Београдске новине

\i Iaz I: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U iMfni. I o kraM« rafU|«dairtlB •. t. I kr. *«ti M bIJmI (i. • ■ i I M*r> U HreitdraHtmnlJI, luitl - H»ro*j«riiil I Dalmacljl |i >ijMl o* .11 Iraltrj j Ina «>«| MirgtJ« p« ctjMl ai. . ■ . IŽ h«l«r« |

MjoseCno protploto: I I ■ kr«l«>lm« ninjiCirt. M Mm I lu«M M**« ■ ■ « r-

c. Ikr. U »m« ra.« u CmIiim u kuM U HrraMraJ*$m««IH. *«nl - H«mymr1i>l | D»n«««ljf ( m U «st>llni krjJevjBia Auctrt-ugursk« irrahtrhlj« K >—. U fnDStr>R«tru . . . • ( 4M

Oglisl po cljeniku. -»

UrodnlStvo: BEOBRAO, Vuko Karadžlći ul. broj 10 . Telofon broj B 3 . Uprava I prlmanja pretplata Topliiln venac broj 21 . Telefon broj 26 . Prlmanjo oglata Knaza Mihajla ul. broj 38 .

Br. 111.

BEOGRAD, utorak 24. aprila 1917.

Godfna 111.

Zestoke topničke borbe na Aisni i u Champagni. Sporazumne sile spremaju nova nasilja nad Grčkom

Rotm izuješioji. izvleitoi oustro-nMoi Slovnot stožern. Kb. Bcč, 23. ai)rila. Na nljednoin od trlju b^jišta uema niSta značajm'jeKa. Zamjenlk glavar* generainog stožcra pl. Hfifer, podmaršal.

izvjestoj niemafkoS oolnot vodrtoo. Kb. Beriln, 23. aprila, Zapaduo bojište: Front nriiestolonasljeđnika Rupp r c c hf a bavarsko«: fzinedjir L o o s a i žcljezntce A rras— Cambrai trajala je i juče topuička borba. Sjevcro-zapadno od L c ns a provalilc su cngleskc jurišne čete u naše prve rovove u širini od 500 metoara; protlvnapadajem one su oj>et izbačcne. Topnička je vatra bila i u no'ći snažna. Jutrossuposlijebubn j a r s k c v a t r e z a p o č c I e n a š I r o k o tn f r o n t n p j e š a 5 k e b o r b e. Front njemačkog prijestolonasljcdnika: Prijc podne pojačala sc TopniSka djelatnost samo istočno od S o i s s o ns a. Počevši od poslije podneva vodi se nzduž A i s n e i u C li a m p a r n i borba izmcdju topništva opet sa pojačanom žestinom. Borbe sa ručttim grana'tama odigrale su so samo na uzanoin području zabrežja C'ie m i n-d c sDanics; jakl se francuski napadaj sjevero-isdočno od La V iII e-auxb o i s slomio uz velike gubiike za neprijatelja. Izmcdju P r o s n e s-a ] s u I p p c s k c nizlne nljesa prcJuze’l napadaji donijeli ncprijatebu nikakvili j)icdnosti. Zarobili smo u brdima jugozapadno od Morouvilliers-a I provalom u francuske položaje južno od S t- M a r i e-a u-P y preko 50 neprijateljskih vojnika. Front vo’vode Albreclja \vflrllemberškog: Nema ničcg novog. Našl su letači svojim nictcima za'pal'J.i 4 nepriiateljska vezana balona, a u vazđušnoj borbi oborili 11 nepr'jateljskili letilica. Kaj)etan barun R i c h tli o f c n ostao je u va/.dušnoj borbi pobjednikom 46. put, a poručuik W o 1 f f 20 puta. Lovačka vazdušna cskadra

