Београдске новине

«*. I.

Ke’djelja

Beogradske Novlne

15. aprila 1917.

Rosko reoolocUo. MDjukovijev poraz(Naročlti brzojav »Beogradskih Novina**.) Basel, 14. aprila, Sve Svajcarske novine pišudi o p r o k I a m a c i j i k n e z a L w o w a vele, da će ona za ra/.voi pitanja mira biti od najvcće'važnostii ona je k a p i j a m i r a n a i s t o k u. M i1 j u k o v 1 j e v o sianovište i in i š 1 j en j e o ratniin cijeljevima n i j e n a i š 1 o na odobrav anjc vcćine provizorne vladc. Miljukov se može od sada smatrati samo kao epizoda u povijesti ruske vlade poslije revolucijc. Kongres kadjelske stranke. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Stockholm, 14- apriia. Na petrogradskom kongresu kadjctske stranke izjavio je moskovski poslanik Mandelstamm, da Rusija mora kod ovake dvostruke vladavinc propasti, protivu t»g se mora otpočeti borba svima sredstvima. Drugi su govornici naglasili, da je raspoložcnje ruskog seoskog stanovništva podijeIjeno u dvije struje. Seljačka je inteligemcija za republiku, osiatak seoskog naroda je za cara. Zbog toga postoji velika opasuost, da če u zemlji izbiti ncniiri. Proklamacija ruske vlade poniženje za siie sporazuma, (Naročlti brzojav »Beogradskih Novtnt".) Rotterdarn, 14. aprila. Londonska ..M o r n i n g P o s t“ piše, da je proklamacija ruske vlade v e 1 i k o p o n l ž e n j e z a s i 1 e s p or a z u m a. Sada je došlo vrijcmc, da se sile sporaziima scalno uvjerc. r r es t a v 1 j a 15 R l > s ! j a j o š a k t i vn o g savcznika z a n j i li. Most miru* (Naročiti brzojav „Beogradskih' Novina"). Zfirich, 14. aprila. Clemenceau piše ^ povodom proklamacije rusite vlacie: Cini mi se, da je o v a proklamacija p r v i m o s t, k o ] i v o d i m i r u. Državnici sila sporazuma stojeprcd silno veIikom odgovornošću. Kadeti su izgubili vlast. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina".) Rotterdam, 14. aprila„Dally Telegrap h“ 1 ,,D a i I y N e v s“ donašaju brzojave iz Petrograda, u kojima se i ako d-osta zakrito kaže, da Je kadc;ska stranka potpuno izgubila vlast, premda njezini članovi još sjede u ministarstvu. Zato moraja dati koncesije noviin prilikama, samo da barem na oko očuvaju svoju vlast. Moć radništva raste sve višc sdana u dan, Mervć se plaši. (Naročiti brzojav »Beogradskih Nov!na <7 Bern, 14. apr : Ia. H e r v ž pišc u svojoj ,,V i lctoire“: lz Rusije dolazs vijcsti, koje zdrav raziim teško niože da vjeruje. Odbor radnika i vojnika donio je navodno zaključak, da rusica viada pred cijelim svijetom izjav>, da vodi samo odbranbeni rait i fo samo tako dugo dok središnje vlasti ne će litjeti da pregovaraju o miru l>ez aneksija i ratnili odšteta- Jednako bi bio ovako govorio i Sttiriner, ako bi se bio usudio, da preI govara sa središnjim vlastima o poseb-

