Београдске новине

Đroj 107. ^ <r i"' 11 1 ’ 1 1 * 1 ■ jrtručni oficir centraie sirovina spor rijcši* Ovlagteni gradjanski kupci imaju se prljaviti u/. iroka/.ivanjc svojih legitimacija okružnoj, odnosno sreskoj koinancli, n čijcm području želc da kuptiju. l’ri kupovini gradjansiđ kupci imaju pokazivati prodavcu svoju lesjitimaciju, Proizvodnja ratnog s a puua u c. i k. sapunskoj fabrlci u Beouradu. Sve vcća nestašica u inaterijama, kojo U scbi ilmaju masti, ncobično jo otežala projzvodnju sajMina. Skoro bi došlo u pitahje iiialHijcvanjc vojskc sapunoni da se nijo pristu(>ilo cncrjjfičnim mjcrama za prikupfjanjc otpadaka, koj« u sebi iinaju masti. Ta se mast našiau dovoljnoj koiičkii iskoriščavanjvin strvina, hvatanjcm masnine iz poinija, iskopavatijctn prctrpanih otp&daJca Idanitkili, vadjcnjem rnasti i t. kostiju i upotrcbom za jeio neupotrebljive masti, slanSne, maslaca i t. d. U prkos strogo sprovtdenoj organijcae ciji ir>;tk irijcsu zatilie bile dovoijne sla pokriju potrebn u pravom sapunu, te se zato pdustalo »d spravljanja ovoga, u pristupHo proizvotinji „ratnog sapnna", koji iina M ’selri mnogo manje masti. U tom eilju izimijcša se pravi sapun dobro sa kaoKnom, li to ovako: Pravi sapun sc dobro isitni i « liaročitoj sušnioi oslobotii od iztiJnc vlapc a za tim izmiješa sa đvaput toliko kaolina pomo6i naročite mašine za mjješanje. Ova Binesa dola/d zatim u prosu, u kojoj se sapun još bolje >razđrobi j b kaoifinom spoji. lAutoinatski dolazi ova masa medju četiri granitiia vnljka, gdje se još boljo. upravo jpotpuno iztntješa. Ovako dobiveni sapun presuje ao a zatim siječe u kojnadKće or.i po sto grama težine i pakuje u sanduke za pdašiljanjc. „Ratni sapim u , kojl se proizvodi u ovHašnjoj fabrici sapiuia, raztikuje se o,d drugih sajnma time, što u prkos inaŠoj količini tnasti. (20«/o) jako penii i što je neobično tvrd, te se niože rio najmanjeg komadjća pjMjtrcb.iti a da ne omekša niti fda &o raspadne. Pri unvbvmi ilovozu mateiijala ta preratiu »va mala fabrika je svojim racfo'liabiim uredjenjem u stauju, da za 24 sata prtrizvede četrdesct Jnctarskih ccuti toga saptma. Izgtibljeno. Na putu od knez Miiiajlo\e Jo MakeJbmskc ulice izgubljen je zlatni sat s dvoIrtrukam poklopccm i imal»n ziatnim lanr eem. Pošteni se iiaiaznik nmoijava, dc, naWjeno proda c. i k. zapovjcdnišh’u poficije, gdjc niu je Osigurana nagra-da. Izvještaj prijavnog ureda18. aprila: prijavljeno 05, odjavljeno 67, scKdaba 55; u hotctima prijavijono 337, odjavijeno 73; Ostalo u hotelima svega 304 prijavljcna Istranca. J 1 !■ L*—! BMLd J.HJ _». . . _ tMno zM]e. 6 fubsrkulszL iV. Borba proti tubcrkulozi u nerazrješivoj suvislosti s borbom proti alkohciizmu i proti spolnini bolcstima, jcdna jo od gki'vnih stupova liigijene, t. j. nastojanjn, kako bi se spriječiie bolesti nopšte, a zarazne napose, a timc ujedno i kako bi sc ojačaia otporna snaga i životna svoistva čovjeka, čeličcnju duše i tijeia, prilagodjnjuči se ra'/nim priiikama klime, prehrane, zaposlcĐja itd. A da li je ovaj cilj vrijedan borbe? Neki vele, da naša higijenska nastojanja nisu opravdana, jer ćemo poimiožavanjem pučanstva doči u poiožaj, da proizvodi zemlje nc će dotjecati za našu prehraiiu! Bolje dakie, da prirodni probir (sclckcija) nspori pomnažanjc. Ovaj nazor nije osnovan, jer naša poljoprivreda jtv§ daieko zaostajc ?.a nspjchom, koji bi sc dao polnčiti boljiin i sustavnijim obradjivanjcm, a i zato, jer sc preiirana pučanstva vazda prilagodjuje priiikama. Mi danas dodušc nc možemo sebi predstaviti, kako sc je svijet prehranjivao prijc nego li je iw>znavao krumpira, a!i opet vidimo, da se može živjeti, pače i dobro živjoti bez mcsa, riže, kave, piva, duiuuia itd. Zašto daklc nc bi moj'li i u buduće biti fcez jednog živežnog sredstva, koje nani se danas čini nenadoknadivitn, a s drugc stranc. tko zna, nc čemo ii so obogatiti s vremenom novitn kojini proizvodoin, poiiut krumpira! Drugl opet vele, da će se našim IdKiJenskini nastojanjem očuvati slabići i kržljavci, ttmnažat ćc se, a time če Irpjcti kakvoća plemena. I ovaj je nazor neosnovan. Ta što više budemn sprečavail naslup i Sirenje Uolesti. i« ćemo više čeličiii |iodm!adak i poboijšavati mtt životne priiike, pa će fciti sve manje kržljavaca. Naooslictku ima i takovih, koji vefo, da higijcnska nastojanja nisu osnovana zaio. jcr stoje innogo novaca, koj) se liinžu u nckorittonosne uredbe, Sto slnže samo udofcnosti potedinih odab. anika, dok većinn kml njlii no udioničtvujc, pa sc inatai ij itoo samo slaoi ubiranjem porc/a i v.tća, nnianiujHci joj ♦afro sredsiva za zivot. Zlofcnijc oovr.šnosii /aista nc mo'žemo pomisliti! Ovakav nazor ohjašnirva se sntno potptmlm rtcznanjem i ncpoznavanjcm temeljnih načcla javnoft:' zdravstva. Za npoznovanlo važnastt tosra pređD'ota poireban je zaista pron'.ctivi vj»t»a u h«<Wno«tii i ahrutzaui. ier su u