kapeiana baruna R i c h t b o f e n a oborila je do juče 100 licprijaieljskili le;ilica. IstoČno bojište: Više je jmta rusko topništvd gadjaIo žesUokom vatrom naše linije. Naše jc topništvo ovu vatru snažno uzvraćalc. Na bacanje bombi ruskili letača kođ L i d e odgovorili smo vazdušnim napada'em na Molcdecano i Tur e z (sjeverd-zapadno odnosno jugozapaduo od Minska). Mačedonsko bojištc: Na istočnoj oball Vardara i jugozapadno od dojranskog j e z era žestoka topnička vatiia, iza koje su Englezi samo nađojranskom j e/ e r u prešli na naoadaj. Taj su napadaj suzbile bugarske čete. U ovu je borbu ušla i jcđtta cd našili Ictačkili eskađra. Prvi aapovjeđnik glavnoc stana pl. Luđeiut''-"

OdiuKo. §to više liapreduju unutarnji doga’djaji u Rusiji, to se jasnije iz ogromnog.a niza pitanja, koja su ondie iznenada Izbila na površinu, ispoljava sl'ka stvarnili odnosa. Iznenadni ruskl prevrat, koji nas jc saiu po seb! interesovao samo kao nezdravi poja/v vremena, zadobio je više znaicnja zbog toga, što se on posvuda dovodi u vezu.s ranijim završetkom sađianjega svjetskoga rata. Različni radnički i vojnički odborl izjavili su se odmah na početku nove ere z» utatiačenje separaitnoga mira, pa je izgledalo, da će to uroditi u zbilji ozbiljnom posljedicom. Svijetom su se raširivale liajraznovrsnije glasine, muževi su kao Kercnski i Čajdze iznenada stajaJi u središtu sveoiištcg intcresa kao slavljenl apoštoli mira. No vrijeine, koje je protekio od l>rv r og plaanena ruske revolucije, naučilo nas je, da ne uzimanio sve, što se o tim apoštoiima mira javlja, kao gotovu činjenicu. I ovi su naime radHcalni „usrećitclji svijeta“ postepeno napuštali jcdnu tačku svoga progranva za drugoin, dok su liajzad, kako bar izgleda, skrenuli posvema na onu stazu, koju su im odredlli vlastodršci na Themsi. Prema najnovijim glasovima,

čini sc; da su i ti refornratori svijela prcdobivcni za snažaii nastavak rata i da je za njili jiitanje mira postalo nešto, što niogti i siiiiju da riješe samo u sporazumu sa svojim savcznicima. Bakako. za njili ostaie i da'lje glavna stvar njibovo stranačko-političko slanovište. S toga razlogu mobilišti oni socijalne demokrate polovine svijeta, tc nogama i rukama ra.de oko sastauka jednc konferencije z a m i r, koja prije svega invade da donese praktične koristi njiliovim ideiama. Ked toga oni posvcrna zaboravljfju, da gospođa „clrngovi" na Seitsi ’dit za sasma drugim ciljevima, a da oni drugovi, kojji su preko noći zagrcjaui socijaluim idcjama u Engleskoj, tiemaju ni volje ni moći, da cstvare programe, s lcoiima Lloyd George nije soorazuman. Zbog toga ue ostaie od ruske revolucije, ko ; a je inscenirana sa loiikim neizinjernim krvaviin žrtvama ništa, što bi moglo bitniie utioati na daljl tok svjetskili dogadjaia.. Jedina korist, kojti središnje vfosti imadtt od rtiske revolucije jeste p r i v r e m e n o o s 1 a b 1 j e n j e n ep r i j a t c I j s k og a froji ta, budući da suage jedne zemije, koje se uniStehvaju u unutarnjim kiizama. ne mogu I>od sadašnjim prilikama da uspjcšno djeluju i prema spolja, tc da na bojnom ])o1ju doprincsu do odlučiiili uspjclia. Ali odluka će innk u prkos toga da padne! Ta će ođldter proizići — ako ne varaju svi znacl — iz velikog rvanja na z a p a đ u o m boiištu i time dovesti do logičnog zaključka ogromne borbe, ko|a ie u glaviiom borba izmedju Engleske i Njemačke. Izgleđa dia bi Vclika Britanija radije pozdravila lconačnu odluku spora na bojniin poljanama sjeverne Francuske — za koju se sad borl svim svojim silama. što su joj na raspoloženju, — nego li koju drugu mogućnost, da sc dodjc do mira. Engleska sc naime danas bori intenzivnije nego Ii ikad dosad za svoj prestiž kao svjetska velesila i za svoj vodeći položaj. koji je u posljednjim p;odinama prcirpio mnogi ie.ški udar. S tili razloga ue može njemačkom neprijatelju onkraj kauala biti ništa nepoželjnije od jcdne lieodredjene mogućncsti za mir, koja bi proizišia iz Petrograda, te bi danas ili sutra po-

