Београдске новине

0

Izlazi:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedin! brojevi: U Btefrađ« 1 u krtjuvlmu MposJ«lnuUrn •0 u. 1 kv. ioto po oljoai oi . . . . 1 hotora U HrvttpkoJ-Otivonip, Booiil - Horoofovlnt 1 naimorrill oa cllonl .. tn u»

MJesefina pretplata: U BoofroihiIiu kralovhnp npov|otfnutlm ttf uMS'.irr:: IU

Inn 0V9| paOrutjo po cljoul •«.... tt holoro

Oglisl po eljenlku.

UridnlStvo: BEOGRAO, Vuka Karadžlća ul. faroj 10. Talafoo broj 83 Upraaa i prlmanja pratplata Topllčln vonac broj 21. Talefon broj 25. Prlmanje oglaaa Knaza Mlhajla ul. broj 38.

Godina III.

Rotni izv]ešto]i.

Odbiieni talUanski napadi u južnom Tirblu. — PrUelom izmedju Kitala i Niemačke ? — Posredovanje južno-američkih republika za mir.

Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 7. marta. Istočno 1 jugo-lstočnp bojišt^: Neiznu’enjeno. Talijansko bojište: Na Istočno-tlrolskom iron'tft tlošlo je u više odsjeka do borbl sa uspješnim završetkom za naše oružje. Jcdno je neprijateljsko odjeljenje, koje jc litjelo nastupiii protiv položaja lia uščii potoka Maso, protjeran o. Dva su sc moćna talijanska napao đa na naše položaje kod CostabelI e, Izjalovila na žilavom otporu našllt četa. Jedan se neprijateljsk! pokušaj liapada protiv M o n t e S i e f a. slomio već u našoj zapomoj vatri. Neprijateljsko je raspršnjivanje, koje Je bilo namijenjeno .našim položajima, nanijelo štete satno Taiijanima. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršat.

vidnićke čarke. U v a r d a r s k o j dplini letiiička dj^atnost. U s e r e t 3 k c 1 dolini živalina izvidnička djelatnost. Jedna je engleska četa, naoružana sa jednom mašinskom puškom, pošla protivu sela Ć u p r i, ali napadnuta vatrom jedne naše straže morala se razbjeći u pravcu sela Kitmli. Rumuajsko bojište: Izmedju Tulče I mora obostrana. paljba -izmedju osiguravajućih odjeljenja I izvidnička djelatnost na zamrznutom rtikavu kanalt Sv. Ojorgja. GHlsonou v odavinshi proiram. Predsjednik VVilson je sada svoj novi period rada olvorio uvodnim govorcm, koji se ozuačava kao njegov vladavinski program, i ako on u samoj stvari ne sadrži rišta novoga, nego satno poznati slari način govo r a, radi čijeg smo pretresanja mi primorani da ponovimo ono. što smo vee kazall. I pored najbolje volje ne može s'voriti duhovna veza izmedju pravnog. shvaćanja središnjih vlasti 1 onoga u „bijeloj kući“. Pri tome postaje upravc smiješan litisak, što Woodnvv Wilson u suštini hoće tobož u najlnanju rulcu tačno ono isto, čemti i središnje vlasti teže. Središnje vlasti sa svojitn saveznicima ne ratuju u cilju osvaianja, nego radi svoga bitisanja, one se bore kao što je njemački državni kancelar javno pred c’jelim Reiclistagom izjavio, radi novog uredjenja političkih prilika, kojim ol se otklonili povodi irvenja izinedju pojedinih država, onc se bore za pravcinu trgovihu (faire dealing) u čisto miroljubivom takmičenju i najzad za slibodu mora. — Državnl poglavar SJ:dinjenih Država mog 20 bi bezuslovno sa svim priiivaiiti naš program, kao i mi njegov sad postavijenl, ako on santo ozbiljno tako misii. Ali ;u leži zec. Ako se dobro sjećatno, mi stno sve te lijepe izraze, koje je \\ilson u svome uvodnom govoru upotrijebio, odavno od njega čuli, prije svega iz LomJbna a poslije u „Echo de Paris", izPetrograda i R i tn a, To su posve iste fraze o borbi za ideaie čovječanstva l % njihova najsvetija j dobra, koje se neumorno mlate već od početka rata, a iza kojihttee sakriva I