Broj 102. nom miru, kako je bl!a njcgova želja. Samo ludjalc ili njemaćki agcnt mogao Je danas posliic stupanja Amerikc u rat pomisliti da sklapa mir sa središnjim vlastima bez aneksija. Na sreću su još ovdje Francuska, Fngleska, Kalija t Amerika, koje će. prisiliti središnje vlasiti, da odstupc Poljskti, Llsas-Lotaruigiju, Krdelj, Trst, Trcntino, Srbiju i Jermensku i osim toga da plate odštete z* sva nedjela, koja su počinili. U Rnsiji Iivala Bogu vlada još uvijek provizorm vlada i njena će biti zadaća, da ova pacifistička struja ne prijedje na zdrave slojeve ruskog rađuištva. Odiazak blvšeg cara u Švalcarsku. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina"). Kcpenhagen, 14. aprila,,P o 1 i t i k e n“ javlja preko Parisa iz Petrograda: Bivši car N i k o1 a umolio je privremenu vladu za dozvolu, da sa svojom porodicom može otputovati u Švajcarsku, gdje bi imenom Nikolaj Romanow stalno ostao. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina"). Stockholm, 14. aprila. Kako ,,R u s k a j a V o 1 j a“ javlja, eugleski poslanik Buclianan je zvanično objavio, da engleska vlada ne će činiti nikakve smetnje, d a s e bivšicarsprovede u En glesk u, ako bi privremena vlađa time namjeravala da stane na put obrazovanju agitacionog gnijezda oko carcve ličnosni. Azil za ruskog cara. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«/ Amsterdam, 14. aprila'. ,,S t a n d a r d“ Javlja iz Londona, da je engleski kralj ponuaio ruskora caru Nikolaju, da će inu poslije rata staviti na raspoloženje za stanovanjejedno od svojih imanja u Englcskoj. Istupanje Rusije Iz vojničke aktivnosti. (Naročiti braojav „Beogradskih Novina") Lugano, 14. aprila. „Popolo d’Italia" piše u svom UVodniku, da više ne postoji sumnja p tom, 'da ratnu silu čeh'ornog sporazuma prodstavljaju aamo Engleska, Francuska ) Itaiija. O ftusiji ne treba imati više nikakovih iluzija. Ziemlja, koja u svojoj unntrašnjosii mora sve da obnavlja, koja je sigračka raznih struja, nije više sposobna za ratnu inicijativu. Rusi će se doista ođuprijeti svakorn neprijateljskom pritisku, ali za stvarnu ofenzivu mučno da su više spo* sobni. U toliko je neophodnije, da ostale zemlje četvomog sporazuma učine sve što je nioguće, tia bi uvijek dobavljale no\'« topove i novu municiju. Londonski braojav „Secola" potvrđjuje otrah, kojim su prožeti engt'.slk upravni krugovi zbog doga.djaja u RusSji. Već je fco sebi bilo čudnovato to, što su prokTamađjom privremene Vlade pobijene izjave JVliljukova o Turskoj i suzbijeni 6\i osvajački riljevi. Još je čudno\-atiji manifest, koji su sad izdaie krajnje stranke, kojim Ge Zahtijeva od vlade pravo nadzora nad Ustanovom brzojava, da bi bez ikakve smetnje teiogli u zemlji VTšiti propagandu za mir. Najzad največu Uzbunu čini okoluost, što su izaslanici rus* kog revolucijonog odbpra otpu* tovali u Stockholm, da tamo • ^njemačklm izaslanicim a“ pretresaju pitanje o miru. RevotucJ*Joni odbor ide sasvim otvoreno za tim, da privremenu vTadu tđovede u prinudni položaj. Takve fctvari izgledaju vrlo opasne, i ako Je Većina naroda i vojske uz privremenu vlađu.

2 .' ^ 10 VaskrsU Sine BoŽji, Hriste, po bavi svoJdj d&i snage da dostojno r roslavtmo 1 razumijemo tvoju veliku božansku teodoscju, koja se javlja M današnjl danl I dostojno se pripra#lmo ta doček očekivanog momenta «— aveopšteg preobražaja 1 pojave »ovog neba i nove zemlje!... Bož. D. Luklć.

