Београдске новине

Izlazi:

dnevno u jutro, ponedjeljkom

posfije podne.

Pojedini brojevi: II iMfrria 1 a kr«iMiau zaposJaJnutiar •< a. 1 ki. (ita pa cljanl •».«,, 1 hilarz U HnratakoJ-S'avonljl, Baaai - Haroajavlnt 1 Dalnaoljl p> cljonl ti It htlora Izvu «vt| podruCJa pa djanl 11 hztara Oglasl po

MJesečna pretplate: U BMgraOu 1 n kralavlna zapasjndnatin aa , e. 1 kr. Cata za 6ojna l atapaa poitu ,.**•1 “ 1 U » f "»*k®i-»|avonlH, Bainl-tnruagovM 1 1 Oalmncljf * * M ; U aataHm krajavlma Aaitra-ufaraka aianarMJ« K f, U Inoitranstva . j 4-M cljanlku.

Urednlitvo: BEOORAO, Vuki Karadžlći ul. broj >0. Tilefon broj 83. Upravi I prlmanji pretplat« TopllEla vonao broj 21. Tafefon broj 29. Primanja oglasa Knaza Mlhajla ul. broj 38.

Br. 125. i

Rolni izuieštoll. izvleftal austro-usarsKos Stavnos stožera. Kb- Beč, 7 . niaja. Istočno bojiste: Kod povoljnog vremena bila je juee obostraua letaoka djc'atnost vrlo živa. U istočnoj Galiciji oborene su dvtje neprijateljske letilice. Talllansko t jugoistočno bojtšte: Nikakovlh Jiaročitih dogadjaja. Zsmjenlk glavara generalnog sto.'cra pl. H6fcr, podmaršal.

Blohironn Sarrotlovn vojslia. Ncma sumnje, da su u isto vrijenie s velikom englesko-francuskom ofenzlvom na zapadu jmali da na središnje vlasti udare svoin snagom i Rusi, Talijani, pa i šarolika Sarrailova vojska. Rusi i Talijani medjutim nijesu se — nl makli; očito je, da su litjcli da najprije sačekaju retzultat ponovnih poktiSaja jiroboja svojih saveznika; jeciiuo je Sarrailova vojska svojim žestokim napadajima u zavijuiku Crne Rcke iz petnih žila nostajala, da zađovolji zahtievima svojih gospojara u Londonu ! Parizu. No svi sn se ti napadaji slomlH uz krvave gubitke napadačeve. Upada u oči, da ovaj puta na maćedonskom bojištu protiv četa središnjili vlasti nljesu nasrtavali Srbi, Francuzi i Taiijanl, kao što je to prije bio običaj, nego đa su na poJožaje sređišnjib \ Jasti udarale golovo s a m o engleske sile, No u Londonu izgleda, da u prkos svega togn nijesu zadovoljni sa djelatnošću gcncrala Sarraila- Javljaju naItne, da je sa unionističke strane podne»ena jcdna interpelacija na vladu zbog nerada saveznih armija u Solunu. Prema toi vljestl upitati će se vlada Vellkc BritanlJe, je 11 ođgovara istini, da je Sarrailova armija b 1 o k i r a n a neprijateijskim podmornicama, S tiine u savezu zaslužuje još jedna druga vijest da je zabilježimo. U engleskoj, franctiskoj i ruskoj štampl traži se vcč od nekog vremena uvijek ponovno i svo to većom energijom, da so grčki kralj Konstantin m a k n e sa prijestola, a Groka proglasi republikom pod predsjeđništvom Venizelosovimj Da je operacijona baza Sarrailove vojske, čija se jakost cijeni na maksimalno 200.000 ljudi, od objave odnosno početka neograničenoga podmorničkoga rata vrlo tigrožena, razumije se sa-

BEOGRAD, utorak 8. maja 1917.

Godioa IH.