Tazgolićeni egoizam. Iz svoje kože ne može tako lako liiko, I što anglo-američanin Wilson tazumije pod „faire dealing 11 i slobodom mora, tačno se to isto razuntije i u londonskom ,,City“. Drugitn riječinia, trgovina, saobraćaj i sloboda mora ima da ovisi od niilosti I anglo-američkog t velikog kapitala! Da !i WiIson zbilja vjeruje tt to političko ,fvjeruju“, koje je ispropovijedao itongresu. ne marimo ispitivati. U nekim se njemačkim ljstovima iz carstva, kcjima prelom sa Amerikom nije baš išao u račun, nastojalo Wilsonovo nepoznavanje svijefa ispričati sa njegovim zanimahjem kao rrcfesora. No Wilson ne čini utisak onih profesorskih tipova, kako ih fotografišu Nijetnci i za Čije je djelovanje jedan Bisntark, koji se morao sa jednim Virchovvom i drugom ,,visokoučenotn“ gospodom dosta 'da gnjavi, itnao satno porugljivo odbijanje. Ni mi niiesmo WiIsona već u početku držali za čovjeka, koji poznaie svijet, nego za prevejanca, koji radi za američku veliku industriju. A u tom nas je mniienju njegovo cijelo posljadnje držanje još više učvrstilo. Niko tnanji, nego največi filozo-f Sjeveme Anterike. Waldo Emerson, izrazio se o oniin tmiževima, koje je sudbiiia postavila na predsjeđtiičko mjesto Sjedinjenih Država, ovaj svoj sud, koji se tako zgodno može primijenitl baš na Wi!sotia: „Svaki predsjednik S.iedilijenth Država tnora da svoju prolaznu vladalačku ulogu otkupi sa najbo-« ijim svojim vrlinama. A vlada li on u istinu? O. ne! Jeu iza ujega stoje. nevidij'vi od mase.'.ona prava gospoda. veliki bankiri l poglavice trusitiova, pred kojinia svaki bredsjednik Utiije-mora da puza u prašitii“. Tako mi shvaeamo najnoviju Wilsonovu »ziavti, kao svjež pokušaj, da kongres u niegovom zakonodavnom perijodu pridobije za smjerove naoružanja, koji su se u ..bijeloj kući“ isčauriii za sasvim druge svrhe, nego ii što su one, da se oružanom rukotn udie u evropski svjetski rat. Poslaničkl đom je odobrio Wilsonu samo jedan dio njegovog podniietog zakonskog predloga, kojitn je ođobreno saino naoružanje trgovinskih hrodova a dcdata je zabrana naoružanja municijonih brodova, doj kie se u senatu o cijelom zakonu n'je moglo ni glasati Pttnomoćje, „da nioI že preduzeti one m.ere, koje on nadje

za porrebne“, dakle da može raspolagati sa kopnenom * pomorskom vojnom silom Unlje, Wilson nije u opšte još ni dobio. Sto se pak tiče naoružanja trgovačkih brodova, to će Mr. Wtlson morati tek da ttabavi za to potrebne topove. A baš toga materijala nema tt Americi u izobilju, jer inače ne bi Sjedinjene Države za odbranu pristauišnih postrojenja u New-Yorku iipotrijebile čak i škoiske topove iz vojne akad^mije u West-Point-u. Stoga se samo po sebi nameće niišljenje, đa su . one zvučue fraze u V.'ilsonovom uvodnorn govoru, izrečene da izazovu više utisak u zemlji, nego li u inostrans.vu.

Pred prolletnom ofenziuom. Koliko se više približujemo proJjeću, u toliko se primlče i kraj rovovskom ratu, lcoji već od toliko nedjeija obilježava ratno stanje na svirna frontovima. Poslije odbijanja ponude za mir, koju -su učinile središnje vlasti i njihovi saveznici, bilo je jasno. da će Četvorni sporazunt staviti sve na koct ku, da jednom opštom ofenzivom u proljeće izvojuje jedan obrt. kojim bi ratliu kartu koliko toliko doveo u saglasnost sa svojim vrlo pretjeranim zabtjevima za mir. Ali inicijativu tim operacijama ua zapadu nije učinio četvorni sporazum, nego njemačka vojna uprava. koja je prije neki dan objavila, da su ujemačke snage na Ancre-u dobrovoljno i po prethcdnom planu uapustile jedan dio prednjih položaja i da šu odbranu premjestile na drugi jedan pripremljen liorbeni red. Ove su mjere Englezi primjetili tek u času, lcada već nijesu biL u stanju, da omelaju Nijemce n njihovom izvodjenju. Engleska i francuska štampa zbunjene su i ne znaju šta da kažu o ovoj najuovijoj njemačkoj operaciji. Ispočetka su doduše litjeli „to njernačko odstupanje“ prikazati kac veliku pobjedu, no kasnije su ipak došli do uvjerenja, da za pobjedničku hiinnu ttema ni najmanjeg uzroka. Do pronijena ie došlo na onom dijelu fronta A n r c e. koji se od B e a um o n t a proneže na istok prerijk T r a n s 1 o y-u; širina tog promjenjenog fronta iznosi od prilike 10. dužina 1 do 5 kilometara. Sva su odbranbena postrojenja u ostavijenom prostoru, razuniije se, od Nijemaca najtemeljnije razorena, i Engjezi tnogu u tom novorn „osvojenom" prostoru, ne poznavajući prilikc i njemačke namjere, da samo pod najtežim svojim gubitcitna i vrlo oprezno prodiru. Ovaj zadobijeni prostor bez ikakve vrijednosti ue tnože da izjednači one velike koristi. koje su postigle njemačke čete prešavši u