861.000 tonu. Njemački državni kancelar završio |e svoj govor u glavnom odboru njelllačkog Reichstaga, kad je najavio liooštreni podmornički rat, ovini rijetfima: „Kad smo se danas riješili, da Ripoit'rebimo liaše najbolje i naj||ače orudje, vodi nas kod toga samo gdrava odluka i ocjena sviju pitanja, kodi nas čvrsGa volja, da pomogneino liašem narodu iz nevolje i sramote, ko»u je njemu namijenio na§ neprijatelj. 4 ispjeli stoji u višoj ruci. Što može ljudka Miaga, budite uvjereni moja gosliodo da čemo sve prcduzeti što vodi lc-vom cilju!" Vidimo iz izvjcštaja o uspjesima Rvooštrenog podniornićkog rata u drngom mjesecu, da njcmački državni kančelar nije onda previšc rekao. T e č a) e m m j e s e c a m a r t a p o t o p 1 j eho jc 801.000. t o n a neprijateljfcklh brodova i kad bude poznata količina potopljcniii brodova onih podluornica, koje se nijcsu vratile, taj če i)roj biti još veći. Uzmemo li u obzir, jda je u mjesecu februaru potopljcuo f81.000 tona, vidi se da broj potopliejiiii brodova sjalno r a s t c, premda je Tezultat već prvoga mjescca^ n a djn a š i o očekivanja službcnih njemačkili krugova. Naši neprijatelji ne smatraju više pooštreni podmornički ratl ,,bluffom“ središnjih .vlasti, jcr posljedice ovog rata osjeća dHfias yeć Engleska, Fraucuska l ltalija u jednakoj mjeri i zabrinuto gledaju u fcudućnosf. IaJco je pooštrcni podmor»lički rat u glavnom upravljcn protit Lngleskc, koja je i prva zamislila, da yredišnje vlasti primora gladju na preiiiaju, ipak i njezine savez.nice osjećaju idosia djelovanje naših pođmornića. Sve su ove zemlje jednako kao i Engleska iipućene na uvoz životnih namirnica iz jnostranstva, njima treba iz inostranstva i ugalj i cijeli ratni materijal i taj tivoz posiaje svakog đana s 1 a b i j i. JJosla je tiapomenuti, da su bila dosia ’dva mjcseca, da se uništi o s m I n a vjelokupne brodarske zapremine, štc jju ima trgovačka mornarica tlnglesk'e, a jedna p e t i n a one zaprcmine. koju Engleska treba za dovoz životniii namirnica, — broj, koji Engleska ne moIže naknadiii ni u jednoj godini dana, makar radila svim silama I na svim svojim brodogradilištima. Kad su središuje vlasti bile stvorife odluku, da započiiu sa pooštrenim ix>dmorničkim ratom, znale su pouzda)io, da će protiv sebc dobit! kao o;voirraiog ncprijatelja i Ameriku- I danas ijoš poslije drugog mjeseca pooštrenog ipodmorničkog rata vrijedi uvjerenje, ida će uspjesi tri'og rata potpuno izjedmo da se udobrovoljimo gazdi. ! kao „zmija nogc“ tako krijemo jcdan cd drugoga ta svoja mes f a i rađnjc. Nesineš da kažeš. Bojiš se, počećc i on tamo dolaziti I onda i ti zbog njega izgubiti to svoje mesto. Koiiko puta me tek neko zapita: — Ođe odlazlš Boro? — Pa ... Usituim i počnem 'đa mislim, kako ću ga slagati. Ali se rešim. Znajući da ]e u „Cirand Hoteiu" satno kafa pola krune, a kaino li drugo piće i da zbog toga ncće ovamo ni opepebti i neče me moći još manje uhvathi u laži. — Pa )a obično u ,,Graud“ odlazim. Đdgovaram mu nemarno. Onaj počne sumnjivo da mc pleda. 'Ali valjda još ovo maio nova odela na ineni a i sigurno čitajući po knjigama i roinanima kako bogataši ovu inoiu sor.fu Ijudi: književnicku i glumačku iniaju običaj prizivati i Častiii ih za svojiin snolovima da bi im služili kao neki ..garnirung“ pred ostalim svetom, kao da sc po tomc uveri, da ga zaista ue !ažcm, on onda poče i mene Jagaii. — Ja znaš kod Ginića po nekad navraćam. Dolazio bih ja u ,,Orand“, ali nije mi na putu. Dok meJju lim vidim njega kako svakoga dana, odiazeči kući tu pored Granda proiazi. I ovo moje niesto, kod svoga zeinljaka Gliše bilo nii js baš dobro. A i dolikovalo je i kao što priliči mome bivšem činovničkom rangu i imenu. Radnja medju prvima u Knez Milpševoj ulici. On, predusretljiv, uvek u poslu, tako da i ne oseća kako ja tamo u uglu dućana gotovo skriven zauzimam mcsto. Poznajem se i sa njegovim glavnim pomoćnikom u radnji Bogosavom. I on, od nekoga vremena tako dušmanski 1 silno počeo da puš'a i bradu i kosu da Ka onim naočarima na nosit više izgleda