P etak Ulaijcnskc uredbc uložene glavniec sjvmo prividno ncprcduktivne, n koliko će naime od te glavnice tek naši potomcl uživati kamate. tsto uam daklc valja einiti u borbi proti tuberkulozi? Prvo jc čuvanje od zaraze i njcga onog dijcla 'ijcla, koji najčešće oboli — a to su pliiea. A što je ph'.čima t>d potrebe, da nc obolc, i!i ako su već oi>oije!a, da se boJest iziiječi? Dobar zrak svagdjc! U stanu, u radiotiici, u zabavištu, u lirirodi. Nažalost, naše pučanstvo još uvjjek ne priklanja tome tivjetu po.trebitu pažnju. Uprkos vrlo dobrih zdravstvcnih 1 gradjcvnili propisti još uvijelc stanujc velik dio naroda pod isiiin krovotn sa svojim blagom i žLvadi, u vlažnim i tanmim prostorijama s vrlo niaJim prozorima, koji se teško ili nikako nc mogu otvoriti, a koje čcsto preko zime još pepclorn zaspe, da pod svaku cijenu spriječc ulaz svjcžem zraku kroz kojl režak. Ćcsto su tc kućc još i bez dimnjaka! Kako ovakav pokvareni zrak zasićen diinom i prašinom — draži dlsala. može svako pokušati ko u zkni zadje u takovu kuću. Da stanbene jiriiiko nlsu nf u građovlnia mnogo boljc, o tom se možemo đncvno osjedočiti ne samo u krajnjim predjeIhna gradoiva i u našini radničkim stanovima, ncgo i u srednjhn dijelovima. u sjatjno rasvijetljenoj Uiei t u najamnim kasarnama, ti kojitna stanuio naše radništvo, podvorničko osoblje iid. Ovi stanovi upravo su legkn sušlce. Svaka obitelj, koja se zdrava useli u ovakav stan, počinja samoubijstvo. Ako se u ovakovim stanoviuia još izvršu.ie kakav donmći obrt, onda je nečistoea još veća, a gotova roba može zaražena i daljc širiti zarazu. Koja korist dakie od lijepih projjisa, kad sc ne izvršuju? Stanovi povrh toga ne samo da su nezdravi vcč 1 skupi, pa đa si život oiakša, stisne se često cijela obitelj u kuiiinju, te izdaje sobtt podstanaru ili krcvet prolazucm gostu. Koiiko sirotinje čaini u tih 2^—25 četvornih metara kroz cijeli svoj život! Tome zhi možemo odmoći samo opštom dccentralizacijoin stanovanja, ali ne epet podizanjem najamnih kasarna na pcriferiji grada u teško pristupačnim prcdjeliina, bez valjane opskrbe vodom, ođvodnje oborina i nečistiii tekučina, te odstranjenja ctpadaka, kako to vee vidimo u nekiin krajevima glavnoga grada, nego gradniom maiih ktića za najviše 4 obitelji. Te kuee treba da leže na dobroj ccsti (po mogućnosti na tramvadskoj pruzi), te ih vaija providiti đobrom pitkom vodom, a gđje je moguće, spojiti s vodovodom i kanalizacljom, u njima valja da je svaki sian neodvisan ed drugoga, tc da ima viastiti mtžnik. U stanu vaiia da otpada na glavu najmaaije 20 kubičnih met. prostora za stanovanje i 10 kub. metara za spavanje. A sve ovo nije đcvoljno samo propisati, a možda tu 1 tamo i Izvesti, već da ih organi, koji su namješteni za to, nađziru i sve mane, koje s vremenom nasjanu, odmah odstrane. Iskustvo nas naime uei, da stanbene prilikc (bolje reči: neprilikc) ne samo prouzrokuju, ounosno pogodtiju oboIjenju, već i uništavaju srvaki uspjeii skupocjenog i dngotrajtiog Uiečenja, pa ncdostame mjere ne radjaju nedostatiiim upravo nikakovim uspjehom. Naikon opskrbe zdravih ijudi dostojnim stanovima, treba da se pobrinemo za bofesne, i ne satno za one, koji su u poeetnom stanju bolesti, pa se mogu još sasma izliječiti, a svojom bolešću još ne ugrožavaju zdrave, već u prvoni ređu za neizljcčive, koji širc zarazu, đa se njihovim odstranjenjem iz ltjihove okoiice spriječi širenjc zaraze. Ta i u svakiđašnjem životu nastojimo nesrečatna pređusresti, na pr. požaru, a tek se u đrugom redu trudinto. da se požar gasi. Udešavanje takovih uredaba za sada je najvažnije. Nemamo prik!■■iđnih prostorija za smještanje neizlječiviii bolesnika, oniii u pravont smishi rijeei sušičavih, koji kođ svakog zakašljivania razasiplju nebrojcne množine baei!a, te koji već zbog 1>o!esti i iznemotrlosti p r i na'boJjoj volji n'su više poelobni vršhi one mjerc opreznosti, koje bi bilc potrebne. Jednostavno otpravliauje ovilt nesretnika u današnje bolniee ne odgovara svrsl ovih bolniea. jer su gotovo bez izuzetka gradjene hez obzira na tuberkuiozu, pa ne bi btk> ni ek inomski. pretvarati ih jcdnostavno u nemoći'iee za snšičave. Moramo n orvotn redu dosadašn!e boinice nroširvli prigrađnjama posebttih navilioua, prema mjesnhn priU\ hez i"ksusa. samo s ttaint'žn!jini higijetvskim uredbnma, zn ttci/bečive i za one, koji đoduše ne mogtt ozdravlt?. a!i koiima se može te’iko pomoči, da itn boiest zaciicH, tc mogn oivct s f cći prlvrcdmt soosobr-osh a sinttje im se može tt toilko poboUšati, d> uz itttžnu poj.ii no ugrožavajn zđrave. Zajodničko sm.iešu>nic ovih d\i!u ka*tec f orij:! u jednont odjelit hna i tu predtiost, do neizlieČIvi ne će izgublti rtadu, te ovi odjeli tte će postoti izražUint odieiima za iimirattje. Tek itahon i>j>avlleniii prrdiiaktičniii tniera. kad iimamliuo vreht zaraze. dohtzi skrb za smieštanje crhit bolesnika, koji mogu i sasma ozdraviti. Isu ovakove nam trer fc'r pučkiti Hečilišta, šuniskih oooravillšta i šmnskih škola « prikl-iđnim kraievima iu pevelkie kUnLdske. pro-

