Београдске новине

Br. 140.

BEOGRAD, srijeda 23. maja 1917.

I z I a i e: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U I u krsj.tlm« iMtlJtdiuftt. oB o. I kr. titl pt el|»«i od. . . . 8 btitrt U Hrtof«kol-BI»»»«l]l. Botrtl-M«oejo»1<il I DatmtciJI pa odj. 10 ttolma uiai •»»( podraCJa po cijtfll »d. . . .13 btioro

Mjosečna pretplata: U looprodo I o krajtvlma rapoajodooam »d ». I kr. lota ta bojno I otopno pelto . . 9rU Booprado ao dottavam o koio .... 2M U Hrratiko J -SlovoniJI, iatrrl-Horoof«»M I OaimaclH 2 80 U otrnllm krnjtvlma Aottro-oporfVa mcnarnijo 3- U Inoatranatvo . 4 80

Oglasl p« cljeniku.

UređnlStvo: BEOGRAO, Vuk* Karadiića ul. broj 10. Telafon broj BJ. Upravi I prlmanjt protplati Topllčin venac broj 21. Telefon broj W. Primanjo oglaia Knera Mlhajla ol. broj 38.

Godina 111.

Popuštanje borbe na Soči. — Potopljen veliki engleski brod od 23.000 tona.

ue vjere baš onoga naroda, što ga jc on iiiio osloboditi. A cto se opct vodi borba oko Svetog Bida. No danas nije više posrijedi artiljerijski ,,vatrcsnet“, koji se fada prircidjivao u čast uzvišenoga gosta. I)alias sti našc čete n svojoj krajujoj odlučnosli svakiin vlaknom svoga srca vczane za osvešteno mjesto ovoga visa- Danas očajna talijanska pjcšadija sve na nbvo iuri nz ovo brdo i trese se od užasa, glcdajući junaštvo, kojim ga oni odozgo dočekuju. Evo napuniJe su sc dvijc godine taiijanskoga ratovanja, a Sveto Brdo bi mnogo znalo pričati o tonie ratu. Ono je gledalo frivolnn igru, koju je iz početka rata vodio krai]j ; a danas se trcse pod grozničavim korakom krvave zbilje. A ma da se iz sumornoga daha sadašnjice ne može nazrijeti slika budućnosti, Sveto Brdo već danas zna šta 6e se sve dogođill-

Položaj na bojištima. Kb- Rottcrdam, 22. maja. ,,N i e u w e C o u r a n t“ piše o položaju na bojištima: Pokušaj se sporazunmili sila. da u godini 1917. na zapadnom frontu dovedu do cdluke, može vcć sada smatrati kao neuspjo. Nivelle je kao vrhovni zapovjednik doživio malo zadovcljstva. Jedina važna akcija. koju je u tom svom svojstvu izvršio, naišla je s obzirom na ogromnl nerazmjer izmeđju podnesenih žrtava i posiignutih rezultata na tako slabo dopadanje, da je on morao da odc- Njegov će nasljednik morati dalde opreznije postupati sa Ijudskim materijalom. No onda se ne smiju očekivati ni nikakvi dalji veći uspjesi. Takodje je cdgovoreno več i na veliko pitanje, od kakvog će djelovanja biti nova borba na talijansko-austro-ugarskoj granici. Odgovor glasi: Od nikakvcg za opšti položaj! Ni na talijanskom bojištu ncma izgleda za jednu vojničku' odluku- Tako se isto ne može više ništa očekivati ni od Sarraila. (Naročiti brzojav „Beogradskiii Novina") Ziirich, 22. maja. Ratni dopisnik ,,S e c o 1 a“ javlja o položaju: Napori neprijatelja su nečuveno veliki- Moćno povećavanje neprijateljske odbranc kod O o r i c e i na Krasu svjedoči, d a s e n e p r i j a t e 1 j v i š e n e b o j i R u s a.

Potapljanja u Atlantskom okeanu. Kb. IJerlin, 22. uiaja. M ; olftov urod javlja: Atlant* skorn okeanu potopljeuo je jonoVno 18.000 tona. Modju tovarom potopIjeuih brodova nalazilo se i 10.000 t.ona željeza za ltaliju i žita za Fiamaisku.