načiti eventualnu objavu rata Amerike. Stigli smo danas u odlučni stadij svjetskoga rata i potrebno je, da razvijemo svu svoju snagu. Sjeverne Američke Države i ako se budu odlučilc, da pošalju na evropsko bojište svoje čete, teško će moći, da ovu odluku spriječe ili na nju djeluju. Sama činjenica, da smo za vrijeme od dva nijeseca potopili više od jedan i po milijuna ncprijateljskih tona, dokazuje ner>obitno, da naši neprijatelji neće moći izdržati podmornički rat, jer do dana današnjega nijesu našli sredstva, kako da sc čuvaju i odrvaju od našili podinornica. Za ova dva mjeseca izgubile su središnje .vlasti svega s a m o šest svo-jih podinornica. Neznatan ovaj broj naših gubitaka i ako uzniemo u obzir silne neprijateljske gubitke vidimo, da protiv podinornica nema odbrane. Naši neprijatelji misle, da svoje gubitke u brodovima nadoknade gradnjom no,vih brodova. Ovo je mišljenje skroz neispravno. Za gradnju novih brodova treba materijala, a ovaj materijal moraju naši ncprijatelji dopremati takodjer iz ino&transtva. Osinr toga vrijedi riječ: što više brodova bude ployilo ix> morima, to je uspjeli podmornica veči i sigurniji. Sile sporazuma mogu zavaravati svoje narode koliko lioće, oni će sami u svoin privrednoin životu primijetiti posljedicu pooštrenog podmorničkog rata. Uspješnom ra'toVanju središnjih .vlasti na svint bojištima pridružila se I akcija na sviin morima i odluka danas više ne može da bude daleko.

lieoStnnltsni podmornitkl rnt. Njcmačke podinornice u blizini San Franciska. Kl). Bern, 14. aprila. I/. San Francisko brzojavljajn. da su se njemačk 2 podmornice pojavile u Tihom oceanu u blizini San Fra'Uisko. Pomorske vlasti preduzele su mjere protiv mogućili iznenadjenja. Potopljen euglcski stražarski brod. Kb. London, 14. aprila. 'AdmlraJitet javlja, da je u srijedu ječlan er.gleski stražarski brod u k analu nabasao na minu i potonuo. Nezna se za sudbinu dvojice časnika i 14 mornara. Torpediiaii grčki brod „Mesthos". Kb. London, 14. aprila Reuter javija: Torpediran je grčki parni brod ,,M e s t h o s“, natovaren sa 4050 tona pšenicc.

VoIsKa l revoiucijd. „Frankfurter Z e i t u n g“ Iznosi dopis svog ratnog izvjestiteija, koji se nalazi na bojištu lčod T o b o 1 a. Teško je sebi stvoriti sud iz izjava 1 od govora zarobljenika i prebjcglica, kako je djelovala revolucija na rusku vojsku. Na razium dijelovima fronta čuju se razni odgovori na pitanja o činjenicama, a naravno su ovi ođgovori još neizvjesniji, kad sc nastoji doznati subjektivna mišljenja. Svakako je istina, da sii vojnici svi jcdnako i tačno

