugarska uprava podigla je 11 srednjih javnih škola većinom za buduće učitelje i učiteljiee. Isto je tako obraeena pažnja zapu 5 tenim stručnim školama. Tako su obnovljeni poljoprivredni i šumarski zavod u dvorcu kneza Czartoryekog i zan.Tilijska škola za bravare, kovace i stolare u Olkuszu, a za ugljarski kraj Dombrcvva otvorena je moderna rudarska škola. Rad c. i k. voinog rudarskog ureda u Dombrovvi. C. i k. vojni rudarski ured u Dombrowi otvoren je 22. januara 1915. godine, pošto je predhodno taj cjelokupni industrijski kraj podijeijen izrnedju njcniaćke i austro-ugarske uprave. Cjelokupna prmzvodnja godine 1913. iznosila je 0.8 milijuna nietarskih cenata. U njemu je godine 1912. bilo zaposleno 22.978 radnika. Sem karnenog uglja nalazi se u predjelu od Zavviercze i mrki ugalj, koji su 6 raznih preduzeća sa oko 200 radnika vadila godišnje 1.5 milijuna cenata. 9 rudnika gvoždja sa 650 radnika davsli su godišnje oko 1 milijun metarskih cenata željezne rude. 3 topionice cinka u Dabrovvi, Bendzinu i Zagorze proizvele su 1912. godine sa 800 rhđnika 85.0(X) cenata cinka i 6457 cenata cinkanog pralia. Vojni rudarski ured postarao se prije svega, da potopljene rudnike postavi u svoje predjašnje stan.ie i da pruži zaradu radnicima, odnosno njibovim porodicama. A radnika je biio prije rata olco 40.000. Radovi oko toga vršeni su na raćun dotičnih preduzimačkih društava, od kojih je vcjna uprava kupovala ugalj po uglavljenoj cijeni. I2adi olakšanja prenosa nabavila je vojna uprava za svoj račun 375 vagona za uglj, sem toga upotrebljen je vodeni put na Przemzi i' VVisii do Krakova. Gradnjom poijskih željeznica uskog kolosjeka i dozvolom manjirr preduzećima da ugaij neposredno prodaju potrošačima znatno je olakšan rad tih manjih preduzeća. Od veiikih topionica toga industrijskog kraja tri su već postavljena u stanju rada. Veći dio ostalih topionica i mašinskili fabrika takodje je otpočeo ra l, a nekadanja željezna valjavica „Siijia" kod. Konska data je pod zakup jednom pređnzknaču. Osobita pažuja obraćena je radnicima, kojih sada ima u području voj-^nog ludarskog ureda oko 15.000 sa skoro 60.000 porodičnih čianova. Plata im je srazmjerno prema današnjim cijenama povećana, a za nabavku životniii namirnica bez rnnogih posrednika postaralo se, da ove budu jeftine i da ih ima ćevpljno u svima vrstama.

Posllje Beiiniiannoooj jooora. Pisanje njemačke štampe. Kb. Berlin, 28. februara. ,,V o s s i s c h e Z e i t u n g“ piše.: Nije bilo niKakve sumnje, da će Njcmaćka svoju ponuđu, da sa svojim nepiijateljima pregovara o miru, održati u snazi. Nema nikakve sumnje ni o tom, da smo mi našim neprijaleljinia vnljni dati takav mir, koji će im dalju egz'steiuiju osiguravali pod uslovmid, k( j : . im co.-.voljavaju, da održe trajnos'.

toga mira. iJd*ugo Je pitanje, da li sa naši uslovi dauas jcdnaki onima, kakvt l». b.ii, da se odinali priniila naša ponuda za mn. Usj.oslavljanja, koja ćemo in-.raii Uaziti ođ naših neprijate ija, povcvafe ,se u onoj mjeri, u kojoj ćc se rat hez nase kuvice odugovlać ti. To je i d'žavni kaucelar jasno n.iglasio. Naši (e ncvi uslovi biti najzad i pod nticajein nacina, kojim su naši neprijatetji cdbili našu ponudu za mir. Taj je način u njemackom narodu niorao izazvn!: saznanje o neumoljivosti njegovih protivnika, pa sada on zna, kcje če mjere morati da traži za svoj • buduću sigurncs;.