Moć naše

topničke vatre na Soči.

u borbi

Tali.iansko opisjvanje. Izvještaji s ironta, koje donose milanska ,,C o r r i e r e d e 11 a S e r a“ i ,,S e c o I o“, nadmašuju ss u opisu jačinc topničke borbe- Austro-ugarska vaira, poslije prvobitne uzdržljivosti. bila ie neočekivano živalma i snažna, čim je talijanska namjera za napad bila očevidna. Na austro-ugarskoj s t r a n i s u se iznenadno p o j av i 1 e n e o b i č n o mnogobrojne b a t e r i j e. 'J'alijanska pješadija je naišla na najmanjc 400 n e p r i j a t e 1 js k i h b a t e r i j a s v i h k a 1 i b a r a i na mašinske puške, koje su bile prikrivene u svirn mogućim zaklonima, a da ili ima moglo se zapaziti tek u posljednjem trenutku. Talijanska pjcšadija morala je u z m i c a t i i s p r e d v a« t r e, koja je bila d e s e t p u t a j a č a, n e g o 1 i š t o s e očekivalo; ona je neprestano gonjena naprijed i koiebala se, kao što se ljudi u borbi protivu razbuktalili iwklenih elemenata ne mogu da održe. Tako je to trajalo cijeli dau. Na nmogim mjestima pješadija nijc više ulazila u prave odbranbene rovove nego u ruševine, a pojačanja su moraia po nekoliko sati da stoje nepomično pod neprijateijskoin vatrom, koja cijei» živce i koja je dopirala i do najudaljenijih prilaznih drumov'a i središta talijanskih ratnih priprema i materijala kao i zapovjedničkih mjesta, Granate veiikog kalibra dopirale su i do onili predjela, koji su odavna izvan domašaja rataIz folikog silnog nagomilavanja austro-ugarske topničke mase i municijoue količine može se zakijučiti, —» veli „Corriere della Sera“ — da je prestojala austro-ugarska ofenziva. Kralj Viktor Emanuilo i inmistar Bissolati prisustvovali su borbi i hrabrili su čete. ,,G i o r n a 1 e d' I t a 1 i a“ i ,,T r ib u n a“ očekuju jake taiijanske napade i na Krasu. Piema tim iistovima dosađanje borbene djelatnosti mogu se sinatrati kao maskiranje, odnosno kao uvod za druge važne borbe.

Ratni izvještaji. izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 22. maja. lstočno i jugo-istočno bojište : Ništa novoga. Talijansko bojište: Ncprijateli je na S o č i bio juče primoran, d a p o s 1 i j e s e d m o d n e v n i li bezuspješnih b o r b i svojoj pješadijj dade m i r a- Talijani su preduzeli jedan napadaj samo istočno od Ci o r i c e, no i taj je napadaj o d b ijen. Naše su jurišne čcte privele u ovom okolišu iz neprijateljskih rovova iednog časnika i 36 vo.inika a zaplijenile jcdnu mašinsku pušku. Na visoravn i K r a s a došlo je od vremena na vrijetne do jačeg topničkog djeiovanja. Koruški i tirolski front: neizmijenjeno. Načelnik glavnog stožera. Jzvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 22. maja. Zapadno boj'šte: Front nriiestolonasljednika Rnpfreclita bavarskog: U odsjeku Y p c r n a, ko:d L o o s a, 0 p p y-a i u širokom frontu južno od S c a r p e bila je vrlo živahna topnička borbetia djelatnost- Kod više jakih napadaja, koje je neprijatelj preduzeo prije podne kod Bullecourta, a kasnije i kod C r o i s i 11 e s a, a koji su se potpuno izjalovili, pretrpiii su Englczi krvavih gubitaka, a kraj toga izgubili i preko 90 zarobljenika, Front njemačkog prijestolonasljednika: Izmedju visina Chemin des D a m e s a i A i s n e, sjeverno od R e i m s a, te nd doline gofrnje V e s 1 e do suipesske doline razvile su sc od vremena na vrijeme velikc topničke borbe. Jugo-zapadno i južno od N a ur o y a napadaji su Francuzi tokom dana više puta naše visinske položaje. Wurttemberški pukovi, koji su se ondje najazili u borbi, suzbili su neprijatdja u protivn'apadaju i oduzeli niu preko 50 zarobljcnika. U veče s 1 o m i o s e jedan francuski napadaj na južnom obronku brda P 6 h 1 (jugo-isbočno cd M o r o n v i 111 e r s a). Istočno od M aa s e oživila je juče topnička vatra. Ondje je došlo do manjili predsstražarskih borbi, kod kojili smo učinili nešto zarobljenika. Jedna je od naših lovačkih eskadra zapalila u isfcodobnom napadaju kod B o u v a n c o u r r a, sjevoro-zapadno od R e i m s a, pet neprijat&ljskih vezanih balona.