■» I svoje novc položaje, iz kojiii mogu ua svojtt topničku vatru ttpravljaju na j poznati im teren. izmedju gradova P ci ronne i Bapaune, koji su prema francusko-englcskoj osnovl pred njiitovont, prije osam injeseci započetom ofcnzivom imali da jtadnu u roku »d dva datta, a koji su još uvijek u rukama Nijemaca, pokušali su Englezi i Fraacuzi, da u njemački tront zabiju jedan klin, no nijesu postigli svoj cilj. J \u ostaiim su se mjestima zapaJnoga bojišta tazvile živahttije borbe, od kojih je najznačajniji ujcmački preptid 11 a istcćnoj obali Maase. Njemačke su čete^pndje zauzele ua juriš francuske roložaje u courrier eskoj šumi u širini od jednog i po kilometra i zarobiii oko Gorj Ijudi. Isto kao u Francuskoj, javlja se i sa ’.alijanskog frmta pojačana borbena djeiamost. a prema svim se znacima može zaključiti, da neposredno predstoji jedna nova talijanska ofenziva na Soči ili čak šta vi< še. da ie ona u prvim svojim početclma već i započela. Saino u Moldavskoj i u šumskim Karpatima nije velika zima još dopustiia, da se ratni dogadioii, ositn preijstražarskih čarkanja i poiedinih smjelijih nreduzeća napadnih četa, jaee razvfju. No i ondje nijesmo već da* leko od vrernena, kada će se početi da topi snijeg. te nas svaki dan pribHžuva onom pcriodu. u kojcm će zimsku zastanku zainijeniti sa iačitn operacilama. Mi stojimo pred dogadjajima, koj? će, što se riče žestine, veličine i poi'.učkog značaja, spadati u tiajveće ovoga rata. Neprijatelii su središniih vJastl u prošlim zimskim tnjesecima nastojaU iz petnih žila, da na ijudskom i ralaom materijalu priberu sve što mogu, kako bi u približujućem se pioljeću — več’ po treći put — došli do ,,konačne“ pobjede i rat prenijeii na teritoriju središnjili vlasti. Središnje vlasti medattim dobro znaju, što im njihovi neprijatelji spremaju. Kad bl one bile o tom u sumnji. onda bi im to jasno tiagovijestiii oni uslovi za tnir, koje je sporazum objavio u svojoj noti predsjedniku Sjedinjenih Država. UništenJe Njetnačke, razdijeljenja Austro-Ugarske i Turske, to su oni ciljevi, koje su sporazumne silo cir.ičkom otvorenošću nagovijestile svijetu. Sporazumne si'e zntiju, da one svoje ciijeve ne mogu da postigni: prije, dok središnje viasti vojničifi potpuno ne savladaju. Tome se nadaju od svoje proljettie oteuzive! Budući će dani pokazati, 'calco je varljiva i ova sporazumna nada. Već evo treće godine. kako se sporazmn zanosi nekctn promjenom u budućnostf, u prkos toga, što je uvijek dolazilo sve drugačije, nego li se to ttadao spora* zum. U 1915. god. izgubile su sporaziiP'ite države Foljsku, Srbiju i Crmi Cioru; 191C». izgubiie sti najveći dio Khmunjske, a ta iin gođina u prkos ujihove čvrste ,,nade“ nije povratiia ni

Izvješfa) njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 7. marta. Zapadno bojište: Na S c a r p i, obostrano A n c r e i S o tn m e, u Champagni i istočnoj obali Maase vladala je juče živahna topnička djelatnostb Često je dolazilo i do borbe izvidničkih odjeljenja sa rovov8kotn posadom. S večeri su napaliFrancuzi na sjevernom frontu kod V e r d u n a naše nove položaje kod šume C o u rri ere; našom stt vafrom odbijeni. Veđro vrijeme polpomoglo je letače u izvršenju svoga zadatka. U mnogim vazdušnitn borbama oboreno je 15neprijate 1 jskih letilica, mi smo protivničkim dejstvom izgubili jednu letilicu. Istočoo bojižte: Iztnedju istočnog .1 Crnog m o r a bila je, uslijed popuštanja studeni, u pojedinim odsjecima živahnija vatra. Djelovanje pješadije još je bilo slabo. Maćedonsko bojište: IzmedjuVardara iDojranskog j e z e r a i utoka S t r u m e odbile su naše stsaže napađe engleskih satnija. Prvl zapovjednlk glavnog siau pl. Ludendorff.

Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Maćedonsko bojište; Kb. Sofija, 7. nrir.a. Siaha topnička djeiatnost na cl)elotu frontu. Zapadro od B i t o 1 j a iz-

Podlistak.

Bogoslav K. Jošt: Sue uznlud... ■— Ej. komšija, je 1‘ daleko još do sela? — pitamo i opet jedttog seljaka, kad seltt još ttvljek nije bilo.ni traga nl giasa. — Dok popušiš cigar dutiaua! odgovorio natn seljak, a ja i jedan od inojih suputnika iirasnusmo u sm'dch. Drugont tuom suputniku, kovaču iz Za•grcba, nije bilo do sntjeha i on srdito poviče za seljakom: — Magarče! — Pa kad znaš bolje od mene, šta pifaš! — odvrati seljak, nlmalo se n© Jjuteći na prekrasni naziv, kojiin ga je moj drug počastio. — Htjedolt satno znati, da li sl 1 ti Iz tog magarećeg sela — odvrati mu kovač i obrati se k nteni: — Imaš li još duhana? — Nemam ' h .j — Do djavola! rasrdi se kovač. . . iVeć ue tnogu da izdržim. • — Pa tie će valjda još dugo umirivah ga ja, nu on me prekine: — Sta ne će! Ja uopšte više ne vjerujem da ćeme do tog sela doć!... I zbilja je izgledalo tako. Kad smo prolazili kroz zadnje selo bili smo bez duhana, jedini sam još ja imao za ciear-dva. Mediutim u tom selu nigdje

trafikei I da smo bili bez novaca, ne bi nas to smetalo — ne bi bilo ni prvl ni za-dnji put: — ali promislite, od nas je trojice svaki još imao blizu krune, pa s rim imetkom biti bez duhana! Strahotal Djavo ga znao, kad čovjek netna ni helera, nekako laglje pretrpljuje nestašlcu nečega, nego li onda kađ je prl tiovcu. . . . Pitasmo dakle, koliko je još do bttdućega sela, gdje su nam rekll, da ima trafika. Odvratili su nam: ,,Pola sata!“ A kada je već i Čitav sat prošao. a ttigdje seltt ni traga, pitamo jednog seljaka na polju, da tiatn kaže, je li još daleko. — ,.A nije ne! Par koraka još, mačji $kok!“ Medjutim mi bismo se bili okladili, da nema te mačke tta svijetu, koja bi ntogla učiifiti toliki skok, koliko smo već tni opet od toga provalili — a selu opet ni spomena. A onda smo pitali možda već i desetoga svakoga koga smo susretali — a svi su nam redom odgovarali: „Dok izmoliš očenaš!" — ,.Dok otpjevaš jednu pjesmu!" — „Dok bi ispio vrč pive ili popio pola litre vina!“ ..Kvarat, po ure, dvadeset, deset, đVanaest časaka!“ ,.Dok bi povečerao ili poručao!" ,,Dok bi se umio!" „dok bi osedlao kch nja“ ili „očistio kravu“, a eto zadnji ,dok popušiš cigar duhana" — a sela usprkos toga nema te nema, a mi bez duhana •— a ne satno to, nego i giadni a s novcima u džepu! Da bude nesreća još porpunija — bližila se i večer bio je konac novembra — s onim ledenim vjetrom, kdji ti prolazi i kroz kosti. Nebo je bilo vedro I jedna nas je