na nckog vladiku, noga na običnoga radnika, zanatiiju. A šlo je naj^lavuije, od kada nastašc ove jakc zime, tamo se našao neki stteri šleski ugalj, pa se dobro greje. Pored toga tu je doiazak sve malo bogatijiu mušterija, kako iz Bcograda, tako i iz unutrašujosti. (Jliša samo Ieti po dućanu i oko rafova sa oniin svojim krivim lenjiront, pokazujući niuštcrij'ima esj ap i pogadjajući se za cenu- Puna, blaga lica, uokvirena sa dosta progrušale, seđe kose. Očiju malo podbublili od dosta spavanja kao i sa dosra ugojenim trbuhom. Od onoga njegovog iz rodnog kraja, Vranjanskoga, na sebi samo zadržao malo „čapkunski 1 * hod. Kad ide, uvija se polovinom, zanosi laklovima i ramenima, kao da se sprcma na ncku igru, na „čočekavasi". 1 ne što sam se tu prijatno, kao u svojoj kući osećao nego mi se poče i rentirati. Gl ša, kako ga jc Bog blagoslovio porcd taštc sa ioš dve tri svastikama, pa sa snajama i ostalom velikom i sitnom jiorodicom, o kojima je morao voditi brigu zbog toga jc morao sve namirnicc na vellko kupovati. Pa u tu njegovu „famiiiju'* nekako se i ja, kao 26. član porodice poćch ugurivati, tako da je i za mene morao, kada nešto kupi, odvajati. Posle se i sam na to toliko naviknu, da čim naidje na neki dobar pasulj ili tako aešto, on se odmah okreće ineni i pira:. — Imaš li ti? . — Pa... počnem ja da otezem I tobož da se mislim, da II i koliko kod kuće iina, a znam da ni zrna više nema. — Dobro! Pošlji kćerčicu kod moje kuće! Prekida nii ou to nioje slabo pamćenje šta imam po kući. 1 onda, smejući nii se. veselo Jrepćući očima prilazio bi fijoci j .tezgi^