Velike se borbe na zapadnom bojištu nastavljaju. — Jedini su rezultat velikih francusko-engleskih nastojanja ogromni njihovi gubitci.

mo po scbi. Kako izlazi iz rezultata naših odiiosno njemačkih podmornica u Sredozcmnem moru, veliki je dio transporia, kojiin se nadoknadjuje ljudski materijai i municija, p o t o p 1 J e ii, pa če naročito u pitauju municlje Sarrailova vojska osjcćaii svakim danoin sve to gori položaj. Pa i šta se tiče živežnih sredstava, ne će Sarailovoj vojsci iči innogo bolje, pošto je i dovoz živežnili sredstava isto tako upućen na prekomorsite puteve. Grčka odnosno grčkl narod ne mcže da lirani Sarrailove čete, jer gotovo da ni sama ncma za sebe dosta; i njoj samoj fali žita i stoke, a zbcg podinorničkog djelovanla kao što sino to več prije neki dan naglasili — sporazumne sile sav dovoz u Solun moraju vršiti Otrantskim tjesnom. šta je, razumije se, skopčauo sa lieizmjernim poteškoćama i zakašnjivanjem. I ako bi taj put bio douekle siguran, u što u velike smnnjamo, što se tim putem đovažana roba mora na mnogo mjesta pretovarivatl, što iziskuie og.romno mnogo vremena. Naročilo se promet izmcdju Avlone i Soluna, kod čega stoji na raspoloženju samo malcnl dio željezničke pruge, može razvijati jedino uz najveći zastoj i odugovlačenje. Ako sc dakle vlastodržci u Londonu i Parizu ne cdluče za lilcvidaciju cljcloga solunskog prcđuzeća, o čemu jo več više puta bi!o govora, onda im ne će ni&ta drugo preostatl, nego da Sarrailovoj operacionoj bazi postavo čvršće temelje, a to bi se moglo postići jedino samo posvemašnjim podvrgnućem Grčkc. Da se to posligne, moraju se svladati velike potcškoće, koje postavlja kralj Konstaiitin svojom joŠ uvijek hrabrom i neustrašivom borbom, da uščuva ucutralnost svojoj zemljl. Ruski car Nikola blo je svrgnut s prijestolja engleskom pomoću, pa se vlada jednoga LIoyd Georga ne bi siguruo žacala, a ne bi je sigunvo zapekla ni savjest za taj čin, da srušl i „ueposlušnog" kralja Konstantina. No u Grčkoj nijesu baš jednake prilike kao što su bllc u Ruslji. Kralj Konstantin uživa kod svog liaroda veliku Ijubav i p o š t o v a n j c, a i cijela grčka vojska stoji ncpokolcbljiv o i odlučno za njime. Gromovnici sc na Tliemsi mogu dakle kod eventiKtluog ovakvog nasiluog akta vrlo lako preračunati — mnogo više

nego li u Rusiji, -gdje svrgmiće doma Romanovih, — u lcoliko smo to mogli dosad opaziti, — nije baš suviše djelovalo u onom smislu. kao što su to gospoda u Londomi sebi zamišljala: volja za liastavkom rai > nije porasla ni u prkc>s toga svrgnuća. Svakako, Grčka je pod pritiskom niorala jedan dio svoga ratnog materijala ustupiti sporazumnim silama, no u kolikom je to opsegu učlnjeno, toga tačno nije mogao doznati niko. Posvemašnje razoružanje grčlce vojske nije se zacijelo postiglo. Prilike se u Orekoj u opšte cdavde ne dadu jasno pregledati, pošto smo mj vcč od duljeg vremcna upućenl samo na pristrane I vrlo inršave vijesti iz neprijateljskog logora. Izvjesno Šta znamo jestc samo to, da se položaj Sarrailove vojske znatno pogoršao. O toj činjenici prije svega najjasnije govori I gore spomcmita interpelacija u cngleskom parlamentu. Očito je uzrolc toj intcrpelacijl bojazan, da bi nalcon posvemašnjeg osipećenja engleslco-francuskog pokušaja proboja na zapadnom bojištu moglo pi stati opet nešto živahnije na Baikann. Naši neprijatelji, lcoji imađu svoje sile rascjepkane na toliko raznili bojišta i koji se ne mogu poslužiti prednostima takozvane „unutarnje linije“, moraju, prirodno, računati sa svim mogućnostlma, pa nije čudo ako računaju i 3 tal.. om jednoni mogućnosti, lcoja bi mogla za vječua vreinena zapečatiti sudbiuu Sarrailove vojske, čiji je položaj i onako svakom novoin nedjcljom sve to teži, gori i neodržljiviji. heožtanitenl podmornlihl rat. 1200 podinoriiica 11 jednoji godiui. (Naročiti brzojav „Beograd. Novina' 0 . Haag, 6 . niaja. Jedau američkl stručni list piše, da je Njemačka u stanju da u jednoj godinl sagradl 1200 podinornica, i to tipa ,,U. 33 “. — Od togablmogao z a v i s i t i u s p j e li r a t a. 500 Likvili podmornica moglo bi se jednovrcmcno u Njemačlcoj sagraditi; posade za podmornice svakako ima 11a vaspoložmju. Ova je prijetnja vrlo ozbiljna.

