Београдске новине

Izlazt:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U BMfrađa I 0 krtlsvlma zaaoaJatfrrvUni od e. I kr. Ceta p» clj.nl halara U HnrBtakaj-IlaronlJI, Bevnl - HareafnvM I Dalaueljl .a cljanl od. . , , . ,10 nelera livaa otoj podrctja po cljenl •■.... II halan . ■ ■■ .n Oglasi p

MJetoCna pratplata: , U Boopradn I p krajevlna zapoajodavtln <A e. I kr. Coto za hojnu I ntapno pattn. . K l'U Boafra* *! aa dootavom u kuta . . . , ■ MB U Hrvatskoj -Slavonlji, Boinl - Horcagovlnl I OalmaclJI , , , | ist U aatallm krojavima Austra-nianke monarMJ. ■ 1U inoalranstvu I l'M cljenlku. ;■■■

UradniSUo: BEOGRAD, Vuka Karadžlča ul. broj 10. Tolafon broj 83. Upravo I prlmanja pratplata Topiičln vanac broj 21. Telofan broj 29. Primanja oglasa Kneza Mihajla ul. bra] 38.

Godina III.

Bugarska uz središnje vlasti do posljednjega. — Ruski socijaldemokrati za mir.

Rotnl Izi’ještnjl. IzvIcStnJ custro-u$arsko2 imuncž stožern. Kb. Beč. 2. ai>rila. IstoPno bojSis: Na frontu vojskc generJil-pukovnJAa liadvojvode J o s i p a bi!a ie na vise mjesta vrlo živaiina borbena djelatnost. U dolini S1 a n i c a od-bijcti je slabiji, a n đolini U z jači ueprijateljski napad uz vrlo teške neprijateljske gubitke. U š u m s k i ni K a rpatiina radile su naše izvidnice sa * v r 1 o v e 1 i k i tn nspie'iotn. U istočnoj G a 1 i c i j i i V o 1 i n IJ i nije bilo csobitih dogadjaja. Talifansko i jugoistočno bojište: Nepromijenjeno. Zamjenik glavara Keneraliiog siožera pl. HOfer, podmarSii!.

izvještaj njemtifftos vojr.cs vodtfvc. Kb. Berlin. 2. aprila. Zapaduo bojište: I»medju Arrasa i A i s n e razvllj su se jučer i ponovno u jmro bojevl, psobito ua drumovima, koji vode Iz £roisellesa za C a m b r a I, kao ua obim obalania rijeke S o m m e zapaduo od S t. 0 u e n t! n a. Jednako linglezi, kao i Francuzi razvili su vr!o Jake snage, kojo su zbog naše iake topjpicke vatre I sa vrlo teškim gubicima moralt često da bježe, pa su uz gubitke fla zarobljenicima, kojih rcdoset i nekotiko mašinskih pušaka mogli siuno korak po korak da zauzmu od nas napuštene položaje. I na oliim stranama kauala A i s li e mogli su Francuzi samo polako da napreduju zbog uspješne vaIre našeg topništva. koje je u terenu vrlo dobro orijentirano. U C h a m p a g n i suzdržalo je naše topništvo napad Engleza protiv naših položaja na visini južno od Ripotua. Istočno boilšte: Frout maršala princa L e o p o 1đa bavarskog: Na D v i n 1 zadržan je našom vatrom jedan napad Rusa. Zapadno od Lucka kod S w i n i u c h y -a zarobile su naše napadne čete nekoliko ruskih vojnika u njihovim rovovima. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U šumskim K a r p a t i m a razorile su naše izvidntčke će:e jedno nepiijateljsko polje tniua. Prctlv pograničnih

visina u dolini U z pređuzeli su Rusi u širini od 7 kilometara napad poslijc jake topničke pripreme. Njihove su se napadne kolone slomile u našo] vatri, ili u borbi na nož. Front maršala pl. Mack'ensctia: Nema ništa novoga'. Mačedonsko bojište; Izmeđjtt Onridskog i P r e sp a n s k o g Jezera ostao je bez svakog uspjeha jedan neprijateljski napad. Jugo-zapadno od D o j r a n s k o g a jezera provalila je jedna naša napadna četa u engleske rovove, poubijala posadu i vratila se sa nekoliko zarobljenika. Pnl zapovjedntk glavnog stana pl. Ludeudorff.