orijentirani o dogadjajima. Jcdiuo ovu noć prešao je preko Stochoda jedan ruski vojnik, koji u opšte nije Imao pojrna, da je u Rusiji biia lcakova revolucija, aii tio je doista iznimka. Drugi znadu sve, a znada i više nego što treba. Vojnicima se opet daju odsustva, novine i pisma dolaze redovito, a časnici drže predavanja o dogadjajima u Petrogradu: jednom fiječju dogadja se sve, da se ljudi pouče i upute u dogadjaje. Ovo je uspjelo u punoj mjeri i od hiljade i liiljade zarobljenika, koji su pali u naše ruke prošlih dana ni jedan nijc žalio za carein, ni za nicgovora vladom. Svi govore, da cijela vojska stdji na strani vlade, koja jc „njihova vlada“* Naravno ova viada obećala im je mnogo. Prvo, da neće trebati više jurišati, a drugo da će najdulje za dva mjeseca biti kod svojili kuća. I vojnici sve to vjeruju, vjeruju kao u sveto liismo. U opšte svi vojnici velc, da i bee tloga obećanja uc bi nikada više litjeii jurišati, da je bilo dosta krvi i na posljetku treba da bude mir. „Ako vaša vlada ne bude iitjela, da ispuni svoju riječ i ako za dva mjeseca ne bude mir?“ pitamo mi. Svi odgovaraju jeđnako: „Ovo je naša vlada, koju je izabrao narod i ona mora, da održi svoju rijeČ". Jedan skepiičar primijelio je: „Ali nas su uvijek vara!i“, ali svi drugi viču: „Sad smo mi vlada i budu li htjeli da nas prevare, m i ćemo da idemo s radmicima!' 4 Zasad su vojnici zadovoljni, da im je nešto bolje. Sve su časničkc plaće suižene, a vojnici dobivaju danas ntjesto 75 kopjejaka na mjesec 6, 8 ili 10 rubalja, oni sami još neznaju koliko. Cijena je hljebu pala od 20 na 7 kojijcJaka, ntaslac od 3.50 na 1-50 rubalja. To je svakako već nešto bolje. Ćini se, da je i kod vojske sad bolja lirana. To je innogo, ali svi ipak u prvom rcdu žele liiir. Niko danas ne govori o uništenju Njemačke i od nikojeg se ne čuje stara carska riječ, da če mir tek onda bfti, kad bude neprijatelj prctjeran iz vlastite zcmlje. Svakako je slika drukčija, kada se govori s časnicima podaljc od vojnika. Cini se, da vojnici bolje poznaju svoje časuike, nego li časnici svoje vojuike. Oni se još nadaju u pobjedu. U njili iina iimogo nadc, ali pouzdanje u cijelosti je slabo. Ćasnicinia ne prija. da pod predsjedništvom Gučkovljevim radi u Minsku komisija, koja raspravlja o časničkx>m pitanju i slaba ih disciplina jedi.Vojnicima je saopšteno, da će u buduće vrijediti samo ona zapovijest, koju če tmtpisati i ratai odbor. Ovo je već urcdilo velikim nepovjercnjetn. Najviše i!i je ražalostilo, što su poapšeni stari 1 vrijedni zapovjednici i generali. ,,Mi danas ne možemo da jurišamo sa svojira Ijudima kao njemacki časnici, jer nas liaši vojnici ne slušaju’*. Riječ časnika danas ne vrijedi ništa. u vojsci. Ako koji vojnik neće da izvrši svoju dužnost, ili ne sluša zapovijost, stvar se mora javiti posebnom odhoru vojnika. Pukovnik i ostali časnici nemaju više pravo da kazne vojnike. Časnici nemaiu ni pojma kaka će moći vršiti u budućnosli svoju dužnost, kad vojnici ne treba da iU slušaju, a oni nemaju nikakoviii srcdsuava, da iii na to primoraju. Svi časnici bcz ra/like jed* nog su mišljeuja:*d a o v a k o n e m ože da Ide daije. Bilo bi pogrješno ovako mlslitl D ćijeloj ruskoj vojsci. Jedno je stgumo, da revolucija počima polagano all sigumo izjedati rusku vojsku i ako se danas ta vojska još brani- * 1 ^

— Pa da „uknjižir.io" i to, Boro! govorio bi mi i izvlačio bi teftcr sa veresijom, u kome jc i moja rubrika^sa dugom. Prvo je taj dug počeo od odela, pa se onda počeo mešati sa svotama pozajmljenoga novca, sad i od namimica. — Beleži, valal odgovaram mu ja, nesmejući nikada da pitam, kolika je veličina toga duga i jedva čckajuči, da zatvori i ponova u fijoku ugtira tu mrsku knjigu. I Bog zna, kako bi mi tu dobro bilo, đa ne naidje ncki bivši blagainik nckog bivšeg novčanog zavođa. I da Ii što po onoj velikoj zimi naidje ovde na pravi šleski ugalj i na dobro ugrejan dućan, ili se je i pre tako intimno sa Glišoin poznavao, tek poče i on svakoga dana kao i ja dolazitli. I kao svaki blagajnik, valjda trknuo do Amautluka pa bio poliaran sa društvenim novcem, sada kupio i hrani dve svinjc kod kuće. A vidi se i po njemu da je dobro ,,ufatiran“. Bucmasta, obla lica sa tanmim, punim krvi bubuijicama. Na nogama čak i po onoj velikoj zimi upola otvoreme cipelc, da bi mu se videle svilene čarape. Na glavi, maii, kao neka vrs:n iovačkoga šešira. Aii u kaputu. dobro postavljenom i noviin. I čim naidje na vrara, on još sa ulaza, ne skidajući sa lakta rukc onaj svoj obešeni kišobran ili štap, počne zadovoijno, nasmejano i malo šuškeljajući zbog ncmanja prednjih zuba, da se hvali: — E baš sam srećan čovek'! Glišo, da vidiš samo Boga ti one moje kako jedu. Da vidlš kako se ona prva već nc može zadnjim nogama micati, samo još prednjim ako se malrne, a. njuška joj jednako zemlju dodiruje! — I onda, sa onim štapom preko ruke klekne ispred nas, te mu štap. za njime počne da leži