Ruska revolaclja. Dnevna zapovjest generala Kordiiova. Z a 0 b r a 11 u p r o t i v ,,s p r e m a n 0 g 11 j e m a č k 0 g napadaja n a P etrogra d“. Kb- Petrograd, 7 , niaja. Vrhovni zapovjednik četa petrogradskog olcruga general K 0 r d i 1 0 v, izdao je dnevnu zapovjest: Saznalo se, da neprijatelj prikuplja jalce snage protiv našeg sjevernog fronta, Njemačka trgovinska mornarica nalazi se pred Libavom, gotova, da primi vojsku I da je pod zaštitom flote iskrca možda 11 sanioj blizini Petrograda, čim se led rastopl. Radi obrazovanja nove snažne vojslce, koja če u stanju biti da našu prijestonicu štiti protiv napadaja spoljujeg lieprijatelja i da učvrsti sloboJu, lcoju je Rusija sebi izvojevala, naredjujem prenredjeuje pričuvnih snaga okritga prema upustvima, koje sam izdao i zapovjedam, da se neodiožno otjiočne s obukoni tih snaga za borbti. Te će preurcdjene pričuvne suage, prema izjavi privremene vlade, ostati u Petrogradu i biće pripravne da štite grad.iansku slobodu i da se u slučaju napadaja protiv Petrograda odupru neprijatelju, te da ga na ulaslcu u prijestonicu uuište.

Pokret za mit. Izaslanlci engleskih 1 francuskih socljalista pridružuju se ruskoni gledištu? (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Stockholm, 6 . maja. Ruski radnički list ,,R a b 0 š č a j a G a z e t a“ donosi vijest, da jc pošlo za rukom nagovoriti cngleske I francuske socijaliste, dase prldruže gled i š t u Rusa. Izjava holandskih izaslanika medjuuarodnog soci.ialističkog ureda. Kb. Stockholm, 7 . inaja. Švedski brzojavni ured javlja: Povodom pogrješnog shvatanja, koje u nekim listovima vlada 0 namjerama holandskih izaslanilca medjunarcdnog s*ocijalističkog ureda, izdalo je isto izaslanstvo ovu izjavu: Izaslanstvo odbiia cdlučno svako mišljenje, kao da 0110 smjera zaseban mir izmedju pojedinih zaraćeuili sila. Ono izjavljuje, da mu je cilj, da posluži 0 p š t e m m i r u 11a osliovi načela medjuiiarodnog lcongresa u Kopenliagemi od godine 1910 . Izaslanstvo niti ie neč^je orudje, niti se ono upušta u spletke, dolazile one ma s lcoje i siirauc.