Podlistak. Juraj groi Oršić-SJavetički: Corpus delicti. Učitelj Peiar Branić izveo je najstarija dva razreda iz škole i lijepo ih u dvoje poredjao na ćošku kod crkve. Naprijed djevojčice, otraga dječake. Ni jedno od njih nijesu smjeli da se maknu, dok on nije dao zapovjest, da s '- razidji' i podju svojim kućama. Ako je bio zlovoijan, morala sti djeca cia poslije raziaza idu mirno svcjim kućama, niic niko smio da trči, a još manje jc dozvoljavao dreku i smijanje. Aii kada Je bio dobre volje, dobro raspoložen a to su djeca osjećala i znala, rastrčalo se sve poslije zapovijedanoga razlaza kao pilići, kada medju nje bane jastrijeb. 1 onda je učitelj Pero zadovoijno gledao ovu bijesnu trku, smiješio se i obično sjeo na klupu pred crkvom, odakie je mogao da gieda po svim sokacima sela, koji su se od glavnog trga, pijace protezaii kao kraci zvijezde repaticc. I daitas je učitelj Pero bio dobre voije. Pjevajući poveo je djecu do crkve. onđje ih je lijepo svrstao i otpustio riječima; — Ajde, moji golubovi, koji će biti prvi kod kuće! Zabrujale su bijeie suknjice dje.vojčica i širokc bilele gaće dječaka f što bi <retn oka, izgubili su se pojedinci

Front vojvode Albrecl:;a wiirttemberškog: Nema ničeg novog. lstočno bojlšte: Položaj je neizmijenjen. Maćedonsko bojište; Izmedju prespanskog jezera i C r n e R e k c, na obim obaiama V a rd a r a i na S t r u m i pokazalo se neprijafceljsko topništvo opet aktivnijim nego li prijašnjih dana. Pn'i jiapovjeđnik glavnog slana pl. Luđendorff.

Sveto Brdo. Deseta bitka na Soči kao da Iioće da malo dane dušom. Još prckjučeir prestavljali su Cadornini topovi od 'I'olmina pa dolje do mora jednu jedinu strahovitu oluju, a preko Plave. Solkana i Gorice valjale su se kao btuice juriarte kolone neprijateljske pješadije protivu branilačkih stijena. Za ltaliju se približava sudbonosni čas. Od išhoda ovc ogorčenc borbe u potpunoj mjeri zavise značajne političke odluke; pritajenim dahom i napetim živcima prati cijela zemlja tok daleke bitke- Svako umije da cijeni značaj ovih krvavih dana i noćl tt pumom njih&voin obimu. Svaka latinska duša mora zadrlifati kada pomisli na cijcnu, koju vajja postići ovim posljednjim i krajnjim naporom svih snaga. Jz liaosa krvi i dima, što su ga prestavljali prvi dani najnovije bitke na Soči, sada se već postepeno dadn razaznati konturi osnove, čijom jc liomoći protivničko voino vodstvo mislilo da dovedc do preokreta sudbine. Još se Trst bijeli na piavom Jadrami u potpunoj sigurnosti i ne osjeća ništa od grčeva u kojinia se samo nekoliko kilomctara daijc na zapad trese suro i kamenito kraško tlo- Talijanski pogledi svakim časom sve su bolnije i čežnjivije upereni ka biseru siniega mora, a talijanske nade i talijanska omladina umlru i propadaju na putu ka toliko priželjkivanom gradu. A baš posljednjih dana kao đa se put do Trsta znatno produljio. Naime sada, gdje su austro-ugarske čete južno od Vipave stvorile nepokoljebljivu branu protivu talijanskih jurišnih koiona i time onemogueile direktno na-điranje ka Trstu, Cadorna se predomislio. On gura svoje četc u napad izmedju Plave i Soikana, a protivu visa, koji sc kao neka zaobljena g rcda uglavio u gornji u avlijama svojih kuča, a samo još na kraju sela, vidio se još po koji bijeli brzonogi mališan, gdje u bijegu preljećuje svoju kapjju, jedva zastaje i vraća se, da j njega nestane iza ograde m'cgovoga udaljenijcg doma. — Naš Pero je danas dobre volje, reče načelnik bilježniku (opštinskom deltivodji), koji je sa prozora opštinskog doma promatrao smiješeći se ovu diviju dječiju fcrku. — Ovo jc već treći dan. odgovori biiježnik. pišući dalje marljivo kod svog stola. —■ Ba§ bi imao volju da mu pokvarim ručak — I zavrijedio bi, kollko je puta on nas napalio, domefcne brzo bilježnik. — Kad bi samo znao . . .? — Valjaćc! — pljesne biiiežnik dlanovima i odloži pero. % * Za to ie vrijemc iičitelj Pero sjedio na klupi pred crkvom i bezbrižno čitao u iednoj knjizi. Baš kad je htio, da sc pred ručak svrati kod paroka na rakiju i onda da podje kući, kad pred njega stupi opštinski poslužnik i preda mu jedno pismo ... — Šta to? — Izvolire potvrdile prijem •.. evo ovdje u knjizi... — Što je ro? — Neznam, alj izvoite evo ovdje potpisati. Pošto je učiteij Pero potvrdio prijem pisnta sjedne i opet na klupu i počne čiiati:

zavijutak Soče- Ako bi im pošio za rukcm, da zaiiznni Vodice, Svcto Brdo i Brdo Svetog Gabrijela, paia bi im šaka važna osiona tačka cjelokupnoga fronta. U tome bi slučaju bili sjeverni položaji braniočevi zagrožcni skoro s ledja, « južne pozicijc njegove gotovo s boka. U tome slučaju morale bi snage, kojc drže visove istočno od Gorice izmaći još dalje jia isfck i ostaviti neprijatelju željezničku prugu Solkan—Vipavska dojina. Tada bi nadiranje ka glavnom pristaništu austrougarske Monarhije stupilo u novu fazu; inožda je ono pod tim tislovima predvidjeno kao jednovrcmeno koncentrično nastupanje sa sjevera i sa zapada. Tada bi se ka staroj meti otvorili novi puievi. To je razlog, što nikako ne malaksavaju talijatiski rrapađi na Vodioe i Sveto Brdo. Svaioako je puki slučaj, što sc baš na ovo] tačci, za koju je vezatta ovoiiko važna odluka u cijelom talijanskom rarovanju, nekada stajala čudotvorna crkva ka kojoj je narod dolazio u hadžiluk, da sada samo još cnto garištc na Svetom Brdu oztiačuje mjcsto, koje- u svome irnenu obuhvata kao simbol sve ono, što je za stratega u protivničkom laboru značaj za ishod ove đcsete i vjerovatno poisijednje bitke na Soči; da je bag ka ovome osvećcnoni mjesfu prije iritalo „ncosiobodjeno“ stanovništvo okolnih sela i gradova, kacLa bi ga što tištiio. Dajias već od dtižeg vremena saino još ruševiue oziiačtiju mjcsto, gclie su orkva i manaS’iir usamljenLrstrčali u visinu i kroz svoja starinsJa šAj-ena okna otvarala pogied dakelo u okoiinu- Ta sainom Victoru Emanuilu palo je u očl, kao veoma romamična slika Svctog Brda sa svetinjom na vrhu, kada je za vrijeme druge bitke na Soči iz dalckog sigurnog zaklona posmafcrao kroz durbiu ove položaje. Nckoliko časova docnije sipali su talijanski topovi sa sviju okdnilr odsjcka tirahovitu vatru na ovu crkvu i pretvorili je u garište. Tronut Stenzacijonim uživanjem giedao je icralj ovaj nesravnjivi prizor i radovao se tačnosti pogodaka, što ili je postizavalo njegovo topništvo- Šta ga je bilo briga, što- se sa svakim kamenom, koji bi se na Svetom Brdu pod strašnom vatrom razbio u prah, jednovrerneno kidao i jedan komad iz brižljivo iiranjene tisrd-