novuo istupila u Stockholmu. Englcska iic će s.imo'da scbi prisvoji zasliigu, fcako jc zapaiiia svjetski požar, ona licćc da „učini“ i mir, tc da se kod zaključetija mira j.rcdstavi kao sila, čija je vojnička i j ilvrcdna nadmoć dovela do odluke. Da hngleska pored toga sa z.adovoljstvom i otpisuje zaključke privremene ruskc vlade, kojom novi ruski režim zabacujc svaku osviajalačktt pohtisao, tc se odriče čak i Carigrada te dardanclskog motcuza. zaboraivljajući j>ri lom, da su : o još prije kratkog vrcuicna smairaii „bezuvjctnom nuždom“, — to nas nc smije da. zabuni. U ko-Iiko ćc m a n j e engleski saveznici zalitijevati kod sklapanja mira, u toliko Oc lii ;i s n i j c zalogaje tražiti Yclika Britanija za scbe, i prema svom shvaćanju i moći, kad hi iiomoću francuske krvi na Aisni i u Ciiamjiagni ostala pobjcdnicom. Kakova je ujiravo ta pohjeda, to je drugo pitanje. NjemaČki front na zapadnom bojištu ne izgleda da je takav, te bi se m'a na kojem mjestu đao potisnnti. Besprimjcrno krvoproliće posljedtijiit nedjelja doriijclo je Englcskoj satno veliko razočara'nje, te se gotovo čini. da je vcć pao jeda-n veiiki dio odItikC; do koje je Fnglczima loliko stalo. NjenmČka i njeni savcznicj mogtt tom odiukom biti zadovoljni. Engleska i Fraucuska ir.oraitt mcdjutim da si kaž.u: „Votis 1 ‘avez votilu, George Dandiu!'* Provi uzrok nosiovku roto. Z a n i m 1 j i v 1 g o v o r i j c d n o g e n g 1 e s k o g č 1 a n a p a r 1 a m e n t a. (Naročifl brzojav „Beozradskih Novlna“.) Berlin, 23. aprila. (VVoIffov nred.) „Manchester Gitardian“ douosi z-animljive i>ojedinosti o govoritna člana engleskog parlamcnta F. W- J o w e 11 a. koje je držao na ovogodišnjoj konferenciji nezavisne radničke stranke. Oovorečt o ulasicti Amerike u rat Jowett je rekao: Amerika je izjavila, đa ncma nikakvih sebičnih nainjera niti želi lcakva osvajanja. a ne želi ni kolomje. Ona ne traži nikakve materiiaine oštete za žrfcve, lcoje će rado podnijeti. Sporazumne siJe ne nanijeravaju da. učiue sličntt izjavu. S t o g a s e r a t i p r o d u ž u j e.

N c radi Belgije i Francuske, j)a ne ni z/a slobodnu Poijsku ili riješeu.fe elzasko-lotarinškog pitatija, n e g o j e d i li o, d a s e z a d o b i j u n j ein a č k e k o 1 o ni j e u A f r i c i i d* s c r a s p a r č a j u A u s t r o - U g a rsk a i T u r s k a, c!a bi četvorni sjx>razum na raćtin tih država izveo svojM osvajania.