Hjemačha. Njemaćki car svome sinu, nasljediiiku prijestolja. Povodom n j e g 0 v.a rodjenog*. d a n a. Kb. Bcrlin. 7 . maja. Car Vilim uputio jc prijcstđonasIjcdniku ovaj brzojav: U ozbiljno sudbonosno vrljeme pada ove godlne tvoj rodjcni dan. Blagodarno i punim povjerenjem baca pogledc samnom ctadžbina 11a tvoj from i druge njemačkaj borbene frontove, koji nepokolebivo prkose svim napađajima i kojl će nesavladljivi ostatl i u novim borbama. Bog ncka podarl otadžbini 11 tvojoj novoj godini života potpunu pobjedu i blagosloveni mir.

Teihote En$ieshe na polju narodne ishrane. Sve to bistrijc i jasnije izbija na vidjolo pojava, da teškoče narodne isbrane u Engleskoj iz nedjelje u nodjelju postaju to jača i to oštrije. I ako je englcska vla« da riosad nastojala, da poduši si e, Jto bl moglo siijctu izdati lozbiljnost njezinog položaja, a ono ipak nije joj pošlo za rukoni, da do kraja zastere stvari. Već kad je javljeno bilo, da će se u Engleskoj uvesti beshljobni dani — sari je to već gotov.i činjenica — cLonse se Ijudima oči i od« jednom prog’eđaše, kako to zapravo u En« gleskoj izgleda. Do-dajte k tome pisanje cnglesldh listova, n. pr. ,,Tiinesa“, koji^ j*» čisto rtkao, da će „oslcudica žita i brasiu dovesti Englcsku 11a rab propasti, ako na* rod no bude razborit“ ; zatiin govore niinistara, 11 parlamentu i izvan p.irlamenta, iz kojih se razabirao očiti strah od aveti gladi. Kako rekosino, sve je to svijetu otvorito oči, pa on danas počinje da vidi privrednoi stanje u Englcskoj u sasvim drngom svje« tlu, punom tmuše i tmine. Nije čudo, što se ishrana engleskog naroda bori s vcEkini teškoćama, kad uzmemo 11 obzrr, da u posljeidnje vrijeme prekomorske proizvodne zemlje natovaruju mnogo manje brodova 110 prije. Doduše, Engleska se svakojako muči, da ne bi izbilo na vidjeio, koliko na (dan brodov'a isto« vamje svoj tovar u njeztniin lukama i kolilc je taj tovar, pa naprosto poduši i kidai sve vijesti, što so o toine raznose iz prekomorskih zemalja. No pored svega toga mi možemo ipak đa dobijemo, ako ništa idoju, koliko je velik taj engleski uvoz. Taj nam posao olakoćuje ova činjenica, što u glavnom dolaze u obzir samo tri zernlje, kad je pitanje o ishrani cngleskog naroda: AustraJija, američka Unija i Kanađa. Nažalost, nemamo podataka o izvozu i/. Australije. Sto o toj zemlji znamo, to je ovo: da je oudje u posljednje v'rijeme prodaja životnili namimica opala. Ali nijo po-

Podlistak.

Aurom Klhlrie-Tohdžlla!

(Savremena šala) U ono doba, kadno je čitava Evropa ratovala, pa kadno su svakoga dana osvlt«H po evropskim ćoškovima oglasi, živio je negdje 11 gradu Prtijancu Avram Klklrlc, z.aniinanlem trgovac.

Ide jednoni prllikom Avram Kikiric 11a Šetnju, a svoju je bolju polovicu onako po gospodskl uzeo ispod rivke. Njemu inia kakih četrdeset godina: omalen je čovjek, dćbeljušaste šije, Trbuli mu ko burence, a nožlcama stupa neslgumo, kao da po jaJima hoda. Njegova je ženica nešto debjja od ujega, niože imati kakovih sto dvadeset kila žive vage, 1 ona je oniska stasa, a ostalo Je na njoj sve onako, kao i u ujeztna Avrama, pa su nalik jedno drugome kao jaje iajetu.