Zaplešenn ihtlijo. Talijanska štampa od nekog vremena sve češće i više raspravlja s velikom zabrinutošcu mogućnost lieprijateljskog napada protiv Italije. Ova zabrinutost štampe prešla je I na javno mišljenje, pa le lalijanski načelnik glavnog stiožera C a d c* r n a osjetio pocrebu, da bivšem minlstru za „neoslobodjene kraieve 11 Bavzilaju dado neke izjave odredjene za javnosf. da har ta£o podigne duh u narođu. Genera! je Cadorna rekao, da je prije svega potrebno, Kako ltarod ne bi izgubio pouzdanje, jer snaga vbjske ovisi o utiscima, koje prima iz zemlje. Talijanski narod u svojoj cjelini treba da otrese sa sebe svaki strah 1 brigtt, treba da misli na velika vremena, koje proživljuje, trcba da se sjeti velikili ciljeva, za koje se bori. Izgleda. da generalu Cadorni nije uspjelo potpuno smiriti narod 1 javno mišljenje, jer štampa još 1 danas op?iri no raspravlja sve niogućnosti za slučaj, da bl Austro-Ugarska i Njemačka započele svojom ofenzivom, a talijanske strašivice vide već Nijemce 1 Ausit'rijance tt Milanu. Ako narod ti svojoj cjelini ne vjeruje u otpornu snagtt vojske, prrodno je da njezina snaga doista ttije i veiika, a nekoje talijanske novine pišu tako, lcao da već danas nastoje unaprijed da svale na talijanske vojskovodje Itrivnju za sve uspjehe, koje bi moguče neprijarclJ mogao da postigne. Stampa sasvim ozbiljno laspravlja, otkuđ ce doći neprijateljev napad: hoće li navaliti na Scči ili na ti-

rolskom froir.u protiv Vincence i svl kao obično u krit!čn‘*n časovima ; o/ ivaju u pomoć — s a v e z n i k e! Izgleda, da savcznici Ital'ic nc slušaju njezino kukaiije. Saveznici Italtje imadu dovoUno ]>csla na svojim bojiš'lma i odgovaraju otvoreno Italiji, da oua mora sama obračunaii sa svcjim ueprijateliem. Cijeneći po svjemu savezuici Italije tnalo se brinu, da b! Italiju lnogia' stići sudbirit Rummijske, jer po pisanju parlškc i londonske štampe vlada n obim ovim zemlianrt mišijenje, da se ra't nc će odhičiti na Soč!, a iii !ia poljajiama sjevertie Italije. Italija vidi danas, da će ostati potpuno i z o 1 i r a n a 1 prepuštena s a m a s o b i. jeduako kao š:o su vellke sile sporazuma dosađ redovno prepuštalc svojuj sudbini sve savezne male I slabije države, i to je glavni uzrok, da od nekoliko nedjelja vlada u Italiii veliko uzbudjenjc. Talijanski narod vidi danas poslije dvogodišnjeg rata, da su sva obećanja sa strane ujegovih saveznika I vlastitih plaćenih polltičara bila puke fraze, lijepe riječi i ništa više. Talijamskom se narodu obečavalo I govorilo, da će šetuja u Trst traiatl samo uekoliko nedjelfa i svako Je vjerovao, da će se vruča ova želja ispuniti, jer jc vojska bila đobro spremljena. odmorna i još u punot svojoi cjclinl. Da*nas poslije dvije go*k -. s 2 izgubila je Italija stotine hiljada svojin vojnika i oko uslitjedne, đa doista postigne svoj cilj ovim tiompom ko đosad, trebaće da ratuie još više gcdiria.clsti ovaj neprijatelj — Austro-Uganška— koju su Talijani mislili pregazati ii najkračem vremeiiu, provalio je prošle godine na talijansko zemljišire, pa da nije lia vrijeme stigla ruska pomoć, austro-ugarske vojske bile bi poplavile doline Italije. Danas Italiia ne može računati na rusku pomoć, jer jedini joŠ moguće na cijclom svijetu vjeruje Hervć, da je ruska revolucija koristila ruskoj vojsci i povećala njezinu sposobnost za boj. ItaJija će dakle morati da savna svršava svoje postove. To odgovara rijcčima i želji njezinili političara I državnika, naravno prije iskustava.- koje su postigli u ovom dvogodiaiijein raiu. Ne treba se čuditl zabriiiulostl i straliu u haliji, jer tamo sigurno jos nijesu zaboravili na liašu majsku ofenzivu prošle godine. Svakog se dana sve više primiče čas

novih i velikih preduzcća. a. s njim rasfie i zabrinutost n Itallji, ier nije ne'vjerojatno, da bi se doskora inogli zblti dogadjaji, kojima Italija bez pomoćl savcznlka ne će biti dorasla.