neojraničenl pođmornlčki rat. O torpedirauju ,,Laconie“. Kb. Amsterclam, 28. februara. „Aligcmeen Uandclsbladct“ javlja i/ Londona: lz izvjeitaja o torpedovanju „Laconie“ proizlazi, da je brod dva puta pogodjen. Drugi je torped ispaljen dvadeset minuta poslije prvoga, pošto su već bili spušteni ćamci za spasavanje. Osain je čamaca Jutalo morem od nedjelje u 10 sati na veče do ponedjeijka u jutro. U jednom su čamcu umrii od obnemoglosti neki putnici. Drži se, da je nestalo 13 putnika, niedju njiina 2 Amerikanca. Medju spašenima nalazi se i ratni dopisnik lista ,,Chicago Tribunc“, Gibbon. (Naročitl brzojav „Beogradskih Nov1na“J Rotterdam, 28. februara. ,,N i e u w e C o u r a n t“ javlja preko Londona iz Washingtona: Povodom torpedovanja ,,Laconia“ Wilson je nekoliko puta konferisao sa Lansingom. Stampi je dostavljeno jedno zvanićno saopštenje. prema kome je potopljenje ,,Lanconia“ jcdno djelo, za koje se WiJson nada, da će ih Njemačka u buduće izbjegavati. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“). Rotterd«'im, 28. februara. Holandijski krugovi očekuju sa napetošću, kakvu če ulogu igrati potapanje „Laconie“ na dalje odluke predsjednika Wilsona. ,,L a c o n i a“ je vozila sobom razmjerno mali broj putnika, svega oko 300 lica, zajedno sa posadom. Vjerovatno je, da je ovaj džinovski brod ,,Cunard-Line“ bio prepun ratnim materijalom. . Kb. London, 28. februata. Agentura ,,Lloyds“ javlja: Potvrdjuje se da su se kod torpedovanja ,,Laconie“ smrzla dva Američ a n i n a. Potopljeni i nastradali brodoviKb. Bern. 28. februara. ~~~Pi r enu^>J' e m p s u“ sukobio se brod za tražeHje mina ,,Noela“ kod jedne izvidničkeSiPŽnje sa jednom minom. Brod je potonlJCKb. LondonT^februara. Agentura ,,L I o y d s“ ja^lljiiP 0 * topljeni su engleski parni brodovi3faguli“ i ,,Headley“, a tako isto i eiN* gleski jedrenjak "Hamia“. Kb. London, 28. februara. Englcski parni brod ,,Toska“, koji Je trebao da podje na put 26. o. mj„ uijc mogao isploviti, pošto je posada broda razorila sve njegove strojeve. Kb. Bern, 28. februara. Izvješlač „M a t i n a“ saznaje od ribara, koji su hvatali ribu u engieskom kanalu, da je ovih dana jedna njemačka podmornica potopila čitavu jednu ribarsku flotilu.

bilo dovoljuo da izazove sumnju u trajnu vrijednost kalemnjenja. Genner i zastupnici kakmnjenja kravljih bnginja injesto da priznaju, da kaiemnjenje štiti samo neko vrijeme, uporno odbijaju sve zanv'erke kalemnjcnjtt. Z,a vrijeme docnijih zaraza, koje su trećcg decenija poslije smrti Gennereve (1823.) vladale po Evropi, sve se jc više dolazilo do uvjercnja, da zaštitno djejstvo kolemnjenja nc traje cijeloga vijeka, kao što je Gcnner mislio, već saino neko vrijeine — u srcdnju ruku 10. godina. Kao god što neko, koji je preležao prave boginje, nije siguran cijeioga vijeka, da ih više neće dobiti, isto tako i kalentnjenje nije u stanju, da nas zaštiti cijelog života otl boginja. Otuda se s punim pravom zahtjevalo, da se poslije nckog izvjesnog brojn gxxiina, ljucti ponovo kalcme, ne bi li sc tako za uvijek sačuvali od pravih boginja i ovo je zaista već u (početku četv rtog decenija uvedeno u mnogim državama, a obavezno najprije u pojedinim vojskama. Iskustvo, koje se u ovom pogiedu dobilo, bilo jc satno u prilog ponovnog' kakmnjenja; jer se pokazalo, da je zr.štitna moć usljed ponovnog kalemnjenja mnogo veća. Vrio su rijetki slučajevi da sc neko, koji je ponovo kalemnjen, razbolc od velikih boginja, a smrtni slučajcvi kod ponova kakmnjcnih dolaze u izuzctke. ( Nu i ako se na djelu pokazalo biagodetno djejstvo kalemnjenja kravljih boginja u svima onim zemljaina, u kojiina je uvedeno obavezno i ponovno kalemnjenje, opet protivnici kakmnjenja nisu mirovali. Kad nisu hnali druge razloge da iznesu protivu kalemnjenja, ustajali su protivu obaveznog kakmnjenja; jer se time, po njihovom mišljenju vrijed,ala lična sloboda, zaboravljajući da država ima i prava i dužnost žrtvovati interese pojedinaca opštem dobru. Sem toga, protivnid kaiemnjcnja laiomii su, ma da nisu imali sigumih doka-