Beogratl&ke Noviue — ■ ■ ... i.—. metnc i opskrbne uvjctc i to u što više mjesta, da sc boiesnici ne inoraju odviše udaljiti od svojih domova, nego da uzmognu ostati u čcstom dodiru sa svojim domariina, jer ova čitijenica u veiikc utjeee na voljtt za polaztik i dugotrajni boravak u Iječiiištinia. Napokon, kao preduvjet svemu opisanoin i kao prvi uvjet uspjeha, ikjtrebna jc uredba u svakom mjesttt, u kojenm je sjedište liječnika — naziv je za suda nuzgredan — koja če bolesnike pronaći, upućivati i svoju im pomoć nc sarno nuditi, već liainetiiuti, jer čitn sc boiest ranlje upozna i bolesnik prije pronadjc, tini če cijeli postupak biti kraći. uspješniji i •—jeftiniji! O potrebi svega ovcga na žaiost još je malo osvjedočcnili, jcr sc inačc ne bi mogao raztiinjcti nehaj i ravncdušnost prema tolikim pokušajima zvaničnika, da i mi sttipitno u red naprednih našiii susjeda. Kr. zcmaljska viada več je godinc 1903. apeiirala okružnicom na svc slojeve pučanstva za potporu u borbi prutiv sušice, ali do danas nije našla ž.cljenog odziva, a kakc jc u ovim rcdcbna ponovno naglašeno, nc inože ni jcdna zcmlja bcz izdašuc morainc 1 materijaiiie pctpore ejelokupnog pučanstva s uspjchom provadjati ovu borbu. Probudimo se iz narkoze fataillznta, trgnimo se iz pandža ravnoduŠnosti! Ugledajmo se u druge narode i orgauizujmo se poput njih, da u predstoječcj konkurenciji naroda za opstanak i napredak ne btidemo zadnji kao što smo na žalost prvi po broju smrtnosti od tuberkulc'ze! Latimo se što prije posla svi, kpji u toj doista lijejroj našoi đomovini živimo, no ustrajnog rada, a ne kratkotrajne svečane ilurninacije. Idiino mjesečnoi sarno jc-dianput u kavanu, gostionu, slastičaniu i kiub; ostavimo samo jedanput na mjesec našu „kartenpartiju*’, pa darujmo priŠtedjenu krunu za fond za suzbiianje tuberkuloze! Time ne čeme doprinijcti žrtvu humanitamoj svrši, nego četno osiguvati naš naraštaj od pogibelji, koja prijeti svaikomu djetetu i koje će nam osiguranjc nositi u đoglcdnom vretnsnu bogate kamate! Tuberkulozi se raožetno uklonltl. Tubekulozasemože izli ječi ti! Ne smctnimo dakle nikada s unia zakiade za suzbijanje tuberkulozc!