Po’ožoj no zovotlnotn bollštu. Propast Nivclles-ovlli opcraciia. Kb. Berlin, 23. apiila. WoIffov urcd opisn.e daleico is;alcnufe ciljeve francuske ofenzive, utvrdjuje njetiu projiast i veit: Ako smjerane operacije ne bttdu izvccicnc stopu za stopu, onđa je cio plan bio osudjcn da. propadne. Danas, posiije čitavog niza krvavih borbenlh dana. s m j c 1 e s u o p e r a c i j e konačno P r o t> u i c.

Loš profoK. Ako je išta Icod Francuza ucr.tzorivo, to jo bez sumnje njihovo hvalisanje. Oni su riiečima već toliko puta utiištili Niemačku a s njotn i sređišnjc vlasti, i kad bi bilo po tim rijcčima. onda bi Francuska za ovih biljachi tlana imala vcć hiljadu pobjeda, a njezine bi čete već davno stajale na Rajai i!i precl Berlinom. U prkos žalosnom ali istinitoin faktu, da se ta hvalisanja do sacl nijesu ispunila, livalisavci francuskc republike još se nijesu naučili da budti skroanniji, razmnniji i štedljiviji sa svojim frazama. 18. marta ptorekao jc Merve, taj nekadašnji antimilitarisra a sadašnji fruncus.ci ministar vojni, da ćo se njemačka vojska isfo onako naglo srušiti, kao što se i carham sruSio. i kao što je sad nastalo naglo oslcbcidjcnje liosiedmitog francuskog zcmlji.šta. Ovo proročanstvo več ilvijo i po godine propovijedaju francuski poli:ičari i novinari, ali s njim ne stpjl bolje ncgo s proj-očaiistvima gospodje Thćbes; ona se ne ispunjavaju. Malo kasnijc već je primtdjen Hervć da prizna, da je b'tka teška. teža nego što smo je očekivalf. Velika bi'tka, koia se vodt izmedju Soissonsa i Aisue. pokazala se kao fijasko- I ako je žrtvovano toliko hlljada francnskih vojnika, nejirijatelj r.e ustupa i toliko je drzak, da se ni ma!o ne obazire na jtariškc proroke. Čovjek se mora čudlti. da obmaniivano francusko stanovništvo već odavna nije protjeralo iz zenilje proroke lcova Mervee-ovog, kad već oni saini ne će cia i'vide, da hn taj zanat ne ide od ruke. Ali iza te gospođe stoji fraucuska vluđa, koja treba takve ijude, da niiho-

Podljstak. Leo V. Švarc: neoništioost enerjije. „Ex niliilo nil fit“. — Lucrettus. U svemiru nema tnlrovanja. To je stara, poznata istina, za koju su već Grci znali 1 s dvije rijcči ocrtall: Panta rei — s%'e teče. Sve se giblje; giblju se atomi i molekule, mikrobi i bakterije, kukci i životinjc. Ljuđl se kreću. Biljke i drveće raste, potoci 1 rijelce teku, pa napokon i Zemija se vrti, pa svi planetL i sve u svemiru. U prirodi je dakle vječno gibanje; u silnom prostoru. u kojemu lebdimo nema nijcdng tačke, koja bi bila na miru. No sve mora bit! obrazložcno. Ništa ne biva bez uzrolca; dakle mora i ovo vječno gibanje da zahvall nečemu svoj opstanalc. Mora da opstoji jedno pokretato, koje tjera sav taj životni niPhamizam. Fizika ga zove — ener81 j o m. Što je dakle energija? Znanost će nam suhopamo reći: To je sprsrhnost, da se lzvrši bilo lcakova radnja* NJu postiavljamo kao uzrok svakome glbanju i svakom životu, to uatn je sa;no na ovaj način uspjelo poimiti stvari i pojave, lcoje su nam do onda bile jtrekrite tlajaaistvenim velom. S i>omoću ovog pojtna počeli sino polako shvaćati cio razvitak u sventiru: ono stvaTanje i proj»dauje u lijemu. Da nam Je mnogo toga postalo najednom tako jasno, imadetno zahvallti Jedaom zakonu, koji vlada u području