Ccr l hral] Karlo u nJantatKom šlovnom stanu. Kb. Beč, 2. aprila. Pošto je Njezino Veličansivo carica i kraljica Z i t a izrazila želju, da sc čini prije lično uix>zna sa njemačkom caricom otputovalo je danas poslije podne Njegovo Veličanstvo car i kralj K a r 1 o i Njezino Veličanstvo carica i kraljica Z i t a tt njemački glavni stan, da kratko posjete .tjemački cairski par. Razutnije se sanio po scbi, da će se za vrijeme ovog sastanka pružiti obim mouarhima prilika, đa rasprave neka pifianja političke naravi i u tu će svrhu pratiti Njegovo Veličanstvo ministar izvanjih đjela grof C z e r n I n, a vtsokc goste đočekaće tt njemačkpm glavnom s'.anu I državnl kaucelar B e t h m a n n-M o 11 \v e g.

Spremnost sretHSnlifi vlsstl zu tastun mlr? Iz njemačkih pclitičkih krttgova saznajemo ovo mišljenje o razgovoru austro-ugaTskog mitiistra spoljnih poslova grofa 'Czernina s glavmm urednikom „Fremdenblatt'‘-a: S radošću pozdtavljamo otvorene i iskrene izjave pot'zđanog ttpravnlka austro-ugarske spoijnc politike. Onc če bez sumnje u velikoj nijcri doprinijeii tome, da se razbiju vijesti, Koje su našl neprijatelji u providnoj namjerJ rasprostrli po svijetu. kao da su srcdišnje vlasd voljne da te zauzmu za inćerese ruske reakcije, i da joj pomognu. da se ponovo dočepa svojo stare inoći. Groi Czernin se sa svim pridružuie izjavama, koje je dan prije učlnio u Reichstagu državni kancelar, a koje izmeo’ju ostalih glase: Mi ništa drugo ne iražimo, nego da što ie mogttće prije ponovo sa Rusijoin živimo u miru, u miru, koji će se ustaiiovid na zasve dijdovc časnoj osuovi. Sad je dakle na Rusl.il da oJgovori na ove sa svim jasne i nesUnmjive izjave njentačkog j austro-ugarskog dr/avnika. Ono je, što je grof Czernin na kraju svoga razgovoca izjavio o svcjoj opštoj gotovosti. da smpi u pregovere za častan mir, čim protivni.i napuste svoje neisptinjeue ideje da uas nnište. i budu voljni Ja <ičest v uju u konicrenciii za mir, slaže se potptmo sa opšrim željama njemačkog naroda. ! sača možemo uil uzdignutom giavom i siujdom

svijcščit sačekati odgovor našilt protivnika, kojima su j<>4 otl 12. decembra poznata naša giedišta. Nesalomnicni f jači nego ikad sa svima frontovima, čvrstim i očeHće iim rad >m na domu, tuožemo tuj, kao sto reče grof Czernla, ; izdržati do kraia, ,lo inira pnaog častl, j vrijedan ogromnih žrtava, krje f mo I pridonijell.

flustro-USBKKa. Pomaganje bjegunaca u Pi imorju. Kb. Trst, 2. aprila. Puđ prcdsjudništvom namjesnika biaruna F r i e s-S k e n e je održano jučc u liamjesništvu Trsta savjetevamje zemaljskog poinoćnog odbora za Goricu f (iradišku. Namjesnik je prije svcga objavio najvišu blagodamost Njegovog Veličanstva za izraz lojaJnosti, kojl Je u ime cdbora podujeo zemaljski kapetan Msgr- F a i d u 11 i. i>a je za'tiim dao pobliža obavještenja o sadanjem stanju rada na ispomaganju bjegttnaca u Primorju. Odbor je zatim razgledao mncge molbe za potporu, koje su niu stigle ođ pcstrađalog stanovništva Iz okrugia Gorice 1 Gradiške. Velikom dijelu tih inolbi dato je zadovoljenje timc, što su odobrene pozajmice. Saglasnost Bugarske sa štedišiijiui vlastlma. Kb. Sofiia, 2. aprila. Ministar predsjeđuik R a d o s I av o v izjaivio je u Sobranju u ime vlade da se slaže sa izjavama ujemačkog državnog kancelara 1 ministra spoljnih poslova grofa Czernina tt pog 1 e d tt R u s i j e.