Nsrois pMi nsijci. (Svršetak.) Krzneni moljac živi i razvija se upravo tako kao i rušin moljac, a ieunoga i drugoga odaguat ćemo najbolje od naših stanova i odijeia, tc đrugiit stvari, ako ih samo pospetrto kamfoiom. naftalinom, iii sitnitn đuijanorn. Kako gusjenice trebaju za svoj razvoj mir i tamu, to ćc sc čovjek tih napasnika najbolje riješiti, ako stvari, u koje zalaze moljci, izncsi na zrak i na stmce, pa iii čisti i lupa. Ljetno čc sunce više koristiti od svakog drugog kupovnog sređsiva. isto je tako dobro, ako sc stvari itšiiu >.r platno, iii još boljo u čvrst papir, jer to gusjenice nc itajeđajti. Rušni i krzncni moljac stoie nam itaibliže, jcr nam štcta od njiii najviše n oči upađa, ali vojska moijaca dosta je veiika i u ujoj tma dosta vrsii, koje se čovjeka sad više sad mapje riču. Takav je jedan vrio pogibeijan i štetan moljac ž i t n i m o 1 j a c (Tinea granelia), koji se nije nastanio baš daleko ođ čovječje kuce. On se ndomio u žitnicama i hambarima, gdje ga susrećemo u mjesecu julu, kako po noći kao tat ieti i ofciijcće oko kuće. Ženka poioži na svako zrno naših žitarica po jedno ili dva jajcta, pa sc za svoj porod više ne brine* Za 10 do 14 dana izvaii se maia gusjcuic« naiik na bijelog crvića, koji na zrnu grize, pa ga izbuši. Najvišo je šteian zato. što nagrize više zrna, koja spoji finiin nitima, a nad svima linčini zapredak, * koji ga zaštićuje od akolfne. Oko ročctka oktobra zavuče sc u izuubljcno zrno, ali i u pukotine đasaka i baivana, pa sc tu zaprede ti prcdju, koju načini od posija; u proiječe se pretvori u kttkuijicu, iz koic se onda izviiče srebrnasti iepirić. Drugi jedau moljac, a zovu ga r ttž i n i ni (Nepticuia ccntifoiiella), oblijeće oko ruža. Sitan je, da ga jedva vidiŠ, a na tamuim kriiima uresio se srebrnastoni pjegom. Siine njegove gusjenicc vidjet četno u prolječc, kako izijedain :i l.'šću savijene liodnike. Drug 1 jeđau moliac, hrastov moljac (Tischleria companelia) đrži se hrastoviii šuma, jer mu gnsjenice žđera na lišću lisno zeicn!!o (ktorofil). One se nkopaju u iism i sakriiu u bezbojne miehuriče, koji se vlđe kao pjege. U tt'm ie pjegama sitan otvor, kroz koji gnsjenico izbaciijti svai je izmetir’e* Kao šio su hrasiovi moljci, ia'-.o ?u j i neki drugi moJjei izabrai; za svoje guslenlce nešto bolju i sočnija hrami. Svakako jc najbolji siadokusac jabučn! moijac (Hyponomeuia), koji se đrži jabuka. Sičušni taj lepirić svilenasrih je krila, po kojima sa so osula tri retka crnih točkica. Oko Petrova vjdjet čemo te iepiriće, kako >jo dami sjcde mlrtK) po jabuei na granam-i. a i po stab’u. dok nc dotlje uoč. U noći tck se ova