kao neka sablja, natakne još bolje onaj svoj mali jegerov šešir, pete inu iz upola kratkih cipcla izidju i onda tako klečeći počne isprcd sebe rukama pokazivati, kakva mu ta svinja izgleda. Rukama zaobljuje po vazđuhu kao obuhvačajući je ispred sebe i čisra osećajući njenu oblinu i masr.oću svinisku. — Pa Glišo ovolika jei Evo, ovoIika, vidiš?! Več na oči nc vidi nego samo žmirka. Odavno vcć i ne jede. Ja jc čcšem po vratu, oko ušiju, ali ona ništa ne oseća. Čak Joj ;-.o čitav pedalj zavlačim igle kroz kožu i saio. a ona ne mrda. I onda, ma da je sve znao, kad ie svinja dozrela za klanje, ipak poče svaki danpitati i raspitivati se: kada se treba klati, koliko dana je treba ostaviti da gladujc pre klanja, da su joj „crevca“ čista da ne bi posle u kaunni i po švarglama i kobasicama osećao se onaj iniris. Pa kada je zakla: koliko je masti našao, koliko kobasica. krvavica i drugoga blaga i naslade dobio. I to s dana u dan. Čim udje odmah to, i samo to, da meni već poče odlazeći ovanio ku-< ći na ručaic uvek u nosu da me golica neki miris na zagoreie čvarke i inast, a u ustima ka» da osećam ntasne zalogaje. Medju'tiim kod kuće krompir ne zamašćen dobro, počiie da mi zastaje u grlu a po površini supe u tanjiru liigdc što no kažu „puškom oa gadjaš” da se zaoble, zatamne sada tako dragi i niili oni kolutići od masti. tako da ijutito odgurivam od sebc tanjic i uvredliivo počnem ženi: — Pa kako ti sada? Tf loboz vaziš kao neka dobra kuliarica. Kada sc nekada u porodicl kakva gozba, večera priredjivala uveik si ti znala da im pokažeš- A šta je sada ovo?, Kamo malo yiše masti?

A ona odmah kao neku kebu f i pojasa počne sa onim njenim dvanaesto-godišniim odgovorom, koji je objašnjavao sve mojc nesreće i nezgode što mi se dešavale u životu i zbog čega ćc mi se i u buduće dešavati. — Pa ti manje po kafanama i sa ženskima pa će kući onda više raasti biti. — Hm! Odavno sit tog njenog odgovora, odvraćam joj. Bar sada vi žcne nemate zašta da se tužite- Sada mi muški u devet sati kući dolazimo. — Jcst u devet. Ali ti izgleda da u đevet podješ iz kafane, kada tek u dvanaest kući dodješ. I kao nešto što jo) odavna na srcu leži, pa sada joj se ukazala zgodna prilika, da to iskaže, po-> čcl<i bi: — Nego t! čim si došao, prva ii ie briga bila, da sc postaraš, da bi mogao noću izlaziti po kafanama, a poslc sf tek išao da za decu brašna i drva nabaviš. I tako onda od ničega počne svadja da čak i nelri tanjir odlcti po patosu, ali srećom pošto nema više oniit bclih, već samo od pleha, to mu ništaf ne fali, već se samo malo uiubi i opet sutra zauzme mcsto isprcd menc nai stolu. I eto zaHo, samo radi mira u kući, morao sam prestati da više tamo odlazim. I sada čekam kada će proći ve$ Jednom ovi masni dani, te će blagajnilfi tama valjda prestatl dolaziti, da bi jai opet cytišao tamo, opet zauzeo svojcj mesto kod svoga zemljaka, a najvištf zbog toga, da bi opet mogao po nekuf sumu da ,,uknjižira“ u onu njegovil knjigu veresije.