RusRn revoludla Ruski sociial-deniokrati za mir« Kb. Lugano, 2. aprila. ,,C o r r 1 e r e d e 11 a S e r a“ ob'javljuje siijcdeće saopštsnje j>etrogradske socijal-demokratske zajednice ođ 29. marta: Rusija je obvezana savezom prema Englcskoj, Francuskoj i ostahm saveznicima. Rusija ne može bez njih,* da raspravlja pitanje mira. AJ! današnja Rusija, oslobodjena carskog jarma može staMtl prijedlog svojim savezni cima a i ostalim ratuiućim državama? da se Ispita mogučnost i potreba početka pregovora za rnir. Mi ne znamo koii ćetno ođgovor đobiti na ovaj naš prijedlog od saveznika i središtijih vlasii, Članovi ruske vlade kod vojshe. Kb. Peitrograd. 2. aprila. Članovi privremene vlade prispje* li su u glavni stan, u Mohilevo. Doče-

Podiistak.

Vojishiv Kuliindžić: u e č e. Scdimo u salonu, punont đima ođ cigarcTa, što se leluja povrh glave, skrivajući portrete predaka, sitne drangulije po etažerima u duvarovima... Na s!ici iznad divana \idi se noć •rta moru i jedrenjak sa spnštenim jedrima. Žuti sloj zraka prosuo se prcko površine morske; više ka arke medju oblacima sakrio se mesec. ’l’onovi i bojc izvedene su svuda s razumevaiijeni, sklad i ritam kao da vcje iz ovcga prostora uokvirenog, u četvitast’om, crnom, sjajnom, širckom okvlru. Bolc sj:ijne đirke beiasaju se u polu ’niraku i senci, razbacane note nečijoiu ncrvoznom rukcm leže nepomićno. Bio sam zadovoljnii. Tek što sam dušan s jtiga, da počnem gimnaziju. Odinah me je oćarao cco ovaj svet otmenl, s ko.iim sam dosao u dodir bilo Islučajno ili po srodničkim vezama. Ovaj ,ma!i salcn sa svcjoin intinuiošću 1 toplotom, s lepim portretima i slikama. po kojima se vidi likus ukućana, ovaj salon mali, sa malim foteljama ramali mi se upio u dušu i zavoleo sanr ga, Sve ove stvari, sve sitnice, govorile su o'nešto raskoši, koja ie ovde vladala, o udobnosti, koje su pružalc. Bio sain sretau i polaskan, čak šta više, mislio sam zašto ovi Ijttdi ove bezbroi stvari

zanemaruju i ne umeju, da uživaju u njima niti da ih upotrebe. Vaj! Pored svega toga osetio sam toga večcra, da ovdc vlada dosada — dosada ... Društvo, koje je ođrcdjeno Dilo za to veče, skupilo sc vrlo brzo: jedan mlad sckretar, i jedau miravnik, jedan student i jedan konjički ooručnik, zaj tim jedan stariji presednik suđa sa žej nom, profesor s unlvcrziieta, dvc gospodjice i ukućani. Vcče je bilo prijat! no, letnje, no tpak ..lus'cri ‘ su još za t rana hi!i zapaljeni i sve sobe osvetljene. Nas tnladjih bilo je petoro; ia i moj brat od strica, jedna nepoznata gospodjica, starija od nas sviju, 1 dve ćerke domaćinove. One dve behu sušta protivnost jedna drugoj. Starija je bi!a vitka, vlsolca, od svojih trinaj'est godina- Njene crte lica bi!e su nežne, finije. otmene; usta, su joj bila bieda, mekana, malo s jednim vriiom ispupčena u sredini; oči malo kose. bademaste, nešto sanialačke, maglaste, gcitove uvek na osmeh, r.a obrazima dve jan:ice. Mladja je bila sasvim protivno: mala, nešto puna, sa tenom lica crnitn, đok je kod starije en bio beo. sa maliama na potiliku, oko slepoočica i usana; oči su joj bile malo upale, sjajne. svetleće, nos kratak i prćast. usne sočne i crvene popm maka, ona satrta puna nemira i plahostl. Moj brat od strlca baš je pckazivao svoju fotograhiu, kad sam stupio u salu kod njih. Običan malo veči por■tret pokazivao ie dete od svojih trinajest godina, dete, u kome je vreme