20. 8prila 1917.

Strana S

družina diže, da se nau/.ije svije>la. f domaia ćemo uači n.i giatkoj kori jabtičnih stabala malenc kiipičc jaja. Kupovc tc prcvukla jc brižna majka žućkastom siuzi, da ih njom zaštiti od tndjii; gladnih želuđaca, jer se od sltizi napravi hrapava smcdia prcvlaka. I jaia izrnile sitnc gusjcnicc, koje doskc-ra stanu predju piesti i presvlačiti sa sebo kožu, da se što boije prema vanjskom svijetu zaštite. Tu ih zateče još i zima, a tek na proljcće, kađ prolista jabuka, i/.vuku se iz svojega skrovišta, pa se odvukti do mladog iišća, da se tude pogoste- Kad sti se gusjenice nasitile i izraslc, uspntt se graučicanu na vršak. tu izgrade zajednički zapredak i onda se svaka gusjenica zaprede u sitmi bijelu čaimricu, pa se pretvori u kukuljicu. (iospodari dobro znadu, da ovi sitni stvorovi nisu jabttci na tibar. da siablo ne će bogzna kako uroditi, ako na njein inia puno moljaca i njihovog podmiatka. I po drugom voču ima poscbnih vrsli moljaca, koji j>o njem žive, n i mncgo drugo kuiturrio bilje ima svoje moljce, što ih prehranitije. Meciju os f alim hna moljaca, na kavj, j na kakau. a nije čudo, da se jedtia vrst nastaniia i na pamučiki). Pogubni i šteni ovaj p annt č n i m o I j a c (Gaiechia gossypieila) pošao je iz Indije po cijeiom svijeti', kamo su pamučikc presadili, pa kvari i uništuje piocteve i sjemenke i načini tako silnu štetu. 1 tako cijeia ova svojfa sitnih slvorcva kamo dospije, svtida kvari ! uništuje, a nigdje ne nosi koristi. Odje doiazi ona u dodir s čovjekom, tu se čovjck mora objeručkc posia iatiti, da si ba.r donekie Obrani in’ovinu. S. s>. Uništavajuto gusjenkii zvanti Juikavičja suza“. I ove godine vjerovatno bičc guslenica, koje će nemilice satirati voćnjakc i svu goru. Naročito to čini jeđna vrsta gusjenice, koja ss zove: kukav i č j a s u z aOusjenica ima više vrs:a. AJi s.i itaJveće štetočiue gusjenice onog bijcIog leptira, što ga zovemo bije'i g 1 og o v a c, i gusjenice leptira, koji se zove kukavičja suza,