energetikc. To je onaj zakon, što ga je prvl izrekao genijalni njemački liječnik Robert Mayer. Što ttvrdi taj zakon? Veli, da se ona euergija*) koju smo nazvuli uzrokom svcga gibanja, ne mijen.ia. U onoj innožini, s onom jakošću, s kojom se prvobitno pojavila, ona još i danas vlada. To ne lii bilo od tolilce važnosli, da se ta pnmbitina cnergija nlje rascijepala u vlše encrgija, u glavnome u mehaničku, toplitisku, kemijsku, električnu i energiju svijetla, za koje sve energije i opet vrijedi, da int je i zbroj jednak onoj početuoj energiji* Mi poznamo različne encrgijc. Na prinijer: Iniamo jednu kuglu, koja je na miru. Ona se ne će tako dugo gibati, dok je ne udarinno: no da je udarimo, moramo izvršiti neku radtiju, recimo ljepšc: moramo potrošiti dio svoje energije. Mi tu energiju tiismo uzaludtio potrošili, jer sad se kugla giblje. <Jna se giblje, jer je dobila neku početnu brzinu, i poradi ove brzine itna ona sada tt sebl energiju. Takovu meiiahičku cnergiju, koja fljelesa imadu u selii zbog brzine, koju su dobila, zovetno lcinetičnom energiiom. Ako dižerno jedan kamen, vršimo radujii, ali ako ga ispuslimo, on će se sam vratiti natrag. Ovaj kamen inia dakle sada u sebi energiju, koju je dobio *) Energija u ono vrijeine nije još Imala svoje današnje iino, ortJa sii Je zvali silom (njemački ,,dio Kraft"), »10 to je uvljek dovodilo do nesjx>razumka radt drugog značenja ove rijoči. . .

tako, što smo ga digli iz njcgova položaja. I to je mehanička cncrgija, a zovemo je jtotcnciiaiiiom. Energiju iina i tigrijano tijelo. Vruća ]>ara tjera lokomotive, parobrode. Užai-eni ugijen daie nam opei toplinu, kojom možemo vodu grijati, da iz nje dobijemo paru. Ako dakle grijemo jeduo tijelo, trošimo energiju. II š:o se ona pretvara? Ona se očituje u gibanju atottta. Ako zagrijavamo jedno tijelo, cnda atomi primaju ovtt energiju, zi>og njc imadu brzittu i zhog toga se počiniu gibati. Što se više dodaje topline, jaće jiostaje gibanje atoma i ne rijetko se zbog lmevelike brzine razlete i čitavo tijelo izgubi ravnotežu* Veiimo onda. da se tijelo lali ili da se prctvara u plitiovito stanje. Obrnuto, ako nema topline, onda bivaju titrajl atoma slabiji, a vez zbog toga sve čvršći. Pretna tome fizika tumači danas toplinu, kao gibanje čestiea, isto tiako kao što i kemiju, kao privlačeuje atoma, ili eiektricitottu kao gibanje clcktrona. Mi sebi na ime elcktricitetu jiiedočujcmo, kao skup malenih čestica, lcoje zovemo delćtroiiima. Kad se ovi clektroni gibaju, onda govoriino o električnoj struji, u kojoj je sadržana euergija isto tako, kao što je sadržaua u masi vodc, lcoja se giblje. I električnu energiju diielinro u dvije gtupe, jer nije svejedno, da li je energija nastala od gibanih čestica ili da li jc saclržana u tijelu zbog množine elektrlcitete satne- Ova se clektrična energija dobiva ili *reujent. to jest iz mehanlčke energije, ili kao kod galvanskih članaka s pomoču kemljskih procesa. Ako se u razrijedjenu sumpornu kiselinu umetnu štapićl raznih me-