I tako oni idu u šetnju, poinalo gegaju uz ulicu niz ulicu. A svijet sve npma gleda I ovako se govorl: „Vldi A rama Kiklrica, sunce žarko; lijep je k gurabija, a težak kao olovo. E, nema ša , ’ mn čobro ide. Da Bog poži \1 I njeg; nJegOTTi ženicn!“

Kad, brate_ si ga inoj, Avram i njegova ženfca dopuhali nekako do ćoška, kudno se skreće na glavnl trg, a svijet se sletio, pa čita iiekakav oglas. Avrarn radoznao povuee ženicu uza

so, pa pravo z.dravo oglasu, da i 011 vidi, šta se to piše. 1 počne da člta ovako: „Svl muškarđ od četrdesot petc, pa do pedesete moraju 11a stavnju". 1 nfje \iše trebalo •.. Avram Kikiric pročitao je to, i obli ga studen znoj. On je zašešurao, a ženu je popustio, te joj reče: „Vidje Ii, ako Boga znadcš? Eto 1 ja morain u vo>sku!“ Avramovica zacviliia i odlonjaše kućl. Od onoga doba nije Avram više trgovao. On je samo mislio i niislio i ueprestano je mislio i samo je mislio. A mislio je 0 sta\ r nji, o vojsci, 0 granalama, 0 šrapnelama, o bajunetama itd. Ma nije on kukavica, da Bog prosti; ali samo ga je onako strah. Kad se sjeti ncprijatelja. kako se onako primiče njemu, pa se valja iz bliza s njime ogleđati, onda mu se kosa ježi. Sve bi bilo lijepo, da se ne treba onako iz bliza tući, Avram se samo boji bliziue. Iz daleka još kako tako, hajde de, mlsli A\Taim u sebU Samo ne daj, Bože, da dodje 11a bllzu, pa 11a bajunete. Uh, Bože sačuvaj! I tako sve Avram mlsH, a sve se stavnja priniiče. Kad dva dana prije stavnje Avram krenuo nckom osamdesetgodišnjom Janku, penzionircu. Janko je ratovao Još s Napoleonoin. Napoieona je vldio licem u lice i na njega je ispaKo hltac.-all sva je sreća bila za Napoleona, što ga nije onda pogodio. Napoleon, velt Janko, može samo slučaju zahvaliti žjvot svoj i ničemu drugomu.

I tako Avram ode Janku penzioirircu, pa mu reče: „Cujcš, Janiko! Ti sl stari ratuilc, poznajcš vojsku 1 žlvot u vojsci. A metii evo valja na stavnju. Moglo bi se dogoditi, da me i uznnit. Već Jattko, bl li ti liieni znao kiazaUi, kako bl se onako čovjek 11 vojsci najzgodnaje snijestio? Znaš, brate, vojttik je vojnik. Služiš domovini i turodu, vršiš svoju dužnost i činiš sve ouako, kako ti se zapovijcđa. Ja rrisam nipošto kukavica, atna opet znaš, ja bl se ko onako \\>llo gdjegod sa strane tućl s neprijateljem. Ne volim iz bliza, jcr mi sc onako činl zgodirije iicmekati ga iz daleka. A znaš, dobro je, da čovjek 1 glavu čuva; jer što dtiljc naše glave btidiiu 11a ramenu, to ćeimo dulje raoći neprb'atelju oclolijevati. Zato ti ment kaži, kako bi se čovjck onako u vojsci atajzgoditije smjestio?“ Stari Janko, penzionftrac, vjcšt vojsci i ratovanju, nantrštio čclo, zamlslio sc, pa će onda ovako: ,,Đa IdeŠ, Avrame, odjelu liferauata, to bi ti bilo najzgodnije. Daleko si od neprijatelja, a opet \Tšiš dužnost i nlko ti ne može irišta da rekue. Samo, samo, znaš tu treba visoku kaueiju položiti. To mogu samo bogataši. Itnaš li možda dobru kauciju?" „Koliko bi trebalo?" veli Avratn. ,,Pa Jedno trista hiljada!“ ,,Uj, osiobodi nas, gospodine! Nemam!“ uzdahnu Avraim. ,,Pa da idcš u pisare, Avrame“, nastavi Janko pcnzionirac. „Znaš li dobro 1 brzo pisati?“