Gosp. Pctru Braniću, učitelju u Mjestu. Dopisom kr. kot. oblasti odrcdjona je protiv vas disciplinarna istraga na temelju prijave, koja jc od strane jednog roditelja podnesena kod nadležne vlastiPrcma saoiićetiju iste oblasti doći će danas 12. lipnja t. g. gosp. škoiski liadzornik, da presinša vas i eventualne svjedoke. Naredjuje se dakle, da danas poslije podne ne održavate obučavanje, raspustite djecu i u školskoj zgradi dočckate istražnu koniisiju. Malo Sclo, dnc 12. lipnja 1899Poglavarstvo upravne općinc u Malom Selu. Bilježuiic: Načelnik: Vranjie Domitrović Kao da ga je ujela guja, skoči učitelj Pero sa klupe i ravno podje u opštinu. — Velim ja i uvijdk sam govorio, da su najveći grijeh, največe zlo na svijetu babe — žene, jadikovao je Branić, kada je ušao u uredsku sobu u kojoi su sjedili načelnik i bilježnik. Recite mi, dragi prijatelji, što sam mogao učinifci? Onaj deran Marko, sin one Jelice Kovačeve, donio u školu nekakvu bubu, pustio je i ona leti, brndja po sobi, a djeca — no, možete si več misliti. Sto mi je preostalo? Uhvatim derana samo malo za uvo, vjeruite Tiii sa-

mo malo, a on, kako jc litio da uteče, sam neziiam kako je bilo, ovo je malo okrvavilo. Naravno sam pošao odrnali ka njegovoj majci i ona vjcštica iijcpo mi je obećala. da ne ćc ništa... a ono vidite, ide i javlja. Pa da žciic nijesu guje - sve bi ih trebalo potamaniti! ijntio se učiteij Pcro. Bilježnik i načelnik se samo pogledašc. — Doista nepriiatna stvar! uzdahne obješenjački bilježnik. — Istina, istina! potvrdi načelnik i pristupi ka prozoruDvostruko, petostrukć, siostruko neprijatno, moja gospcdo! Da sam sam na svijctu, neka sve nosi djavo, ali znate — vi najbolje znate, šta me čcka 1<od kuće! izgovorio je Pero posljcdnje rijcči, da sc jedva čulo. Nc ću moći da ručam, a o večeri i spavanju nema ni govora. Osam dana tako, moja gospodo najmanjc! To je strašno, strašno sanro i zamisliti! U ostalom čcniu da vam govoriin, vi najbolje poznate nioju Reziku — spusti se Branič sav satrven u stolicu i obiin rukama podboči glavu o koljenima. — Budi čovjek! pokuša načclnik, da ga osokoli. — Budi čovjek, vcliš? skoči učitelj na noge. Tebi bi želio, da si danas u mojoj koži, pa da vidimo, kakav bi ti blo čovjek! — Al' opct... litjede nešto da rcče bilježnik-- Nikakav opet! Ijtttio se učitelj. Najvolio bi, da me nestane. Do djavo-

la istraga, nadzornik sve, sve, samo da nema nje — uh, samo nje! Deset godina života sfcajaće me današnji dan, pa da je barem onda kraj, kraj svemu ... — Najbolje mislitn ... — Ništa nema bolje. ni najboljeIdcm ja, ali vam jedino mogu da kažem. da vas od danas ne smatram više svojim prijateljima, jer ni jednomc od vas nije palo na um, da mi makar kako jk>mognete, da odetc makar koji kod moje žene. Jedna riječ bila bi moguće dovoijna. a na vašc utjehe, bcslane utjche fućkam... ljutito zalupi učitclj vratima i ode iz opštinskog ureda. * * K Kada su poslije podne tačno u tri sata došli u školu načelnik i liilježnik. da prisustvuju i dočekaju nadzornika, našli su na školskotn stolu veliki sanduk zatvoren katuncem. Učitelj je sjcdio u prvoj klupi, a ispod lijevog oka jc bio modar. — Došli stc? — pozdravi pridošle Pero, kao što bi od prilike osudjcnik pozđravio svoje krvnike. Obojica zvaničnika podjošc svaki kod jednog prozora i okrcnuše nesrećniku ledja. U prvi čas nliesu ni čuH, da su se iza njih otvorila vrata, a u sobu je biia ušla gospa Rczika. — §to veliic, gospodo, kakav je ncsrcćnik ovaj inoj čovjek? Kuda sani gledala, što sam mislila, kad sam bila pošia za ovog kukavnog školnika, ja kapetanska kči. Danas sam mogla da budem podžupatiica, čuješ li ti nesreć-