PoslUeđnie brzolaune vijestl. Izuieital niematkoi voinoi vodstsa. Kb. Berlta, 19. aprlte. ! Zapadtto boj J š(e: Front prijcstolonasljednika Rujfc preehtabavarskog: 4’ Na fiandrljskoin ! artoiskom frontu kcd kiše i oiuje borbena ie cljelatnost živahna samo u malo odsjcčaka. Front njeinačkog prijcstoiort' sljednika: Pronadjcna naredjcnja đ'jkazuju. z<> kakovim su dalekosežnini ciljevima išie. francuske divizijc, kad su 1(>- apriJa započclc svojim navaiama. Na n i j c d n o m m j e s t u nijcs’i ispunjene t>* francuske nade; nigdjc nijesu francuske čctc ni približno postiglc namjeravanc taktičkc, a kamo li stratešicf. ciljevc. U noći od 17. na 18. apriia uspio je Francuzima jedan ntjesni napadaj kod D r a g c. Tokom daua na višc mjcsta uzvisinskog fronta C It c m I n-d c sdamcs, a naročitom ogorčenošću koci 1 Craonne vodjeni ponovni napadaii neprijatelja Izja 1 oviII su se «z krvavc njegove gubltke. Kocf L a V i 11 e a tt x bois, gdje su ondašnji šutnski poiožaji pcstaii za nas nepcđesni, učvrstili smo se na iiniji, koja iež ■ nešta unatrag. Na B r i m o n t u slao jć protivnik u uzaiudne hiriše one rnsk© čctc, kojc se naiaze u Francuskoj. Te su čctc kod tili juriša pretrpjeic velikć gubitke* U C h a m p a g n i razvile su ss ju-* če n poduc sjevero-zapađno od O u b e i v e nove borbe, koje sn potrajaf« i u noći, a koje su đanas u jutro poja* čane priđošliin novim snagama. Front vojvođe Aibrech’.a v;tirtten>