,,Ne znam, dršćc nni ruka i slabo pišeni 11a žalost“, odgovori Avrain. ,,E šteta!“ nadoda .Tanko penzionlrac, pa onda nastavi: „Možda bi ntogao odjelu verterica; ama eto štete, opet nisi žensko!“ ,,E, ltisam žcnsko 11a žalost“, nastavi Avratn. „Onda bi ntogao još u pilote. Pllot se izvije nebu pod oblakc, pa onda ozgor s nebesa puca ko sveti Ilija iz aeropl i aiiia“. ,,Ne, ne! Ne govorl 0 aeroplanima", primctme Avram. ,,Ne volim u visine. Mogao bi čovjek slomiti vrat!“ A onda se stari Janko penzlonirac prlliiače pa reče: „Sad smo u blizini tteprljatclju. Još nas dijcli razmak od četideset kilometara. Tu stt merzcri! Pucaš Iz daIjine od trideset, četrdcset kilomctara. Ciljaš. Ttt i tanio panc 1 ina te kakova gra11ata. Trese se zemlja, ali opot nisi u 110posrcduoj bliziui nepiijatelju. Bi li ntogao tncrzeritua, Avramc. Ama, za mcrzcre mora da zttaš opct dobro čitati 1 pisati, pa dobro da računaš. Pa traži sc matematika 1 nnierstvo, znaš li ti to sve, Avranie?" Avratn šuti i žalosno rniče glavotn: ,,Ne znatn!“ veli. ,,E onda ti preostaje santo još laka artiljcrija, Avrame!" reče važno Jatiko peuziouirac i pljucno 11a strauu. „Lalsa? Kako je taino?“ upita Avrain. ,.E, to ti je neprijatelj u blizini od kojih petuaest, dvaest kilometara! Tu već prašću preko glave šrapnelc, granate, aeroplani, biplaol, Zeppelinl. Puca se, bratc, sve u šesnaest! A ti mora da Imaš i konja, da možeš brzo tjerati neprijatelja, a i bježati, da spašavaš za slučaj topove“.

Avramu se smrklo pred očima, pa ottako štiti i 11 zemljtt gleda. Aeroplani, biplani, Zeppelitti, bombe, šrapnele, granatc, sve to ttjemu ne idc ttekako u gjavu« A opet nttsli na konja. Kako će on na konjti uzjašiti? Nikad 11 životu jašio nije, pa da zajaše sad pod stare dane. Uj, uj, sve je to strašito. Za to će Avram: „Znaš, Janko, ja ’d ne unrijem da jašem!“ A na to će Jauko: ,,Onda ncina druge, uego tnoraš da se s neprijatcljcm omjeriš liccm 11 Hce. Moraš infanterijt. Kod infanterije ti je.ovako: Neprijatelj ti je 11 neposrednoj blizhti!“ „Ajtne meni!“ uzdalme Avrant. ,,Tu puca, prašći, treska, lupa, grntl, sijeva“, nastavi Janko povišim glasom. „Tu nema taino ui auto, već gdje si tui si. Tuj uema boću, 11 e ću, već udri ili lunri, Tuj nema bježati, već moraš uaprijcd! Gledaš liepi ijatelja, kako tamo u svojoj rupi mjeri puškom preima tclri, ali ti 11c snriješ maknuti. Jesi li razumio?“ „Ajrne meni!“ jaukne Avraan. ,,I tako saim ti sve nabrojio, kako Jc i šfca je“, reče Janko penzionirac, a Avram ode kući razinišljajući, da krene sjutra 11a sfcavmju. Kad sjutra u osam sati u jutro stavnja. Gleda A\Tam: Uzima se, brate, sve u šcsuaest. Onaj tamo, tanak ko gujaGca, irilsli Avram, pa ga uzeio! E nema fajde, uzet će i ancne. I dodje red na Avrama. Mjeri ga doktor gore, pa dolje, pa sprijcda, pa straga. Debeo je prcviše, iiksli doktor, ama: ,,Uz*t ću ga!“ pomisii i vikne: „Sposoban!'