zvijezda već i pozdravila, prentda bi- I smo mi biii voljeli da je uopće nijesmo ! ni vidjeli. Ja ne znam kako to ali eto. i u Ijetu stno se uvijek ljutill, kad bi se | nebo nantrgodilo, a sada se evo ljuti- ; mo uvijek kad se vedri. — ko da je nebo krivo, što su ijudi tako hiroviti! ( Nasuprot nam je išao sa snopom | sijena na rametiu još jedan seljak.' — Upitat ćemo još ovoga! rekao i natn kovač, — i ako nam dadne opet takav odgovor ko ostali, sunca mi. užgat ću mu ofio sijeno na ramenu, da nas se sjeti! .... Ej, komšija, koliko ima još do seia! .... — Kakvog sela! u čtidu će seljak! Vi se bližite graniei i tekar pred g.*anicom ući ćete u jednu malu pograničnu varoš — Kako?. . . . . U čudu će kovač, ; koga je ovaj ćđgovor tuširao ko mlaz tiiadne vode. — A selo za koga su nam govorili gdje Je rno? .. Mi hodamo već : šest sati ovim drumom, a nigdje sela ... A rekli stt nani u zadnjem, da je do bližnjega poia sata — A sada je ono za vama najmanje četiri dobre ure! . . — Ta do bijesa! Jesam li lud ... iii 1 ste Vi svi majmuni! srdio se kovač. .. . — Niti si ti luđ. niti sam ja majmitn! razborito će seljak. . . . Vi ste po svoj prilici Prusi, pa su vam iz mržnje dali krive upute... Sela na tora drugtu 10 sati od granice nema.. . . To vam je još od rata. . . . t»a se svijet boji — od soldačije, znate. . . . Nego ako ste htjeli naićl na pojedine rašFrkane kuće ili ko-

ju birtiju ili dućan, bješe vam poći tamo iza onjh brda nuzgrednim putem a ne glavnhn druthom. . . . Tu na drumu do granice nigdje ltenia birtije ni dućana. . . . Boje se znate špijuna ili koga drttgog bijesa, pa nedaut dozvole za ovakve radnje, gdje moze da se sastane stran svijet. . . Mi se zagledastno i očima pitasmo, što sad?, a seijak kan da je to pritnje-. tio, pa nastavi: — Ztiate, vi ste sigurno na putu, je li. da da, vidim i sant. aii ni sam ništa nemam. ... Eno ako baš hoćete, ta$ mo za onim brežuljkoin mi je kuća, itna pola sata, dat ću vatn ktts kruha, a drugo nemam a ako vam je za kouak, onda skrenite evo ovim puteljkom, pa eno kod one lipe tatno skrenite na desno. . . . i tako za tri kvarta od ure naići ćete na jeđno desetak kuća. . . . možda će vam dati konaka gdjegodj na štaglu siguran baš nisam. . . znate mrze Pruse do zla Boga pa evo i mene mrze, pretn sam i sam Francuz. . . ffotpalili mi štagalj več tri puta a za nišia, znate ... vele da mi pokojni otac u onom ratu (1870/71.). ja se i ne pamtiin, nije htio da puca na Prusa. . . znate onako iz zasjede pa “to. • , . mrze me. . . no pa, hvala Bogu, proći će i to, kao šfo sve prolaZi. Sncbivasmo se nad iskrenošću i razborom toga seljaka, a jer je bilo kasno a mi bez konaka,.zaiH aJili smo seljaku na njego.vu gostoprimstvu, rekavši mu još da tt^smo Prusi, negn jedan

Austrijanac i dva Hrvata te da će to valjda umekšati sr.ca tih prusoždera, i krenusmo naznačenini nam puteljkom... Vraćasmo se iz Parisa (bilo je to 1903. g.) i dosta smo već toga u Francu* skoj pretrpjeli, a sada nant eto bilo jasno, da je to bilo iz mržnje, jer su svi đržali da smo Prust... Od nas uaune nijcdan osim Austrijanca nij$ govorio francuski; a i Austrijanac tek tako isprekidano, da stt ga jedva razumjeli. Zbilja, nakon trl četvrta sa’a nV idjosmo na jedno desetak knća. . . . Biio je skrajnje vrijeme, jer je zbilja zahladnilo. . . Naša se nada medjutim i ^ipet izjaiovila, jer ujtrkos toga, što sino dokazivaii da nismo Prusi, nije nas nitko htio da primi... Jedva su nam u jednoj birtiji za skup novac dali cigareta. . . . Noć je bila vrlo liladna, i mi smo cvokotajući od zime, nastavili put. . . . Vjetar je bivao sve žešči i žešći i ne bi dugo pa nestade i zvijczda, ali ne da ubiaže liladnoću, nego da se sakrčtu pred prvitn snijegoni. . .. Orozno je to putovati po iakvoj zimi! Mi smo doduše palili cigaretu za cigaretom, ali sino ipak bili sretni kad smo sc oko 3 sata jutrom približili zadnjoj pograničnoj varoši. . . . Već ranijc zakljjtčismo, da idetno na policiju i da zamolinio da nain do jutTa dadu konaka. Primio nas neki debeli poiicaj i ita našu molbu tek se slatko nastnijao: — Nema ništa, nema ništa. . . . govorio je ko kroz nos, i nema valjda ni-