Najbolje je gusjenicit nlštiti jcš z!ini i rano s proiječa, dok se još nije razmiljeia, a kad ope? mi imamo dosia slcbodnog vremeua. Treba pokiipiti 1 uništitl sve čaurc, omotane paučumm na vrhovima grančica, it kojima se nahode već izležene sitne gusjenice, i čekaju samo da grane prolječe, i odmah da se razmile po drveću, i tađa da sve lišee 1 pupobke od roda pojedu. Đocnije, kad odrastu, one se učaure u bijele i zeienkaste čaure, koje visc pripete za stablo ili grane drveća. I iađa ih je zgođno pokuplti i potarnaniti* Jer aka iii ostavimo. jz njiii ćc se već posiiie 12—14 dana izieći bijeli leptiri, koji nose> po lišćtt voćaka i drugoga drvcča sitna žuta jaja, iz kojih se poslije iziegu gusjenice, koje već do zime počine đosta štete, pa se onda za\ ijaju u paučinasta predju i takr, sačekaju proijeće, kad se razmiie i navale na pnpoljkc i lišćc. Zato treba gusjcnicu uništavati, n naročito čaure od bijelog glogovca. Po neki vrijecian pojedinac u svome voćnjaku marijivo otrijebi ne samo čaure, nego i jaja od gusjcnice; ali videći, da sn mu se po voču razmiiilc mnoge gusjenice, čudi se otkuda je to. I naj/.ad povjeruje, da je to vjetar donio s drugog mjesta. Medjutim ta mnog.'t gusjenica, koja se pojavi opet, i ako je voćnjak marliivo otrijebljen od čatira i gnijezda, i/iegla se iz onib sitnih rrstenova, mrko zeiene boje, koje snese i kau nekim tutkaiom obvije oko grančica đrveča jedna vrsta ieptira, zvanog: kukavičja suza. Poljoprivrednik ta gnijezđa (jaja tih gusjenica) ne skiđa, ne znajući da se od tih prstenova legu veoma ješue gusjenice kttkavičje suze, a drugo, vjeruje da je to u istini kukavičja suzzt. koju je tobož prosuia ptica kukavica. Osim ovo griješkc poijoprivredttik upada još u veću grješku, jer ne znajući otkud se u oeišćenom vočnjaku pojaviia odjednom siina veoma ješna gusjenica, a ne poznavajući osobinu ove vrste gusienice, koja živi n drrštvu, kttoeči sc na gomile izmeđju stubova granja, mašući neprekidno glavom, — polioprivrcdnici račnnaju, da se o"a skupija 1 da će pocrkati. Zato, potrebno je ne samo poiamaniti čaitre, gniiezđa i jaja lcptira bijelog plogovca i jafa, koja po granama ncsi zamotane u žutoj mabovini leplir knkavičja suza; nego treha naimariiivije sada u proljeće. polražiti te prsterrove kukavičje suze i sve ilt poskiđat! cštrim rtožem. đok ?z njih nisti Uoniltle mnogobrojne gusjeniee, koje tivijek veliktt štetu nanose voćti 5 drvečtt n npšte. Ovo je vr?o lako nčintti. jer se vldja ona n veHkhn gomilam?. sakiiptjena mt c’rveču* Ne (reba se aavaravatj lažnorn nadom. kao da se orn sknpila zatc u gomile, da poctka. Koji tako mi- j sli, Ijuto se vara. Dakle uništavaimo gusjenice, a naročito gusjeniciu kukavičja suza. — r. —

bcrškog: Nikakvih važnijih dogadjaja. Na istočnom bojištu oživ.ieia je posiije nckoliko priiićno mirno prolekiiti dana ponovno rnska topnička djelatnost, naročito jzmedju P r 1 pj et a J D n j e s t r a. Macedonsko hojiSttf: Nema ničeg novog. Prvl zapovjednll: sjtrvBO'; juns pl. LudtndorJr Rotopiieni (»rodovj. (Naročiti brzojav „Bcograd. Novina'V, Haag, 19. ajnila. ,Jt>;'.liy Telegraph'* javfja; Pe* feljiedjtjih dana potopljen je jedan velifci fcrgieski partii brođ, krcat sa mesom, tel 13 hiljada tona na putu za Lon:fon. Datje je potopijen jedan vcliiri engieski parni bro-j „Cunarđ Lhie“ zbog stv'ara sa ininom. Et> gteska je vlada zabranjivala objc’.ccktjijeJik' ovxh gufoKafca. Nadalje su njemačke po?N »lornioe 13. apriia izmođju Larscha i Tan» gvra potojriio 5 cngleskih pamib brodova, aifdju »jima jelatt veiiki transporbii brod,

ivanižno cSiove. OBJ4VA. Po naredbi c. ! k. vojne glavne gi’beniije u Srbiji, fcr. 1742. odj. 4* imaitl svc javnc apoiekc u Srbiii od lć>. apriia đo 15. septcmbra 19(7. da se O’ivaraiu u 7 sati prije podae, a da se zatvarafu u fc sati u veee. lipravno odjcienje c. ) k. zapoviedniSfva niosne brane i grada Bcogiađa« E. br. 5052.

BEOGRADSKI ORFEUH

Srljedosn Cetvrtkom I Sotsotom PREDSTAVE ZA ORADJANSTVO u 7 sati u veče.