za, da se prenošcnjem maje g djcteta na dijete, mogu prenijeti i innoge boicsti kao: tuherkuioza, sifilis i dr. Da bi se jednom uvidilo, koiiko su opravdani ovi napadaji protivnika kakm njenja, Gennerova je otadžbina opet bn.t prva, koja fe pitanje o kalemnjenju iznijela pred sucl djelog ljekaiskog svijeta. Ogroman niaterijal, u kome je bilo sakupljeno iskustvo Ijekara djelog obrazovanog svijeta, sredio je i objavio 1857. god. u plavoj knjizi John Sintou. Ovim jc rađom jednogiasno priznato, da kakmnjcnje štiti ođ velikih boginja i potpimo odbijerio mišij’enje, da se kalemnjcnjem zadobija nakloiiost ka nekim bokstima. Ma da jc ovirn radoin data najbolja satisvakcija zasiupnidma ka'emnjenja, opet njeni protivnici nijesu ćutaii. Naročito u Njemaćaicoj dizala sc s vremena na vrijeme velika galama protivu kalemnjcnja sa humaniziranoin majom, t. j. protivu prenošenja maje s tijctcta na dijete. Mcdju svima obrazovanim zemljama naročito se odtikovala u uvodjenju strogih zakona o obaveznom kakmnjenju — N j em a č k a. Ziakonom o kalemnjenju od 5. aprila 1871. godine ona je u tome pogledu postigla najboljc rezultate. Blagodareći ovom zakonu i njegovoj strogoj primjeni, u Njemačkoj su boginje postak danas nepoznata bokst; u mnogim krajevima nema ih nikako, tako da ih tamošnji ljekari j medednari znaju samo iz knjiga i po pričanju 6vojih profcsora. Otuda nije ni čudo, što je se u toj srctnoj zemlji zaboravilo «a nevoIje i nesreće, koje je narod nekada od njih trpio. Zia dokaz ovoga, pomenuoeino saino to, da dok je u Pruskoj prije oego što jc uveden pomenuti zakon o kalemnjenju kravljih boginja, umrlo 1871. god. 243 na 100.000; 1872. god. 262 na 100.000 duša. Poslik nefcoliko godina, blsgodareći ovotn

strogom zaiconu, broj umrlih spao je 1894. na 0.25 na 100.000 stanovnika. Medjutini u Srbiji, gdje se kakmnjcnje nc vrši sa ouom strogošću, koju sama stvar zahtjeva, umrlo je 1895. u srednju ruku 14 Jica na 100.000 stanovnika. Najviše je umrlo u okrugu zaječarekom te godinc 172 lica na 100.000 stanovnika. Iz ove kratke i površne istorije boginja, moglo se uvidjeti prava vrijednost kalemnjcnja kravljih boginja, te se nadati, da ni jedan pametan čovjek neće dopustiti da bilo on, bilo njegova porodica oboli od ove opake zaraze bez stiame potrebe. Od danas 1. inarta Ijekar iopštine grada Beograda u ainbulanti opštinskoj u Kralj Milanovoj ulici broj 61, otpočeoe kakmnjenje protivu bogin.a. Svakoga dana zakijučno do 31. marta od 9 do 12 sati prije podne vršioc se besplatno kalemnjenje svakog lica, koje do sad nije kalemnjeno. Naročito treba kakmiti: svu djecu novorodjcnu u ovoj i prošloj godini, koja protivu boginja nijesu još kakinnjcna, kao i sm onu djecu, kojiina se kalemnjenje u piošluj 1916. godini nije priinilo. Kalemnjenju se imaju podvrći naravno i sva druga lica, koja se nisu skoro kaiemila i koja ne mogu Uvjerenjem uriTditi, da »u kaleinnjena. Dužnost je svakoga roditelja, da donese svoje dijete, koje do sada nijc kalmnjeno, i isto kalemi, jer ne učini li to, čini grijeh prema svojoj vlastitoj djed. Porcd toga, propisuje se i najstrožija kazna za sve oue, koji se ne budu kakradi. Lica, kpja bi se poslije 1. aprila zatclda bez uvjerenja o kaiemnjenju boginja, kazniće se novčanom kaznom do 300 kruna i zatvoroin do 30 dana. Dužnost je svakoga čovjeka i prenia •ebi i prema društvu, jednu svoiu druktvenu i ličmi obavezu izvršiti — kalemiti k protivu boginja.

%