tala, onda nastaje struja, koja svoj opstanak ima da zahvali u prvom redu kcmijskom djelovanju sttmporne kiseiine Ouđje se troši kemijska cnergija. mjesfo koje se đobiva tollko korisna elek'.riciteta. Pita se sada, koja je od ovilt energiia najvažnija. Razumije se samo po sebi, mehanička, jer se svc drttge ettergije dadu svesti na njtt. Mi smo naime vidjeli, da je i pojam topline i elektricitete čisto melianičko gibanjc. Kemički su procesi takodjer gibanje i to gibanja aiBoina k atomima. Ima naime atoma mzoiih elemenata, koji se silno privlače. skoro bih rekao silno vole. I zaista ovo privlačenie i spajanje sasvim je analogno p<-»cp«>*r>a. Voji sc zbivaju kod bilina, životinja i ljudii ako bi se danas dalo svako gibanje razdijeliti u dvije vrste: u gibanje vidjenih tjelesa i gibanje nevidienili čeStdca. Mi imadeino dakle u prirodi posla samo s mehaničkom euergijom, to jest s potencijainom i kinetičuom euergijom. No zbroj je ovih dviju energija stalan, jer potencijalnu energiju ima tijelo, koje je došlo u neki izvanrednl položaj, a da možc doći u taj položaj niorali snio potrošiti baš toliko kinctične, koliko ono sada ima potencijalne cnergije. Mayerov se zakon može teoretski sasvim lijepo dokazati. Buduči da snio rekli, da se sve energijc dadti svesti na ove dvije, a zbroj je ovih dviju stalau, jasno slijedi, da jc i zbroj svih encrgija stalan. Naglašujemo. da je zbroj energija stalan, ali pojedlne se energUe mijenjaju. Čas ima više tnehaničke, čas električne i obrnuto. Ako slap vode pada

na točak, koji okreće dinatnomašinu, stvara se eiektriciteta.-koja služi za pogon strojeva, koja daje rasvjetn i :<>plitiu. Prvotna se mehainička cnergija slapa pretvorila u eiektričnu, a ova se opet cijepa u sve moguće druge* To ie ono osobtto u uredbi sviieta, da se mogu energije tako pretvarafci jedna u drngu. Đo ujtravo ideaine savršcnosti dotjerauo je to baš s pomoću elelćtričue cncrgije. jer oua je tako reći za svc. Ona može postati i tnehaničkom i toplinskoin i kemijskom cnergijotn i u kojem jc obliku oovjek želi, samo treba zah'.ijovati i ona je ovdje, Najmanje je vrijeđna topiiuska energija. Gdjegod se naime vrši kakova radnja, svttda se stvara •.cpliua. Kod trenja, sraza, gibauja, kod kemijskog spajanja, kod elektricitete, ukra'ko svuda. Svaki životni p*occs izlučuje kao uužni agregat toplinu. Oscbito se to >jcugodno osjeća kod svjo'-.osti, jer kakova se god svjetiljka uzimljc, uvijek dobivatno znatuo više topliuc, nego svjctlosti. Od čitave električne cnergijc, koja ttlazi u običnu žarulju, slttži tek 5 fo svjetlosti, a cstalih 95 % izgttbinto kao toplinu- Upozorujemo na to, da su električne svjefciljke ioš ltajracionajnjje, jcr kod drugili sc još višc topline sfvara. Da li će se tome n budnćnosti mcćt doskočiti, to se još ne zna; ima doduše več dattas svjetiljaka, koje troše minimalno toplr\ kao na pr. Moreova živina latnpa, aii ta Ima opet pogrješku, da je njeno svjetlo jako nezdravo. Svakako stoji, da će trebati još mnogo rada, dok se nadje svjetlost, koja bi svim zaiitjevima udovoljiia, i kod koje će se u prvom redu stvarati što manje topline.