sredito i ozbiijnost starijega i mladalaštvo godina. Naslonjen na naslon jedne fotelje, s profila, okrenute glave ka gledaocu, slika je pokazivala njegovo držanje. Imao je krupue blage oči s dugim obrvama, ten tica tamno beo, bele zube, crntt kosu razdeljemt sređinoni. — Moja najtiovija fotografija, dopada li ti se? — Da, vrlo je !epa: stav U jc elegantan, dodadolv ja. Pa tnalo si tužan naslonjen ovako na ovu fotelju. On se nasnicja. Potfm su mi i one iznele svoje dve foliografije. U njima su bile isto tako lepe kao što su i »legantne. U sebi su nosile nešto koketarije imitirajući druge. Ta deca — velika i mala u isr.i niali — mnogo su podražavala: osmjejci su bili tihl, nežni, početi a nedovršeni, gcvorile su čas brzo ! otmeno. čas tibo I povučeno; maniri sn bili otmeni, gesfiovi skladni. — Kako ti se dcpadamo?, upitaše me u jedan mah. — Avaj! Ja prosti patoinčanin! Dopale su mi se ođmah, kao i sve ovo večeras: ove slike, ova intimuost, oval miris, ova raskoš za mene. Ta ja sain naučio u mojoj oalanci sve na prosto; na stvari, na ljude, na žene, na decu. — Obadvc ste dtvne. — Svi kažu. dodaše brzo I naglhn pokretom spustiše slike na divan. Na vratima se pojavi štarija sestra s poručnikotn. — Predjimo u našu sobu, dodade mala f prošapta: „Da ne smetamo*.

Lagano sino se povukli u spavaću sobu, da usttipimo zaljubljenima. Večera je bila da\*no svršena. Jako je vino uticalo na sve: na misao. ua srce i um. U saloiiu su odjekivaii tonovi neke nei>oziiate mi pesme. Naše zabavljanjc teklo ie mirno. Pričali smo, što snio doživjeii preko dana. Ja sam govorio o svemu što sam smatrao da im je zanimljivo: o pojedinim licima iz naše palanke, o pntu, o varoši, životu kod nas, o božićtiim i uskršnjiin praznicima, o proleću j zimi. Pričao sam im prosto i jasno, kao što satn i ja bio prost. i mislio sam, da će u tome. što Je vrlo novo za njih, naći mnogo nepoznatog 1 lepog. — Da, da, kod vas je sve đrugojjačije, govorile su rnl one posebice, prenete za jcdan čas u moju palanku. — Alt mf ne bl volele da smo tamo... Gospodine Jovanoviću ne ćete kod nas? — dodade mladja obraćajući se upravniku, koji se nalazlo pored vrata. Za dva se trenutka naše društvo pokvarilo. Upravnik i sekretar. kojt im beše neki rodjak. ulazeći s cigaretama u ustima pružiše devojčicama svoie crvene ruke, koje one prihvatiše radosno. S glupim liciina od pića, odvratn!, pun! zadaha i duvanskoga pepela po prslucima, učiniše ml se tad odvratni do krajnosti. Smejući se. s razvučenim usnatna, pozavaijivaše se na jedan stari divan, duvajući teško, isprekidano, neprestano ...

Sainom meni bi!o je teško. Nikad u životu tiisam oseiio toliko mržnje na spram liekoga, Icao na spram ova dva čoveka crvena i — glupa. Oni su predložili, da se peva. Naslonjene na njine ruke ove dve maie počeše da pevaju, dok su oni krišom svojim crvenim rukania prelazili njihove oblike. Pijani, zakrvavljenih oč;.i:i, užfvali su sve slobođnijc: brekdić'. isprekidano, dirajaći i!i, pozivajnći !li. c!a cupkaju na kolena i c’.a ih jaše dok oiu leže.... One bezazlene k5 dva cveta smejaie su se kad jače kađ slabiie. dva života puna sunca i lepote, puna sjaia i nevinosti. ...Ja se iskradoh i izadjoh u irpezariju. Svi su pili, poludremljivl, sanjivi, savladani umorom i vinom. — Napolju se sjala mesečitta. Tada se ponovo vra:ih u salon. On Je ćutao prazan 1 osvetljen. Porcd ktovira ležao je jsdan ša! i nedopušcma cigareta. Instiktom osetiii kao neku :ugu u meni l bol, što mi zadade ovo veče. Sve ove stvarl postadoše mi skrivene. Ja sam osetSo jedan deo one dosade, što osećaju ovi liudf. ....I učini ml se ovai salon talco leden, tudj, tesan.„ i mračan ... Na divanu ležalm one Iste fotografije. bačene Jednim nervoznlnt ]>okretom .